Župa Sv. Luke evanđelista Podbablje

sv-luka-podbabljeŽupa je smještena s južne strane Imotskog polja nasuprot Imotskom. Ime je dobila po brdu Babi koje se uzdiže iznad središnjeg dijela župe. To je, dakle, mjesto ispod brda Babe - Podbablje. Kraj je bio naseljen od starih llira, o čemu govore njihove gradine i gomile, kao i za vrijeme rimske vladavine u našim stranama, što potvrđuju razni pronađeni predmeti u predjelu Kamen-mosta.

Kršćanstvo se na ovome području proširilo u prvim stoljećima, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike u susjednim Zmijavcima, vjerojatno iz 6. stoljeća. Poslije dolaska Hrvata ovaj je kraj pripadao staro-hrvatskoj župi Imoti, koja je bila u sastavu Bijele Hrvatske. Kroz 11. i 12. stoljeće duhovno i vjersko žarište cijelog imotskog područja bio je benediktinski samostan na izvoru rijeke Vrljike. Tu su ulogu u 14. stoljeću preuzeli franjevci. Godine 1493. Imotski i cijela Krajina padaju u turske ruke i ostaju sve do 1717. godine. Kroz cijelo vrijeme turske vladavine narod su pastorizirali franjevci, najprije iz samostana na Vrljici, a u 17. stoljeću iz samostana na otočiću Prološkog blata. Poznato je da su se franjevci u drugoj polovici 16. stoljeća nastanili na Kamenmostu, gdje su imali svoju kuću i crkvicu. Nakon oslobođenja od Turaka 1717. godine dolazi do cijepanja dotadašnje prevelike župe Podbablje kojoj su pripadali Zmijavci i Poljica. Mirom u Požarevcu 1718. godine granica između Turske i Mletačke Republike prošla je preko Imotskog polja. Tim međudržavnim razgraničenjem Runović je odijeljen od Drinovaca u Hrecegovini i pripojen je župi Podbablje. Godine 1747. biskup Stjepan Blašković od Podbablja odvaja Poljica s Krivodolom, a 1762. godine Runović sa Zmijavcima. Župom od početka upravljaju franjevci.

Župnici su do 1735. godine stanovali na Kamenmostu, a poslije toga u novoj župnoj kući u središtu župe. To je bila mala i nezdrava kućica, pa su župnici već od početka 20. stoljeća pokušavali graditi novu kuću. Država nije osiguravala sredstva, pa je ostalo samo na nužnim popravcima staroga zdanja. Tek je godine 1965., za župnikovanja fra Ivana Mirkovića, sagrađena nova župna kuća s vjeronaučnom dvoranom. Novčana sredstva osigurala je Provincija, a nacrt je izradio inženjer Ante Barač. Kuća se nalazi kod crkve Svetog Ante.

Matične knjige R od 1749. do 1823.; 1825. do 1830.; 1830. do 1855.; dva sveska, V od 1825. do 1857., dva sveska, V, U od 1736. do 1822., U od 1800. do 1855., tri sveska, nalaze se u DAZ. Knjiga R od 1825. do 1864. nalazi se u DAS. Knjige R od 1864. do 1948., sedam svezaka; V od 1857. do 1949., tri sveska, U od 1855. do 1946., pet svezaka, nalaze se u MU Imotski. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. nalaze se u NAS.

U ovoj župi iseljavanje nije ostavilo pustoš kao u nekim drugim selima Imotske krajine radi plodne zemlje u krškim docima i Imotskom polju.

Župa je 1986. godine počela izdavati list Most.

Godine 1938. u župi je bilo 3. 750 stalnih stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 3. 226.

Crkve u župi

1. Župna crkva Svetog Luke nalazi se pored glavne ceste na Kamenmostu. Čini se da je na tom mjestu bila crkva i prije dolaska Turaka. Crkva se prvi put u dokumentima spominje 1562. godine. Poznato je i to da su 1624. godine franjevci za nju tražili popravak od sultana Murata IV. Ta je crkva bila duga 12 i široka 6 aršina. Obnovljena je 1705. godine, kako stoji na ploči iznad glavnih vrata. Na crkvi su i danas vidljive dvije faze gradnje. Donji dio građen je od razbijenih stećaka, a gornji manjim klesanim kamenom. Današnji je oblik crkva dobila 1772. godine. Iznad vrata je šesterokraka rozeta, a nad pročeljem zvonik na preslicu s dva zvona. Crkva je presvođena, a bila je pokrivena kamenom pločom, kako je to zapisao župnik fra Ivan Tonković 1891. godine, te je imala tri oltara: sv. Luke, Uznesenja Bl. Dj. Marije i sv. Ante. Već je u to vrijeme bila aktualna gradnja nove, veće crkve, ali se u tome nije uspjelo. Crkva je obnovljena 1971. godine, za župnikovanja fra Ivana Marunice.

2. Crkva Svetog Ante nalazi se u Donjem Podbablju, u Drumu, u sredini prostrane župe. Već krajem 1898. godine pokrenuto je pitanje gradnje nove crkve jer je crkva sv. Luke postala premalena za župu koja je u to vrijeme imala oko 2500 stanovnika, a osim toga nalazila se na samoj periferiji župe. To je izazvalo razdor među seljanima, pa je, zbog razdora i kasnijih ratova, do izgradnje crkve trebalo čekati mnogo vremena. Gradnja je započela 1927. godine i do 1941. godine došla do krova. Služba Božja počela je 1954. godine Konačno je gradnja završena 1977. godine, za župnikovanja fra Petra Jankovića. Crkva se počela graditi kao crkva sv. Ante, ali se od toga odustalo i prigodom njezine posvete 29. lipnja 1977. promijenjen je naslovnik i crkva je posvećena sv. Petru, apostolu. Kasnije se ponovno odustalo od naslovnika sv. Petra i vraćen je prvotni titular sv. Ante. Crkva je lijepa neoromanička građevina s tri lađe. Nad pročeljem se diže lijepi kameni zvonik sa završnom piramidom. Kamen za zvonik upotrijebljen je od kapele Svetog Ante, koja je služila za svakodnevne potrebe župnika i 1966. godine je srušena, nakon što je bila pokrivena nova crkva sv. Ante i u njoj se počeli održavati obredi. U svetištu crkve je veliki križ i tabernakul sa srebrenim vratima. Kod oltara je slika sv. Petra, rad Branka Lovrića iz Sibenika. U lađi se nalaze kipovi Bl. Dj. Marije i sv. Ante.

3. Crkva sv. Šimuna apostola u Gornjem Podbablju sagrađena je 1941. godine. Poslije rata crkvica je dobro služila za držanje vjeronaučne pouke. U njoj se služi sv. Misa svake druge nedjelje.

4. Crkva Svetog Marka nalazi se u Podbablju Gornjem. Sagrađena je 1993. godine od stanovnika okolnih zaselaka. Posvećena je na blagdan sv. Marka 25. travnja 1993. godine.

5. Crkva Bl. Dj. Marije Kraljice Hrvata nalazi se u Grubinama. Kamen temeljac blagoslovio je nadbiskup Jurić 25. travnja 1993. godine, prigodom posvete crkve sv. Marka. Posvećena je 1995. godine.

Na području župe ima nekoliko usputnih kapelica

U Grubinama: Bl. Dj. Marije u Vukovića, sv. Ante u Jonjića, sv. Ante na izlasku - prema Drumu.

U Drumu: sv. Marka u Šušnjara, sv. Ante kod crkve, Bl. Dj. Marije u Tolića, Bl. Dj. Marije dvije kroz Krnjevice, sv. Petra u fratarskoj ogradi.

U Hršćevanima: Srca Isusova u Znaora.

U Podbablju Gornjem: sv. Ante u Ćapina, Bl. Dj. Marije u zidu obiteljske kuće u Ćapina, Bl. Dj. Marije u Botušu, Bl. Dj. Marije Gospe od Zdravlja u Šućura, Bl. Dj. Marije na starom putu povrh Šućura.

Groblja

Župa Podbablje ima dva groblja koja se nalaze kod župne crkve sv. Luke na Kamenmostu i kod crkve sv. Marka u PodbabIju Gornjem. Na prvom groblju, u prošlosti su se ukopavali svi pokojnici iz drugih sela koja su nekada pripadala ovoj župi. U prošlosti to su bile plemenske grobnice, a u novije vrijeme počele su se graditi obiteljske grobnice sa spomenicima, pa se groblje u novije vrijeme povećalo. Godine 1877. obzidano je kamenim zidom. Na području župe ima nekoliko ilirskih gomila s grobovima. Nekropola stećaka iz srednjeg vijeka nalazila se na današnjem groblju, dakle, prije izgradnje crkve, što govori o staroj i neprekidnoj sakralnosti tog mjesta.

Dr. don Mile Vidović

Joomla! Debug konzola

Sesija

Informacije profila

Korištenje Memorije

Upiti baze podataka