Na pitonjke

Igra je na pitonjke iziskivala prilično spretnosti kod igračica, a igrala se s pet podjednakih okruglih kamenčića veličine omanjeg oraha, već prema dobi igračica. U igri je moglo sudjelovati dvije ili više njih, a pobjednica je ona koja sve faze igre prođe bez greške, tj. bez da joj u pojedinoj fazi igre ispadne kamenčić. Sama se igra na pitonjke dijelila na: bacanje, okrićanje i cara. Nakon što bi odredile sam redoslijed igranja, prva bi igračica najprije spustila svih pet kamenčića na tlo, te uzela jedan kamenčić i pažljivo ga bacila u zrak. Dok je ovaj još bio u zraku, ona bi istom rukom kojom je izbacila ovaj kamenčić, s tla uzimala jedan po jedan preostali kamen, tako da ovaj izbačeni opet uhvati istom rukom. Ako je uspješno pokupila sve kamenčiće igrala bi okrićanje. Okrićanje se igralo tako da se na podlanicu jedne ruke najprije stavi jedan kamenčić, te se baci u zrak i uhvati istom rukom, zatim dva, tri, četiri, te konačno svih pet kamenčića. Ako bi u toku igre koji kamenčić ispao igru je preuzimala druga igračica, ako je i ovaj dio prošla bez greške, onda je slijedio treći i najteži dio – cara ili kvočke, već kako je tko zvao ovaj dio igre. Igračica bi bacila na tlo svih pet kamenčića, te na jednom mjestu pored njih, pomoću palca i srednjeg prsta jedne ruke, napravila neku vrstu mosta u obliku slova -A. U drugu bi ruku uzela najudaljeniji kamen, te ga bacala u zrak, a zatim dok je ovaj još u zraku, kroz tako postavljene prste, koje naravno nije smjela micati, proguravala kamenčiće s tla, te ovoga bačenoga ponovno hvatala istom rukom kojom bi ga izbacila. Opet se igralo tako da bi ispod postavljenih prstiju proguravala najprije jedan kamenčić, zatim dva, tri i na kraju sva četiri odjednom. (Peti se kamenčić svaki put bacao u zrak .) To je bila najomiljenija ženska igra, koja je kod djevojčica razvijala spretnost, snalažljivost, a posebno koordinaciju i rad ruku, što će im u zrelijoj dobi itekako koristiti. Slaba strana ovakve zabave, kako je u župnom listu «Ričice», zapisao Ante Brnas, bila je sjedenje na goloj zemlji ili klečanje i zanemarivanje zdravstvenih i higijenskih navika.

 

Vinko Pavić