U petak, 16. prosinca u 19 sati u Galeriji ULUPUH, Tkalčićeva 14 u Zagrebu, otvara se izložba autorskih glazbala akad. kipara Stipana Kujundžića. 

Na izložbi će biti predstavljena nova, dosad neviđena glazbala, rezultat autorovog višegodišnjeg istraživanja istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, jednako kao i glazbala u regiji.

Osam glazbala različitih veličina (od 0,7 do 2 metra visine) biti će povezana zvučnom kulisom - kompozicijom „Transfonija“ skladatelja Tibora Szirovicze, skladanom baš za ovu izložbu, koja će se premijerno izvesti na njezinu otvorenju. Cijelom se projektu pridružila i muzikologinja Maja Milošević, te ovaj projekt predstavlja jedinstvenu sinergiju različitih umjetnosti. Autor projekta i kustos izložbe je Mario Beusan. On je u katalogu izložbe napisao: 
„Stipan Kujundžić polazi od gradbene matrice tradicijskih gusla Imotske krajine, te na toj osnovi razvija posve nove neviđene instrumente. Razvojni proces pokreće unutar slijedeće dvije transformacijske linije: gusle-violina, gusle-čelo. Sve se više odmiče od izvornog obličja gusala, posebno od njihove strogo aksijalne koncepcije tradicijskog rasporeda figuralne motivike i uresne ornamentike. U tom je procesu temeljito provedena redukcija i preobrazba figuralnog i ornamentalnog kompleksa. Značajni odmaci od tradicijskog simetričnog oblikovnog sustava postignuti su kiparskim oblikovanjem amorfnih, asimetrično pokrenutih i često tordiranih dijelova osnovnog tijela glazbala.U svojoj konačnici ti instrumenti, uzgibanih drhtavih linija i titravih kontura, doimlju se kao svojevrstan ispis zvukovlja koje nam mogu podariti.“

Sam autor glazbala, akademski kipar Stipan Kujundžić, kaže o svojem nadahnuću: „Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od malena sviram na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna savladao tehniku građenja tog instrumenta. Isprva su to bile replike izvornog instrumenta, a potom sam se usmjerio prema preoblikovanju s ciljem spajanja kiparskog i glazbenog umijeća.“

Sastavni dio izložbe čini zvučna kulisa, kompozicija „Transfonija“ skladatelja Tibora Szirovicze, koja se, prema riječima muzikologinje Maje Milošević, „temelji na melodijsko-ritamskim i akustičkim obilježjima, transformiranim u suvremeni kompozicijski kontekst. Koncept će biti realiziran upotrebom elektroničkih instrumenata i kompjutora te njihovim kombiniranjem sa snimljenim matricama zvuka (Kujundžićevih) gusli.“

Izložba će se moći pogledati do 30. prosinca, radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati. Ulaz je slobodan.

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. 

U prilogu: 
• foto portret Stipana Kujundžića sa jednim od svojih instrumenata (autor fotografije Mario Krištofić)
• fotografije nekih od glazbala koja će biti predstavljeni na izložbi

Datum održavanja: 16.12. - 30.12.2011. / Autor teksta: ULUPUH

Galeriju o nastanku gusala, možete pogledati --> OVDJE

Izložbom „STIPAN KUJUNDŽIĆ – GLAZBALA“ prezentirani su rezultati autorovog višegodišnjeg istraživanja istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, jednako kao i glazbala  u regiji. Unutar brojnih glazbenih instrumenata on će se posebno fokusirati na izvorne gusle Imotske krajine,  na učenje i savladavanje njihove gradbene tehnike te, prije svega, na kiparsko promišljanje njihovog oblikovanja. Sam autor, akademski kipar Stipan Kujundžić kaže: „Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od malena sviram na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna savladao tehniku građenja tog instrumenta. Isprva su to bile replike izvornog instrumenta, a potom sam se usmjerio prema preoblikovanju s ciljem spajanja kiparskog i glazbenog umijeća.  Iako je bavljenje time bilo periferno, obzirom na moju temeljnu profesionalnu kiparsku usmjerenost, uvijek je u meni pobuđivalo veliku radost i znatiželju. Na nagovor prof. Beusana započeo sam sa sustavnim istraživanjem mogučnosti preoblikovanja izvornih gusla. Profesor je u ovaj projekt uključio muzikologinju Maju Milošević i kompozitora Tibora Sziroviczu, pa su se tako  otvorile nove dimenzije unutar mog istraživanja.“

Projekt „GLAZBALA“ rezultirao je glazbalima doista neočekivanih oblika. Ona su izvorni kiparski rad akademskog kipara Stipana Kujundžića. Autor polazi od gradbene matrice tradicijskih gusla Imotske krajine, te na toj osnovi razvija posve nove neviđene instrumente.

Razvojni proces pokreće unutar slijedeće dvije transformacijske linije: gusle-violina, gusle-čelo. Sve se više odmiče od izvornog obličja gusala, posebno od njihove strogo aksijalne koncepcije tradicijskog rasporeda figuralne motivike i uresne ornamentike. U tom je procesu

temeljito provedena redukcija i preobrazba figuralnog i ornamentalnog kompleksa. Značajni odmaci od tradicijskog simetričnog oblikovnog sustava postignuti su kiparskim oblikovanjem amorfnih, asimetrično pokrenutih i često tordiranih  dijelova osnovnog tijela galazbala.

U svojoj konačnici ti instrumenti, uzgibanih drhtavih linija i titravih kontura, doimlju se kao

svojevrstan ispis zvukovlja koje nam mogu podariti.

Inovativna rješenja posebno su vidljiva kod povezivanja rezonantne kutije s tijelom,  jednako kao i kod oblikovanja njezina korpusa. Montaža opne od jareće kože na rezonantnu kutiju provedena je uz modeliranje zanimljivog ritma malih obodnih izbočina (spojne točke).  One dopunjavaju percepciju konture rezonantne kutije izvjesnom dozom privlačne trperavosti.  Nadalje, valja kazati da autor ostvaruje cio niz upečatljivih oblikovnih zahvata na detaljima glazbala, a to je ključ za zapinjanje strune, kobilica(konjić) za podržavanje strune, glasice (rupice na opni) i krst (rupe u križnoj formaciji na dnu rezonantne kutije koje pospješuju razlijeganje zvuka). Kod oblikovanja gudala primjenjene su takve kiparske intervencije koje

mahom teže vrlo finim tanašnim rješenjima, bliskim  njegovom izvornom obliku. 

U izboru gradbenog materijala i u promišljanju kolorističkog rješenja također nailazimo na neočekivane pomake. Najatraktivniji izbor svakako je izrada rezonantne kutije od kolorirane tikve u boji patliđana (glazbalo iz linije gusle-violina).

Stipan Kujundžić i u ovim svojim radovima koristi uzbudljivu snagu vlastitig metafizičkog kiparskog jezika, kojim uvijek iznova ukazuje na kompleksnost kiparske forme.

Zadivljeni smo njegovim posve jasnim i estetski zaokruženim idejama koje se premeču u

dojmljiva oblikovna rješenja, visokog likovnog potencijala. Ona su vezana uz kompleksni

postupak istodobnog odmicanja od i crpljenja iz prepoznatljive narodne umjetnosti Imotske krajine. Upravo u toj sudbinskoj fascinaciji krajem kojemu pripada Stipan crpi snažne poticaje za razvijanje vlastite kiparske poetike.  

Opisanim kiparskim postupcima gusle su, osim novog obličja, dobile i nove dimenzije. Tako glazbalo iz transformacijske linije gusle-čelo ima visinu čak preko dva metra, dok je glazbalo  iz linije gusle-violina visoko sedamdeset centimetara. Novonastali oblici glazbala uključuju i pojavu novih zvukovnih mogučnosti, iako su svjesno očuvana njihova temeljna tradicijska akustička svojstva. Riječ je o izvjesnim odmacima od mekanog i elegičnog zvuka gusla poput zvuka viole. Upravo to postaje izazovom za suvremenog mladog kompozitora Tibora Sziroviczu. On je za ovu izložbu skladao kompoziciju pod nazivom „TRANSFONIJA“, koja će se prvi puta izvesti 16.12.2011. na otvorenju izložbe. 

                                                                                       Kustos izložbe Mario Beusan

Gusle - tradicija na suvremeni način

Ovaj kordofoni tradicijski instrument, karakterističan za podneblje južnoga Balkana, u Hrvatskoj je svoju višestoljetnu povijest proživio na području dalmatinskog zaleđa, ali je u nekim njezinim trenucima mjesto pronalazio i u Slavoniji, Srijemu te dalmatinskom priobalju i otocima (Hvar, Korčula). Tradicijske su gusle izrađene od drva i sastavljene od glave, vrata i zvučnog tijela preko kojega je navučena životinjska koža i na čijoj je sredini probušena rupa radi bolje zvučnosti. Duž cijeloga tijela i vrata napete su jedna ili dvije strune od konjskog repa preko kojih se povlači gudalo,  napravljeno od tankog komada prirodno zakrivljene grane preko koje je napeta konjska dlaka. Povlačenjem gudala preko napete žice nastaje ton – izvor razvoja raznovrsnih motiva temeljenih na načelima variranja i improviziranja.

Tijekom druge polovice 20. stoljeća započinje i razvija se proces iščeznuća gusli te danas, u 21. stoljeću, one simboliziraju endem hrvatske tradicijske kulture. Potencijal likovnog oblikovanja ovog vrijednog etnomuzikološkog i organološkog artefakta prepoznao je i razvio mladi akademski kipar Stipan Kujundžić. Njegove gusle u sebi nose suvremenu umjetničku ekstenziju, istodobno počivajući na čvrstim tradicijskim temeljima u akustičkim i oblikovnim

načelima, neraskidivo vezanim s duhom vremena i podneblja u kojem je instrument nastao i živio. Prožimanje „tradicijskog“ i „suvremenog“ u Kujundžićevim guslama implicira stvaranje glazbe srodnih obilježja. Skladba Tibora Szirovicze temelji se na melodijsko-ritamskim i akustičkim obilježjima, transformiranim u suvremeni kompozicijski kontekst. Koncept će biti realiziran upotrebom elektroničkih instrumenata i kompjutora te njihovim kombiniranjem sa snimljenim matricama zvuka (Kujundžićevih) gusli.

Ovaj umjetnički rad sinergija je izrasla iz suradnje mladih umjetnika-istraživača; kipara Stipana Kujundžića, skladatelja Tibora Szirovicze i muzikologinje Maje Milošević u okviru projekta prof. Maria Beusana pod nazivoma „Stipan Kujudžić-glazbala“.

                                                                                              Muzikologinja Maja Milošević

O umjetniku

Riječ je o mladom umjetniku suvremenog senzibiliteta, nedvojbenom pripadniku informatičke ere koji je istodobno fasciniran  prirodnim, humanim i duhovnim dimenzijama Imotske krajine, odnosno prostora kojemu u potpunosti pripada, prostora koji neprestano istražuje, u kojemu živi i stvara. Upravo u tom zavičajnom okružju Stipan Kujundžić nalazi neiscrpno vrelo svojih umjetničkih inspiracija. One su uvijek prisutne u svakom njegovom radu, ali samo na razini stvaralačke energije, a nikada deskriptivno.  

Artikulacija njegove umjetničke osobnosti počevši od vrlo ranih poticaja, nastavlja se preko temeljite edukacije i prvih ostvarenja, prema istinski željenom usmjerenju ideji o tome kako zapravo živjeti svoju umjetnost, da bude vjerodostojna i da bude pravi putokaz jednom boljem svijetu o kojemu, ionako, svi mi sanjamo. 

Autor kaže: „Od kad pamtim uvijek sam kao nešto najuzbudljivije doživljavao volumen i mjene njegova oblika pod prstima, bilo da sam se igrao tijestom u kužini, ili pak modelirao

u glini. Neprestano sam crtao i slikao. Danas kada gledam te stare radove shvaćam da oni zapravo nisu slike, već nerođene skulpture. Zahvaljujući mome ocu Augustinu i obitelji rastao

sam u poticajnoj sredini ispunjenoj umjetnošću, ogromnim količinama ljubavi i beskrajnog razumijevanja. Stoga sam vrlo rano spoznao sebe samoga, točno sam znao tko sam, što želim i što mogu. To je najvažniji moment u životu, jer radite li ono što istinski volite, bit ćete sretan čovjek.“ 

16. -30.12.2011.    Galeriju ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb