Igra žandara i lopova

Više je inačica ove igre, a ja se sjećam ovih detalja. Cilj ove igre je bio u tome da žandari pridobiju što više lopova za sebe. Jednostavno bi se skupina djece podijelila u dva tabora, jedni bi bili žandari, a drugi lopovi. Ove je druge bilo teško prikupiti jer su u ono doba bili negativci i lovina. Kad bi se tako podijelili lopovi bi se morali skriti, a žandari bi krenuli u akciju traženja. Kad bi netko iz skupine žandara uočio i dotaknuo nekog člana iz skupine lopova morao je reći; jen, dva, tri - žandar si ti! I time bi ovaj lopov bio"socijaliziran" i amnestiran te postajao žandar, te se odmah uključivao u potragu za lopovima. Također su i lopovi mogli neprimjetno prići žandarima te ih dotaknuti i reći; jen, dva, tri -lopov si ti, te bi onda ovaj žandar prelazio u klan lopova.Pobjeđivala je ona skupina koja bi u svoj tabor pridobila više protivničkih članova. (Gotovo kao i u stvarnom životu, zar ne?) Vremena su se brzo mijenjala, neke stare vrijednosti, igre i zabave su nestale i zauvijek otišle u zaborav. Neke su se sačuvale i održale do današnjih dana. Međutim, danas djeca u Ričicama (ono malo što ih ima), žive jedan sasvim drukčiji život, igraju neke sasvim drukčije igre i pamte neke, sasvim drukčije stvari i običaje. –Naravno, sve u duhu vremena.

 

Vinko Pavić