iz ovih priča izbija nepoznavanje osnovnih činjenica:
1. što je to uopće bankarstvo?
osnovna ideja bankarstva počiva na želji da oni koji imaju viška ustupaju svoju imovinu onima koji nemaju dovoljno. ima pojedinaca koji smatraju kako su socijalne razlike u svom korijenu nepravedne. ja se s tim ne slažem jer smatram da uzroci socijalnih razlika mogu biti različiti, ali istovremeno smatram i da prevelike socijalne razlike nisu dobre (to je stožerna misao liberalizma!). dakle, socijalne razlike same po sebi nisu zlo (zar je problem ako obrazovani liječnik ima više od ekipe koja sijedi ispred kaldionice u šlapama i umjesto o krvnoj slici razbija glavu koeficijentima finske lige), a pogotovo nema zla ako te razlike nisu prevelike (primjer skandinavskih zemalja).
2. može li svijet bez bankara?
NE - čim postoje socijalne (čitaj: financijske razlike) javlja se potreba za bankarstvom. naime, prirodno je i normalno da pojedinac koji nema dovoljno poželi/potraži pomoć onoga koji ima. u našoj tradicionalnoj zajednici ovakvi su se transferi riješavali bez posredstva banaka. smatram da ni u tome nema zla: ako imate rodbinu ili prijatelje koji su vam voljni posuditi bekamatno novac na 20 ili 30 godina - ne oklijevajte ni trenutka, počastite ga pekom i uzmite lovu!
postavlja se samo pitanje, a što ako takvih nemate? preostaje vam banka, preostaju vam nepoznati štediše. ovdje moram naglasiti kako prečesto korištenje bankarskih usluga nije dobro za nikoga. osobno nikada nisam ulazio u minuse po tekućim računima, ne kupujem na kartice, ne koristim potrošačke kredite... neću biti licemjer pa reći da ono što ne valja meni, valja vama. moja je logika jednostavna: ako hoću na skijanje u siječnju, ja radije štedim od rujna i plaćam u kešu, nego da za tri kralja ulazim u minus i onda plaćam s kamatama do svibnja.
3. jesu li kamate grijeh?
po katoličkom moralu jesu. meni ako je ušteđevina stečena legalno i ako su kamate razumne nema problema. ne treba puno zamišljati što bi bilo kad bi bilo: suvremeni japan ima problema jer su ljudi (i država, donedavno) jako štedljivi. viška ima, ali se puno čuva pod jastucima, nema inflacije... inflacija, potrošnja i kreditiranje bi bili spas za japan, međutim.... (štednja ide u ameriku jer japancima ne trebaju krediti) i sve to rezultira stagnacijom japanskog gospodarstva. a što bi tek bilo da nisu posuđivali amerima da ovi troše??? samo potpunom ekonomskom analfabetu nije jasno zašto su japanci (a danas kinezi) spremni posuđivati amerima silne novce. naravno, treba imati na umu da je lako japancima bez napretka kad imaju svu onu infrastrukturu, kad dobro zarađuju, kad im je i standard i socijala u dobrom stanju. međutim je li nama na brdovitom balkanu prihvatljiva stagnacija? kako izglda 5 godina tavoriti u mjestu vidite i sami, a akko bi bilo da to potraje 20 godina? to su pitanja za sve vas koji mislite da su posuđivanje novca, potrošnja i investiranje loši.
4. postoje li previsoke kamate?
dakle, posuđivanje novca uz umjerene kamate ne bi trebalo biti sporno, međutim moram vas upozoriti da su upravo te (bezobrazne i bogu neugodne) kamate kao i ostale prepreke koje postavljaju banke svima onima koji bi se zadužili su jedini i glavni osigurač da će novac dobiti samo i jedino oni koji će taj novac moći i vratiti. niske kamate i jednostavnost dobijanja kredita u dužnicčki krug uvlače puno onih koji su na ivici i koji prije ili kasnije nisu kadri vraćati svoje dugove. ako mislite da je u datim okolnostima plemeniti nekome oprostiti dug, to je razumljivo, samo mi recite tko da taj minus nadoknadi. desetljaeća smo proveli u socijalizmu gdje su se propali krediti sanirali iz državnog proračuna. u hrvatskoj je 90-ih pa još jednom 2000-ih provedena sanacija banaka. mnogi od vas su na to ogorčeni. u pravu ste, svako plaćanje tuđih računa treba vas uznemiriti. pitanje je samo je li vas plaćanje tuđih računa uznemirava samo zbog toga jer smatrate da su te novce zdrpili oni koji imaju i onako viška, odnosno mislite li da bi vas plaćanje tuđih troškova manje uznemirilo kad biste znali da su ti novci završili kod onih koji doista trebaju. ako smatrate da je plemenito i socijalno osjetljivo od vremena do vremena plaćati tuđe dugove - onda je to u redu, ali izrecite to na glas i sebi i svojim bližnjima! i ponavljajte redovito!!!
5. komercijalno bankarstvo i investicijsko bankarstvo su dvije različite stvari. u americi su bili i formalno razdovojeni (više nisu), a kod nas su i bili i ostali zajedno. osnovna razlika između jednog i drugog je ta što komercijalne banke posluju sa štednjom i izdaju kredite. glavni zadatak takve institucije je da sačuva novac onih koji su ga u banku položili, a da pri tome pomogne i onima koji trebaju. u tom svijetlu, hrvatgske su banke (zahvaljujući rohatinskom) posao odradile savršeno. ni jedna ozbiljna banka u hrvatskoj nije pretrpjela gubitke.
s druge strane, investicijsko bankarstvo (to je wall street) se ne bavi štednjom (u užem smislu) niti kreditiranjem (za aute, za stanove, za poslovanje...). investicijsko se bankarstvo bavi nečim sasvim drugim: na prvom mjestu investicijski bankari posreduju između tvrtki te između tvrtki i potencijalnih ulagača. u svakom slučaju, posao investicijskih bankara se sastoji od toga da pomažu (onima koji nemaju dovoljno novca) u prikupljanju sredstava, a da pri tom one same nisu davatelji kapitala. još jednostavnije: komercijalna banka ima novac koji može posuditi pojedincu ili tvrtki, a investicijska banka nema novac (!) ona može samo pomoći da taj koji treba novac dođe do nekoga tko ima taj novac, na obostrano zadovoljstvo (i sitnu proviziju bankaru).
zašto se to uopće radi, zato jer su poslovi u kojima sudjeluje investicijsko bankarstvo puno zakučastiji, nepoznatiji i riskantniji (valjda je svakome od vas jasno da je veći rizik dati vlasniku livade novac za gradnju nekog pogona, recimo smrznute hrane, nego dati nekome lovu da kupi auto/stan). i tu počinju problemi! investicijskim je bankarima u cilju skolopiti što više poslova, što samo po sebi nije problem, ali kao i u bilo kojoj drugoj djelatnosti investicijski bankari mogu se ponašati neodgovorno i skalpati poslove koji su upitni. upravo to se u americi i dogodilo, zbog toga je Goldman Sachs na sudu: lagao je investitore i prodavao im gotovo bezvrijedne papire.
http://www.voanews.com/croatian/news/Subpoena-za-Goldman-Sachs-123051618.htmldakle, ovdje se ne radi o sistemskoj grešci kapitalizma ili neoliberalizma, već o notornoj krađi. ovo što su oni radili jednako je kao kad na pijaci kupujete pamidore, a onda vam skrušena i bogobojazna baba u najlonku odabranih ubaci još dvije otučene... to onda nije problem pijace ni trgovine, to je problem koji ima svoje ima i prezime, a ima i sankciju (isteseš joj sve nazad i odeš kod susjeda!). dakle, oni koji su ovo radili ne da nemaju moju podršku, dapače, imju moj najdublji prezir!!!
ali da se ne zadržavamo u americi više nego je potrebno - u europi su u problemima i komercijalne banke. iste su naime kupovali državne obveznice (što moraju po zakonu zbog vlastite sigurnosti!) problematičnih zemalja, grčke, irske... jesu li europski komercijalni bankari pogriješili što su davali sve te kredite i jesu li ti bankari morali znati da će oni koji posuđuju to teško vratiti? naravno da su znali, evo jedan članak iz 2004. godine:
http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/3649268.stmzašto nitko nije zaustavio to bezumno srljanje? e, zašto??? kad bi bankari bili smi krivi!!!