LAURUS NOBILIS L.

Por. Lauraceae (lovori)

Lovorika "vuče" podrijetlo iz Sredozemlja i Male Azije. Danas je rasprostranjena i u drugim dijelovima svijeta. Najviše raste u zimzelenoj šumi hrasta crnike. Možemo je naći i pojedinačno ili u manjim skupinama u naseljima i oko njih gdje je zasađena. Iz dobro razvijenoga korijena koji veže zemlju izrasta zimzeleni grm ili stablo koje može narasti preko 12 m visoko. Na stablu se nalazi široka i gusta krošnja sa granama usmjerenim prema gore. Na granama se nalaze spiralno raspoređeni tvrdi, kožasti i sjajni listovi valovitog ruba. Listovi imaju aromatičan miris zbog kojega se koriste kao začin pri pripremi raznih jela. Lice listova je tamnozeleno, dok je naličje blijedozeleno. U pazusima listova pojedini cvjetovi se javljaju u čupercima. Plod je jajasta tamnomodra boba s jednom sjemenkom. Služi za dobivanje ulja. Plodovi sazrijevaju u kasnu jesen. Lovorika cvjeta od veljače do svibnja. Ovu biljku koriste i za ukrašavanje, pa se često može sresti u parkovima. U antičko vrijeme lovor je smatran Apolonovim drvetom, simbolom priznanja, mudrosti i zahvalnosti.