Vijest je za imoćane svakako senzacionalna, ali i lijepa. Nakon punih 16 godina,u njihovu rijeku Vrljiku, hraniteljicu života cijele Imotske krajine vratio se autohtoni riječni rak. Još tamo  sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, a nakon masovnog i nekontroliranog izlovljavanja, rak je jednostavno, tako reći nestao preko noći.

Istina, uzrok njegova nestanka svakako nije izlov jer je riječnog raka bilo u iznimno velikim količinama. Godinama se šutjelo i nitko posebno nije sa stručnog aspekta progovorio o njegovom nestanku. Kružile su priče o zagađenosti rijeke, bilo je nekih ispitivanja, no nikada niti jedna ozbiljna stručna analiza nije utvrdila razlog njegova nestanak. Imoćanima je bilo bitno da im je voda za piće zdrava, pa se nitko i nije upuštao u detaljniju analizu.

No, svakako stručnjaci su apelirali i tvrdili da je uzrok njegova nestanka djelomična zagađenost voda u kojima se on mrijesti, jer riječni rak isključivo živi i razmnožava se u iznimno čistoj vodi. Bilo je nekoliko pokušaja da se u Vrljiku ubaci i rak iz nekih drugih rijeka, posebno voda susjedne Bosne i Hercegovine. No, takvi pokusi nisu uspjeli je se ta vrsta raka nije održala u Vrljici. „Da, vratio nam se naš rak i svi smo mi ljubitelji prirode radosni. Ima ga na nekoliko lokacija, ono što raduje viđeni su primjerci od svega jednog do dva centimetra, što svjedoči o njegovom razmnožavanju. Ipak, sada se svi moramo dignuti na noge i članovi ribolovnog društva Šaran, djelatnici Javne ustanove za upravljanje prirodnim vrijednostima naše županije, ali i dobronamjerni građani, te da se detektiraju oni koji namjeravaju izlovljavati tu zaštićenu vrstu. Isto tako primjeri nekontroliranog izlova autohtone pastrve u rijeci Vrljici i to u zaštićenom ihtiološkom rezervatu, sa podvodnim puškama, lampama, pa i kompletnom ronilačkom opremom, su stvarno ekstremne protivno zakonu pojave koje treba sankcionirati i policija i sudovi. Mi ćemo sigurno prijavljivati sve one koje zateknemo u krivolovu. Jednom treba reći dosta tom na rijeci Vrljici. Rak je sada definitivno tu, trebamo ga očuvati, ali ponajprije zaštititi rijeku od zagađenja, više kontrolirati njene izvore“, riječi su predsjednika Ribolovnog društva Šaran iz Prološca Ante Mikulića.

Spomenimo da je riječnog raka bilo u toku rijeke Vrljike još 1995.godine sve do Đogića brane u Zmijavcima. Desetak kilometara od samog izvorišta. „Rijeku treba zaštititi ne samo u pojasu ihtiološkog rezervata od izvorišta do Perinuše, Vrljika treba biti čista i zaštićena od njenog izvorišta do ušća, jer je to jedini način da se oko 14 kilometara koliko je ona duga, vrati njen podvodni život, koji je prije trideset i više godina bujao, pa je tako pastrve bilo i  na Opačcu i u Runoviću.