E-bibliotheca

Distribucija sadržaja



Login With Facebook
Etno baština ::: Usmena književnost ::: Vukovi i vile
Vukovi i vile PDF Ispis E-mail
Ćosušin ćaća priča jednon dok je čuva krave i sidio poda zidon, a krave pasle travu, ugleda vilu na zidu, rasplela dugu zlatnu kosu pa se češlja. Vuk sta nad njon, pružio noge ko da će skočit kad vikne Ćosušin ćaća: «Vile, vuk!» A ona kad je to čula, učas prni na drin. Izvirile jon magarećije noge i ono sve vilinsko. I čovik se poplašijo. Kad je vuk uteka, sašla vila i kaže: «Barba, šta oćeš da ti dan – oćeš para, oćeš da budeš jaki, samo reci šta oćeš.» Kaže on njoj: «Ništa ja neću, samo da nikad više ne vidin vile jerbo san plašiv.» I kaže mu vila: «Kad je tako, i nećeš.» I nikad ji više nije vidijo.
 
© IMOart 2008-2009 ::: webmaster