 Ove godine navršava se 290 godina otkad je sagrađena crkva Blažene Djevice Marije, u narodu jednostavno nazvana Gospina crkva, smještena uz rijeku Vrljiku i izvor Opačac.Crkvu je podigla obitelj Franceschi nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva 1719. g . Cijeli posjed koji je obuhvaćao prostor od izvora Opačca i korita rijeke Vrljike pa do Perinuše, odnosno Vinarije na jugu, dobila je ova obitelj u vlasništvo od Mletačke Republike za zasluge u borbama s Turcima.
U sklopu ovog posjeda našli su se i ostatci ruševina franjevačke crkve i samostana iz 14. st. Nad ostatcima ove ranije crkve Franceschi su sazidali novu crkvu što potvrđuju pisani dokumenti iz arhiva ove obitelji. U jednom pismu od 9. prosinca 1790. g. upućenom makarskom episkopalnom uredu, a potpisanom od Ivana de Franceschi, između ostalog stoji „...Gospina crkva je utemeljena, podignuta te vidno smanjena i reducirana...", iz čega je jasno kako su oni zatekli na tom mjestu ostatke starije i u osnovnim gabaritima veće crkve, a novosagrađena je bila, kako je navedeno, vidno smanjena. Povod pismu je bila žalba na bosanske fratre (radi se o imotskim franjevcima koji su tada potpadali pod bosansku jurisdikciju) koji u njihovoj obnovljenoj crkvi obavljaju bogoslužje na dan Velike Gospe i ubiru milodare (lemozinu). U daljnjem tekstu istog pisma traže zaštitu od biskupa te zahtijevaju da se fratrima zabrani održavanje bogoslužja u njihovoj crkvi, a pogotovu uzimanje milodara sakupljenih od vjernika. Svoje pravo obitelj Franceschi temeljila je na jednom ranijem dekretu izdanom od makarskog biskupa Nikole Bjankovića 1730. godine, po kojem su oni dobili patronat nad ovom crkvom. Međutim, razmirice time nisu bile okončane s obzirom da su i franjevci polagali ista prava na ovu crkvu jer je ova nastala na ostatcima njihove stare crkve. Poznato je da je spor između ove obitelji i svećenika oko patronstva nad Gospinom crkvom potrajao punih sto godina, a završio je tako da su franjevci na koncu sagradili novu crkvu nedaleko ove. Danas se na blagdan Velike Gospe održavaju mise u oba svetišta.Što se tiče samog imena crkve i njenog titulara, iz arhivskih dokumenata ove obitelji vidljivo je da se ona spominje kao crkva Svete Marije od Ružarija (pismo upućeno generalnom providuru za Dalmaciju, datirano 4. svibnja 1790.) dok se na jednom drugom ranijem dokumentu titulira samo kao crkva Blažene Djevice Marije. Od navedenih imena najbolje pristaje ono koje je sačuvano u narodu i kojim se naraštajima nazivala - jednostavno Gospina crkva.
Obnova crkve
Crkva se od 2006. godine intenzivno obnavlja i to sredstvima Ministarstva kulture. Radovi se odvijaju pod nadzorom konzervatora iz Konzervatorskog odjela u Splitu i Imotskom. Prema izvedbenom projektu predviđena sredstva obnove iznose 750 tisuća kuna. Međutim, Ministarstvo je do sada odobrilo svega 300 tisuća kuna. Unatoč tomu možemo kazati kako radovi dobro napreduju, dobrim dijelom i zbog pomoći mještana koji su se nesebično uključili u ovu akciju. Donirajući kroz razne stavke ove radove znatno su pomogli i ubrzali napredovanje radova. Ipak, preostalo je još puno toga za obaviti te je i nadalje svaka pomoć dobrodošla i neophodna.
Na ovakav način pomažemo ne samo obnovu crkve, već pridonosimo očuvanju jedne višestoljetne tradicije vjerskog okupljanja i hodočašća koje je na ovom mjestu naraštajima uvriježeno. Uz značajna arheološka otkrića koja su rezultat višegodišnjih radova, a koja su dala iznimna otkrića, možemo kazati kako cijeli lokalitet predstavlja vrijedno nalazište. Upravo zbog toga se cijeli prostor planira u konačnici urediti kao arheološki park na otvorenom koji će objediniti sve nalaze; Gospinu crkvu, zatim ostatke prvog franjevačkog samostana i crkve iz 14. st., te zanimljive ostatke jedne obrambene utvrde, a što je sve dio povijesne priče koja će se ponuditi i prezentirati posjetiteljima. Uvođenjem gradske rasvjete na lokalitet i hortikulturnog uređenja prostora, otvara se mogućnost posve novog sadržaja u turističkoj ponudi našeg kraja.
Do sada su svojim donacijama radove na obnovi crkve pomogli: Mijo Tolić (zvono), Željko Maršić (križ), Željko Lasić (struja), Jozo Renić (dvoja vrata i prozori), Ivan Maršić - klesar (škropionicu). Ovom prigodom još jednom im zahvaljujemo i pozivamo sve one koji žele i koji su u mogućnosti da se uključe svojim doprinosima u obnovu crkve.
Piše: Snježana TONKOVIĆ
Izvor: IMOTSKE NOVINE
|