ROBINIA PSEUDOACACIA L.

Por. Papilionaceae, Leguminosae (lepirnjače, mahunarke)

Postojbina bagrema je sjeverna Amerika. U Europu, i to u Francusku, donesena je početkom 17. stoljeća (točnije 1601. g.). Odatle se raširila po cijeloj Europi. Ova biljka se vrlo lako prilagođuje svim vrstama zemljišta zbog čega se često koristi za pošumljavanje goleti. Bagrem je u zemlju pričvršćen vrlo razvijenim korijenom. Stabiljka može narasti i do 25 m. Deblo je obavijeno tamnosmeđom, brazdama išaranom korom. Na deblu se nalazi izdužena, rijetka i prozračna krošnja. Na granama krošnje nalaze se neparno-perasti listovi sastavljeni od obično 9 elipsastih listića. Od 15 do 20 bijelih dvospolnih cvjetova skupljeno je u grozdastu cvat. Cvjetovi su medonosni. Krunica cvijeta sastavljena je od zastavice, dviju krilaca i ladice u kojoj je skriveno 10 prašnika između kojih je tučak sa jednom njuškom. Plod je mahuna dužine 10-ak cm i širine 1 do 2 cm. Smeđe je boje. Otvara se uzdužnim šavom na dva dijela. U mahuni se nalaze sjemenke. Bagrem cvjeta u svibnju, a u toplijim krajevima i ranije.