Pavić, Vinko

Vinko Pavić, rođen je 1958. godine  u Ričicama pokraj Imotskoga. Školovao se u Ričicama, Splitu i Zagrebu, gdje danas živi i radi. Piše novinske članke, kratke priče i novele. Pjesme su mu objavljivane u raznim časopisima i književnim listovima. Objavio je dvije zbirke pjesama:

„Čujem kako kamen zove“ Zagreb,1998. god. i „Kamene ruke“ Zagreb, 2007. god.


KRIŽ ŽIVOTA

Kako je
Težak ovaj križ,
Gospodine,
Kojega si mi natovario na
Nejaka i slabašna pleća.
Kako vrijeđaju i
Bole ove rane,
Gospodine,
Rane opačinom iskopane.
U ovom vremenu strave gdje zanoćih, 
Odavno je umro čovjek u čovjeku,
A sutoni su postali
Beskrajni daleki vidici.
Ne bih ja s trnjem i
Ranama na Golgotu.
Zato,
Ponesi i moj križ,
Gospodine.
-Ti si navikao. 

 

MILOVATI ZEMLJU

Leći uz dub i pustiti sunce u njedra,
Milovati sunce u njedrima.
Milovati snenu zemlju pod suncem
I žeđati suze koje oci zasijaše.
Srce joj otvoriti kretnjama vješta ljubavnika,
Golubice i zvijezde u njedra joj pustiti.
Milovati bijele golubice u njedrima.
Zmijama glave odsjeći,
A zemlja će te u suton, sjetno,
Imenom zazvati.
 

 

NAGORKINJA VILA

Kažu mi da te nema i da ne postojiš,
A s pradjedovima si palila ljubavni plam
         Iskrama konjskih kopita,
Začela, i najljepšu bajku o smilju i kovilju rodila.
         Vjetru si u praskozorje krila otela i
Mene u njedrima poljem i gorom nosila.
Žudnju u snove utkala, u nježne grudi djevojačke.
Kroz noć smo Vranca jahali
Ustremljeni zvijezdama, grivu mu u pletenice pleli i
Tvoje kolo, strasno u ponoć, u zlatnom klasju igrali.
Pjesmom si umilnom mlade momke na
Iskonske izvore mamila i
Djevojačke kose rujne rezala od ljubomore.
Na potocima, kaduljom, tvoja bijela bedra mirišu. 

Joomla! Debug konzola

Sesija

Informacije profila

Korištenje Memorije

Upiti baze podataka