1741.
-
Lani bi sina oka po tri dinara; desetak prohe po 100 jasprih; oka pšenice po 120 jas.; mesa ovčijega po 40 jasprih, a govićega po 24 jasprih; jedan ovan po 1200 jaspr. a janje po 600 jasprih; jedno jaje po 6 jasprih; oka loja pritopljena po 120 jas.; junga masla po 240 jaspr; oka ulja za 160 jasprih — i to sve kako gdi: skuplje i jeftinije.
-
1744. Odma po Božiću izajđe zvizda repatica i izlazi do pol korizme u večer, nikoliko puta u jutro, potom toga nestade je.
1748
Odanle ođoše u Livno isto učiniv, odoše u Duvno gdi odbašiše sve baše i oglobiše i uzeše od bašah 6000 groša a 1000 groša od raje i tirajući bašu Vukovića, stiraše u Rakitno, koji braneći se, ubi Huskovića iz Županjca nefera, koji biše obećo delibaši, da će mu živa dovest Vukovića, i tako on osta mrtav, a ufati delibaša Škrobu žestokoga bašu (poturčenika) i zadavi ga. Vrati se delibaša iz Duvna i povede na Kupris o. fra Pavla Lozića kapelana duvanjskoga, koga obmetnuše, da je sinovku pridao u kaure, koju je oteo za sina niki Hrnjak nekršćanin koja je bila zaručena i navištena u Duvnu za Tomasovića, i ona ne ktijući ostati s Hrnjakovićem uteče u principovu zemlju. A dok se Lozić pusti iz tavnice ode mu blizu 300 groša, a bratu mu 70. I tu oglobi delibaša Kuprišane baše, gdi jih malo biše, al dosta jasprih dadoše. U Prozor delibaša ne ode, i to il mu primet poslaše, il se poboja sarajevski baša, koji biahu pošli i došli do Neretve na pomoć prozorskim bašam, koji ostaše zdravi s čalmom na glavi.
Truhelka,
Izvadak iz ljetopisa fra Nikole Lašvanina ...Samo tu i nigdje drugdje mogli su se naseliti Vlasi, nazvani „Krmpote", kada su kralju ugarskome predali molbu, da im dade zaštitu, slobodni list i grb. Kaki je odgovor slijedio ovoj molbi i u koliko su Vlasi (po vladi zaštićeni protiv temeljitih po sebi prava vlasteoskih, — to ne znam.
Karolyi,
Vlasi koji su iz okolice bihaćke iselili koncem XVI. vijeka ...1749. Marča na 10. Udavi paša u Travniku bašu iz Mostara, zlog i opakog, komu je davno baša sarajevski odsiko ruku za šakom. I onako sakat činit je mogo zlo nitko tako, i oteo kćer jednoga kadije i uzeo za ženu, koju umrvši udrio s petericom mostarskih baša na dvor Kopčićabega u Duvnu, da otme mu sestru i uzme za ženu, koja je utekla obukav vlaške haljine. Nemogući naći (ju) mater joj izbiv i porobiv dvor otidje, al su ga brzo ufatili. I ovi je Temima udrio i s njega kalpak skidav nosio do smrti. Družine mu nemoguć pofatati razkopaše jim kuće.
Truhelka,
Izvadak iz ljetopisa fra Nikole Lašvanina ...Nalazi se u blizini sela Vaganja, u kotaru jajačkom, te je usječen u stijenu, koju tamošnji žitelji nazivaju „Blizanci".
-
Natpis je važan za rimsku topografiju u vrijeme vladanja cezara Augusta Germanika (suvladara cara Tiberija na istoku 17—19 p. Hr.), jer nam — kako je natpis usječen u živac-kamen — pod sigurno označuje mjesto, gdje je bila granica me u narodima Sapuata i Delmatina.
Herman,
Dva rimska natpisa iz Bosne ...U to nam stiže pismo velečasnog gospodina Fr. Bulića, upravitelja spljetskog muzeja, kojim nam ovaj vrlo zaslužni stručnjak na polju arheologije javlja, da su ovi brončani kipovi moderni falzifikati, proizvedeni od nekog kovača u okolini sinjskoj. Kako nam gosp. Bulić piše, ovaj se kovač uz kovanje orugja i alata za težačke potrebe, bavi kriomice saljevanjem i kovanjem drugih predmeta, kao n. pr. mitoloških životinja, povjesnih grupa itd. Saljevene kipove i grupe tura ovaj kovač u svijet pod imenom starinskih po drugima, koji opet kazuju, da su te predmete našli ili u staroj kuli Ćaćini ili u Vojnić-Gardunu. Svakako vijest gosp. Bulića nije bez veoma zanimljive strane. Ako se već ne ćemo čuditi kovačkoj domišljatosti, gdje se je sjetio kopirati starinski kip, valja nam se svakojako čuditi vještini njegovoj, kojom je pogodio svoj falzifikat satvoriti od onake miješavine, da se je i vještim i iskusnim starinarima učinila broncom iz starijeg vremena, pak onda još većoj majstoriji u priugotavljanju patine na starinski način, kojom je oličio svoj rukotvor. Od srca blagoDareći učenome gospodinu upravitelju spljetskoga muzeja na usluzi, učinjenoj i našem listu i znanosti, dodajemo, da nam je gosp. vladin savjetnik dr. Thalloci, koji se nedavno bavio u Dalmaciji znanstvenim istraživanjem, obećao, da će nam priposlati opširne razjašnjaje u toj stvari.
Kipovi od bronca iz Sinja — lažni su ...„Petar Pezelj Ilijin stoji u selu Rožci u odlomku ove župe i bavi se zanatom kovanja i saljevanja, buduć potpisani osvjedočen posredno i neposredno: neposredno, jer mu je potpisani u kući bio i vidio ručica, arbija i noziva, saljevenih od srebra i od žute mjedi a naslikanih sa glavam i mitologičkim prikazam, a posredno osvjedočen, slušajući pripovijedati od amošnjih seljaka, da je spomenuti P. Pezelj vrijedan kovač i saljevač i da je to učinio."
Thalloczy,
O lažnim brončanim kipovima iz Sinja .../url/ GZM 1891.
Dosadašnji postupak pri prenašanju starih natpisa ima tu manu, da je načinjeni facsimile vrlo slab, da se ne smije savijati, da se lako dere i da se najmanjim pritiskom slova izbrišu ili izližu. Takim postupkom ne ćemo po gotovo doći k cilju kod naših starobosanskih natpisa, gdje su slova nejednaka, obično duboko usječena a kamen vrlo često raspuknut. Kušao sam u svaku ruku, da doskočim ovijem manama običnoga snimanja natpisa, te se domislih, da bi postupak, sličan onom u stereotipiji, bio najbolji. Pokušaji sjajno uspješe, postupak se usavršio, stekao je priznanja u stručnjaka, pa ga ovdje obznanjujem u korist nauke.
Truhelka,
Novi postupak pri snimanju natpisa ...Natpis iz Koćerina
Natpisi iz okolice D. Hrasnog
Truhelka,
Stari bosanski natpisi ... „Iza toga naumi ovaj Muhamed zauzeti vojvodinu bosansku, gdje je bio jedan vojvoda svetoga Save, koga je narod zvao „herceg". Bio je u susjedstvu s Dubrovčanima i bio je njihov takmac. On je imao tri sina. od kojih se najstario zvao Ladislav, koji je za suprugu imao Anu Kantakuzen, ženu i roda plemenita i osobito kreposnu. Kad je vojvoda bio već u godinama, ne obazirući se baš osobito na sina, a jošte manje na nevjestu, uzme za priležnicu bludnicu jednu i dovede je u dvore. Doznavši to sin i nevjesta potuže se na to ocu, ali se on, koji je bio obikao raditi sve po svojoj glavi, ne obazre na njihove riječi, nego je radio sve to gore. Ogorčen s toga Ladislav, dogovori se s nekojim gragjanima i protjeraju vojvodu, koji od osvete pošalje poslanika k Muhamedu, pozivajući ga u pomoć. U znak toga dade mu kao taoca (svoga) najmlagjega sina, koji bi po tom od Muhameda poturčen. Ulazeći ovaj u vojvodinu Bosnu, dozna, da je stari vojvoda već umr'o. Ladislav (s toga) nije htio čekati, nego pobjegne i dogje u Mljetke sa ženom i djecom, a za tim prijegje u Ugarsku, gdje i umre. Muhamed zauzme sada svu onu pokrajinu i ostavi drugomu vojvodinu sinu za življenje samo (jedno : mjesto), koje se zvaše Vlaho i Kaštel - Novi sa nekojim drugim mjestima. Ovaj priznavaše Muhameda za gospodara i plaćao mu je danak svake godine, dok nije bio protjeran iz države".
Pecz,
Posljednji dani Hercegovine ...Kilometar i po od Lijevna, s desna od puta u Potočane, stoji lijep gradac a na podnožju istoga (sprođu telegrafske motke 566/90), leži ugledna kamenita gomila. Nedaleko od nje leži druga, travom obrasla gomila, a treća malo podalje, na vrhu nekoga brežuljka. U ostalom i u širem okrugu ima tu više mjesta imenom Gromile, Za gradom, Pogradine i t. d., što po svoj prilici upućuje na stara grobišta i naseobine. Kod hana Mate Barišića (na generalštapskoj karti Han Matin), nedaleko od Šujice, nahode se na livadi, blizu vrela istoimenoga potoka, pet malih gomila, a sred nekoga liješća ima tamo i nekoliko bogumilskih grobova, od kojih su neki prekriveni neizrađenim, drugi pak otesanim kamenim pločama.
Markeseti,
Od Spljeta do Sarajeva ...Posredovanjem direktora c. kr. muzeja u Spljetu, g. Fr. Bulića, kupio je naš muzej lijepu zbirku starih, većinom rimskih novaca. Tu zbirku prikupio je neki posjednik u Imotskom, a po njegovoj izjavi bijahu Runovic (nekadanji municipium Ad No vas, kraj Imotskoga na hercegovačkoj i dalmatinskoj megji) i Duvanjsko polje (Delminiuni nalazišta dobrome dijelu te zbirke.
Numizmatička zbirka, nabavljena za bos.herceg. zemaljski muzej u Sarajevu ...d. Jedanaest duplikata valja da se nahode, kao što Ljubić piše, u samostanu „Debeli Brijeg" (pravije Široki Brijeg) kod Mostara, i da su namijenjeni za muzej, koji lokalni patrijoti Hercegovine žele.
Hoernes,
Arheološke studije u Bosni ...Da u Bosni grb nije bio porodičnim znakom, moglo bi nam najbolje to zasvjedočiti, što se do prve pole XV. vijeka nije ni porodično ime ustalilo, već se sin zvao po očinom imenu, a gdje nema plemićkoga imena nema ni grba.
-
Original tim mačevima nađen je na Kupresu pod jednim stećkom i čuva se kao rijetka starina u muzeju (slika 24.)
-
Zanimljivo nam prikazuje takav lov golemi jedan spomenik kod Čerina: Lovac dočekao napetim lukom jelena, kojega je dotjeralo pašče preda nj, a lovački soko hvata se kljunom divljači za leđa. Lijepi običaj lova sa sokolovima, koji se sve do danas sačuva, nalazimo tu na starom sredovjekom spomeniku umjetnički loše, ali vjerno prikazan. U znamenitoj nekropoli kod Ledinca (kraj Širokog brijega) prikazan je lov na jelena na dva spomenika. Lovac je u oba na konju, a oružje mu je koplje. Na trećem spomeniku prikazan je lov na medvjeda. Lovac na konju zamahnuo je sulicom objema rukama da ubije zvjerinu, koju mu je pas ustavio. Zanimljiv prizor iz narodnog života bosanskih boljara pokazuje nam spomenik, koji se nalazi u nekropoli kod Borja blizu Tihaljine. Dva viteza konjanika, oružana kopljem, stoje jedan prema drugom, dva paža (sluge) stoje među njima, a narod uhvatio se oko njih u kolo da gleda boj. To je primitivno ocrtan turnir nekoć najmilija zabava sredovjekog plemstva, a takovi prizori i prizori lova, kao karakterne crtice životu, urezane i na samoj grobnoj ploči, svjedoče nam o viteškom narodu, komu je boj i lov bio najmilijom zabavom. Još češće od ovih junačkih prizora naći ćemo idiličkih, koji su bliži narodnoj ćudi slovjenskoj. Tu ćemo naći par do para, kako se uhvatiše za ruke u kolo, a na jednom spomeniku u Gackome ugledaćemo i kolovođu (slika 27.).
Truhelka,
Starobosanski mramorovi ...Po saopštenju u Rakitnom rogjenog franjevačkog svećenika fra. Rafajla Radoša izvještava dr. M. Hoernes da u Rakitnom imade čudnovata pećina po obimu ne manja od manastira Široki brijeg, no sa tako uskim i niskim ulaskom, da samo po jedan čovjek i zgureno more unići u nju. Zidovi su unutrašnjeg prostora surovo izglagjeni, pod je navodno od neke vrste cementa i pokriven je kao i zidovi natpisima, koji se u redovima jedan iznad drugim protežu do u najstražnje kutove pećine. Veli se da su dobro očuvani i potpuno čitljivi ovi natpisi, ali ih dotični pouzdanik nije mogao razumjeti, jer ne poznaje ćirilskoga pisma.
Radimsky,
Visoravan Rakitno u Hercegovini ...Ballif, Rimska cesta od Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca u dolinu Sane
...GZM 1891. /
