|
 �Bunjevcima se obično nazivaju Hrvati koji žive u zaleđini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina koja živi u Bačkoj i to na mađarskoj i vojvođanskoj strani. Zajedničko im je to da i jedni i drugi pričaju ikavskom štokavicom s novom akcentuacijom. Dakle istim onim jezikom kojim već bar četiri stotine godina pričaju i Imoćani. Bunjevački Hrvati sami imaju predaju da su došli negdje iz Hercegovine, obično sa rijeke Bune jer im naziv te rijeke nalikuje na ime. Postoji i narodna pjesma "Ženidba Vidak kapetana" koja opisuje jednu takvu seobu. No većina povjesničara sumnja u tu tezu jer je Buna premali teritorij za takvu seobu, a i u doba seljenja (početak 17 st.) tu se već govorilo jekavicom. U to doba pojam Hercegovine je bio puno širi jer je većina današnje Dalmacije i jugozapadne Bosne pripadala Hercegovačkom sandžaku.�
� ŽENIDBA VIDAK KAPETANA
(Dolazeći s Bune osvajaju Bunjevci kulu subotičku)
Lipa ti je Sučićeva Mara,
Te lipote u svoj Bosni nema,
U svoj Bosni i Hercegovini:
Kako šeće, kako stidno kreće,
Nema momka, tko je uzet ne će.
To se čudo nadaleko čulo,
Prosci prose na sve četri strane,
Al divojka ni jednoga ne će.
Besidili Mari roditelji:
Udaji se, ćeri naša mila!
Prosci su nam tvoji dodijali,
Svu ledinu našu iskopali;
Jablan-drvo konji prižuljali.
Al im Mara lipo odgovara:
Kako ću se tužna udavati,
Kad sam mlada tvrdu viru dala,
Viru dala Vidak harambaši,
Još sam mlada za ovcama bila.
Evo danas sedam godinica,
Kako 'e ot'šo u zemlju Ugarsku,
I tamo je Vidak kapetane,
Pa od njega ni habera nema.
Ne daj, Bože, da je privario,
Već ako je glavu izgubio.
A ja neću viru pogaziti,
Makar jadna sidu kosu plela.
Istom oni u riči su bili,
Al evo ti prosci Vidakovi.
Lipo su ih oni dočekali,
Za junačko zdravlje upitali;
Uvode jih prid sobom u sobu,
Za pune ih posidaju stole.
Isprosiše Maricu divojku
Za junaka Vidak kapetana.
A govore prosci Vidakovi:
Svadba naša za godinu dana;
Daleko je s mora do Dunava,
Pa da bile subotičke kule:
Sedamdeset i sedam konaka,
Još toliko turskih je čardaka,
Valja skupit poizbor junake,
Da nam Turci ne otmu divojku.
Tu se oni lipo oprostiše,
U junačko lice izljubiše,
I darove rodu otpremiše.
Nije dugo potrajalo vrime,
Kad Vidaku bila knjiga stigla,
Knjigu štije, grozne suze lije.
Gledala ga njegova družina,
Gledala ga pa je besidila:
Oj Vidače, naša poglavico!
I dosad si bile knjige štio,
Ali nisi grozne suze lio.
Otklem knjiga, od kojega grada,
Otklem knjiga, ognjem izgorila?
Al besidi Vidak kapetane:
Braćo moja i družbino moja,
Što su dosad knjige dolazile,
Nisu bile krvljom napisane,
A ova je krvljom od obraza.
Pisala je Marica divojka,
Da im Turčin krvav harač sprema,
Već da iđem što god brže znadem,
Da ne vidim kićene svatove,
Već poizbor nekoliko druga,
Koji znadu klance jadikovce
I poznadu careve drumove
I skrivene hajdučke putove,
Kudan triba provoditi društvo,
Da ga ne bi opazili Turci,
Da uludi ne gubimo glave.
Turski im je zulum dojadio,
Pa ga više podnosit ne mogu.
Svu noć Vidak misli primislio,
Primislio, na jedno smislio.
Još ni zora nije zabilila,
A od dana ni spomena nema,
Opravlja se Vidak kapetane,
Opravlja se u tursko odilo
I uzima dva najbolja druga.
Posidaše konje od mejdana,
Pa krenuše s Bogom putovati;
Gone konja i danju i noću,
Da što prije do Neretve dođu.
Kad su došli na domak Neretve,
Al se ništo u daljini bili,
Pa beside dva njegova druga:
Oj Vidače, naša poglavico!
Šta se ono u daljini bili:
Il su bile na plandištu ovce
Il na vodi bili labudovi,
Il su cure razastrle platno?
Al besidi Vidak kapetane:
Nit su bile na plandištu ovce,
Nit na vodi bili labudovi,
Nit su cure razastrle platno,
Već su kule naše bile Bune!
Vidite li ponajvišlju kulu?
To je kula Sučića župana.
Još dan hoda, i mi smo kod roda.
Kad su stigli Sučićevom dvoru,
Al u dvoru sitna družba stoji:
Opremljeno malo i veliko,
Sam' da krenu s Bogom putovati.
Jedva su ih oni dočekali:
Ruke šire, u lice se ljube,
Za junačko pitaju se zdravlje.
Konje vode u podrume dolnje,
A junake na visoku kulu.
Još se pravo odmorili nisu,
Al eto ti fra Anđelka fratra,
Pa besidi fratar franciškane:
Braćo moja i družbino moja!
Nije doba da se odmaramo,
Nit je doba da razgovaramo,
Već je doba da s' na put spremamo,
Da nas ne će iznebušit Turci
Al podviknu Sučiću župane:
Braćo moja i družbino moja!
Došlo doba pa da putujemo!
Turski nam je zulum dojadio,
Da ga više podnet ne možemo.
Zalud puška, zalud desna ruka,
Kad nam Turčin polja popalio,
S plandišta ovce odagnao,
Pa od glada izginit moramo.
Već na noge, braćo moja mila!
Tko je konjik, nek steže kolane,
Tko je pišak, na noge opanke,
Pa što Bog da i srića junačaka!
Konji hržu, a junaci viču,
Dica plaču, a žene jauču,
I studen bi kamen proplakao.
Al besidi Vidak kapetane:
Braćo moja i družbino moja!
Ne plačite, glave ne gubite!
Što da ovdi uzalud ginete
I od pusta glada umirete,
Kad vas tamo1) bolja srića čeka:
Ravna polja, zelene livade,
Guste šume, bratski zagrljaji?
Vež'te glave svilenom maramom
A srdašca zlaćanim pojasom,
Pa ne dajte, da vas tuga svlada!
Svi klekoše na gola kolina,
Pa se dragom Bogu pomoliše,
Da im Bog da sretno putovati.
Pa se krene sva družbina listom.
Često su se natrag obzirali.
Naprid jezde dva Vidina druga,
A za njima Vidak kapetane,
S njim poredo Sučiću župane,
A izmed njih Marica divojka,
A za njima fra Anđelko fratre
I s njimekar ostala družbina:
To su svati Vidak kapetana.
Ne čuju se bubnji ni svirali,
Nit se čuju glasi, ni uzdasi,
Nit se viju svileni barjaci.
Ta ne bi jih vile opazile,
A kamoli Turci krajišnici.
Sritno dođu do vode Dunava.
Kad su Dunav vodu priplivali,
Lipo su ih braća dočekali
I u bilo lice izljubili,
Za junačko zdravlje upitali.
Istom oni riči razdilili,
Kad iz kule 2) hitar glasnik dođe:
Što imade od boja junaka,
Nek što brže biloj kuli dođu,
Da gonimo janičare Turke,
Da jim pustim ne ostane traga!
Nabrzo se četa opremila,
Dvi hiljade poizbor junaka,
A prid njima Sučiću župane
I barjaktar Vidak kapetane.
Još do zore biloj kuli dođu,
Iznenada udare na Turke
I do sunca kulu osvojiše.
Biže Turci glavom brez obzira,
Al jih siku Bunjevci junaci:
Pet stotina glava odsikoše.
Koje nisu sabljom pogubili,
U Tisu su vodu utirali,
A tri bega živa uvatili,
Tri stotine oslobode roblja
Pa se vrate subotičkoj kuli.
Tu veliko veselje činiše,
Fra Anđelko svetu misu reče.
Kada reče, na kolina kleče
I dragom se bogu zafališe,
Pa divojku Maricu vinčaše
Sa junakom Vidak kapetanom.
On je vodi svomu dvoru bilom;
Lip je porod s njome izrodio:
Dvi divojke i sedam momaka
Ko dvi vile uz sedam junaka.
Onda bilo, sad se spominjalo!.
Zapisao Ilija Kujundžić, a čuo od slijepog Stipe, franjevačkog pojca u Subotici
1) u Bačkoj 2) subotička tvrđavica
iz knjige:
ANDRIC, Nikola. 1942. Hrvatske narodne pjesme: Haremske pricalice i bunjevacke groktalice. Knjiga deseta. Zenske pjesme: Svezak sesti. Zagreb: Matica hrvatska;
Za početak mogli bi pogledati tko je to 1605/1606 selio pravcem Zemunik-Veliko Krmpotsko selo-Senj-Lič.
Godine 1603. dva krmpotska kneza posjećuju senjskog zapovjednika Vida Kisela i mole da se kod nadvojvode u Grazu dobije privola da se nasele u okolicu Senja. No to tada bijaše vlasništvo grofova Zrinskih. Julije Čikulin perfekt primorskih imanja Zrinskih na zamolbu Kisela uspije nagovoriti grofove te u Lič i primorje stižu tri skupine ljudi:
1. Skupina Krmpoćana
Damjan Petrović Krmpoćanin i brat mu knez Tadija Krmpćanin. Od Damjana su nastali Petrovići, a Tadijini su ostali Krmpotići.
Skorupović
Malovridnjak
Bilosalić
Marković
Krivalica
Pečijanić, Pečanić
Lersić
Mihovilović
Šimunović
Vukoslavić
Draganović
Balinović
Kovač
Mikulić
Barulović
porković
Hromec
Butorčić, Butorac
Miletić
Cvitić
Kriljavica
Matijević
Milinković
2. Skupina Vojnića
Matijević
Galešić
Petković
Vojnović
Gudelić
Božić
Vojnić
Pavličić
Jujrević
Stojčević
3. Skupina Sladovića ili "Gvozdenovi ljudi"
Sladović
Karanović
Valovac
Ilinić
Lovrić
Mikulić
Horčević
Vilenica
Balinović
Brošković
Veljanić
Burolić
Mihovilović
Martinović
Godine 1627. u Lič kraj Fužina stiže nova seoba s obiteljima:
Blaževića, Deranja, Pilipovića, Jovanovića, Krpana, Marasa, Pavelića, Pavličevića, Peričića, Prpića, Radoševića, Starčevića,Šojata, Tomića, Tomičića, Tomljenovića i Vukelića.
U trećoj seobi od 1657. pa dalje stižu prezimena:
Anića, Adžića, Babića, Buljevića, Devčića, Dadića, Dešića, Grkinića, Grubišića, Gržetića, Horvačevića, Lucića, Lukanovića, Mandekića, Margeta, Melca, Miškulina, Markovića, Njegovana, Popovića, Rukavina, Skorupa, Smokorovića, Štokića, Trošelja, Vukušića, Žarkovića i Vrbana.
Za većinu ovih plemena skupni naziv je bio Krmpoćani. U stvari dobar dio njih je došao iz velikog sela Krmpote i okolice koje se nalazilo u dolini između Karina, Obrovca i Zelengrada, di je danas selo Medviđa. U tom selu su se još u 20. st (tad je već bilo miješano) nalazila ova bunjevačka prezimena koja se mogu naći i na kasnijim područjima: Došeni, Radošinovići, Pilipovići, Šarići, Adžići i Mršići, zatim Čačići u Bruški, Anići u Kruševu, Markovići u Nadinu, Dundovići u Gorenjm Zemuniku, Šikići u Kozletu, Rončevići u Jasenici itd. Nakon raseljenja Bunjevaca na poziv turskih vlasti tu su došli pravoslavni Vlasi iz unutrašnjosti Balkana.
Tu je vrlo zanimljiv ovaj podatak. U "Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina" što je 1985. iz turskih spisa priredio Ahmed S. Aličić za godinu 1475-1477 piše:
Župa Humska Zemlja (Hum)
Posjed Vukića Krmpotića
Ledinac, mjesto
Veselivštak, Buhovo, Borajna.
Dakle Krmpote su bile iz sela Buhova pokraj Širokog Briga.
Ova druga skupina iako se naziva Krmpoćani stiže iz sela Gorica, Raštana, Prkosa i Tinja na samoj granici Mlečana prema Turcima koji su se skupnim imenom nazivali "Vojnić". Dakle za pretpostaviti da je i ona skupina Vojnića iz 1605. bila iz ovih sela.
Rikard Pavelić tvrdi da su oni dobili naziv po vojnikluku, ratničkoj službi no nije naodmet pripomenuti da se u okolici Ljubuškog nalazi selo Vojnić i da je tu još u predtursko vrijeme zabilježeno jako vlaško i domicilno pleme Vojnića. Postoji i drugo selo Vojnić odmah iza Trilja, na putu prema Splitu. Oba ta sela leže na staroj cesti Salona-Narona, a Vojnići su bili poznati kao čuvari karavana (M. Vego).
---------------------------
U "Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina" što je 1985. iz turskih spisa priredio Ahmed S. Aličić za godinu 1475-1477 piše:
---------------------------
str. 89.-90.
"NAHIJA HUMSKA ZEMLJA (HUM)
DŽEMAT VUKIĆA KRMPOTIĆA
Spomenuti,
Petrij sin Miomana,
Vukas sin Milivoja,
Milun sin Mukice,
Radoje sin Čučula,
Milašin sin Čučula,
Vladisav sin Krmpotića,
Pava sin Milića,
Vučihna sin Stranputića,
Petri sin Dobromana,
Vukas sin Danče,
domova 11,
Mjesta po imenu Ledinac, Veselivštak, Buhovo i Borajna
ranije je Sinan-beg dao nevjernicima: Vukiću, Radosavu i Vučihni i
džematima koji njima pripadaju, kao zimovište. Od ranije su to bile
njihove baštine pa su ponovo došli pod tim uslovom."
Ovo sam bio detaljno i offtopic obradio online pa otišlo u vjetar.
Sad nemam volje ni živaca ni vrimena.
Pogotovo prijevod riječi "džemat".
Pa transliteraciju, pogotovu dijakritičkih znakova.
Pa izvedenice na temu Miomana sina Čučula.
Pa ubifikacija Veselivštaka u svezi gravitirajućeg područja Mokrskog u odnosu na gravitirajuća područja Gradca, Brotnja, Ljubuškog, Imote.
Pa Aksovići, Lukavac, Brzgule, Podbilo i džemat Ivaniša.
Bumanj, vinograd, 405 (stranica u n.dj.)
Bunica, mezra, 241
Bunova, mezra, 175
Bunovi, 179
Bunjišine, 604 [puste, zapuštene i uzapćene mezre]
Bušani, 603
Bušne, 210
Bušnje, 59, 536,
Bužije, 522
Bzenica, 355
Bžinje, 171
Pa sve do Stipana Vrljića i njegovih izvješća o svega 5 domova od Klobuka do Roškog Polja (Imota).
I je li to sve otišlo u vrijeme Araličinog "Puta bez sna". Ako se vidi iz n.dj. (deftera) da je i 1477. godine pod naslovima selo veoma malo domova a pod naslovima džemata malo više.
Buhovo, str. 81.-82.
---------------------------
U "Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina" što je 1985. iz turskih spisa priredio Ahmed S. Aličić za godinu 1475-1477 piše:
---------------------------
NAHIJA MOSTAR
DŽEMAT VOJVODE VLADIMIRA
...
domova 82,
...
domova neoženjenih 14,
Kada je spomenuti Vladimir vojvoda na datu riječ i na vjeru došao, Hamza beg mu je dao baštine na mezrama Dobro selo i Buhovo u okolici tvrđave Ljubuški, baštine na mezri Mokro u okolici Mostara, baštine na mezri Ledinac u okolici tvrđave Imotski i na mezrama Kongora, Humljani i Čraštani i dvije mezre, Šal i Turjak koje obje predstavljaju čifluke kao i trećinu dva mlina pod imenom Poda u sinoru sela Knežpolje. Sinan beg mu je također dao tapiju na zemlju zvanu Rakit s tim da se u carskoj zemlji nastani i u njoj boravi i da nastani na spomenute zemlje one koji ih obrađuju i nevjernike koji su s njim stigli i da daje navedene zemlje osobama koliko god ih od sada dođe sa strane. Ponovo je tako određeno i utvrđeno u defteru.
Navedene zemlje su date naseljenicima. Ponovo je tako određeno i u defteru utvrđeno."
Iza ovoga slijedi popis niza džemata koji zimuju i/ili ljetuju s vojvodom Vladimirom. Među njima Opanak a Ivaniš (od Imockog nije).
Da bi na stranici 601.-602. opet nastao demografski propuh.
"DIO NAHIJE MOSTAR, drugi naziv Kopruhisar.
Selo Stepenkovići, pusto, u posjedu Radibrada.
Selo Bahačkovići, pusto, u posjedu Radibrada.
Selo Kruševo, pusto, u posjedu Radoja Nespenića.
Selo Bilešić, pusto.
Selo Uzarići, pusto, u posjedu Radivoja.
Selo Mokro, pusto, u posjedu vojvode Vladimira.
Selo Lipno, pusto, u posjedu spomenutog Vladimira.
Selo Buhovo, pusto, u posjedu Stranputića.
[-----------------------------------------]
Selo Borotine, pusto, u posjedu Opanaka.
[-------]
Selo Vijonica, pusto, u posjedu kneza Heraka.
Selo Gradac, pusto, u posjedu Radibrada.
Selo Jare, pusto, u posjedu Vukosava, sina Kalimana i vlaha.
Selo Paoče, pusto, u posjedu kneza Sokola.
Selo Prešnjevo, pusto.
Selo Gradac, drugi, pusto, u posjedu kneza Heraka.
Selo Gradac, drugi, pusto, u posjedu Radibrada.
Selo Bahačići, pusto.
Selo Dobro Selo, pusto.
Selo Kaloševići, pusto, u posjedu vojvode Petra."
str. 604.
" Mezra Bivolje Brdo i Turkovići, pripada Blagaju. One se sastoje iz 8 dijelova, pusta je."
...
"Puste zemlje u selima Knez i zapušteno selo Bunjišine u okolici Blagaja i zemlje zvane Međurječje i Gladež..."
"Njive koje su ostale iza Hercega u selu zvanom Matočići..."
str. 605.
" NAHIJA POČITELJ
Nazivi pustih mezri koje drže vlasi:
Mezra Gojanovići, pusta.
Mezra Ričica, pusta.
Mezra Kukrica, pusta, hasa vinograda 3.
Mezra Opličiča, pusta.
Mezra Plešivac, pusta.
Mezra Svitava, pusta.
Mezra Šanica, pusta.
Mezra Kozica, pusta.
Mezra Gornja Ljubnica, pusta.
Mezra Donja Ljubnica, pusta.
Mezra Skočin, pusta.
Mezra Dretelj, pusta."
str. 605.-606.
"POPIS ZAPUŠTENIH MEZRI
koje nisu ni u čijem posjedu nego tako stoje neobrađene
Mezra Kosava, pusta.
Mezra Bravno, pusta.
Mezra Crvica, pusta, sastoji se iz tri komada.
Mezra Čečevo, pusta.
Mezra Dabrica, pusta.
Mezra Dretelj, pusta.
Mezra Čapljina, pusta.
Mezra Loznica, pusta.
Mezra Mrkovići, pusta.
Mezra Crnča, pusta.
Mezra Pršten, pusta.
Mezra Vrnja Glava, pusta.
Mezra Vinica, pusta.
Mezra Porećine.
UZAPĆENI POSJEDI, PRIPADAJU VILAJETU HERCEGOVINA.
..."
nastavlja se...
|
