Na ploče

Napisao/la Vinko Pavić

Igra - ploče, po pričanju starijih Ričičana imala je dvije slične varijante. Jedna je bila - na puce, a druga - kece. Ploča - na puce, igrala se tako da bi protivnici izabrali svaki svoju kamenu ploču. Obično se uzimala ploča promjera dvadeset do trideset centimetara i to po mogućnosti što pravilnijega, okruglog oblika. Svaki bi igrač iza pika (kamen visine desetak centimetara), stavio jednak broj puca (dugmadi), te korakom odmjerili udaljenost i crtom označili mjesto od kojega se baca ploča. Igrači bi po prethodno utvrđenom redoslijedu bacanja, izmjenično nastojali svojom pločom izbiti pik, ali tako da što više dugmadi ostane ispod njegove ploče. Sva dugmad koje bi ostala pod pločom pripala bi tom igraču. I tako se igralo sve dok jedan od igrače ne bi izgubio svu dugmad ili dok ne bi netko odustao. Djeca su skidala dugmad sa starijih iznošenih košulja, kaputa ili jaketa. Nerijetko su vatreniji igrači rezali dugmad i s nove odjeće, ne mareći što će se desiti kad stariji ukućani otkriju nedostatak dugmadi na svojoj odjeći. Ploča – kece, se igrala nešto drugačije nego - na puce, ali je i ovdje do izražaja dolazila preciznost i spretnost igrača. Ovdje je bilo najvažnije svojom pločom pogoditi protivnikovu ili nadskočiti na nju. U ovoj bi igri gubitnik morao čuvati krave ili ovce pobjedniku ili ga nositi na leđima, već prema prethodnom dogovoru, u što si igra.