Da ne prođe nezabilježeno.
Prenijeti ću post jerry Lewisa sa forum.hr:
Moja iskrena sucut svim stovateljima lika i djela Ive Josipovica.
Moja iskrena sucut svim kolegama i suradnicima Ante Josipovica.
Moja iskrena sucut svim simpatizerima Vesne Pusic i poznanicima njezine familije Anđelinovic.
Moja iskrena sucut svima onima kojima je drag bio Dejan Jovic, i kojima su bili simpaticni njegovi stavovi.
Moja sucut i Budimiru Loncaru i njegovom embargu Hrvatskoj koji je dosao u pravo vrijeme.
Moja sucut Zrinki Vrabec Mojzes, nadam se da ce prezivjeti ovaj dan.
Moja sucut i Vesni Terselic, tom svjetlu u tunelu, toj hrvatskoj savjesti. Hvala joj na dosadasnjem radu i na sirenju istine o 22 000 spaljenih kuca i 2000 ubijenih Srba u Oluji. I milijun do dva protjeranih, naravno.
Moja sucut i Zoranu Pusicu, pretpostavljam da ce i veceras, kao i 16.11.2012. godine, nazvati Savu Štrbca i ispricavati mu se kako nisu svi u Hrvatskoj veseli sa ovakvim rezultatom.
Moja sucut isto tako i Stjepanu Mesicu, ciji je ideoloski nasljednik u potpunosti slijedio njegovu politiku, a rekao bih i nadmasio ju u nekim segmentima.
Moja sucut isto tako i Josipu Perkovicu i Zdravku Mustacu, niti ne sumnjam da je i ovoga puta u Minhenu Ivo Josipovic dobio 100% glasova.
Moja posebna sucut REGIONU. Mislim da vise nista nece biti kao prije.
Moja sucut i Borisu Tadicu. Ali ako nista drugo, sada ce imati daleko vise vremena za intimno druzenje sa Ivom Josipovicem.
Moja sucut posljednjem Titovom štafetaru Goranu Radmanu. Nekako mi se cini da nece jos dugo biti na svom radnom mjestu.
I na kraju, ako sam nekoga zaboravio, moja sucuti svim stovateljima i simpatizerima partije, bivse drzave, svim srbofilima, jugokomunistima, jugonostalgicarima...i svim ljevicarima koje sam zaboravio spomenuti, neka mi ne zamjere.
Bog i Hrvati.
