Najstariji opis narodne nošnje Imotske krajine sačuvan je u rukopisu učitelja Ivana Ujevića,
oca poznatog pjesnika Tina Ujevića, a potječe iz 1895.god.:

Nošnja

Svi muškarci nose obično gaće na kukce i spone, a vežu ih «svitnjakom» (u Vrhgorskoj krajini kažu ugatnjakom). Svi imaju pripašaj ( U Vrhgorskoj krajini kažu «svilaj») od kože sa 5 - 6 listova, kojeg vežu po pasu. U njemu drže svoje spravice: nož, maše (čime se uzimlje vatra), trud, ognjilo, češalj, ogledalo itd. oblače košulju (obično vole deblje platno, jer je tvrdje.) Po košulji nose jačermu, koju zovu i gunjac, a u Vrhgorskoj krajini i krožet. Tko je imućniji, taj nosi niz isti red ili dva srebrenih puca. Na plećima nose kumparane. Na glavi crvenu kapu i peškir (u Vrhgorskoj krajini zovu ga «šal».) No peškir se sve toviše gubi. Dakle, nošnja je uopće trobojna: crvena kapa, bijela košulja, gaće modre. Ženske nose većinom rasparanu haljinu od sukna od vrata sve do zemlje; u nekih je rasparana samo do pasa. (Haljina se zove u kotaru Imotskomu, dolama u Vrhgorskomu, a suknja u oba, jer je od sukna.) Sve uopće nose dosta široke pregače, duge bluze do zemlje, a više puta obašivene suknenim ili svilenim gajtanom (vrpcom). Na vratu nose gjerdan od imitiranih koralja, ili od koralja, a kad god je gjerdan nakićen i pletam i dvadesetacim, a koji put i čendrljinima (Spielmark). U ušima nose "mengjuše" mjedene, srebrene, pozlaćene, pače su počele i zlatne. U nekim selim Imotskog kotara, Poljicim, Podbablju, Proložcu itd. žene se raspoznavaju od djevojaka po kapi, jer djevojke nose «djevojačku kapu», a žene «obluk». (Obluk sam medutim vidio i u sinjskoj krajini.) Jedne zovu obluk «kovrljina». - U drugim selim nose i žene i djevojke na glavi po dva šudara: jednim pokriju glavu i svežu ga na zatiljku, a drugi metnu po vrh onoga, i svežu ga pod bradom. Tada se mlada žena ne može raspoznati od djevojke. Sada (npr. Vrhgorcu ) počele su djevojke nositi samo bijeli šudar (vaculet= fazzoletto), te se tim razlikuju od žena udatih. - Na nogama nose ženskice i muškići jednako. I jedni i drugi nosili su u prva vremena čarape (čorape): muškići su imali "čorape" rasparane do pod koljeno, te na kukce; a ženskice ne razparane. Te čarape su bile razne bojne: bijele, crne, crvene itd., a katkad i napulijane. - Sada se od njih sve toviše običaj («adet») gubi.- Sada svi nose: bječve (u Vrhgorcu kažu po talijanskom kalcete), terluke ili ti buzavce, napršnjake i opanke. Terluci su više puta okićeni crvenom čohom i navezeni srebrenom srmom. Djevojke nose ljeti samu košulju razparanu do pasa, a suviše nose i jačermu dugu blizu do zemlje. Ovako i žene. (Jačermu neke zovu "sadak".) Zaboravljeno je reći, da jačermu nose i zimi. Pašu se pasom, što ga iste seljakinje tkaju, a sada su počele nositi i tkanice koji su više puta i od "zlatnog" širita (galuna.)