Bijela imela

VISCUM ALBUM L.

Por. Loranthaceae (imele)

Bijela imela rasprostranjena je po Europi, zapadnoj Aziji i Japanu. Živi kao polunametnik na granju bjelogoričnog drveća. Rijetko na crnogorici. Ova grmolika biljka koja naraste 30 do 100 cm ima člankovitu stabljiku zlatnožute boje koja je dihotomno razgranjena. Na stabljici se nalaze kožasti zimzeleni listovi obrnutojajastog oblika (rijetko lancetasti) cijelog ruba i bez dlaka. Iz jednog pršljena rastu po 3 do 4 lista. Od 3 do 5 jednospolnih cvjetova pri vrhu grančice formiraju prividne štice. Plod koji podsjeća na bobu u početku je zelen, a kasnije bijel. Sadrži 1 do 2 sjemenke i mnogo ljepljivoga soka. Bijela imela kao polunametnik svojim sisuljama ili haustorijama probija u provodni sustav biljke domadara odakle crpi vodu s mineralnim tvarima, a sama asimilira svojim zelenim listovima. Ova biljka cvjeta od veljače do svibnja. U pučkoj medicini bijela imela ima vrlo široku primjenu. Koristi se, primjerice, protiv padavice, krvarenja iz pluća, grčeva, kod proširenih vena, hipertenzije i dr.