ČeIndž (ČetničkiIndžilir) na listi domaćih u autu ima Galijin Kopaonik (kiseonik i vodonik).
Ispričao nam je i surealnu povijest Galijinog Kopaonika. Nešto na temu lovca na jelene. Vozio se gluvom noćom po zaleđenoj pustoj cesti
middle of the road negdje u tačka.ba o Božiću devedespete. Slušao je nakostriješenu čistu paniku s Radio Novog (Grada). Rijeke izbjeglica kroz radio valove i čep na koridoru su se mogli opipat puno bolje neg knedle u grlima rvacki "levičara" ovijeh dana.
Iza apokaliptičnih priopćenja opičila je borbena:
Volim momke koji piju rakiju
volim ih jer mirišu na Srbiju…http://www.youtube.com/watch?v=zWy3JU5_hUM
Glasić u eteru ličio je na glasić kakve tipske spljetske magazinske rumpa-cumpa žutkice koja skakutaje po bini dok piva turbobanalni tekstić.
Slijedilo je dramatično gubitničko priopćenje pa Kopaonik:
http://www.youtube.com/watch?v=GxDamy4j42MKrajolik se bijeli u noći, s lijeva se ukazalo zaleđeno jezero koje je vuklo pogled, a na cesti odjednom i niotkud, middle of the road, na stotinjak metara daleko u ČeIndža gleda srna. Bambijeva mater. Makni nogu s gasa. Led. Probaj lagano skrenut i pogodit ko na penalu na koju će stranu golman, a na koju Bambijeva mater, desno je šuma, livo je led i jezero, ne će valjda u jezero, nemoj ići lijevo, ako semafor je desno, imaš sto metara, led, lagano volanom, a auto klizi pravo i middle of the road, srna samo stoji i gleda ga u oči, a on se čudi kako vidi oči srnine s osamdeset, s pedeset metara, stoji na sri ceste, gleda krupnim očima pravo, ne mrda, samo lagano striže ušima, a auto ko uz inat klizi ravno, volan gluv…
Prošao je kroz srnu. Uspio se zaustavit par metara dalje. Nigdje srne. Nigdje traga na autu. Nigdje sjećanja na udar autom. Mjesec pun. Ko dan. Odbljesak zaleđenog jezera kopa oči. Ni pijan, ni napušen. Bambi, pìčka ti materina, što mi ovo radiš!?
