Posušje je predstavljalo granično područje prema Dalmaciji i Bosni. Iz starijega kamenog doba (paleolitik) dosad nisu zabilježena nalazišta. Paleolitički čovjek pojavio se u porječju Neretve u Zelenoj pećini poviše izvora Bune, Crvenoj Stijeni iznad doline Trebišnjice i svakako najpoznatijem nalazištu Badanj u stolačkoj općini.^{Đuro Basler: Paleolitski čovjek u porječju Neretve, simpozij: Dolina rijeke Neretve ođ prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Hrvatsko arheološko društvo, sv. V., Split, 1980., str. 11-13. Isti: Paleolitske i mezolitske regije i kulture, Bosna i Hercegovina, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. I., ANUBiH, Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo, 1979., str. 349.} Dr. Đuro Basler tvrdi da je Balkanski poluotok u određenim razdobljima bio povezan s Apeninskim poluotokom, što je omogućilo neposredne dodire ljudi s istočne i zapadne jadranske obale.^{Duro Basler: Paleolitske kulture u jadranskoj regiji Jugoslavije, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, sv. 38, Sarajevo, 1983., str. 5.} U susjednoj Dalmaciji paleolitička nalazišta zabilježena su u tzv. srednjojadranskom području - u medurječju Cetine i Krke.^{Đuro Basler: Paleolitske kulture, str. 33, zemljovid br. 6.}Isto tako u posuš-oj općini nisu otkriveni tragovi mezolitičkoga čovjeka (mezolitik, srednje kameno doba, 10.000-5.000 god. pr. Kr.). U doba neolitika (mlade kameno doba, 5.000 - 3.000 god. pr. Kr.) prilike su se u južnoj Europi znatno izmijenile. Čovjek je postao zemljodjelac i stočar. Za arheologe vrlo je značajna pojava keramike, jer ona postaje glavnim izvorom proučavanja neolitičkih civilizacija. Javljaju se kulturne skupine obično nazvane po najznačajnijim nalazištima. Stariji neolitik zastupljen je impresso kulturom. Uresi se najčešće utiskuju u mokru glinu prstima, noktima, školjkama ili kakvim pomagalima. Najjaču prometnicu izmedu jadranskog područja i njegova zaleda predstavlja dolina rijeke Neretve.^{Alojz Benac: Sirenje neolitskih i eneolitskih kultura dolinom Neretve, Hrvatsko arheološko društvo, simpozij:Dolina rijekeNeretve odprethistorije do ranog srednjeg vijeka, sv. V, Split, 1980., str. 15-17. Isti: Prelazna zona, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. II., Sarajevo, 1979., str. 363-470.}Njezina riječna dolina nije ni blizu istražena, budući da se na tom prostoru nalazi puno pećina, zatvorenih dolina i terasa. Iz Posušja starijem neolitiku pripadali bi nalazi u Vukovim njivama,^{Petar Oreč: Prapovijesna naselja i grobne gomile, Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. XXXII./1977., Sarajevo, 1978., str. 184, T.IIL, 1-12 (dalje, Prapovije-sna naselja).}Ilčinovoj lazini^{Petar Oreč: Prapovijesna naselja, 184-185, T.IIL, str. 13-15.}i Pratarušama.^{Petar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 187, T.VI., 1-20, T.VII, 1-3. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 1, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988., str. 94 (dalje, Arheološki leksikon).} Manje sondažno istraživanje u Žukovičkoj pećini u Viru kod Posušja pokazalo je da je kulturni sloj sasvim plitak, što govori da je prostor za stanovanje bio skroman. Pronadeno je nešto keramike iz starijega neolitika.^{Alojz Benac: Mlade kameno i prelazno doba, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (dalje, Kulturna istorija), II. izdanje, V. Masleša, Sarajevo, 1984., str. 34 i 39.} Najznačajniji predpovijesni lokalitet u Hercegovini svakako je Ravlića pećina nad izvorom rijeke Tihaljine. Tu su od 1977. do 1980. obavljena velika iskapanja na površini od 213 m2, gdje su u kulturnu sloju, debelu mjestimice do 3,5 m, pronadeni slojevi od starijega neolitika (impresso keramika), mlađega neolitika (hvarska kulturna skupina) do eneolitika i brončanoga doba.^{Brunislav Marijanović: Ravlića pec'ina (Pec' Mlini), Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. 35-36, Sarajevo, 1980./198L, str. 1-97.} U Posušju i Grudama otkriveno je još nekoliko neolitičkih lokaliteta. Medutim, arheološki je materijal oskudan i pomiješan s onim iz starijeg i mladeg razdoblja, pa je teško dati detaljniju prosudbu. U starijem neolitiku naselja bijahu malena. Pojedini istraživači navode da je u Ilčinovoj lazini (Batin, Posušje) moglo živjeti oko 25 žitelja, a u Vukovim njivama50 (Gradac, Posušje).^{10 Brunislav Marijanović: Prilog proučavanju ekonomike starijeg neolita Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. 38, Sarajevo, 1983., str. 71.} Vjerojatno je mjesno pučanstvo činilo lovačko-skupljački i lovačko-stočarski sloj. Čini se da nema kontinuiteta između paleolitičkog i novoga neolitičkog pučanstva. Hercegovački neolitik ima potpuno mediteranske oznake. Iz razdoblja srednjega neolitika, kada u Bosni cvjeta Kakanjska kulturna skupina, u Posušju nisu zabilježena nalazišta. Potrebito je napomenuti da je neolitičkome čovjeku vrlo važan materijal bio kremen. Njega u Posušju ima u prirodnim ležištima na brdu Oštrcu i Oluji. U mlađem neolitiku rasprostranjena je hvarsko-lisičička kulturna skupina. Ime je dobila po nalazištima u Lisičićima kod Konjica^{Alojz Benac: Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica, Naučno društvo NR BiH, Sarajevo, 1958., str. 1-106.}i po lokalitetima na Hvaru i srednjodalmatinskim otocima.^{Nikša Vujnović: Prilozi arheološkoj karti otoka Hvara, Vjesnikza arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 83, Split, 1990., str. 62.}Na keramičkim posudama iz Lisičića izdvajaju se motivi s geometrijskim uresima, simbolima (polumjesec, sunce, zvijezde) i realističnim predstavama (kuća, šuma, ptice i dr.). U Ravlića pećini hvarsko-lisičička kultura može se pratiti kroz tri faze. Rabila se i crvena boja nakon pečenja. Nalazi iz Ravlića pećine slični su nalazima iz Grapčeve spilje, Smilčića kod Zadra i drugim otočnim i jadranskim lokalitetima.^{Arheološki leksikon, str. 93. Kulturna istorija BiH, str. 67.} Teško je na sadašnjoj razini govoriti o zastupljenosti nalaza hvarsko-lisičićke skupine na području Posušja. U Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine, osim navedenih, upisano je još nekoliko neolitičkih lokaliteta: Brig uz Bagarušu, Mostina (Batin), Sridnji brig (Gradac), Uža (Gradac) i Vrijovički brig (Gradac). Zanimljivo je da arheolozi nisu dosad pronašli niti jedno neolitičko groblje. S neolitikom završava i kameno doba. To je najdulje razdoblje koje su ljudi prošli u evolucijskim promjenama. Trajalo je gotovo milijun godina. A od svršetka kamenog doba do danas prošlo je tek 4.000 godina.

 

Radoslav Dodig: POSUŠKI KRAJ U PRAPOVIJESTI I RIMSKO DOBA - Ljetopis Posuški