Izrada pišćaca ili zvižđe (zviždaljke)

Izrada pišćaca ili zvižđe iz kore jasenovih mladica, bila je nezaobilazna zabava, kad bi se djeca našla u šumi. Odreže se mlada jasenova grana, debljine prsta, te se nožem u krug pažljivo zareže kora, dužine željena pišćaca. Zatim se pažljivo drškom noža udara po zarezanom dijelu kore, ali tako da kora ne pukne. Bilo je važno odvojiti cijelu koru od drveta. Udarajući drškom noža po kori «majstor» bi izgovarao brojalicu:

Poskoč kora od drveta,

ka no mišić od jareta,

sok, sok, sok,

podaj bako dici smok,

pomoga te vični bog.

Kad bi se kora konačno odvojila od drveta, pažljivim zarezivanjem i rezbarenjem rupica na kosturu pišćaca i samoj kori formira se instrument. I to je bio najvjerojatnije prvi instrument s kojim su se ričička djeca susrela. Maštovitija su djeca znala iskoristiti blagodati prirode, kad je u pitanju bila zabava. Mnogi su znali zasvirati i stvoriti zvuk od nekoliko tonova i na listu od bršljana ili mladom listu hrasta ili bi jednostavno za svirku iskoristili šuplju stabljiku maslačka ili kakve druge trave, pomoću kojih se moglo dobro imitirati glasanje pojedinih životinja ili ptica. Igre kao što su: Šijavica, bacanje kamena s ramena, potezanje šćapa i kljuke, a kasnije i buće, bile su uglavnom igre odraslih. Nitko zasigurno ne zna kada je u Ričice donijeta prva lopta. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća počele su se pojavljivati i kvalitetnije tj. kožne lopte s kojima se moglo ozbiljnije igrati. Prve lopte koje su djeca dobivala bile su najčešće plastične i rijetko su preživljavale prvi ozbiljniji susret s ričičkom dračom. Maja -Zdravko mi je kinijo loptu ubus i ona se probušila -sjećam se kako sam plakao za svojom prvom loptom. U nedostatku pravih lopti djeca su radila tzv. krpenjače. Skupili bi nekoliko starih krpa, oblikovali loptu, dobro vezali i nogometna utakmica je mogla početi.

 

Vinko Pavić