Ivan Matetić Ronjgov - zaslužan je što je istarska ljestvica ugledala svjetlo dana, popularizirala se i počela se koristiti u komponiranju napjeva. Ostavio je iza sebe cijelu svoju "školu".
Ansambl Blaža Lengera: Podravski čardaš . http://www.youtube.com/watch?v=G7TikOTwg4s&feature=related (http://www.youtube.com/watch?v=G7TikOTwg4s&feature=related) Hrvati su glazbeno internacionalni, naime zvuk ne treba putovnicu i puno je brži od policajaca.:doh
Ma zamisli ti šta se da napraviti sa guslama...zaniljivo zvukovlje i ugodno uklopljeno u glazbu u pozadini.
Ovo su doduše frizirane gusle. A i ove obične, jednostrune i gudala kratkog čuda mogu dati svojim zvukom u rukama modernih ušiju nad sobom posred mozga. Riječi su mi zato takve da bi slijedom vukle na se sadržajem kad su plitke jer riječi su dobre ritke.
Naslov: When she flies - a single thread
Autor: Podi - 01 Studeni 2008, 18:40:15 poslijepodne
Ovo podijevo moglo bi dobro proći u londonu.tribalo bi distribuirat to tamo, ali ne bacat iz aviona.mogli bi se oštetit cdovi, a i londonski kišobrani, a clarkova knjiga o neobičnim pojavama bi dobila novi slučaj, neobičniji od lješnjaka i žaba.
Isti izvođaćči, ali ima cijeli spot: tekst je protiv srba. koja bi ovo mogla biti godina? http://www.youtube.com/watch?v=nEpZBmSo2bo&feature=related (http://www.youtube.com/watch?v=nEpZBmSo2bo&feature=related)
"Šargijica blues" je naslov jedne prispodobe zabilježene na šanku za kojim visi Čime. Morat ću nać to, negdje zagubljeno štivo. Jedan Čimin brat po oružlju u toj priči glede i unatoč svekolikog poštovanja navadnih i tradicijskih umjetnosti i umijeća te sveukupnog ethno-a i žestoka protivljenja svim vidovima rvackog kampanelizma, priča o vlastitoj nesnošljivosti spram šargijice & Šargijica sound-a. Psihijatri i psiholozi bi valjda mogli tu stvar s averzijom prema The Šargijici raspekljat kroz opis dugog putovanja terenskim vozilom od Splita do Žepča Ljeta Gospodnjeg 1993. bespućima povijesne zbiljnosti uz neispravan krugovalni prijamnik, ispravan kazetofon i gomilu Šargijica blues kazeta, suputnike koji su po vlastitim nadkoljenicama udarali ritam ov da grejtest Šargijica hitz i ostale putne i uzputne zgode. Uzput bi sigurno, gledatelju prvog pjevača s lijeva na prvom gore priloženom videozapisu, takav kakav je, taj Čimin pajdo, zamijenio s omiljenom mu novinarkom Jasnom Babić koju begeniše ko prosječan njujorčanin portorikansku glazbu. Čimin omiljeni šanker, čim se ovaj čudni svat pojavi, tko zna otkud izvlači časopise s Jasninim naslovnicama ili presavijene na njene članke sa slikom autorice, prebacuje player na Šargijica mix s uvodnom i udarnom: "U Doboju dvije žene plaču, dvije žene plaču, dvije žene plaču Limuzina satrla krmaču, satrla krmaču, satrla krmaču..." uz koju na vas glas veselo društvo za šankom nazalno i mantrički mekeće u ritmu i napjevu Šargijica blues-a. Ludilo, brale.
Tekst pjesme iz drugog videozapisa bi mogao biti s početka 1992. Žepče je čudo, vjerojatno i šargijica ima udjela u tome.
Ovaj viši, s plavim perčinom i nekom fudbalerkom, hrabriji je u nacionalističkom glazbenom istupu, dok je niži, deblji tip očito suzdržaniji. Izmijenilo mi prvi dojam koji je ovog prvog kvalificirao kao feminiziranoga. Nastupo me neobično podsjetiše na The Incredible String Band iz škotske s početka 60-ih, samo ovi su više naginjali budizmu nego izražavanju nacionalnih osjećaja. Imam jedan instument, nedavno sam ga iskopao s nekog staroga tavana na Drinovačkom Brdu. Možda bi mi netko mogao pomoći u definiciji naziva i štima.Evo slike vrata i tijela u privitku.
Evo i tog banda. 60ih je folk izišao na široka vrata rocka, većinom slijedeći akustičnost kao dominantu unutar rock okvira. Pojavilo se i bandova s predmetkom folk koji su se uštekali u struju (Fairport Convention npr., pandan Jeffersonima). Novo vrijeme je narodnu glazbu vratilo na široke dveri elektronske glazbe, pokušaj vraćanja kroz akustični svijet osim Dunje Knebl i Lidije Bajuk ostao je nezamijećen. Zagreb ima nekoliko akustičnih folk bandova, dakle sastava od više ljudi, ali očito to ostaje bitan pridjevak 60ih. Zaista šteta da nitko nije isplivao na površinu napravivši nešto čisto akustično ekvivalentno Legenu i ostalima.
Lipa lovrećka ženska ganga, elegična, novokomponirana. Imam i ja jednu komponiranu žensku gangu na istu temu, zato sam ovu i odabra. http://www.youtube.com/watch?v=AvTJJXev5JI (http://www.youtube.com/watch?v=AvTJJXev5JI)
Sveti jure da si zeru veći Valja bi mi i prvi i treći.
Naslov: Ko CIMBAL što zvuči
Autor: OriloGorilo - 21 Studeni 2008, 19:26:58 poslijepodne
2:47
...playing Dulcimer in Garden trying out some new songs...
Hammered Dulcimer (CIMBAL) - Nešto ugodno i milozvučno...
Wikipedia kaže:
Citat:
The hammered dulcimer is a stringed musical instrument with the strings stretched over a trapezoidal sounding board. Typically, the dulcimer is set on a stand, at an angle, before the musician, who holds small mallet hammers in each hand to strike the strings (cf. Appalachian dulcimer). The word dulcimer is Graeco-Roman, meaning "sweet song", it derives from the Latin dulcis (sweet) and the Greek melos (song). The dulcimer's origin is uncertain, but tradition holds it was invented in Iran (Persia) some 2000 years ago, where it is called a santur (cf. the folkloric Kashmiri santoor).
The instrument has been revived in the U.S. in the American folk music traditions. Some rock bands employ the hammered dulcimer as a primary instrument, including Macha of Athens, Ga., and Tulsa Drone of Richmond, Va. The dulcimer is played in Wales, East Anglia, Northumbria, Southwest Asia, China, and parts of Southeast Asia, and in traditional Austrian and Bavarian folk music.
Citat:
Names for the hammered dulcimer (rečeni CIMBAL) in different countries Austria - hackbrett Belarus - Цымбалы (tsymbaly) Belgium - Hakkebord Brazil - saltério Cambodia - khim China - yangqin Croatian - cimbal, cimbale Czech Republic - cimbál Denmark - hakkebræt France - tympanon Germany - Hackbrett Greece - santouri Hungary - cimbalom India - santoor Iran - santur Iraq - santur Ireland - tiompan Italy - salterio Korea - yanggeum 양금 Laos - khim Latgalia - cymbala Latvia - cimbole Lithuania - cimbalai, cimbolai Mexico - salterio Mongolia joochin Netherlands - hakkebord Poland - cymbały tsymbaly Portugal - saltério Romania - ţambal Russia - Цимбалы tsymbaly, Дульцимер (dultsimer) Slovakia - cimbal Slovenia - cimbale, oprekelj Spain - salterio Sweden - hackbräda, hammarharpa Switzerland - Hackbrett Thailand - khim Turkey - santur Ukraine - Цимбали tsymbaly United Kingdom - hammered dulcimer United States - hammered dulcimer Vietnam - đàn tam thập lục (lit. "36 strings") Yiddish - tsimbl
Gudsle su bashtinjeno, narodno glasbalo, a pivanje uz gudsle bashtinjena glasba. Evo, Zavelim je na "Upravo slusham" okacsio Shimicha i junacski spiv iz 17. stolicha pod naslovom "Zsivotni put Milana Bandicha". Malo puno je kratja od "Zsenitbe Komljen Barjaktara". Shimich dobro gudsli, a pisme - oslomebodi. Spivavao je on i daosada. Pa bi u jednoj pismi stolitja i vikove u jedan boj sastavljao: Marka Kraljevicha, Musu Kesedzsiju, Ivan Kapetana, Senjanin Tadiju, Sibinjanin Janka ... Kad se o takvim pismama radi, ide to koliko - toliko, ipak je to tematika primirena gudslama, i komu se uobtje trebe shto je Marko pa oko 1395. na Rovinama, Ivan Vlatkovicha obezglavili Austrijanci 1612. u Karlovcu, Janko vojevao u 15. st., a za Tadiju i Komljena se ni ne zna tko su.
Kako niekim ljudima nije jasno da uz gudsle nieshto ide, a nieshto ne ide. Ako ishta od danashnje tematike uz gudsle mozse ichi, to je maskara, shega i za*ebancija (sarkazam, ironija). A sad rastavit noge u kolinim, polozsiti gudsle, prihvatiti za gudalo tanko, nakashljati se znacsajno, dignuti ocsi i glas i grunuti kao sa vr Vrana: "Oooooootkad Vlaka Poganon se zove, / Ne rodi se junacsine ove, / Ko shto Milan dika dike nashe, / Bandich kutjom on se zovijashe ...", a slushatelji, posidali oko ognjishtja, zinuli, nitko da uhom mrdne, napeto slushaju shto tje se u slidetjem stihu trevit, tko tje gubit, tko li pridobiti.
A kad csujesh: "Legendu tju opivati zsivu / I njegovu sjajnu perspektivu ...", ebi se, ako nisi prasnuo u smih. Moj je did uvik nieshto gudslio o "legendi" i "perspektivi". Bozse jada!
A Tomo snima, taman da i kokosh propiva. I u pravu je. Neka se i to csudo csuje.
Bash nieshto mislim sastaviti ove posushke gangashe, pa da dignu koju uz solo gitaru i ritam-sekciju u pozadini.