Glonga, naravno da je glazbe bilo u izobilju, kako preko gasterbajterske šnjure, preko Trsta uz rabatinke, tako svakako i domaći izdavači koji su poprilično ažurno pratili svjetske trendove (i to još od 60tih) - vidi top liste u ondašnjim Džuboksima. Što se tiče kvalitetne glazbe Radio Zagreb je to pratio bez zadrške itd., ali poanta priče nije u tome nego o "drugačijoj" glazbi, o glazbi za koju ni ne znaš da postoji pa ti netko mora skrenuti pažnju na nju ! Nije bilo interneta pa si se družio s ljudima kako bi štogod doznao. Džaba ti cila prodavaonica ploča kad nisi znao što je dobro, a ploče su se kupovale ciljano (jedna ali vrijedna) i nju bi "mezio" natanane ! U tom je poanta priče. Slušao si i A i B stranu, i dobre i loše pjesme. U "Paške" su se često vrtile upravo B strane, a ne A hit strana. Doorsi, Dylan, Straits, Joplin, Purple se vrtilo u svakom kafiću ali to je bilo onda više manje mainstream, a ja govorim o "pomaknutoj" glazbi.
Znam za cijelu plejadu kvalitetnih izvođača koji su se tada uredno vrtili u "Paške", ali i danas se jako rijetko mogu čuti ma koliko su mediji napredovali. Smatram kako je taj moj korijen sklonosti ka nekakvoj alternativnoj "drugačijoj" glazbi upravo posađen u "Paške", a tamo sam zalazio od prvog dana, tako da znam više manje o čemu pričam. Natjerati jednog teenagera da sluša (i zavoli) dixieland, Zappu, jazz nije mala stvar za jedan kafić - u tome je moć "Paške" (govorim o 80tim i početak 90tih)...
Potjeh, dobra glazba je uvijek dobra glazba, pa tako i u narodnoj... Miroslav Ilić mi je sasvim OK, jedan od favorita mi je stari narodnjak Muharem Serbezovski cheers
http://www.youtube.com/watch?v=0VWnX2ioEOkBatakljun sve je to moć vlastite percepcije, netko je običan konzument, a netko čudesno uživa
