Gudsle su bashtinjeno, narodno glasbalo, a pivanje uz gudsle bashtinjena glasba. Evo, Zavelim je na "Upravo slusham" okacsio Shimicha i junacski spiv iz 17. stolicha pod naslovom "Zsivotni put Milana Bandicha". Malo puno je kratja od "Zsenitbe Komljen Barjaktara". Shimich dobro gudsli, a pisme - oslomebodi. Spivavao je on i daosada. Pa bi u jednoj pismi stolitja i vikove u jedan boj sastavljao: Marka Kraljevicha, Musu Kesedzsiju, Ivan Kapetana, Senjanin Tadiju, Sibinjanin Janka ... Kad se o takvim pismama radi, ide to koliko - toliko, ipak je to tematika primirena gudslama, i komu se uobtje trebe shto je Marko pa oko 1395. na Rovinama, Ivan Vlatkovicha obezglavili Austrijanci 1612. u Karlovcu, Janko vojevao u 15. st., a za Tadiju i Komljena se ni ne zna tko su.
Kako niekim ljudima nije jasno da uz gudsle nieshto ide, a nieshto ne ide. Ako ishta od danashnje tematike uz gudsle mozse ichi, to je maskara, shega i za*ebancija (sarkazam, ironija). A sad rastavit noge u kolinim, polozsiti gudsle, prihvatiti za gudalo tanko, nakashljati se znacsajno, dignuti ocsi i glas i grunuti kao sa vr Vrana: "Oooooootkad Vlaka Poganon se zove, / Ne rodi se junacsine ove, / Ko shto Milan dika dike nashe, / Bandich kutjom on se zovijashe ...", a slushatelji, posidali oko ognjishtja, zinuli, nitko da uhom mrdne, napeto slushaju shto tje se u slidetjem stihu trevit, tko tje gubit, tko li pridobiti.
A kad csujesh: "Legendu tju opivati zsivu / I njegovu sjajnu perspektivu ...", ebi se, ako nisi prasnuo u smih. Moj je did uvik nieshto gudslio o "legendi" i "perspektivi". Bozse jada!
A Tomo snima, taman da i kokosh propiva. I u pravu je. Neka se i to csudo csuje.
Bash nieshto mislim sastaviti ove posushke gangashe, pa da dignu koju uz solo gitaru i ritam-sekciju u pozadini.
