stočni je fond u padu desetljećima, a uzrok je loša struktura. staračka domaćinstva s jednom kravom i dva gudina ne funkcioniraju nigdje, a zašto u nas nema velikih farmi najmanje je kriv neoliberalizam....
Prilično pojednostavljeno tumačenje - prava istina jest što ne postoji normalna i trajna državna politika (državu nam vode mandatni nadripolitičari, kojima ni je jasno ni zašto država postoji , komu služi i kako se njome upravlja). Svako domaćinstvo mora biti u osnovi transgeneracijski projekt, kojim se spriječava osipanje materijalnih i ekoložkih resursa, usitnjavanje posjeda i prodaja posjeda, ako ni je riječ o okrupnjavanju posjeda po drugomu domaćinstvu. Da ne duljim- npr tri brata, stari roditelji - hrvatska praksa:roditelji umiru, posjed se cijepa na tri dijela, obično u svađi i zemlja ostaje na ugaru, blago razproda i /ili pojede. Kuća ostaje prazna i služi za povremene boravke. Praksa npr. u Italiji :tri brata, roditelji umiru, jedan brat se je za života odlučio ostati na posjedu i do sada je uz roditelje od toga posjeda živio. U diobenoj parnici dobiva cijeli posjed jer je državni interes da se posjed sačuva ( proizvodi obiteljsko brandirano vino, primjerice). Sin u svojstvu baštinika dobiva od državnoga erara nizkokamatni kredit, kojim isplati pravično braću,koja se lozom ne bave niti od nje žive, te sam nastavlja u svojoj obitelji rad na zemlji. Po izplati kredita postaje iz posjednika vlastnik onih dijelova imanja, koje je stekao sudskom diobom. Dakle ne trebaju ni velike farme ni latifundije. Dovoljna je samo dobra volja, državna stega i želja da se transgeneracijski brand nastavi i dalje. Po istomu se načelu mogu naslijeđivati i čuveni manufakturni obrti, agroturistička dobra, uzgojne farme itd, itd....
trebalo bi to potkrijepiti kojim brojem.
ako imamo u vidu da je hrvatski BDP cca 300 milijardi kuna, a da hrvatska država kroz proračun troši skoro 120 milijardi.... onda dodamo sva neproračunska sredstva koja država utuče kroz "svoja" poduzeća pa onda dodamo sredstva koja država "zaradi" u tvrtkama gdje je manjinski vlasnik (INA na primjer)... lahko je zaključiti da sama hrvatska država kontrolira debelo preko 2/3 gospodarske aktivnosti u zemlji, a kad tome dodamo hrvatske "velikane" poput todorića... ukratko, dolazimo do zaključka da niti imamo liberalizam, niti kapitalizam niti ogromno strano vlasništvo. ali tko će to objašnjavati onima koji ne žele shvatiti da banka koja ostvaruje dobit, radi u interesu svoih štediša, a da hrvati u bankama imaju preko 160 milijardi kuna ušteđevine i još preko 40 milijardi u drugom mirovinskom stupu... 30 milijardi eura ispod kušina...
Mure i koprtle! Samo ne znam gdje se je u svim ovim velebnim brojkama, od kojih boli glava, izgubio majestozni državni dug - vanjski u unutrašnji!
nitko krize ne generira, krize nastaju kad dođe do poremećaja proizvodnje i potrošnje. ni jedna planska privreda nije uspjela taj problem iješiti jer koliko god planirao neke se stvari ne mogu previdjeti.... ti, dragi trobotore nisi išao u šuvaricu, ali zato i danas razmišljaš kako nas je pokojni stipe učio: školske su knjige bile pune teza o cikličkim krizama kapitalizma, a fakultetske su knjige bile pune brojeva o cikličkim krizama socijalističkog samoupravljanja. i što sad.... u stipe brečića, uzmi akademika sirotkovića i plansku privredu u jugslaviji 1948-1987 pa će ti puno togar biti jasnije.
Kajgot! Najveća dogovorna ekonomija nije bila ona u ex-komunističkim posjedima jer je bila nekonkurentna i opterćena parazitskom nadgradnjom. To je današnje gospodarstvo u EU - poljodjelstvo, ribarstvo, resursi - sve same kvote i ograničenja. Realni sektor je ionako iselio u zemlje trećega svijeta, ostalo je pak krparija koja spašava ono, što se spasiti ne može. Zajedničko tržište do pada Berlinskoga zida je imalo konsolidacijski razlog, nakon pada takva se je zajednica trebala sama rasformirati i europska bi budućnost, odnosno prošlost suverenih i neopterećenih država i gospodarstava bila sretnija,multinacionalke siromašnije, kontinent stabilniji sa zadržanom proizvodnjom realnoga sektora i hrvatski studenti ne bi lutali sluđeni ispraznim obećanjima bolonjskih bezputća visokoškolskoga obrazovanja jer je poslušni junoša Primorac uveo nad njima jedan eksperiment po nalogu skupa blaziranih mudraca.
