Autor Tema: ZA KOGAR GLASOVATI  (Posjeta: 16877 )

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #15 : 24 Rujan 2011, 23:16:15 poslijepodne »
batko zlatko, danas sam pomno (na plaži) iscitao tvoje tekstove s ove teme. moram priznati da su zanimljivi i sadrzajno i stilski. dakako, gnusam se liberalizma i ekonomskog neoliberalizma. dis bolje, to je tebi crljena kanavaca. hnje hnje hnje. naslusa sam se ekonomije i analiza i, bez obzira na neka neslaganja, moram pohvaliti tvoje imanje stava. na jednome od predavanja (nedavno preminulog prof. zelimira pasalica) čuo sam jednu fascinantnu stvar: da je (tadasnja) sr hrvatska u drugoj polovini pedesetih imala rast bdp-a ravan japanu. ovo za reaganov i thachericin neoliberalizam me podsjetilo da sam te obeca argumentima demantirati da su oni neoliberali. nastojat ću, kad nadjem vrimena. brzo živim ovih zadnjih miseci. :-(
« Zadnja izmjena: 24 Rujan 2011, 23:18:09 poslijepodne Potjeh »

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #16 : 25 Rujan 2011, 10:14:59 prijepodne »
1. "Neoliberalism was initially politically associated with Reagan and Thatcher but has since become the dominant global political economic trend adopted by Western political parties of the centre..."
kogar zanima nadalje
http://www.bristol.ac.uk/news/2003/1113576745

2. je li ti to zazivaš neke ideje iz te druge polovice 50-ih, odgovori mi prije nego ti objasnim zašto je to bilo, po koju cijenu i naravno (ono najzvažnije) zašto je stalo i u 60-im, i u 70-im, a bogami i u 80-im? gde se bre izgubi taj zamah, je li kardelj ostario ili je jovanka uzela konce u svoje ruke?

3. prije nego se tako odlučno deklariraš kao antiliberal, ne bi bilo zgorega da pročitaš nešto iz opusa ozbiljnog liberalizma.
prijedlog:
http://mises.org/

za one tanjih živaca i skromnije mogućnosti akceptiranja ključnih naglasaka, važno je naglasiti da spomenuta neoliberalna škola (po mnogima i najznačajnija danas) dolazi iz Austrije, daklem iz Miteleurope.... da ne bi bilo to su neka anglosaksonska preseravanja koja nama i našem miteleuropsko-mediteranskom i najskoli dinarskom mentalitetu nikako ne leže. daklem, miteleuropski liberalizam!

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #17 : 25 Rujan 2011, 22:27:58 poslijepodne »
BDP, tri su slova koja zadnjih mjeseci svi s pažnjom (i strepnjom) prate, svi o njima bruje, a iznenadili bi se koliki od svih tih „znalaca“ pojma zapravo nemaju o čemu se tu radi. Daklem 'vako: uobičajeni, da ne kažem klasični način izračunavanja BDP radi se tako da se zbroje potrošnja (privatna i državna) plus investicije te se od toga oduzme minus koji nastane zbog prevelikog uvoza i premalog izvoza (pogađate da ima država u kojima se ova cifra ne oduzima već dodaje jer iste puno više izvoze neg' li uvoze).
Kako podići BDP, jedno je od središnjih pitanja koje zaokuplja sve stranke od lijevih do desnih i natrag. Odgovor, odnosno njih nekoliko su vrlo jednostavni i jasni:
1.   Ako krenemo od kraja, prvi način na kojim bismo (hipotetski, naravno) mogli povećati BDP je da povećamo izvoz. Naravno, cijenjeno obćinstvo, pitate se vi, a koji milokliz da izvozimo, što to mi možemo svijetu ponuditi, a da isti nema ili da nema u odgovarajućim količinama. Nemaju Studenačkog sira, reći će Potjeh, ali budimo ozbiljni, tko će proizvesti i prodati Studenačkog sira u tolikoj mjeri da kompenziramo uvoz svih onih manje i više glupih tričarija na koje trošimo novac kad smo raspoloženi. Vjerujem, cijenjeno obćinstvo da vam je jastno ko dan da mi naš BDP nećemo podebljati povećanjem izvoza, odnosno da naša generacija to neće doživit makar na sve skupa ličio sam Trbotor koji nam, siguran sam može osigurati 100 godina dobrog i prosperitetnog života.
2.   Sljedeća stavka bi bile investicije, ali cijenjeno obćinstvo, vama je valjda i samima jastno da za investicije trebaju šoldi. Naš napačeni narod, osiromašen svim nedaćama, ali i nerazumnim trošenjem po dernecima i šopenig središtima sigurno nema (pre)velike zalihe novaca koje bi se tek tako mogle aktivirati. Preostaje strani kapital, ali kako smo već sada poprilično zaduženi, neće ni to ići lako, iako nas ekipa koja je osmislila Plan 21 uvjerava kako će se bez po muke zadužiti za novu seriju infrastrukturnih projekata: od nizinske pruge, silnih hidroelektrana, sve do ekoloških projekata. Živi bili pa vidili! Ostaje i opcija da stranci nagrnu sa silnom lovom i počnu graditi sve i svašta za voj gušt – bojim se da nakon iskustva posljednjih 20 godina u to teško vjeruju i inače poslovično optimistični birokrati u Zavodu za strateška istraživanja i razvoj.
3.   I tako, preostade nam potrošnja, ali cijenjeno obćinstvo, tu se ne radi o privatnoj potrošnji, novac od toga će kao i do sada ići od Kine do Njemačke i natrag, a sva ta naša silna potrošnja teško da će zaposliti ikoga u ovoj napaćenoj dolini suza, a kredita će biti k'o ambrozije. Preostaje daklem samo jedno: državna potrošnja, ali ne na plaće – one završavaju također u tričarijama koje se proizvode od Kine do Njemačke (uključujući i famozni bijeli luk koji se može naći na policama u Todorića dućanima). Tu dolazimo na onaj aksiom koji je već ranije spomenut u ovoj kratkoj, ali na momente zanimljivoj raspravi: kako je mogla Jugoslavija, kako je mogao drug Tito, kako je mogao drug Bevc?
Rješenje je vrlo jednostavno: trebalo bi svima, i javnom i privatnom sektoru smanjiti plaće (ukazom, dekretom) na raspon 2250 do 3800 kuna (a mirovine 1600 do 2350), ovdje se neću baviti koeficijentima, prepuštam to educiranijima od mene. Uz potpuno besplatno obrazovanje, dječje vrtiće i zdravstvenu skrb – to bi moralo biti više nego dovoljno za skroman i čestit život. S druge strane, ova relativno skromna plaća izbit će nam kolektivno iz glave one bolesne potrošačke ideje, manje će se telefonirat, manje SMS-irat, neće se kupovati trendi oblekica, a bogme će se manje jagmiti i ona kineska krama. Problem bi mogao biti samo s ljudima koji imaju stambene kredite – moj je prijedlog nacionalizacija. Što bi Nunu-u falilo da od Nove godine umjesto u stanu od njegove žene, živi u stanu od države. Plaćao bi stanarinu u iznosu kamate (dakle manje nego ženi), a glavnica bi mu bila oproštena jer stan i onako nije njegov (a nije ni ovako ni onako) nego državni. Uveo bi se porez na kapital (pokretni i nepokretni – imobilijar), kapitalnu dobit, štednju, dobit na burzi, dobit u kladionici, dobit na lotu, udarile takse na iznajmljivanje apartmana, studentskih soba, poslovnih prostora te porez na neobradjivanu zemlju.  

Sve je daklem jastno: drastičnim rezanjem potrošnje, ali i poreznim mjerama za oživljavanje poljoprivrede, šumarstva, lova i ribolova uravnotežili bi se uvoz i izvoz, ali što je još važnije, državi bi na temelju ušteda zbog plaća i mirovina ostala značajna sredstva za suvisliju potrošnju i kapitalne investicije. Od kuda krenuti? Studije Svjetske banke davno su pokazale da država koja nije kadra prehraniti samu sebe nije kadra niti za industrijalizaciju, a kamoli ozbiljan tercijar.
Prema tome, prvo i osnovno poljoprivreda, a tu je na prvom mjestu melioracija. U roku od godinu, najviše dvije, osigurati da se svaki pedalj plodne zemlje natopi vodom i da više ne slušamo u Dnevniku kuknjave o suši – kad to ne bi bilo moguće, u Izraelu bi imali svaki dan posebnu emisiju od dva sata gdje bi se govorilo samo i jedino o suši i njezinim posljedicama (uzroci se naime, znaju). Paralelno s tim, nasušno bi bilo potrebno učiniti komasaciju zemljišta. Tko nema dovoljno zemlje da od nje može preživjeti godinu dana, tome dekretnom treba tu zemlju oduzeti i dati prvom susjedu koji ispunjava uvijete. Nakon toga, zakonom zabraniti podjelu zemjišta: neka ćaća dok je još pri zdravoj pameti odredi kome će pripasti zemlja, a ne ko dosad: ode on u miru (Bogu za kurira), a vi se onda dilite, koljite, kačite i prepirite. Ako ne ostavi oporuku s jasnim uputama kome ostaje zemlja, nema mu ni popa ni gradske glazbe (ni trubača) u sprovod! I treće, zakonom propisati kulture i sorte koje se u kojem dijelu zemlje mogu uzgajati. Tko neće sadit merlot, neće zobat grožđe, pa nek' se misli!
Nakon rješavanja problema proizvodnje hrane, dolazimo na (re)industrijalizaciju i uslužni sektor. I tu se mnoge stvari mogu riješiti brzo i efikasno, uz malo volje i jastnu strategiju. Tako primjerice, u nas se dolje već 20 godina kuka kako je propala Agrokoka. Ljudi moji, je li problem sist u kombi, obać malo naša sela, malo 'ercegovinu i u nedilju dana skupit jato od 600 kokošiju? Je li problem pokrenuti proizvodnju u Trimotu – pola zaposlenih bi nastavilo raditi Mala/Velika šivaona-Bojadisaona, kadrovska i računovodstvo (kao i dosad), a druga polovica bi se obučila za prodaju. Nema vajde od sidenja i kukanja – ako neće Muhamed brdu, onda mora brdo k Muhamedu (ili u našem slučaju, ako neće kupac po naše gaće, onda će naša djelatnica s gaćama, tom istom kupcu na vrata, u kuću ako triba, i to sa sloganom: sve dam samo da prodam!). Proizvodnju je moguće pokrenuti i u tvornici Bratstvo, samo s vojnom tehnologijom treba biti oprezan. Nisam ja p0vagini0 pa da bih našim potencijalnim neprijateljima prodavao minobacače, a opet, nikad nisi siguran tko ti u budućnosti može biti neprijatelj (koliko su se samo kumstva u nas razvrgla zbog ničega, kolkie obitelji razorile zbog gluparija…). Gledali ste filim Šindlerova lista. Dotični je proizvodio oružje s greškom – pa zar bi to trebao biti nama problem, a da ratova po svijetu ima, ima, da oružja treba, treba, a da će se oni tuć radili mi (i zaradili) ili ne radili isto je jasno!
Tercijarni sektor (usluge) trebaju također krenuti od raspoloživih resursa jer ovo je vrlo osjetljivo, nije naime realno da naši ljudi preko noći postanu financijski eksperti, marketing meštri ili turistički animatori. Ali ajmo krenut od onog najosnovnijeg: na Modrom jezeru zaposliti tumače vodostaja (lokalne znalce, koji će 24 sata dnevno, bar na 3-4 jezika ljudima tumačiti do kud je voda i koji je trend: raste-pada), na Crljenom jezeru zaposliti instruktore bacanja kamena u jezero (prije toga povisit grudobran za 30 cenata tako da slučajan prolaznik nema šanse dobacit), na Vrljici zaposliti stručnjake za Crayfish-watching (promatranje rakova), potom pokrenuti Akademije bućanja (smjer valjanje, izbijanje, bombizavanje), kuvanja (s naglaskom na pečenje janjeta na ražnju, kuvanje kokoši u bronzinu i pečenje jaja s tanko rizanom pečenicom), također kvalitetann se kadar može naći i u uslugama procjene kladioničarskih koeficijenata te računanje vremena i uvjeta do mirovine, s naglaskom na prijevremene i invalidske. Konačno, zašto ne organizirati ekspertne timove za tumačenje ekoloških problema. Ima li na kugli zemaljskoj pogodnijeg prostora di bi rećemo jedan Japanac mogao doć izučavat štetna ponašanja u okolišu. Trešnja u cvatu, poduprta starim špakeriom na drva, okićena bronzinima, tećama i mašinama - sve to s istočne strane Modrog jezera, tratina posuta jaglacima okružena olupinama auta, šutom i keramičkim otpadom iz socrealističkih kupaonica pored Marčina dolca, izvor rijeke Vrljike nabacan plastičnim vrećama i ukrašen pokojom krepanom kokoši, odlagalište otpada koje dimi češće i obilnije od Fudžija, s periodičnim izljevima koji posjećaju na kataklizmičke scene Pompeja.
Dragi čitatelji, poštovane dame i gospodo, umjesto programa koji nude samo lijepe želje: mi bismo više zaposlenih (a tko ne bi), mi bismo manje dugova (a tko ne bi), mi bismo veće plaće i mirovine (a tko ne bi), mi bismo više vlasti, mi bismo manje rada, mi bismo više sloboda…. Sve su to primili moji obične fraze koje ne ukazuju na to kako prijeći od točke A (želja) do točke B (cilja), sve su to fraze koje nemaju ni vremenski ni financijski okvir. Ako vi usprkos tome, inzistirate na njima, to je u redu, ali nemojte se poslije tući šakama u glavu i jadikovati kako vam je netko treći kriv – umjesto togar, dok je na vrijeme porazmislite, može li se među ponuđenim programima/strankama/pojedincima nazrijeti makar tko da nudi kakvu takvu egzaktnost, makar tko a da nudi odgovor na dio ovih pitanja – ako ga prepoznate, ne časite ni časa, zaokružite, ali ako ga ne prepoznate, tražite dalje jer kao što reče jedan naš cijenjeni forumaš: ove su godine glasovi skupi, a ja bih dodao skuplji nego što je bijeli luk za kobasice.    
« Zadnja izmjena: 25 Rujan 2011, 22:37:01 poslijepodne BataKljun »

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #18 : 26 Rujan 2011, 07:59:10 prijepodne »
je li ti to zazivaš neke ideje iz te druge polovice 50-ih
ni u bunilu.

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #19 : 26 Rujan 2011, 08:11:10 prijepodne »
važno je naglasiti da spomenuta neoliberalna škola (po mnogima i najznačajnija danas) dolazi iz Austrije, daklem iz Miteleurope.... da ne bi bilo to su neka anglosaksonska preseravanja koja nama i našem miteleuropsko-mediteranskom i najskoli dinarskom mentalitetu nikako ne leže. daklem, miteleuropski liberalizam!
miteleuropsko-mediteranski, anglosaksonski ili dinarski...nije to problem, nego je problem činjenica da je zasnovan na laži.
već smo o tome drvili ovđe.
evo nekoliko naglasaka:

"U povijesti ideja, neoliberalna ideologija čudesan je nazadak. Laž je velika, ali korisna jer dopušta gospodarima svijeta da svoju odgovornost sakriju u onome što se događa državama koje ugnjetavaju." (Jean Ziegler)

...U trenutku kada duguju gotovo deset puta manje nego što duguju najbogatije zemlje svijeta (G-7), te iste zemlje - prvaci neoliberalnoga kapitalizma, čiji dug čini oko 67% svjetskog duga - sebe nude kao uzor. Sama Amerika ima vanjski dug tri puta veći od svih zemalja u razvoju zajedno.
Ekonomski razvijene zemlje? Da, no taj se razvoj odvija na podlozi nejednakosti i eksploatacije zemalja u razvoju...


("Vječni" dugovi - mrkva i batina neoliberalnoga kaptializma
mr.sc. Sandra Bebek i dr.sc. Guste Santini)
mrkva i batina

« Zadnja izmjena: 26 Rujan 2011, 08:13:30 prijepodne Potjeh »

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #20 : 26 Rujan 2011, 13:10:42 poslijepodne »
moj potjeh, kani se ti guste santinija i ostalih marksista koji su obrijali bradu ne bi zavarali tebe i tebi slične.

ali da se ne bi krivo razumjeli, ako je tebi ipak do komunizma to je tvoje legitimno pravo, ali daj br'te pročitaj o čemu guste drobi (jer ovo što si stavio ili nisi pročitao ili nisi razumio, što ti u konačnici dojde na isto).

kaže guste:
"Logika zaduživanja jednostavna je: zemlja se zadužuje u nadi da će investicijama zaraditi dovoljno novca i za otplatu duga i za generiranje ekonomskog rasta."
to tebi i mnogima zvuči vrlo uvjerljivo. pa zar svaki poduzetni ne započinje otprilike isto: ima ideju, pronađe lovu i krene raditi. međutim, u nanosekundi dok ovo čitate, glavom vam struji misao da je razlog neuspjeha (jer iz konteksta je jasno da sve na kraju završava negativno) u nekakvim prljavim anglosaksonskim igricama, puni adrenalina idete dalje i čekate potvrdu te svoje misli, kadli samo pola stranice kasnije kaže isti taj guste:
"krediti nisu bili upotrijebljeni za investicije kojima bi se povećala ekonomska snaga i sposobnost vraćanja kredita. Umjesto toga, znatan dio kapitala odlazio je u tekuću potrošnju i grandiozne projekte za koje se naknadno ispostavljao da su «kule u oblacima». Osim toga, dugove su gomilali diktatori i vojni režimi bez ikakve suglasnosti građana koji su ih trebali otplaćivati, pri čemu se novac koristio za ugnjetavanje vlastitog naroda6 ili je završavao na njihovim privatnim računima."

i sad ti meni reci, za što su tu krivi amerika i neoliberali? jesu li oni glavni krivci što su kojekakve budaletine uzimale kredite koje iz navedenih razloga nisu više mogle vraćati? je li to ukazuje na pravu prirodu kolonijalizma, bezćutnog neoliberalizma i smrdljivog amerkanizma?
umjesto da se bavi problemom nedemokratskih režima (i mi smo živjeli u jednom), neumjerene potrošnje, nestručnog baratanja silnim parama (sjeti se samo obrovca) i gramzivosti nedemokratskih i neliberalnih vođa, naš je guste svoje topove okrenuo u ameriku i englesku! današnjim rječnikom rečeno, nije kriv sander što je bojanje tunela koštalo ko da ih se pozlaćivalo, nego su krivi amerikanci jer su dali pare na temelju prezentiranih projekta. trebali su nam dati šup kartu i reći, k'o vas hebe, stoko, ako nemate para (a nemate) vozite se kroz neokrečene tunele! mrš!


druga stvar, guste santini ona lakonski (lakonija je pokrajina na samom jugu grčke) zaključuje kako su zemlje G7 strahovito zadužene, poglavito je zadužene SAD. kad se to stavi ovako prosječan čovjek će na prvu (logično) pomisliti da te G7 zemlje imaju nedostatak kapitala, da im netko treba pomoći - pa zar nismo rekli da su dužne nekome!?
ostina je međutim potpuno drukčija i to je razlog zašto svi sa slinama u ustima pričamo o americi i njemačkoj! prvo, lavovski dio duga zemalja G7 je dug među njima samima - japan je desetljećima bio glavni (strani) kreditor SAD-a, a golemi kreditori su bili i jesu i  Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo. drugo, ako je amerika dužna i japanu i njemcima i britancima, to ne znači da istodobno i sve te tri goleme ekonomije nisu ponešto dužne americi. i tu je srž gustine demagogije, baketina na koju se tako lako i prelako lovite. kad se radi inventura duga (bilo u americi, bilo u hrvatskoj, bilo u bilo kojoj bračnoj zajednici, muškarca i žene, muškarca i muškarca, žene i žene i/ili muškarca i obrijane ovce) onda treba taj dug konsolidirati pa reći: mi smo vama dužni toliko i toliko, a vi nama toliko i toliko. već kad bi se to napravilo, dug zemalja G7 (pojedinačno) izgledao bi bitno drukčije nego što izgleda kad ga se ovako tendenciozno prikazuje. kao treće, vanjski dug amerike je samo manji dio duga, najveći dio love koji američka administracija dan danas duguje (cca 2/3) je dug prema svojim građanima, bogatim građanima i onima koji imaju viška sredstava iz ovog ili onog razloga. slijedom toga, može se i mora zaključiti da amerika ima dovoljno kapitala (ima određene minuse, ima određene pluseve koji i te kako ublažavaju te minuse, ali ono što je najbitnije amerika ima bogate građane koji zlu ne trebalo sve to mogu poklopiti).

slažem se da ovako zamršena situacije nije nešto čemu se treba diviti, ali krajnje je bezobrazno prezentirati američku situaciju kao da njihov dug izgleda kao naš. nemoj zaboraviti da je amerika još u doba kad je monika pušila billu uspjevala ubrati više poreza nego što je morala potrošiti (to se zove suficit), a sad ti meni navedi samo jednu uzoritu neliberalne (dakle ne neoliberalnu, nego antiliberalnu) ekonomije (izuzev najvećih izvoznica nafte i kine koja je zapravo vanjski pogon američkih i europski tvrtki) kojoj je to uspjelo makar jednu godinu u zadnjih 40. svatko tko pomisli da je slučajna koincidencija što je jugoslavija zadnji suficit imala dok je jovanka pošila josipu bit će vjerojatno u pravu! je li to dovoljan argument (ne misli se na korelaciju pušenja i budžetskog suficita, već na činjenicu da liberalne ekonomije relativno lako (ali ne prečesto) generiraju suficit) da se o liberalizmu pristupi na jedan drugi način. konačno, ako pričamo o američkom dugu, potpuno je jastno od kud je taj dug nastao - ratovi i nevjerojatno niski porezi (warren buffet tvrdi da plaća 15% godišnje - koliko plaća čistačica u tvojoj firmi?). hoće reći, da ratovi završe i da se porez digne na pola onoga što plaćaju hrvati, liberalna amerika bi bila na kojnu (kajkavski termin za konja!). neka kinezi ili bilo tko drugi poroba samo voditi 8 godina rata (a koštali su i kosovo i somalija...) pa ćete vidjeti gdje će biti njihove financije. mora vam biti jasno: ni japana, ni kine (a bogme ni bogatih arapa) ne bi bilo bez novca i pameti amerikanaca i europljana te brez liberalnih mjera koje su uveli. dok je mao vodio kulturnu revoluciju crkvali su od gladi, ni za šaku riže nisu imali, a kad su otvorili gradove amerikancima, postali robovi nezajažljivih liberalnih gazda, sad se vozikaju po europi i razgledavaju prostore odakle im je sunce svanulo (ne mislim pri tom na one hebivjetre koji su buljukom kurvi plove ispred dubrovačkih zidina, a brez dvi crte im se ne diže ni kad im tri plavuše istodobno prezentiraju dlačice unaokolo čmara), već na one koji u jeftinim aranžmanima bauljaju ko muve bez glave po versaju, britišu i uficiju. zašto američka i europska pamet i njihov novac ne mogu dovesti u red baš svaki kutak ove kugle zemaljske, drugo je pitanje.  

KOMUNIZAM U PLAŠTU SOCIJALNE PRAVDE JE ISTO ŠTO I MASAŽA U SALONU "KOD PANČA" - MEDICINSKI POŽELJNA ĆUNA U BULJI.
« Zadnja izmjena: 26 Rujan 2011, 13:45:33 poslijepodne BataKljun »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #21 : 26 Rujan 2011, 13:46:58 poslijepodne »
[…]
nacionalizacija. […] stan

[…] porez na kapital
[…]
[…]melioracija. […] komasaciju […] zemlju oduzeti […] zabraniti podjelu zemjišta […]

Oštre intervencionističke mjere. Ko kozja pišaka. Oštre. Oštro je i stanje. Nasljeđe.
Na ranije upise? Gomila podataka oblikovana u non-information (od non-paper), u najboljem slučaju poluinformacije.

Najam (i zajam). U nekom ovdašnjem upisu začudilo me Potjehovo razumijevanje najma, glede stanova i protestiranata.
Feudalizam. Kao da je preskočio feudalizam. Krupni i sitni. Timarski sitnoposjednički sustav na rubovima ocvalog otomanskog imperija u poredbi s krupnim feudalizmom europskim. Rano srenjovjekovlje i kasna antika oko propasti Zapadnog Rimskog Carstva je tanko obrađena. Vi ćemo što će reć emisija Rvacki kraljevi.
Krupni njemački fudalizam je imao masu (slobodnih i neslobodnih) kmetova koji su u doba industrijalizacije postali marksistički proleterijat koji nikad nije imao nekretninu u vlasništvu i sukladno tome kroz generacije se nije razvi(ja)o iracionalan odnos prema nekretninama.
Kako je to teklo na ovim područjima? Timarski sustav, a za njim Grimanijev Catastico sitnoposjednički. Venecija, Austrougarska i dvije Jugoslavije su držali stvari tako da sasvim (ne)odgovorno tvrdim — ovo je društvo glede odnosa do nekretnina - mentalno - feudalističko.

Kako sad preko noći prikobacit sve i svašta u najam? Iz zajma? Intervencionizmom grubim?

Porez na kapital? Što je ono Quellensteuer? U Švicarskoj (za mal i u Njemačkoj) pogodi mene-me Quellensteuer. Nikad ga ne razumjedoh. Plesao je na obračunu plaće između 12 i 19 % od neto plaće, a ne imadoh drugih prihoda nit imovine tamo osim plaće, ako mi stručnost nisu smatrali nematerijalnom imovinom pa pukli na nju Quellensteuer. Ni danas mi nije jasan. Quelle - izvor (obnovljivi izvor -resurAs). Rekli bi rvacki političari u (ne)miru - porez na resurse.
http://de.wikipedia.org/wiki/Quellensteuer_(Schweiz)
Melioracija lokalna me oduvijek čudila. Australija i SAD, vjetrenjače i crpljenje vode. Libar "Drveni strojevi" i vodenice. U svakom našem krškom polju, makar na jednom rubu ima vode (podzemne na par metara dubine, ili nadzemne), a nigdi vjetrenjače. Zar smo toliko tehnički i tehnološki inferiorni?
Mislim da nismo. U pitanju je nešto drugo, nešto iracionalno u svezi s teškim povijesnim naslijeđenim bremenom.
Mentalni sklop. Treba to intervencionistički.
Pokušaji komasacije su kriva srastanja, 1980-ih se za i uz komasaciju regrutirala čitava bulumenta lešinara od fiškala i đomeštara na "pilot-projektima" komasacije.
Od pokušaja komasacije su samo oni profitirali.
Krivo srastanje. U novoj komasaciji i oduzimanju zemljišta vidim novo krivo srastanje jerbo se mentalni sklop nije bitno promijenio.
Oduzimanje je strašno. Nijemci su npr. te i takve probleme rješavali drukčije. Vlasništvo jest vlasništvo. Posjed jest posjed.
Pravo korišćenja jest… e otolen mi dođi.
Ukoliko nisi registrirani ratar ne moš obrađivat zemlju osim vrta za svoje potrebe i rekreaciju. Zemlju obradivu, ako ju imaš u vlasništvu, a nisi ratar, moraš dat u najam jer će te satrat porez na vlasništvo nad nekretninama plus poseban porez na vlasništvo nad neobrađenim poljoprivrednim zemljištem. Daklem, ne oduzima se zemljište i ne dodjeljuje nekom drugom izravno zakonom, već se samo stvara okvir u kojem će oni koji obrađuju zemlju uzeti u najam parcele koje su im susjedne i tako okrupnit posjed. Vremenom će ih i kupit, kad vlasnici shvate da im se ne isplati držat malu parcelu u vlasništvu u čem će im pomoć država finim intervencijama pa će male parcele - smaknit. Upravit š njima ko Stípić s Podvornicom.

U susjednoj BiH imam iz prvih ruku svjedočenja o nekim "komasacijama". Zabrinjavajuća. Jedna tvrtka bavi se uzgojem poljoprivrednih kultura na unajmljenim zemljištima kao i ugovornim otkupom ratarskih produkata. U većini slučajeva daju posebne pogodnosti na unajmljenim parcelama koje čine cjelinu od najmanje 4 hektara površine. Kako sastavit ta 4 hektara? Na parcelama koje imaju površinu od najmanje 4 ha u osnovi vlasnici ne rade ništa, nit sad, nit siju, nit navodnjavaju, nit žanju, nit suše u skupim šušarama, zapravo daju zemlju u najam. Namjerili se za zgodno poljce. Neobrađeno. Idealno po podneblju, sastavu tla, blizini vode… za uzgoj određene kulture. Našli lokalne besposlene mladce s geodetskom, agro-, pravnom… naobrazbom i počeli kuhat poljce za najam.
Najprije se pravnik polomio na organiziranju najmodavaca u "zadrugu". Ružno je zvučala od 1940-ih. Potom se đomeštar zapeklja ko manit u totalno neslaganje katastarskih, gruntovni i običajnih prava vlasništva, posjeda i korišćenja na narečenim parcelama. Jedno nije imalo veze s drugim, drugo s trećim… Niđe veze. Kaotično. Ko perzijski tepik s par tisuća čvorića po jedinici ploštine.
Intervencionizam na Gordijskom čvoru? Rasić, pa kud puklo da ciklo?
Konačno, većina koja je trošila vrijeme, cipale, gume, novce… resurse na "projektu" odustala je na nečem iracionalnom, nečem što ih je duboko uznemirilo, nečem što im je bilo deeply disturbing. Čemu? Očekivali su otpor kod staraca za koje su opravdano očekivali nerazumijevanje, sumnju, skepticizam…
Većina staraca je rekla nešto otprilike kao: — Uzmite mlađarijo i radite. I nako leži. Ako na godinu bude od tog za šteku cigareta, dobro. Ako ni to ne bude — ni vako nema. Samo se šuši trava na mèkoti, kote se zmije, i more selo izgorit ka se to užeže…
Mlađarija je bila protiv. Oštro. Džaba što su znali da današnji đomeštri učas mogu rekonstruirat mrginje i međe i mejaše koje u svrhu "projekta" triba zaorat, bilo po isteku roka ugovora, bilo u slučaju da "pukne tikva" prije isteka ugovornog roka. Džaba što su pravnici definirali do u detalj provedbu i raskid ugovora… džaba…

Mlađarija, od kojih većina i ne živi tu, bila je oštro protiv. Razlozi koji su se čuli su redom iracionalni. Odnos do nekretnine je iracionalan. Po tomu je mentalni društveni sklop - pretežito feudalni. Kako š to slomit? Inervencionizmom. Dobro. A kako š osigurat da to ponovo nakrivo ne sreste?
How about "Krivo srastanje"? Ne znam.

Štivo. Njemačko.
http://de.wikipedia.org/wiki/H%C3%B6feordnung
http://de.wikipedia.org/wiki/Grundst%C3%BCckverkehrsgesetz
http://de.wikipedia.org/wiki/Agrarpolitik
http://de.wikipedia.org/wiki/Landwirtschaft
http://de.wikipedia.org/wiki/Eigentum
http://de.wikipedia.org/wiki/Bundesgesetz_%C3%BCber_das_b%C3%A4uerliche_Bodenrecht
http://de.wikipedia.org/wiki/Agrarrecht_(Deutschland)http://de.wikipedia.org/wiki/Reichserbhofgesetz

Uredničtvo, more li ovi SMF vorum urednije parsirat desnu zagradu u UTF-8 URL-ovima? Oću reć, more li se igdi namistit da uredno parsira UTF-8 URL-ove?

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #22 : 26 Rujan 2011, 14:22:47 poslijepodne »
nastavno na ono gorikar:
warren buffet traži od vlade da povisi poreze (pre)bogatim građanima, znači i njemu da bi mogla servisirati svoj (pregolemi) dug. međutim, isti taj warren buffet je i najveći privatni vjerovnik iste te obamine vlade! pa kad se sve to skupi na hrpu ispada da warren buffet traži od obame i njegovih ministranata da mu uzme lovu iz desnog džepa kako bi mu (isti taj obama) uplatio dug u lijevi džep (istog tog buffetovog sakoa - inače poznato je da buffet nosi sako kineskog podrijetla otkako je odustao od sakoa ermenegilda zegne).

ili još jastnije: obama treba uzeti buffetu da bi vratio buffetu - to se u žargonu kaže: jebbe lud zbunjenoga - jedino guste santini misli (i piše) da u trokutu buffet-obama-buffet postoji i treći, jedino što ni gusti nije jastno tko je taj... ali trokut je trokut: blaženi koji vjeruju, a da ne vide! nije stoga ni čudo da jedan takav ekonomski genije mjesečno zaradi 9.000 kuna. da je pravde takvima bi trebalo dati 99.000 - razklika između realnog i poželjnog bi se knjižila kao "dodatak na priveliku pamet".
« Zadnja izmjena: 26 Rujan 2011, 14:29:09 poslijepodne BataKljun »

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #23 : 26 Rujan 2011, 21:24:10 poslijepodne »
na jednome od predavanja (nedavno preminulog prof. zelimira pasalica) čuo sam jednu fascinantnu stvar: da je (tadasnja) sr hrvatska u drugoj polovini pedesetih imala rast bdp-a ravan japanu.

a vidiš, ja sam u knjizi čuvenog historičara ekonomskih odnosa Paul Bairocha našao sljedeće:

ako uzmemo da je prosjek BDP-a u europi 1938. godine bio 100, buduće komunističke države u Srednjoj Europi su bile rangirane ovako:
Čehoslovačka je imala 82% prosjeka Europe
Mađarska 67%
Bugarska na 63%
Poljska na 55%
Rumunjska na 51%
Jugoslavija na 50%
Dakle u odnosu na europski prosjek daleko daleko najrazvijenija je bila Čehoslovačka (što se i poklapa s popularnim predodžbama), dok je na samom začelju (svega pola od prosjeka europskog BDP-a) tavorila Jugoslavija.

ako godine 1973. (početak kraja komunističke La Belle Epoque) europski prosjek opet označimo sa 100
Čehoslovačka je bila na 117%
Mađarska na 89%
Poljska na 89%
Bugarska na 84%
Rumunjska na 66%
Jugoslavija na 57%
Dakle, na kraju tog poratnog ekonomskog buma, Čehoslovačka je uspjela preskočiti europski prosjek (i to značajno!), ona je i apsolutno i relativno imala najveći rast od svih komunističkih zemalja Srednje Europe, a nakon nje najbolju je izvedbu imala Poljska! (gledajući trendove u zadnjih 10-15 godina, s naglaskom na razdoblje poslje ulaska u EU - rezultat je identičan!!!)
Među onima koji su se slabije snašli bili su Rumunjska i kao uvjerljivo najlošija Jugoslavija: smanjila je zaostatak za europskim prosjekom tek 6% (Čehoslovaci su narasli 35% u istom tom periodu). Čak i ako uzmemo u obzir da je Jugoslavija u Drugom ratu nešto više stradala od Čehoslovačke - opet je to malo i premalo! Čudi li još koga zašto su se Čehoslovačka i Poljska najbolje snašle u EU (Poljska je jedina bila bez negativnob BDP-a 2008/2009), a zašto mi plutamo ki govvno?

koa zanima detaljnije:
Paul Bairoch : Commerce extérieur et développement économique de l'Europe au XIX siècle, Pariz, 1976.


Visoke stope rasta jugoslavenske privrede samo su još jedna komunistička podvala. Ljudima koji ne poznaju stranu literaturu može se prodati svašta - ma naravno da je rast jugoslavenske ekonomije bio velik, ali veliki rast u tom razdoblju je imao cijeli svijet (čak i "crna" Afrika), a mi u našoj bahatosti (dobro poznato i danas) tvrdimo da smo bili Amerika za Čehe i Poljake - problem je samo u tome što nezavisna svjetska literatura to ne potkrepljuje brojevima - dapače!  

Inače, vrlo je lako provjeriti u jugoslovenskoj literaturi i podatak kako je ekonomija Kosova od 1945 do 1990 rasla brže od Hrvatske. NAivcima se to pakiralo na sljedeći način: umjesto računanja ukupnog BDP-a, uporno se računao BDP po stanovniku, a Kosovo je imalo neusporedivo veći prirast stanovništva, tako da se rast ekonomije topio djeljenjem na sve veći broj usta. Ovi izopačeni brojevi služili su tome da se Hrvatskoj u nedogled uzimaju novci za nerazvijene, iako je i slijepcu sve trebalo biti jasno: (pre)visoki prirast stanovništva jeo je razvoj!
Nažalost neke od popularnih priča beogradske čaršije i danas imaju značajan broj poklonika među hrvatskim pučanstvom - avaj!  
« Zadnja izmjena: 26 Rujan 2011, 21:45:45 poslijepodne BataKljun »

Offline likarija

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.599
  • Nu me!
    • Oldtimer klub Zagreb
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #24 : 27 Rujan 2011, 15:35:17 poslijepodne »
 ;D :zivili

Lepo, bre, napisa.
posebno ovo poslednje. :spidom
:starac

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #25 : 29 Rujan 2011, 09:10:27 prijepodne »
moj potjeh, kani se ti guste santinija i ostalih marksista koji su obrijali bradu ne bi zavarali tebe i tebi slične.

ali da se ne bi krivo razumjeli, ako je tebi ipak do komunizma to je tvoje legitimno pravo, ali daj br'te pročitaj o čemu guste drobi (jer ovo što si stavio ili nisi pročitao ili nisi razumio, što ti u konačnici dojde na isto).
:laugh:
Bato, pripazi...što će reći drug nunut kad vidi da sam optužen kao suradnik partije. Razmotrit ću tvoj prigovor i još jednom proštit gustin članak ne bih li uočio di je ta sakrivena bradurina ali okani se bolan neoliberalizma. komunizam nije bio loš po tome što se (tobož) zalaga za socijalnu pravdu nego jer je odlučio to silom provesti a sila Boga ne moli.

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #26 : 29 Rujan 2011, 10:24:39 prijepodne »
bi li se luk mogao uzgajati na tratini između posovih zgrada u španskom?

ne bi, malo sunca, a puno lada od zgrada

nego drugi put čovika pitaj pošto luk na pijaci, on sigurno zna :)

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #27 : 29 Rujan 2011, 10:45:30 prijepodne »
komunizam nije bio loš po tome što se (tobož) zalaga za socijalnu pravdu nego jer je odlučio to silom provesti a sila Boga ne moli.

ti si koncentriran na jedan (rekao bih manje bitan) segment komunizma. idjea komunizma je bila radikalna promjena društvenih odnosa: trebalo je uzeti onima koji imaju ( nikad nigdje nije postavljano pitanje o zakonitosti i moralnosti stjecanja imovine!!!) i dati onima koji nemaju. ako malo šire pogledaš, takve se mjere provode i danas, provode se i u zemljama neoliberalnog kapitalizma, samo s tom razlikom što njihov cilj nije radikalna promjena socijalnih odnosa, već jedan blaži fajntjuning. nadam se da pratiš, dok je komunistička jugoslavija odredila da gospodin glembaj ima previše i da dio toga mora dati državi da bi ona dala "sirotinji" - ovijeh dana obama će odlučiti da gospodin buffet ima previše pa će mu propisati neki novi (do sada nepoznati porez) ili još lakše povećati postojeći porez da bi tim novcima pokrpao rupe u proračunu iz kojeg se isplaćuju različite naknade, pomoći i koješta za one koji nemaju. suštineske razlike nema, zakon tamo, zakon amo, jedino što je tito bio neumjeren i glembaja je ogolio skoro do kože!

evo vidiš, tebi tu problem komunizma završava, a meni tu problem komunizma tek počinje jer kao što rekoh i neoliberali oduzimaju onima koji imaju da bi dali onima koji nemaju, što bi rekli socijalna pravda!
problem komunizma (pored ogoljavanja imućnih) je bio u tome što su njegovi ideolozi vjerovali da se će s imovinom i novcima dojučerašnji gologuzani upravljati jednako uspješno kao i stari buržuji. povijesne silnice dovele su nas do toga da je istu koncepciju imao i franjo. međutim, zaheb: gomilanje bogatstva (temeljna odluka buržuja) ne počinje tako da se tvornica nacijonalizira (pa da se dva prvoborca zaposle u upravu), jednako kao što ne počinje ni na način da se teniskim partnerima "povoljno" proda većinski udio firme. a neće, vjeruj mi početi ni da se u hrvatskoj osnuje velika državna banka (to bi ti sigurno podržao!). to je ta sličnost!

lahko ti je bilo u jugoslaviji razvijati se stopama kao japan kad je jugoslavija početkom 50-ih imala 1,5 milijuna zaposlenih (danas je toliko zaposlenih u hrvatskoj!!!), hrvatska je tada imala 50.000 umirovljenika (danas ih ima 1.000.000), i lahko je bilo postići dvocifreni rast ekonomije u drugoj polovici 50-ih (što si čuo od profesora ekonomije). Ono što je profesor ekonomije zaboravio napomenuti je jedna "slučajna" koincidencija: najveći ekonomski rast u svojoj povijesti jugoslavija je imala 1957-1960. - netom nakon što su rusi "utrčali" u mađarsku. Čvrst režim počiva na čvrstoj ekonomiji, to je zakonitost (postojanija od granita) koja se bez iznimke može pratiti od vremena Babilonaca, do vremena Libijaca (Gadafija). Misliš li ti da su Amerikanci kauboji koji razlikuju jedino crno od šarenog goveda?

Socijalna pravda je teza koja se stalno provlači, ali i stalno iskrivljuje. Progresivno oporezivanje prisutno je u svim država! Bogatiji plaćaju više poreza, a siromašniji primaju pomoć koja dolazi od tog poreza. Jesu li ti omjeri dobri ili nešto treba mijenjati - o tome se može diskutirati u nedogled, ali vrlo je ružno iskrivljavati istinu. Osim toga, postoji još jedan detalj koji se zaboravlja: što vi mislite da je razvoj i napredak nešto što se podrazumijeva samo po sebi? Naravno da nije. Što vi mislite da su tehnološke inovacije i brojni izumi nešto što dolazi samo od sebe? Kako da nije! I tu se postavlja ključno pitanje: Je li ti, Potješe doista misliš da su rast i razvoj mogući bez materijalnog nagrađivanja predvodnika? Je li ti doista misliš da će razvoj (sa svim svojim dobrim i lošim stranama) ići dalje bez obzira tko bio u sedlu: službenik u zavodu za planiranje nečega (plaća 7.000 kuna, 8 sati rada s pola sata plaćene pauze, 29 dana godišnjeg odomora, K15, dar za dijete za Božić, božićnica i visoko mjesto na listi za stanove iz programa poticane stanogradnje) ili investitor koji 24 sata dnevno drži jaja u procjepu i razmišlja o američkoj statistici koja kaže: 90% novopokrenutih tvrtki propadne, a da ne doživi godinu dana, a od preostalih 10% još 50% propadne prije navršenih 3 godine! Sve u svemu, kad sačuvaš jaja i nađeš se u onih par posto, onda je socijalno pravedno da povučeš malo i za onog našeg službenika u zavodu za planiranje koji strepi da ne ostane bez božićnie, a da pri tom nikome nije jastno što je to on točno u svom životu isplanirao (pogledaj samo zavod za urbanizam, u bilo kojem dijelu hrvatske) ili još gore kad imaš dojam da bi bolji plan složio đak u nižim razredima osnovne škole. to je socijalna pravda koju treba zadovoljiti uz poželjan rast ekonomije od 3-4% godišnje zbog sve većih troškova starenja stanovništva. ili da možda režemo na toj strani?
« Zadnja izmjena: 29 Rujan 2011, 10:51:28 prijepodne BataKljun »

batakljun

  • Gost
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #28 : 02 Listopad 2011, 11:42:45 prijepodne »
U svim ovim raspravama pro i contra liberalizma, potpuno se zanemaruje nekoliko osnovnih (!!!) činjenica: život, društvo i ekonomija su dinamični, a tokovi razvoja su manje-više nepredvidljivi. Gospodarstvo svake zemlje suočava se s dvije varijable: ponudi i potražnji! Idealno bi bilo kad bi te dvije varijable bile u ravnoteži, kad bi ponuda pratila potražnju i kad bi potražnja bila bliska ponudi. Svako društvo, liberalno ili diktatura o ovome vodi računa, međutim neke okolnosti otežavaju postizanje ravnoteže ili još bolje rečeno čine je nedostižnim idealom. Ne bih se sada ovdje previše bavio čisto ekonomskim pitanjima, iako nekima je sigurno poznat slučaj NOKIA-e. Nekadašnja drvna tvrtka preobrazila se u giganta telekomunikacijske tehnologije. Mnogi su upirali prstom u to čudo iz ledene Finske i (s pravom) postavljali pitanje zašto kod nas nema takvih sksesstoriz? Rijetki od tih (s uperenim prstom) danas govore o propasti iste te NOKIA-e. A cijeli ap'nddaun se dogodio u 15-tak godina, dakle jedva trećina radnog vijeka jednog pojedinca. Gdje je problem: uspon je rezultat enormne potražnje u jednom trenutku (tada nitko nije imao mobitel, konkurentskih proizvoda je bilo malo, Nokia je bila kvalitetna), ali u drugom trenutku ljudi su imali mobitele, više potražnja nije bila tako velika, pojavili su se i drugi, jeftiniji proizvođači, pojavili su se i drugi, bitno različiti proizvodi koji omogućavaju isto (komuniciranje u hodu), pojavila su se i neka nova tehnološka rješenja, sve u svemu biznis je opao! Nije tu kriv ni kriminal, ni pretvorba, ni loš politički okvir pa ni liberalizacija tržišta – to je jednostavno sudbina novih, brzorastućih industrija (to je ono od čega bježi Warren Buffet!).
Ali hajmo mi na one neekonomske probleme. Mnogi kod nas sa zebnjom i strahom pričaju o tome kako se rađa malo djece. Ideal bi bio da nacija raste, da nas ima, da ima tko hraniti penzionere. I to je u redu, međutim, čak i kad bismo živjeli kao naši roditelji (bez svih tih čuda suvremenog svijeta, koje koštaju!) mi bismo zbog porasti stanovništva morali imati gospodarstvo koje kontinuirano raste. Ako želimo pratiti svjetske trendove (ne mislim pri tom na vaginekanja poput skijanja, trendi oblekice i slično, već da svaki zaposlenih javnih tvrtki ima čestit ajfon4 da se može s kolegama razmjenjivati informacije o najnovijim tehnološkim dostignućima) to u prijevodu znači trošiti više para, onda je gore spomenuti rast gospodarstva, nužda, Sine qua non! Neki će ovdje reći, a dobro što ako mi svi ne mislimo da nacija mora rasti, nama je dobro da nas ima koliko nas ima. Super, ali dajte vi onda model gdje ćete izračunati kako da se rodi djece točno onoliko koliko ima penzionera – poglavito imajući u vidu da iz godine u godinu isti žive sve duže. Ajte vi samo izračunajte koliko treba roditi djece ove godine da za 25 godina ta generacija broji otprilike isto kao što će u tom trenutku brojati generacija stara 65 godina (pogodili ste na što mislim, napravi dijete ove godine da te za 25 godina ima tko nasljediti jer ćeš morati u penziju!). Jasno vam je, da sad o tome ne dužimo koliko su ove demografske promjene kompleksne i nemoguće za kontrolirati, teško je predvidjeti koliko će koštati život (tu se misli ne na kruv i vodu, jer toga i danas svi imaju, nego na život koji će ti omogućiti televiziju u boji, kompjuter, auto…), a jedino što sigurno znamo je da ni mi ni oni koji će doći iza nas neće biti sretni ako neće živjeti makar za bobu bolje nego mi danas. To je štovano obćinstvo, jeebačka jednadžba s više nepoznanica koju treba riješavati ili ne riješavati i čekati! To je štovano obćinstvo polazna točka na kojoj počinje razmišljanje: je li bolje imati slobodno tržište ili čvrstu državu? Hoće li se varijanta A ili varijanta B moći bolje nositi s izazovima od kojih ne možemo pobjeći.
Velika većina vas smatra da je nužna snažna država. Samo ona može osigurati da nema „gladnih“, smo ona može postići poštenu (ras)raspodjelu imovine, samo ona može garantirati socijalnu pravdu (ako netko ima definiciju, molio bih da mi pošalje)! U ovom se dijelu potpuno slažem da svima vama, bez snažne, profesionalne državne organizacije svega ovoga sigurno neće biti. Međutim, tu imam nešto za pridodati: džaba nama, štovano obćinstvo najpoštenija, najodgovornija i najdobronamjernija državna struktura, džba nama najradišnije i najprofesionalniji državni službenici, džaba nama najljepši i najpošteniji političari ovoga svijeta, ako nema napretka (rasta gospodarstva) naša država neće moći ispuniti zacrtane ciljeve. I tu se sada fokus premješta s države kao garanta socijalne pravde na državu kao garanta razvoja koji će onda omogućiti i ostvarenje te socijalne pravde. Ako netko misli da je dovoljno imati pravdu pa makar i na način da svi pasemo travu, to je u redu i u skladu s demokratskim pravom na izražavanje slobodnog mišljena, ali………….
Sad vam je štovano obćinstvo jasno gdje ja stavljam fokus. Moj fokus je na pitanju tko može (i mora) osigurati prosperitet: država u kojoj razvoj planiraju i ostvaruju činovnici ili država u kojoj razvoj planiraju i ostvaruju poduzetnici? Mnogi će od vas sada navesti primjere velikih uspješnih državnih investicija, kako u svijetu komunizma (Staljinovi, a kasnije i Titovi petogodišnji planovi – rijetki od vas znaju da je Jugoslavija petogodišnje planove imala sve do 80-ih!) tako i u svijetu zapadne demokracije (Ruzveltov njudil). Ono što je bitno to je uočiti prirodu tih investicija. Sve u što su ulagale države (od Staljina i Ruzvelta, do Tita i Moamera el Gadafija) su bile investicije koje nisu mogle promaštiti. Ako isušuješ plodnu ravnicu, ako gradiš veliku branu, ako dovodiš vodu iz pustinje (ovo nije greška, najveći Gadafijev projekt je upravo dovođenje (podzemne) vode iz pustinje u okolicu urbanih centara), ako gradiš prometnice (Hitler je imao najbolju mrežu autocesta u onodobnom svijetu, a prometnice je gradio i Tito – Brčko-Banovići…) ako elektrificiraš zemlju, ako gradiš mrežu vodovoda i kanalizacije… Sve su to projekti koji ne mogu promašiti: svi oni će sigurno vratiti uloženi novac, dapače, svi oni će i zaraditi novac, svi oni će osigurati da se i drugim djelatnostima olakša zarađivanje novca (isušivanje potiče poljoprivredu, elektrifikacije omogućava industriju, prometnice trgovinu i turizam). U ovom su segmentu, štovano obćinstvo, državni službenci uspješni investitori jednako kao i bilo koji privatni poduzetnik. Kad bi se razvoj mogao zasnivati samo i jednino na ovome, potpuno se slažem, nama liberalizam ne bi trebao, trebala bi samo država i neka institucije rade svoj posao (sintagma koju inače rado koristi, u malo drukčijem kontekstu jedan velik službenik-investitor).
Realan život je međutim poprilično složeniji. Vjerojatnost da u jednoj centralno planski upravljanoj ekonomiji nikne div ranga NOKIA-e je ravna vjerojatnosti da stonoga oplodi gudina i da dobijemo stonogoprase s odgovarajućim brojem pršuta. I zaključno, ja ne mislim da je svakoj državi nužno i neophodno imati diva poput NOKIA-e, ali nemojmo se zavaravati: država koja nema makar dobar dio tvrtki koje su kadre izdržati nekakavu stranu konkurenciju (nogometnim riječnikom rečeno: izboriti Ligu UEFA) u konačnici će završiti kao i naša HNL Liga. Ne zaboravite: svi vi koji bulaznite o nekakvim socijalnim modelima skandinavskog tipa, imajte na umu da para za taj model ne bi bilo bez postojanja svjetskih igrača od prestižnih švedskih željezara, Calsberga, Ericssona, Volva sve do proizvođača oružja… Ja ne vjerujem da su vladini službenici rasuti po kojekakvim uredima kadri stvoriti ovakvo (ma i približno ovakvo) gospodarstvo! Neki će reći da je Kina stvorila model gdje je država investitor, svima koji tako misle neka pogledaju jučerašnji Jutarnji i pročitaju o miljarderima u Kini. Dok je Kina imao Maoistički model socijalne jednakosti, svi su kusali rižu, a sad kad u komunizmu postoje milijarderi…. naravno još uvijek ima i onih koji kusaju samo rižu.  

Suma sumarum, pitanje liberalizam pro i cintra, nije pitanje želimo li socijalnu pravdu, već pitanje što mislimo, tko je kadar stvoriti društvo koje će imati pretpostavke za ostvarenje te socijalne pravde. Ili još jasnije, nije pitanje hoće li penzioneri imati penziju 30 ili 70% plaće, već je pitanje tko će osigurati pare!?
« Zadnja izmjena: 02 Listopad 2011, 11:53:06 prijepodne BataKljun »

Offline SpiDom

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.034
Odg: ZA KOGAR GLASOVATI
« Odgovori #29 : 02 Listopad 2011, 12:01:25 poslijepodne »
Zašto uopće glasovati?!
Ionako odlučuje mjesto nas mala svjetska (ne hrvatska) tajna moćna oligarhija. Oni uređuju svijet po osobnim (čitaj novčanim) interesima.   
Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. (2 Kor 1,24)