Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.

8.veljače 1870 god.

Krajišnici braćo!
Hrvatsku besjedu niste čuli, stoga me danas pozvaste da vam ju pripovjedim; danas, kad Imotska čitaonica pristupa veselo u narodno kolo, do Ješke čitaonice.

Dojedna vjera ima svoje vjerovanje; dojedan narod red je da ima svoj pravac.

Blago ti se narodu koji na vrijeme pravac svoj pogodi da ne mlati praznu slamu dok drugi od njegovih truda vršu i viju gojatno zrnje; narodu blago koji s puta ne zalazi, da ne ostane potragljivac za narodima dok oni sjede za stolom i njegovom se mukom pokladaju.