Igra klisa i gudača

Jedna od najomiljenijih muških igara, kojom su dječaci, na neki način već pokazivali svoju snagu bila je igra klisa i gudača. Obično bi netko od starije djece kosirom odsjekao komad drveta promjera 3-4 centimetra i duljine dvadesetak centimetara te ga zašiljio s obje strane, za klis. Gudač je bio deblji i dulji od klisa. Izrađivao se najčešće od grabovine, obično promjera 5-7 centimetara i duljine 40-50 centimetara, s kojeg se obavezno morala oguliti kora. U ovoj su igri najčešće pobjeđivali stariji dječaci, jer je uspjeh uglavnom ovisio o snazi igrača, a manje o samoj tehnici udaranja. Igra se klisa i gudača najčešće igrala na livadama, jer je radijus kretanja igrača i klisa bio prilično velik. Jedan bi se oveći kamen stavljao na čistinu ili bi se od više komada kamena sazidao pik veličine pola metra, te nakon što bi se brušketom ili mučavicom odredio redoslijed igranja i odredili suigrači, igra je mogla početi. Prvi bi igrač gudačem nastojao što jače udariti klis, te ga tako poslati što dalje od pika. Udaranje se klisa uglavnom izvodilo iz ruke, ali netko je to radio s tla ili s ivice pika. Za to bi vrijeme protivnički igrači čekali na mjestu gdje su očekivali da bi klis mogao pasti, te ga nastojali uhvatiti prije nego padne na tlo. Već se otprilike znalo do kuda pojedini igrač može udariti klis. Kad bi klis pao na tlo, jedan bi igrač, a opet je to trebao biti najsnažniji i najspretniji, nastojao klisom pogoditi pik, ali upravo s onog mjesta na koje je klis pao. U slučaju pogotka, igru bi preuzimali protivnici, a ako ovaj nije pogodio pik, igrač bi ponovno udarao klis, ali ovaj put isključivo s tla i s mjesta na koje ga je bacio njegov protivnik. Igrač bi gudačem udario po zašiljenom vrhu klisa tako da ovaj odskoči s tla, te ga onda nastojao u zraku pogoditi što snažnije, da ga odbaci što dalje od pika. Ovaj je dio bio izuzetno važan jer su se na taj način skupljali punti. Igrač bi osvojio onoliko punata koliko je gudača, klis bio odbačen od pika. To je bila ujedno i opasna igra, u kojoj je postojala mogućnost ozljeđivanja prilikom hvatanja klisa, ali se svejedno ova igra kod djece održala do današnjih dana. Poznato je i nekoliko inačica ove igre. Postoji i dan danas veoma slična igra u nekim mjestima Like i Gorskoga kotara, te u nekim selima oko duvanjskoga polja.

 

Vinko Pavić