PROTIV ZMIJSKOG UJEDA, odnosno kad ujede, ukolje zmija (buka, guja)

Brotnjaci znaju za nekoliko vrsta zmija: crnostrik, plavostrik, šušnjak, slipać, brzulja, tankulja, mišarica, babor, zelenbać… (Crnostrik i plavostrik su dobili nazive prema strikama (kolcima) crne, odnosno žute boje, koji se protežu od repa do glave.) Najpre ću navesti zaštitne, preventivne radnje protiv zmija (sevet buka). Dakle, da zmije ne ujedaju stoku, odnosno kako kažu, ajvan (katolici i pravoslavni), tj. hajvan (muslimani), daju u proleće, jednom sedmično, zajedno sa soli, perja zelenog saransaka (luka), rosopadi, zovine, trave od žući. (To jede.) A da zmije bježe od stoke, oko tora pale galebu (balegu) ili gume. Kad zmija ujede ovcu, kozu, kravu za vime, ili sitniji ajvan za glavu, nogu, onda, što je moguće prije, šivaćkom (iglom) dobro isprosica (nasica, naboca, izbode) misto uida — što jače, to bolje. A kad krupni ajvan (goveče, konja) ujede za nogu, to mjesto jako isica iglom, šilom ili čavlom (njime probije daščicu na jednom kraju da tako lakše bockaju). Potom isicano mesto dobro rukama istišće i protrlja, istare sokom od mesliđana, ili rasolom, pa na kraju izapere, namaže vinskim sirćetom ili gazom, jer gaz otvara ranu da id iđe. (Po nekima, sve je uzalud — nema mu lika!) Kod sitnijeg ajvana mjesto uida, nakon sicanja, isto kao kod krupnog, rukam cidi, cidi (tišće, tišće) da iziđe id (žute boje). Zatim se primenjuju magijske metode: jami se stina (kamen, pločica) od zemlje (stranom okrenuta zemlji), ili od sunca (okrenuta Suncu), ili iz dublje zemlje (iskopa se), pa se u prva dva slučaja, tom stranom čvrlja, čvrlja po mjestu uida, jedan, dva, tri, šest ili devet puta. Kad koji kamen upotrebi, vraća ga na mjesto! Neko ne tišće rukama prije, već pošto kamenjem izčvrlja ili uopšte ne trlja kamenjem, već kad golim rukama istišće ranu, izapere je s rasoli i safunom. Potlje to misto može da polije sirćetom ili počvrlja (istrlja) krpom nakvašenom u melemu spremljenom od aptovine, ljutike, mesliđana, soli, rakije — sve to zajedno izburljati —, što ljutije to bolje! Dobro je ranu time isprati, tj. trlja, još dva, tri pa i četiri puta, na svakih pola, sata. Mjesto uida (uid, rana) može i da: natrla kostrižom, koji iskriža i rukam satare u rasoli; izapere zmijskim kozlacom, brzo ga nabere, stuče i uz dodatak malo vode…; istare korjenom zmijačke trave kojeg istuče pa tim sokom…; namaže kuninom travom, koju stuče da pusti sok…; opere, izapere krpom namočenom u soku kunine trave uz dodatak gaza (petroleja). Može i da maže, tare, pere, masira: gazom, (petruljom); s rasoli; rakijom; vinskim sirćetom i soli; vriskom; jernovinom; mesliđanom; mesliđanom i povratićem; mesliđanom i soli; ljutikom; aptovinom i mokraćom muškog djeteta; vodom i safunom i najposlije polije sirćetom ili mokraćom muškog djeteta. Neki ranu dime: duvanine, duvana u listu zapali, da iđe dim na ujed; zapali goveđu ili konjsku galebu i nadnese bravče, da na nasjeckano mjesto, ujed, ide dim. (Vidi se kako id kaplje na vatru.) Na kraju, hajvanče (bravče) založe zmijskim kozlacom: uzmu jedan list i ubace u usta. Dok neki skuvaju zmijski kozlac i time ga napoje, neki ga založe ili zaliju mesliđanom. U poslednjem slučaju mesliđan istišću u mokraći muškog djeteta. Zalivali su ga i haftovinom — tekućinom napravljenom od tri hise (mjeri se fildžanima) vode i aptovine. (Tečnost stoji u flašici uvijek spremna kad zatreba.) Aptovina je priki lik! Sokom od aptovine ajvanče neko i zaliva, da mu tuga ne iđe na srce, a njenim sokom neko trlja uid, nakon čega ga zalije, napoji: razglavi mu kosirice, pa flašom, u kojoj je taj sok, pritisne jezik i saspe u usta. Simptome ujeda šušnjaka, slipaća kod krupnijeg ajvana (krava, vo) otkrivali su preko kože, koja škraba, šuška.

KAD UJEDE STRŠLJEN

Da ne iđe tuga na srce (iksanu i ajvanu), u zemljanom sudu, u vodi, svari saransaka i raspadžika (na tretinu treba da savre), i daj da popije. Vlada verovanje, uverenje, da devet stršljena kad ujede, nema leka.

PAUK KAD UIDE

Kad pauk uide ovcu, kozu, kravu — opane sva vuna (dlaka), osobito po vr leđa. I oteku oba uva, koja valja rasjeći, da sve krv mlaza (piškovi krvi teku), pa uvući svileni konac (ko menđuša…). Crvena svila se dobro, mrtouzice zaveže, da paukov id iziđe. (Žuta voda sve kapi niz svilu.)

KAD SE UCRVA

Plavu galicu stući sitno, ko brašno, pa u ranu nasut i zavit. Ujutro su crvi mrtvi. Može i, pošto je stuče, stopi u vodi i uspe u ranu. To speče, sprži ranu. U rastopljeno maslo uspe modri kamen, to dobro ugrije i od tog rana izgori. Prvo crve povadi šiljatim drvcetom, pa u ranu uspe karbol, u prahu ili rastopljen u vodi. Praskov (breskve) list stuče da pusti vodu i taj sok siplje u ranu. Skupa (zajedno) stuče praskovo lišće i modri kamen i time nekoliko puta posipa ranu/e.

KAD ZALEĐA

Zaleđa najčešće litorez: janje ili kozle od 4 do 7 meseci, tele, june… Neće veliko da zaleđa. Zaleđa u proljeće, od rđe, jer je mršavo, neotporno, zatim od živine (krpuše, šklopci) ili trave. Kad zaleđa, založi se suhom leđenicom i napoji vodom. Ili, šipak se rascipi na pole, metne u krpu i zaveže na vri (vrh) ćupice (glavice). Tu stoji priko noći, pa se ujutro privije drugi. Neki tu oblogu mjenjaju na svakih 24 sata, po 2, 3 puta. (Šipak se može i čitav skuvati, raspolućen ispeći ili sirov stući.)

KAD SE OKRASTA, OTURIČAVI

Kada se okrastaju, tj. oturičave ovce i koze, najčešće u proljeće, od rose ili drače koja ih zapara oko usta, onda kraste mažu jedanput, dvaput na dan mladim, neslanim maslom, jemužom ili surutkom. (Od toga kraste omečaju i opanu.) Još se kao lek koristi: bjeli ili crni lišaj, kojem kad ga istaru dodaju masla i time mažu; ljutu kiselicu i krupnu morsku so, koje pošto su zajedno vrile, koriste za trljanje. Od te ljutine kraste za 3—4 dana opanu; turčavu travu (turicu) uberu, istuču, pa se tim sokom mažu. Neki je ne istucaju, već joj samo dodaju mlada masla; rana ili kunina trava ili sporiš se istuče, pomješa s mladim, neslanim maslom, pa se time, 5—6 puta maže. (To je lijek i za ljude.); kunina trava se istuče, u to se malo muško djete pomokri i to se metne na ranu. Između Gospojina, uhvati se na tako, tj. neparan broj, ne na livo (paran broj), tri, sedam, devet ili jedanes baja (akrepova), pa se istucaju. Iz njih dobijeno ulje, pomješa se sa mišakinjom, mišjim izmetom, sve se na tavi (tiganju) zagrije i privija, nekoliko puta, dok rane od krasta ne zarastu. (Mogu se živi akrepovi ubaciti u flašu s uljem, da se raspanu. Time se mažu i ljudi po napinu (otoku) i u slučaju ujeda. (Otrov na otrov!)

GUBA

Napada ovce, koze, krave, kokoši, konje… Izgubaju se svukud, i povazdan drplju. Nije je bilo do prije tridesetak godina, a otkad je plamenjača na duvan, otad je guba na ovce. Ogubana mjesta, kraste, mažu svinjskom mašću, maslinovim uljem ili zejtinom, pomješanim sa sumporom. Naprave mazu (melem) od divlje tilovine (skine se gornji sloj jer se koristi samo donji, zeleni, koji se stuče u stupi), dodaju sumpora i neslana masla, izmišaju i time mažu ogubana mjesta sve dok guba ne prođe. To bi dobro uspjevalo, a namažeš dvaput, počnu kraste opadati. Kad na konja napane guba, svrab… soli upržit na masti svinjskoj pa napravit ko melem. Maži dva-triput. Od toga naraste nova dlaka. Kad se oguba, ošuga konj tada mu se tanka žila barne (ubode) i krv pusti da teče dok ne poteče plavkasto. Kupaju ovce, pa i koze: Svare u vodi koren čemerike, i u tome okupaju ovce, da spane guba i živina (krpelji, šklopci, šuški). Iskuva lug i procjedi. Kad se lučija malo ohladi, u nju se zamuri, sem glave, svako bravče. (Može i malo lučije da popije.) Vari se duvan (suvi) i bršćan. U tome se kupaju. Listove sirovog duvana (oko 5 kg), svare u 20 l vode, i to uspu u bačvu. Kad je voda mlaka, oko 40 st. S, u nju spuštaju svako ajvanče. Dovoljno je samo jedanput okupati pa da pomogne. (Danas u Brotnju ima nekoliko basena, u kojima se dvaput godišnje, u proljeće i jesen, kupaju ovce, radi prevencije.)

PRIŠT

Naziva se i travnjača, bljuzgavac i ubraja u najopasnije bolesti. Zato su mnogi mišljenja da nijedan od navedenih lijekova ne uspjeva. Ispeče sa zejtanom, crveni luk ili saransak (bjeli luk), i više puta privija, dok se prišt ne provali. Kapulu bjelog luka izdubi, u to stavi ulja, nišadera i kokošije izmetine — da sve to zajedno vrije. (Razgrne se žar sa ognjišta i stavi kapula.) Privije mlako, i to odma progrize ajvanu (prišt). Nečist od crne krave ili krmeta privija se nekoliko puta, po oko 12 sati, dok se ne provali. Uiti (uhvati) lasicu bilu, pa je sadri, osuši muru (kožu), otkini parče, pokvasi i pritisni preko napinja (prišta, čira). I krpom zavi. (Umjesto kože lasice može se uzeti kožica bjele zmije.) Napravi melem, lik isti kao kod svakoga napinja, čirova, micina. Protiv napinja, đe je bola u konja, krave, tu svrdlom, zumbom prošubi i tu sprež, kukurjek utisni. Odatle curi (gnoj). U đerdan krave, vola utiri sprež, da gnoj curi. (Prethodno probuši šubicu, rupicu i u nju uvuče sprež.) Sprež, suv, stuče pa da konju da popije.

MICINA, TJ. NICINA

Dok je zelena ne valja je probit. A kad sazri, neko je prosica, prožiga, prožeže užarenom žicom. Pošto se provali, maže se rakijom ili sirćetom i zejtanom. Ili se ispeče kapula pa se privija da diže vatru, izvlači gnoj.

BOLEST VIMENA

Bolesno vime je tvrdo, pocrveno. Ne da krava kretat u to — boli. Često, kad se dugo ne muze ovca, krava… vime oteče, utvrda i — stane joj mliko: počne se grušati i siriti. Ako se ne liječi, brzo može mlijeko nestat. A ako liječenje ne uspe vime se osuši. Zato, kad zateče u krave vime, maže se sokom od aptovine, cjelog jajeta, zejtana i čađe. To se dobro izmiša. Maže se i masira kvasinom od vina (kad se vino ukiseli). (Sa mužom se ne prestaje ali se mlijeko baca.) Razmuti ulje, malo rakije i bjelance. (Time dobro natrljati valja.) Ako ne prođe, onda safunom i vodom operi vime. Maži sokom od dubovine: od dubovog stabla oguljaj koru, zareži stablo da pusti sok, koji kapi u sud, i time maži vime sve dok se ne povrati, ne prođe. Kad ima otok maži uljem ili svinjskom mašću, nekoliko puta na dan. I treba svakog sata potezat za vime. Čovjeku prituži must. Jakija se pravi od jajeta koje se naponase (posebno) izlije u sudić, i malo u nj(ega) umiša rakije, i kremen (kocku) šećera i malo safuna. Sve to mješa, da dođe u pjenu, pa namaže na papir, prethodno isican, nabockan iglicom — radi zraka. Jakiju na vime samo previje, prilipi. Stoji dok ne opane. Maza se napravi od bjelanjaka, zejtana i zrna, dva, tri kršćene soli, stavi na dlan i pomaže po vimenu. Dok maže, naoposum (u smjeru prividnog kretanja Sunca), triput moli Virovanje. (Neki katolici ne mole.) Tako čini ujutro i uvečer. To diže vatru. Smješaj kršćenu so, jaje cilo, zejtan, vodu i maži triput dnevno, sve dok ne omeča. Napravi melem od cilog jajeta (cilo zdrobi: bilanjak, žumanjak, ljupina), čađe (mrčine) i ulja. Time, naoposum, kako Sunce iđe, maži i Virovanje moli. Maži (naoposum) božićnim vinom i moli. To čini nekoliko puta na dan. Napravi sapunjicu od peraćeg sapuna, koji se prije nije koristio, i hladne vode, i time sapunjaj tri, pet, deset puta na dan, da se crven vrati (povuče). (Za to vreme muzi normalno.) Krpu, neupotrebljenu, pokvasi u hladnoj vodi, nasapunjaj i potrlaj po vimenu. Poslije teljenja vime često nažulji, nabrekne, utvrda. Onda jami (uzmi) mraza (sniga) u šaku pa tim ucvrljaj (trlaj, trlaj) po vimenu. A snig se sve topi u ruci.Tako, sedam, osam puta na dan. Ako nema sniga, stavljaj ladne obloge. Poslije teljenja vime mažu sapunjicom napravljenom od dotle neupotrebljenog peraćeg sapuna i hladne vode. Tako čine dva, tri puta na dan da se crven vrati (povuče). (Za to vrijeme tele sisa.) Preporuka: čim se oteli, oždribi, ojanji zgrabi rukom sluzi sa mladunčeta i time izmaži vime kravi, kobili, ovci. Poslije toga imaće mlijeka, i — neće biti škakljivo. Po zemlji, naritko, pospi baruta pušćenoga, pa ga zapali da dimi. Kravu drži malo podalje, al da joj dim iđe na vime. Barut, kako dogoriva, tako se posiplje. (Za to je potrebno dvoje.) Ne valja činiti kao neki — uvlačiti tanke sprežove žile u vime. Primenjivan je i hirurški zahvat: puštana krv ispred vimena, iz live noge. Tu, na mjestu gde su tri žile, očupaj vunu, pa iz srednje pušćaj krv: zapni iglom, odigni kožicu, pa čakijom, ispod igle, malo rizne, da teče krv. Neki malu, živu žabu korenjaču ubace kravi u usta.

BRADAVICE

Bradavice na vimenu ovce, koze, krave prilikom muže ili dojenja prouzrokuju bol, te je razumljivo što ima veliki broj pokušaja, načina njihovog uklanjanja, od kojih ni jedan nije operativan. Bradavice maži: sokom, mličkom, šklopcem od divljake smokve. (Time kvasi tri, četiri puta na dan.) sokom trave tičije grožđe, prethodno zagrijane na šparetu, da lakše pusti sok; vodom iz duba (rasta). (U stablu ima udubljenje, kržina, gdje se zadržava voda…) sokom od zrilih boba aptovine — nekoliko puta; koren od koprve izvari, i kad se ohladi sa njim triput na dan maži, dok ne počnu spadati; sokom luka crvenoga i — sve spanu; istuče saransaka i soli, i stim maže ujutro i uveče; skuva u vodi travu protiv bradavica (ima nareskano po sebi) i sa tim opere sise nakon muže. Bradavice spanu brzo, čim triput namaže: ujutro, uveče, ujutro; ispiraju ih božićnim vinom, univerzalnim lijekom: s njim zalivaju ajvan, mažu mu vime kad oboli. (U vino se zamoči hljeb prije nego se upotrebi za gašenje tri božićne svijeće. Potom se prespe u bocu i ostavi za lijek.)

UBOJ

Mjesto uboja nastaje od pada, udarca — kad ga neko, nešto ubije tj. udari. Ili od tuče, npr. ovnova. Najčešće se liječi ubojnim, crvenim kamenom. (Prodavale ga Šperke, naziv za žene od Posušja, Dalmacije, ili se nađe na piskuljam, u Crvenim rivinam, u Risovcu.)
U čanjak se uspe tečnost (voda, rakija, jemuža, kiselo mlijeko), stave maše ili palja (ožeg) o koje se ubojnim kamenom trla (trli, crta). Kamen se stalno zamače, kvasi u tečnosti koju oboji u crveno. Na kraju se tečnost prespe u bocu iz koje se dvaput dnevno zaliva ajvan. (Neki ga tim pomažu po povoru.) Kad se za nekoliko dana stanje poboljša, zalivaju
ga još neko vrijeme, ali jednom dnevno. Udareno ajvanče liječe i tako što nakopaju gnjile (crvenice), sa dva metra dubine, đe sunce ne more doći, pa je poprže, zagriju na saču ili tavi, pospu sirćetom, stave na rutu (krparu) i zaviju. To stoji 24 sata. Crvenica se može koristiti i tako što se na sirćetu naritko skuva pa privija. Na uboj privijaju i pera saransaka (bijelog luka), koja prethodno stave u vodu, pa kad u njoj proključaju, povade ih na krpu, poliju sirćetom i priviju. U umlačenu vodu sataru kvas, u to namoče suknenu krpu i na uboj privijaju. U gaz namoče suknenu krpu i privijaju. Krmeća nečist se ugrije i privija svaka 24 časa. To vadi uboj.

UBOD

U neslano maslo umiša (umeša) luga. Ta prpa se na ubod privija.

CRNJAC

To je bolist goveda protiv koje nema lika. (Napada i ovce, koze.) Ništa neg zaklat. Kad se raspori, vidiš da se opeklo, izgorilo unutra — tevterina (drobina, mura, crijeva) prionula, zapekla se. To je bolist u džigericam. Dobra preventiva je da se od po lita (ljeta) daju cvat i list duvana, sirovoga, da jede.

CRKAVAC

Od crkavca bude čmar razvraćen, modar i naduven. Od crkavca se nadme, pina mu udari na usta — čim zapase neku travu crkavicu — odmah, ko kap pada mrtvo. Nastaje kad ovca, koza zavati travu kaćun, tzv. crkavicu, crkavac. Od toga se propne i krepa. Ako u jedenju, odmah potom, uhvati drugu travu koja liječi od crkavca ostaće živ. Ta trava je protivotrov. Kad dobije crkavac, onda se iz ušiju pušća krv. Kad se razboli od crkavca, karanfil, mlado maslo i sumpor se izmiša i s tim se zalije. Potom se da vode da se napije.

CRKAVICA

Crkavicom neki nazivaju bolest goveđu — kad slezena oteče. Nožićem se probode, žicne, da se otok vrati.

SLINAVAC ILI BALAVAC

Napada goveda, ovce… Marva pojede travu od balavca pa se razboli. Ovce i koze obole ljeti od vrućine ili rose. Ajvan sve balija na usta i nozdrve, razvale, raspanu mu se gubice i jezik, oboli u papcim. Od balavca goveda krepaju, di koje ostane. Neki ne čekaju da samo krepa, već ga ubiju i zakolju. Liječi se: Saliju u goveče 1 l ljutog mlika ili živoga sirćeta od pravoga domaćeg vina ili lozove rakije. (Ponove ako vide da mu je lakše.) Istučen saransak, sirćet i ulje pomiša i daje. Maže, nakvasi ga, svukud: po povoru (leđima), niz povor sa obe strane, oko usta i nozdrva, po ušima, iza ušiju, po vratu. To rade rukavicom. Daje mu da jede list od cime, nekoliko puta. Konjima daju soli i mekinja. Rasolom peru ajvanu kosirice: razvališ mu kosirice, pa krpom pomočenom u rasol trljaš oko zuba i po jeziku.

TRUTINA ILI GOVEDNJAČA

Kad jami (uzme, zgrabi) konja ili goveče od tog nema lika. (Žila pod vratom, na kosirici se napne.)

NADUTOST

Uzroka nadutosti ima više: To biva kad izde (pojede) sritvu, travu punu mušica, jali (ili) dateline preške (friške) i mušičave. Zahvati travu poganu (poganac, crkavac). Nje najviše bude u proljeće, kad trgne (krene) mlada trava. Najede se mladokosne trave (u trećem, četvrtom mjesecu), koja tek što se rasperuvila, iznikla iz zemlje (peruv — mali listić). Najede se mladog sijerka s crvima i mušicama. Nadme se od žući ili slezene. Umorno, pa se napije ladne vode. Kad zavati dosta soli nadme se ko mišina. Ako previše (zavati) prekine ga — nema lika. Liječenje nadutosti u zavisnosti od njenih uzroka: Nadme se, kad se nadme žuć. Pušta se krv sa vrva uveta. Neki strižnu i zada (pozadi). Ako se dobro najede može da se nadme i da skrvi. Da to spriječe sataru oba uha, narežu i sirovim drvetom (prutom) izmlate. Najede se raži, šenice, smokve pa se nadme. Onda dvojica ljudi ispod stomaka provuku kanicu ili uže, pa potežu na smjenu, jedan s jedne, drugi s druge strane. Tako mu istrljaju stomak. Onda ga, sve grabom (trčeći) tjeraju, da probavi (svari). Kad se konj najede raži ili šenice, pa se napije vode — gonjaj ga da se odadme. Kad se ovca nadme, zabali… onda joj pusti krv iz oba uva. Pre toga naberi nejednaki, različiti trava, koje zbubulji (napravi oblik bublje, lopte) i — kad pokaplje krv po travi, s tim založi. Na kraju potegni ajvanče za jezik. Kad pustiš krv iz oba uveta, pa vidiš da mu to nije pomoglo, onda založi s devetore trave, nejednake (aptovine, ježovine, od žući…), skupa sastavi (napravi lopticu) i — od toga bude neki krsmet (lik). To čini, nek (da) se krv razbije u ovci, ovnu, janjetu. Režu vrh ušiju i sicaju po obrazu šivatkom — da krv iđe ovci. Kad se napne: pusti krv, uzmi zemlje ispod drače i založi (daj mu to da pojede). Ono kija zemlju i tako se odadimlje. Lijek govečetu i svakom ajvančetu kad se nadme je da se pušća krv. Neki prvo pušćaju iz pleća, pa ako ne pomogne onda ispod oka. Pušta se iz obraza, ispod, niže oba oka (tu) nariže žilicu… Ili samo ispod lijevog oka, na mjestu gdje je slipo oko. Prvo čakijom očupa dlaku sa tog mjesta, pa sa njom odreže kožicu, da se ukaže ta žilica, pa je jami iglicom, odigne je, i onda čakijom odoli malo žilice prireže i — krv šikne: Iglica se zadije i nožom po iglici malo…, samo opna se skine. Da bi se ovca odadnula, uzmi živoga klaka među tri prsta, te tako (toliko) malo brašna, i u malo vode to izmišaj, i tim, jedanput, založi ovcu, da se odadme — i nazad i naprid. To odma proćera. (Primenjuje se i na drugi ajvan.) Goveče kad se nadme, u pola litre vode (treba) zamišat živoga klaka (kreča) — dotirat da bude bilo ko varenika — i tojim (time) zalit jedanput, i odma će odušit. Rasola ostavit u bocu, pa kad se nadme krava, vo dati da popije. Za rogove svezat klip pa otvorenih usta gonjat (tjerat). Operi i nasafunji ruku ili je namaži mašću i uvuci u čmar kravi i galebinu vadi. Da oduši, zapuni ga u debelo crivo duvanskim dimom iz lule. Nadut ajvan zalivaj: zejtanom, ljutim mlikom, sirćetom, rakijom, rakijom ili sirćetom smješanim sa zejtanom, dadni (podaj) mu, zajedno, ljutog mlika i rakije. Najbolje crnim vinom ga zalit. Zaliju ga, pa istišću, promućkaju po stomaku, i po povoru protaru. Na kraju ga protjeraju: valja da iđe niz strminu. 5, 6 glavica crvenog luka skupiti u krpu i stuć. Treba stuć kamenom na kamen. (Ne čekićem.) Tim sokom, pomješanim sa rakijom i soli, ili sa mokraćom muškog djeteta (valja) zalivat. Zalij slezovom travom i ugrij gvožđe, pa na treće rebro, ili između njega i lopatice, preko krpe (da ne izgori koža, ispod su džigerice), stavi konjsku ploču. Prošubi (probuši) iglom, na boku, ozgor, do povora, a slaninom zaptij ranu. Suvu travu ivu (sirovu neće proždrit), isitni i daji smješanu sa ječmenim mekinjama i soli. Kravi raspiri usta, potegni je za rep i — ona oduši i doli i gori. Poslije je možeš zaliti ljutim mlijekom. Raspiri ajvančetu kosjerice (kosirice), stavi klip u usta, pa ga izvrni i koturaj, valjaj, i rukama čupaj vunu, pomalo, š (sa) njega, sa strane i trbuva, da odušuje. Poslije, potegni rep i jezik. Nakon što se preduzme napred izneto, nadugo ne smije piti vode, već (ga) sve gonjaj. (Pravilo je da se nadutom ne daje da pije studena voda, i da ga, pošto se zalije, gonjaju — vitlaju. Ako ništa ne pomogne, kad vide da će krepat, pokušaju slijedeće, koje često pomogne: na dno repa (treba) malo čakijom zasjeć il iglom ubost.

KAD OKO ZABOLI

Oko bude belo, jer uhvate ovce rose. Raspiri mu oko, razvrati kapke i treba da iksan, na šte srce (pre nego je bilo šta stavio u usta, pojeo), ajvana zaprsne (zaprne) sažvakanim saransakom ili sitnim šećerom. Ima koji stonogu sprže na lastri (plehu), samelju, i tome, lugu, mogu dodati šećera, zatim stave na papir i prnu (punu) u oko. Tako dva, tri puta, dok mu ne ugledaju zenicu. Rosu uhvate pa u oči stave — po očima mažu. Sipaju u oko iksanovu mokraću. Sprže iksanovu nečist, sataru, i pepeo uspu u oko. Nareže mu uvo i od te krvi kane, s noža, jednu kap u bolesno oko. Tako dva, tri dana po jednu kap.

POGANICA

Poganica na oku, crna, ko tačka, mrđelica. Kad dođe na sred zenice, umre oko. Mole je svojim molitvicama — bajalicama vraćaju natrag!

POGANAC

Poganac je drugo od poganice. Od njega se nadme. Neki kažu da od poganca nema lika. Ima mišljenja da se poganac dobije, kad se ajvanče umori, pa se oznojano naglo napije hladne vode i to ga posječe. Poganac u konja je kad mu se napne žlizda između zadnji noga i rukavca. Žlizdu rasjeku i na nju priviju crnu kokoš. Živa kokoš se rasplaši sridom, i mlaka stavi, i žakom (vrećom) zamota. Stuče korjen srčenika, s vodom ili rakijom izmiša i time zalije ajvanče (i oboljelog čovika) na šte srca. Može korjen srčenika staviti u flašu rakije i kasnije tom otopinom napojiti oboljelog.

ŽUČ

Kaže se naježurilo se, ko da mu je žuć. Naježuri se na glavi i — tad se nadme žuć. A uši mu budu studene ko mraz. Oboljenje žuči prouzrokuje nalada. Ajvanče ožući, naladi se kad je vitar opak, čak i ljeti, pa mu bude velika žuć, a ono naježureno. Kao preventiva, da stoka ne oboli od žući, u proljeće, na solilo se pospe blagoslovljene soli i isitnjene trave od žući. Trava se može dati zajedno sa soli i mekinjama, pet, šest puta. To zoblju ovce, koze, goveda i konji. Kad oboli: Založi se, dva, tri jutra, na šte srca, lišćem sikavice. Istuče se žućenica da pusti sok, doda se vode i tim se zalije. Skuva u vodi žute žile trave od žući (žućare), koja se čupa u osmom mjesecu i u ladu osuši. Time dva-triput zalije. Trave žućenice skuvaju u vodi, daju mu da vodu popije, a travu pojede. Kad se ovca razboli, požute joj oči. Onda, uzmi travu žućenicu, isjeckaj je i s tim je zaspi u usta da proždrije. Tako čini dva, tri puta i — pomogne. Neki sa travom pomješaju masla ili ulja, a neki je založe sirovim lišćem trave od žući, pa vodom zaliju (napoje). Osušenu žuć zaklanog bravčeta stave u bocu s rakijom i čim zatreba uspu ajvančetu po koju kap u nozdrve. Tako triput na dan, i ono ozdravi. (Mogu ga time i zalivati.)

SLEZENA (SLEZINA)

Razboli se od leda, nalade, kad ga propuv uvati, kad pije studenu vodu. Od toga se rijetko ostaje živ. Ajvan ima žestoku vatru. Natekne pa i pukne slezena. Ima trava od slezene, zlatna poprat sa kojom se zalaže ili zaliva goveče. Od slezene (i od žuči), travu skuvat i s tim zalit i založit. Pomješa se kiselo mlijeko i uma (posebna vrsta zemlje) i privija na slezenu. (Da li je uma u stvari kum koji su koristile mostarske kujundžije?) Naloži se vatra i vo, krava stoji uz vatru. Govečetu, između trećeg rebra i lopatice, šine (bubne, zabode) tanko leštere (žicu) i žicne slezenu tim, vrućim g(v)ožđetom. Ondam ranu začepi nečim, npr. neslanom slaninom, ili namaže jodom. Ukopaj dva, tri busa od ledine, ugrij ih na ognjaru il plati od šporeta i privali jedan bus s livu stranu, između trećeg rebra i lopatice. Bus se uvije u arar od vune i kostriti ili žaku (vreću) od lana, da ne izgori koža, da se ne opeče, a odgore, da ne spadne, sveže se kanafom. Stoji dok se ne ohladi, a onda se promini s drugim. Zagrijavanje slezene traje dok se tri, četiri busa ne ohlade. Kad, npr. volu, udari voda na nozdrve, to je dobar znak. Kad počne da preživa — dobro je!

KAD SE RAZBOLI OD SOLI

Od soli se razboli kad poliže, zahvati puno soli i napije se vode. To mu naudi: criva mu pokrvare. Zato ne treba na šte srce davati soli. Od toga (soli) ajvanče skunjica, neće da pase. Kada primjete odmah ga zalivaju varenikom ili zaspu zemljom: šaku zemlje zaspu u usta, jednom, dvaput.

PRELADA

Najčešće se preladi kad se poslije rada znojno napije ladne vode. Ona ga posiče. Goveda, ovce i koze pare i kade, dok konje ne smiju. U naopako okrenut sač stavi sitne žere, žerave (na nju može da nabaci suve lučine od saransaka ili crnog luka ili lišća duvana), pa, npr. vola, pokrij nečim (ararom, urtijom, rutom, ćebetom, gunjinom…) i drži za rogove glavom iznad sača, dok mu ne udari voda na nozdrve. Najbolje je najutro, na šte srce, kad je marva gladna, naložiti vatru, baciti krpu da dimi, a ovcu uzjahati i držati joj glavu nad tim da izkija. Ako se poslije toga otrese sobom, krenulo joj je brže nabolje i ne treba je zalivati: rakijom, crnim vinom ili mlikom (ljutim, slatkim). Kravu, tri jutra, zalivaju sa pola litre skuvane crne kafe i toliko crnoga vina. Neki je trljaju vrećom ili slamom i zaliju rakijom.

KAD MOKRAĆA STANE

Smatra se da mokraća uglavnom stane od nalade (prehlade). Tada se zaliva: Ujutro i uveče s malo razmućenog baruta u vodi. Razmuti se živi klak u vodi. Jedanput zalije i odmah dobije proliv. Trava repčevo proso skuva se u vodi, ili se samo njena zrna istucaju i daju da ih pojede. Kiselom vodom od kiselog kupusa ili s pola litre rasoli (slane vode od mesa koje se držalo u kaci). Navedeni postupci najčešće se primenjuju zbog zastoja mokraće kod goveda. Kad je mokraća slaba nadme ga. Onda skuvaj u vodi majdonos (peršin) pa ga zaljevaj ujutro i uveče. (Kravi i konju se daje po pola litre, a manjem ajvanu po jednu čašu.) Uzrok zastoja mokraće kod konja je i što zamiši — pojede miševinu, dlaku od miša ili kokoševinu — lepušinu, perje ili izmet od kokoši, sa sinom (sjenom). To se zaljepi za crivo. Zato, principom: klin se klinom izbija, zaliju ga mišakinjom (nečist, izmet mišji), koju samelju i razmute u vodi. Svari u vodi crveni luk (i kapulu i lepušinu), time ga zalivaj, dva, tri puta, iz boce, litarske, a potom uzjaši i gonjaj, sve grabom, trkom. (Od ovoga su izuzete kobile ždribne.) Umiša u rakiju samljeveno sjeme kupusa i ulije mu u usta, po(la) litre, litru. I onda treba grabat na njemu, što može i ne može (da iđe). Daj da iz zobnice pozoblje zaparen (u mlaku vodu potopljen ječam), s malo somine. Poslije, dobro ga je tjerati grabom. Svari u vodi imelu, napoj ga, uzjaši i tjeraj trkom i — propiša. Stave lučine u sač na žeravu i time mu pare čunu. Uvlače mu sprežove žile u čunu. Trljaju ga po povoru ručicom slame. Pred konjom curlika vodu iz kante i on se nadima da se pomokri. Stavi mu uš, šklopca na rukavac i još polivaj odozdola po rukavcu, mlakom vodom. Od toga propiša. Vode ga i svežu za zovinu da udiše njen sok četvrt sata. (Privlaku ima zovina.) Za to vrijeme trlat mu uši.

KAD IMA ZATVOR

Zalivaju (poje) uljem ili mlaćanicom ljutom (kiselom) ili ljutim mlikom koje se mješa s uljem maslinovim, zejtanom ili isitnjenim bjelim lukom. Skuvaju žile ježovne, od ježovine (veliki likovi u njima!) i daju da popije. Može ih i stuć i sok pomješat s ljutim mlijekom ili zejtanom. Svare u vodi žile od bjeloga ili crnoga sljeza i s tim se dvaput zalije, krupni ajvan sa pola litre, a sitni sa po jedan kvarat. Nišeste razmuti u oko litar vode i da velikom ajvanu. Pumpom što se pršće vinograd upumpaj vodu u debelo crijevo i potom progonjaj šipkom (prutom), što brže.

PROLJEV

Da se zaustavi proljev: Tevljem, talogom od kave i suvim sirom založi ga na šte srca, jedanput, dvaput. Na šte srca daj mu satrani suvi sir i kruv koji s maslom ucvrljaj (uprži). Zasiplji ga istucanim ugljevljem od badnjaka. (U Brotnju i katolici, ne samo pravoslavni, usječu tri badnjaka.) Daj mu da pije šipak s korom skuvan u vodi. Napoj ga rakijom ili sirćetom ili pomješanim sirćem i kavom. Zalij ga, nekoliko puta, hladnim crnim vinom. Ili vino naspi u napoj. (Kravi pola litra, ovci jedan deci.) Zalij ga na šte srce crnim vinom napola ukuvanim. Tako dvaput učini i proljev mora stati. (Prije toga može se dati zejtana da ga dobro očisti.)

VATRA

Kad ima vrućicu ajvanče stenjka i ima vatru na jeziku bjel (bjeo) bude. Protiv vrućice, polij ga po povoru (leđima) ladnom vodom. Po nekima to ne koristi. Sirćetom ga pomaži po ušima, glavi i polij po povoru. Sirćet najbolje! Zalij ga rakijom na nozdrve ili na usta. (Neki tvrde: ne treba zalivati na nozdrve jer ode u mrzavce i — šteta.) Zalij ovcu kavom i — prođe vatra.

ZADUHA, SIPA

Ne razlikuju sipu od zaduhe te primjenjuju iste lijekove. Uzrok im je prehlada koja često nastupa kad se poslije oranja, čim konj stane, ne istare slamom i pokrije urtijom. (Ne smije mu se dati da pije hladne vode.) Znak da je konj osipavio je kad iz njega dimi. Liječi se inhaliranjem: Na vatru bace luč da je udiše. Od toga kiha i na nozdrve mu iđu sline. Ječam i sominu umlače i daju da je više puta zoblje. Zob i somina (isušena i izmrvljena) se pomišaju, zapare (zaliju vrućom vodom) i daju konju da pozoblje. (Somina mora biti dobro isitnjena inače je neće jesti. Ali, i tad koristi! Važno je da je bar udiše.) Od toga se konj oznoji i zato se otare i pokrije. Kost od jazavca ili nasitno iskrižano jazavčevo salo ubaci se u jasle da konj liže. Tako se učini nekoliko puta. Može se zaljevati i stopljenim salom jazavca, ali bolje je da ga liže.

SJEKAVICA

Ima sjekavicu, siče na plućam. Kad sikne u srce, onda sikće. Kažu: Zasiklo mu u srce, srce mu puno lupa. Da ne daje sjekaču (travu)! Dobije se kad se u sirištu preživača nešto zakurla, ne kuva dobro. Onda neće da jede, gore mu uši. Sitni ajvan se liječi tako što mu se istuče, kamenom na kamen, trava cikavica, sjekavica, pomješa s ljudskom mokraćom ili vodom. Time ga založi ili mu daj da pojede u meći. Protiv srca i pluća daju u rakiji razmućen med (razmjera jedan kvarat rakije i jedna velika kašika meda); kravi iz boce, a ovcu zaliju velikom kašikom, jedanput.

KAŠALJ

Ako kašlje (siče, sječe), stuče cikavicu i da s mlikom. Da mu se da na šte srce pojede smješu sumpora i mlada masla. Svari u vodi grovnicu, ili joj samo istuči žile, i daj u meći.

BOLEST GRLA

Grlom se naziva bolest grla. List šljivovine, dženerike, spari (zapari) u vodi, skupi u krpu i zavij oko grla da stoji 24 časa.

KAD SKRVI, ZAKRVI, DOBIJE VELIKU KRV

Skrvilo je kad dati (dahti, dahće), a uši pocrvene, gore ko vatra. Dobije veliku krv od umora: trče, igra se ili od neke trave koju zahvati (pojede). Prvo uši istrat, narezat i po ušima sirovom šipkom mlati da bolje krv bona izlije. Posječe mu jedno ili oba uva, pa kap, dvije te krvi kane na devetore trave ili na malo kruva, nek to proždrije. Trave: djetelina, kostriš, štavelj, sporiš, bokvica, ruta, mišakinja… Ubere devet vrva (vrhova) od zlatne trave i zalaže (ga) s njom. I kad (mu) pušće krv tri kapi kane na travu. Pošto pusti krv uzme ubojni kamen i utarliča, ubrusi ga o maše u frtalj litre vode. Ovci razvrati kosirice i zalije je s tom vodom. Travom krvavac zalije (sokom) ili založi ajvanče, tako što, npr. ovci, jedna osoba razglavi kosirice, a druga je založi. Poslije istrlja oba uva, nareže ih i sirovom šipčicom mlati. Majdonos svari i s tim zaliva. Kad zakrvi pušta krv pod jezikom: uiti za jezik i prije nego šivatkom krene kroz saransak je ubode. (Saransak, tj. beli luk je dezinfekciono sredstvo.) Ako je crna krv onda je skrvilo, od krvi bolesno i ozdraviće. Ako je plava, onda je od druge bolesti i puštanje krvi ne pomaže. Svako čobanče zna, da ako je skrvilo, pusti krv: iz uva, na dno papka, sa dna (kraja) repa. Pušta krv, kad je od krvi bolesno: oba uva potare između dlanova i koje je vrućije, crvenije to zareže. Kad zakrvi ili ne može mokriti, uzme list kupusa, između kažiprsta i malog prsta i s tim obnese, okruži naoposum jedanput oko glave i stavi u usta da pojede. Krv se pušća i kad je plavo, plaho (jako) bolesno (ne navode se simptomi bolesti kao ni njen naziv). Pušća se iz obe prednje noge, sa mjesta poviše koljena, il samo iz lijeve noge, ispod pleća, i sa vrva oba uva. Kad pušća iz noge, otkine malo sa vr papka prednje noge. Kad krv pušća na pleće (livo) stegne ga sprida, pod lopaticom, više koljena uzicom, podvezom, špagom ili samo rukom i kad se žila nadme (skoči, ustane žila, žilica, vena), zavati preko nje šivatkom kožu i britvom je rizne. Potom zavati žilicu iglom i čakijom (je) odoli malo rizne. Krv leti, crna. Podveza se odmah odreši i krv stane sama. Pazi da tanko podreže žilicu ispod igle, uiti samo opne s vrva. Može se samo iglom probosti, da se samo otvori žila. Ako se više podriže, mora uitit zemlje i stavit na to mjesto, da krv ustavi, da se mnogo krvi ne odlije. U slučaju većeg oštećenja vene ovca će šanjetati (šantati, hramati).

KAD SE UŠINE

Ušine se kad ga neko udari, kad samo padne ili kad konja pretovariš. Ušinuto bravče ne more da iđe, kao da zaleđa. Slomi mu se kičma. Nema mu lika.

KAD ZABOLI NOGA

Kad zaboli noga konja, magarca, onda u vodi skuvaju pera od saransaka, zajedno sa žaketinom (vrećom) koju, kad izvade, osole i mlaku priviju, zamotaju oko noge, gdje stoji jedan, dva dana. Umor u noge dobije konj koji se mnogo tovari, radi. Onda prosječu, malo iznad kopita, na prve dvije noge, da iziđe krv. Posjekotinu zaviju, jer treba da se topli. (To čine i kad skrvi.)

PRELOM

Nogu nameštaju samo sitnom hajvanu kad je slomije. Prvo namjeste uprav, pa oko preloma zaviju krpu (može i lan ili sirinava vuna). Prethodno oblogu namoče rakijom ili na nju razbiju cjelo jaje. Zatim rasporede dvije ili četiri dlage (daščice) potrebne dužine: doli dopiru malo niže papaka (da se na tu nogu može opirati), a gori do iznad loma. Dlage ne treba jako utezati kanafom (špagom). Starijem, ovci, ovnu, ređe prireste, a janje šanjeta, šanjeta neko vrijeme, pa prireste.

KAPICA

Kad kapica naleti na ajvan, traži od groma strelu, strelicu i razori zid od tora da se napravi novi prolaz za ajvan. I na zemlju, na sred otvora, stavi strelicu. Ajvan prelazi preko strelice i stane bolest. (Tako čine pravoslavni i muslimani u Brotnju.) Katolici, pak, uveče ili ujutro, triput oblaze oko tora, škropeći i moleći Virovanje. Ili, uzmu meduljicu, medaljicu s likom Gospe i malog Isusa, pa je jedanput obnesu, sa njom obađu oko tora, spuste je na glavu oboljelom ajvančetu i triput ga prikriže. To sve ponove triput.

PAMRAV

Ako je pamrav u mozgu, nema mu lika. Ako je u mrzavcim, nozdrvam onda se ajvanče okadi: na vatru baci krpu da dimi, zatim kadulje, vriska, sitnog duvana. Pamravi, sa kijanjem, na šunjku (njušku) izlete. Ima izreka: Šta se vrtiš ko da su ti pamravi u glavi. (Pamravi su vrsta insekata, crva.)

ZUB AKO JE KRAĆI

Kad se konju jedan zub izliže, onda se turpijom moraju poravnati svi drugi.

KAD SE KOZE IZJALOVE

Zimi se samo koze izjalove, pa ih na Jurev (tako katolici nazivaju Đurđevdan) okoprvaju, namažu koprivom i — spuste (puste) mliko.

METILJ

Od metilja ajvan nije oboljevao u selu, a rijetko i u planini. Nisu mu prije znavali lika.

KUGA

Protiv kuge nije bilo lijeka. Ipak, pokušavalo se: ljudi su u staro doba oboljelog (čovika, goveče, konja) oblagali, i doli i gori, sa svih strana, rujevinom ili jasenovinom, lišćem i korom i pokrivali gunjem. Čim se lišće ugrije mjenja se. Tako nekoliko puta. Mogla se rujevina spariti u vodi i nako mlaka mećati. Krv počne radit. To se tokom dana čini najmanje tri puta. Ili, u vodi se spari trina od brdskog sjena, ocidi i stavi u dvije žake (vreće) na tjelo.

DA PA(D)NE POMETINA (POSTELJICA)

Kad pometina (posteljica) ne pane u roku, ne može past, skuva se u vodi zlatna trava ili zlatna poprata, i sa tim se ajvanče zaljeva dok ne pane. Kravi pomuze grušalinu i pošto je popije i otpočine, pašće joj pometina. Pokriju ajvanče gunjem, urtijom ili ponjavom, nalože vatru uza nj, pare ga. Pokriju ga i daju mu toplu meću: u umlačenu, mlaku vodu ukaplju ulja i razmute ječmeno brašno. To pije. Izvrši se i operativni zahvat rukama: Čiste ruke zavuče do lakata u matericu, i dalje. Pometina se uhvati za karakulu, koja je drži ko orli kad uhvate plen s kandžama. Treba je vešto skinut s karakule koja se ne smije otkinuti, jer će u protivnom krava dobiti krvarenje i uginuti. Dok jedan kravu čisti, dvojica je drže.

ZA JAČANJE ORGANIZMA

Pošto se oteli, ojanji, okozi, oždribi daje se tokom sedam dana topla meća. Dobro je poslije teljenja kravu zalivati, četrdeset dana, sa crnim vinom. Poslije teljenja neko bi ukopavo žile od ježovine, u vinu vario i kravu zalivo s tim. To je dobro za čišćenje unutrašnjih organa. Kao i što je dobro zalivat s ljutim mlikom — sutim (time)!

KAD NEDA DA SISA

Ako ne ljubi ovca, koza, krava svoje mladunče, ne da mu da sisa, doji. Tada se nađe ispod kamena prilipak, žuta trava ko lišaj, i to se dadne, s kruvom, ovci, kozi da pojede. Tako dva, triput na dan. I uskoro priljubi. (Iz odnosa lišaj kamen, imitativnom magijom se uspostavlja željena veza između majke i mladunčeta.) Ako to ne pomogne, onda se sveže, npr. ovca, i kad pane mrak, preda nj se donese mačka, od koje se prepane, pa trče janjetu da ga brani. I tako ga preljubi (prihvati).


1 Radi upoznavanja sa istraživanim terenom pročitati: Marko Vego, Historija
Brotnja, Čitluk 1981.
2 Danka Ivić, Običaji i vjerovanja u vezi sa zdravljem i bolestima stoke u Brotnju,
Hercegovina broj 3, Mostar 1983. str. 243—271; Isti autor, Bajanja i bajalice kao dio etnoveterine u Brotnju, Hercegovina broj 5, Mostar 1986, str. 139—165.
3 Imena kazivača su navedena u radu, Bajanja i bajalice…, str. 160.
4 Istraživanja su obavljena u većini brotanjskih sela, u kojima do tada nisu beleženi
podaci iz etnoveterine.


Izvor:
SVESKE MATICE SRPSKE, Graða i prilozi za kulturnu i društvenu istoriju, br. 41., Novi Sad 2004. (http://www.maticasrpska.org.yu/download/index.htm)