Autor Tema: OSMRTNICE  (Posjeta: 54893 )

potjeh

  • Gost
Don Ivo Đurđević
« Odgovori #15 : 18 Lipanj 2008, 22:58:53 poslijepodne »
18.06.2008.
 
Umro don Ivo Đurđević, jedan od najomiljenijih trogirskih svećenika

Dugotrajni zvuk zvona s katedrale Sv.Lovre upozorio je u srijedu ujutro oko osam sati Trogirane da se nešto dogodilo.  Bila je to vijest o smrti don Iva Đurđevića, jednog od najomiljenijih trogirskih svećenika koji je punih  25 godina bio njihov  duhovni vođa. Iako je teško bolovao, s tom spoznajom malo tko u Trogiru se može pomiriti.

Trogirani don Iva pamte kao nadasve humanog i plemenitog čovjeka, ali i osobu koja je uveliko doprinjela obnovi sakralnih spomenika, posebice  katedrale.  U znak zahvalnosti 1994. godine Grad Trogir nagradio ga je osobnom nagradom Grada.

Proteklih šest godina don Ivo je bio  župnik župe Presvetog Srca Isusova u Vinišću, no gotovo da nije bilo dana kada nije svratio do Trogira. Znao je reći da Trogir nosi u srcu,  te da  to nije ni čudo  jer je četvrtinu svoga životnog vijeka proveo u njemu. Kada je nakon 25 godina premješten u Makarsku, i tada su se Trogirani  teško mogli pomiriti . Ostao je njihov najdraži gost u prigodi  značajnih događanja, a posebice za blagdana Sv. Ivana  kada Trogir slavi svoj Dan grada. Trogirane je  obradovala vijest o  njegovom dolasku u  obližnje Vinišće.

U povodu smrti don Iva Općinsko poglavarstvo Marine  na čijem području se nalazi spomenuta župa, održalo je izvanrednu sjednicu. Istaknuto je kako je don Ivo  ostavio  duboki trag u svojoj posljednjoj župi. Bio je veliki čovjek,  spreman u svakom trenutku pomoći, a posebice je skrbio o starijoj i siromašnoj populaciji koja živi u Vinišću. Općina je organizirala nekoliko autobusa koji  iz Vinišća kreću  u 14 sati na pogreb, koji će se održati u četvrtak u 17 sati u njegovom rodnom Imotskom.


Gordana Dragan / EPEHA
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-županija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/11633/Default.aspx

Insomnia

  • Gost
Umrla Kata Šoljić
« Odgovori #16 : 08 Srpanj 2008, 14:31:07 poslijepodne »
Majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata umrla je u Zagrebu u bolnici Sv. Duh, potvrdila je Ustanova za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju Ćorluka u Zagrebu, gdje je bila smještena.

Kata Šoljić rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, koji su poginuli u Domovinskom ratu, te kćeri Maru i Anu.

Ona simbolizira sve koji su u Domovinskom ratu izgubili nekog voljenog i njezina bol je stalni podsjetnik za čuvanje sjećanja i digniteta Domovinskog rata.

Najstariji sin Niko ubijen je u Sremskoj Mitrovici, Mijo je ubijen u kukuruzištu u Sremskim Čakovcima, Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu, a Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bile i kći Marija i Ana, no one su preživjele.

Njena kalvarija počinje još u Drugom svjetskom ratu kada su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.

Katu Šoljić je 1995. u prigodi Dana državnosti i pete obljetnice samostalnosti države Hrvatske prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Za izniman doprinos u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske 2004. primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata, koju je utemeljila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata – djelatnika Podravke.

----


Offline belevarac

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.801
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #17 : 08 Srpanj 2008, 17:11:12 poslijepodne »
Katarina Kosacsa - ili Mila Gojsalich, ili obje zajedno - dvadesetoga stolitja.
Pokoj joj dushi!
Znameniti grad na obali, Olisippo [Lisabon], csuven zbog svojih kobila koje zatrudne pomochu zapadnog vitra (Plinije Stariji)

Offline SpiDom

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.034
Odg: Umrla Kata Šoljić
« Odgovori #18 : 08 Srpanj 2008, 17:56:28 poslijepodne »
Majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata umrla je u Zagrebu u bolnici Sv. Duh, potvrdila je Ustanova za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju Ćorluka u Zagrebu, gdje je bila smještena.

Kata Šoljić rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, koji su poginuli u Domovinskom ratu, te kćeri Maru i Anu.

Ona simbolizira sve koji su u Domovinskom ratu izgubili nekog voljenog i njezina bol je stalni podsjetnik za čuvanje sjećanja i digniteta Domovinskog rata.

Najstariji sin Niko ubijen je u Sremskoj Mitrovici, Mijo je ubijen u kukuruzištu u Sremskim Čakovcima, Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu, a Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bile i kći Marija i Ana, no one su preživjele.

Njena kalvarija počinje još u Drugom svjetskom ratu kada su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.

Katu Šoljić je 1995. u prigodi Dana državnosti i pete obljetnice samostalnosti države Hrvatske prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Za izniman doprinos u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske 2004. primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata, koju je utemeljila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata – djelatnika Podravke.


----

Pokoj joj duši.

Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. (2 Kor 1,24)

Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #19 : 09 Srpanj 2008, 22:22:26 poslijepodne »
Bog jon da pokoj vični, svitlost vična neka jon svitli !
« Zadnja izmjena: 09 Srpanj 2008, 22:24:27 poslijepodne Trbotor »
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #20 : 09 Srpanj 2008, 23:06:05 poslijepodne »




Majčina priča

 
Iz razgovora s Katom Šoljić

Hrvatskom majkom žrtvom

 

„Kata Šoljić je samo majka i ništa više

 joj ne treba, jer ništa više ne može biti“

Zdravko Gracin: „Golubica“,

Hrvatska knjiga, Zagreb, 1997.

 

Te jeseni ubijen je jedan grad. Hrvati su branili, svoj grad, svoju domovinu. Ostala je jedna starica na kojoj svaka bora ima svoju priču. Izgubila je četiri sina. A zapravo cijeloga je života bila stradalnikom, žrtvom.

            Njezin križni put počeo je od rođenja a njezina priča zaslužuje mnogo više nego što na ovaj papir može stati. Rodom je iz malog sela kraj Brčkog. U mladosti je doživjela veliku tragediju u obitelji. „Došao je Drugi svjetski rat i moja četiri brata i muž odlaze u rat kao ustaški vojnici. Toga proljeća 1945. desio se neočekivano veliki obrat i Hrvatska je bila uzdrmana. Braća su i dalje u vojsci i kao takvi bivaju zarobljeni od komunista. Dvojica braće ubijena su u Bleiburgu. Jedan brat se vratio kući, ali i on uskoro biva izveden na strijeljanje. Četvrti brat ubijen je negdje oko Našica. Muž se vratio živ, ali je prošao križni put te 1945. g. zajednički život s mužem pratilo je, stalno maltretiranje.

            Ta sad već velika obitelj nije imala svoga mira. Četiri sina i dvije kćeri bilo je teško othraniti i izvesti na pravi put u takvim uvjetima. Potresna je priča ove žene kojoj je smrt mahala kosom iznad glave. Jednom je prilikom s mužem morala kopati sebi raku na komandu nekog srpskog (jugoslavenskog) vojnika.

            „Da nije naišla neka grupa ljudi, i mene i muža pojela bi ta raka“. Muž se često morao skrivati, često je bio u pritvoru samo zato što su u njemu vidjeli neprijatelje jer je bio Hrvat.

            „Odlaze u Sremske Čakovce u nadi za boljim životom. Bogata i plodna zemlja možda bi i njima mogla podariti malo sreće. Iz jednog zla došli su u drugo. Tamo su naišli na još gore komuniste koji su oca Šoljića opet zatvorili i mučili. „Oca nekog Srbina ubili su Hrvati u ratu i zato je moj muž bio teroriziran“. Riječi koje je taj čovjek rekao majci Šoljić govorile su sve: „Ako ga niste vi ubili, jesu takvi kao vi“. Uz takav način života i danonoćni nadničarski rad, ti ljudi prolazili su pakao samo zato što su bili Hrvati. Sa svoja dva para žuljevih ruku othraniše djecu. Ni danju ni noću siguran u svome domu, gospodin Šoljić šutke je nosio svoj križ. Nakon njegove smrti 1981. Kata Šoljić odlazi kćeri u Vukovar. Dolaze krvave devedesete. Trebalo je ustati i braniti svoj dom. Kulminacija Miloševićevih ideja rezultiralo je sukobom na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Znalo se da će Hrvatska biti plijen koji će htjeti osvojiti, ali takvu mržnju dojučerašnjih susjeda i prijatelja Srba teško je tko mogao zamisliti. Iz kuće Šoljić odlazi deset ljudi u borbu. Svoj prag morao se braniti. Grad je te kobne 1991. bio pun tenkova i vojske. „kako su naoružanje imali Hrvati, svi dobro znamo“. Kata Šoljić sjeća se i nemirnih sedamdesetih kada su pojedine hrvatske kuće pretresali u potrazi za skrivenim oružjem … „ … Pa kavo su onda oružje Hrvati mogli imati?!.

            U obrani Vukovara pomagalo se svakako. Kako je tko mogao. Šoljići su počeli s nekoliko pištolja i lovačkih puški, ali što je to bilo naspram sve one siline oružja. Majka svoje sinove nije mogla ispratiti u posljednjoj životnoj borbi. Stjecajem okolnosti našla se u bijelom svijetu kad je rat počeo, a jedina veza s djecom bile su telefonske veze koje su uskoro nestale.

            U toj ratnoj pošasti, u kojoj je i nevine civile čekala smrt, logor, mučenja, zvjerska i luđačka iživljavanja, ništa se drugo nije moglo očekivati nego smrt. Odvođeni iz bolnice, ranjenici, a i ostali, danas se vode kao nestali a za obitelj je to prava muka. Živjeti u neizvjesnosti jednoj majci razdire i dušu i tijelo. „Kako majka pati i kako majku boli, samo majka može znati“. Ali dok je nade, lakše je: možda je ipak živ. Katine sinove zadesila je smrt. Kako i na koji način, danas čuje priče onih koji su nešto možda čuli ili vidjeli. Najstariji sin Niko ubijen je u Sremskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Sremskim Čakovcima od „Komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stipe Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prolazi pakao Sremske Mitrovice, ali na svu sreću ostali su živi. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.

            „Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala“.

            Kaže da njezini sinovi svoje živote nisu uzalud dali.

            „Ostali su da brane svoje grad, takvi su bili moji sinovi“.

            Ta žena obišla je cijeli svijet ne bi li pronijela glas vukovarskih majki koje su vapile u potrazi za najmilijima. To je priča bilo koje vukovarske majke. Primjer majke Kate može poslužiti kao najtužniji prikaz majke koja pati, majke kao žrtve. Povijest je uvijek pričala najstrašnije priče kroz ratove, a nama je dio te strašne priče pokušala ispričati ova žena. Pomoću papira može se pokušati prenijeti istina, ali oni koji bi tu istinu trebali spoznati, nikada to neće pročitati. Ova majka ostvarila je veliku žrtvu na oltaru domovine. Stalno moli jer joj snagu za život daje molitva i ostala obitelj.

            Postala je simbolom hrvatske majke, ponosne i tužne. Na pitanje odakle joj sva hrabrost i želja za prenošenjem istine, odgovara: „Vukovar je Hirošima. Svaki komentar je suvišan.“Neka Srbi pričaju što hoće, svi mi dobro znamo što se desilo. Veliki je zločin počinjen nad Hrvatima, mi nismo ni na čije išli, branili smo svoje. Da nismo ustali, pogazili bi nas. Nisam htjela šutjeti. Moja majka u ono doba nije nikomu smjela ništa reći ili pitati za svoje sinove. Mi danas imamo svoju državu. Naši sinovi nisu uzalud pali, istina se zato mora znati. Teško je invalidima i braniteljima koji su sve to prožIvjeli. Nismo svi postali veliki i heroji., ali naša država najveća je nagrada“.

            Ovako završava priča naše Kate jer život ide dalje: „Grad treba izgraditi, a kad se budemo svi vratili, tada će naša pobjeda biti najveća“

Insomnia

  • Gost
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #21 : 12 Srpanj 2008, 21:19:27 poslijepodne »
Ima onih, uz to još mladih, koji ne zaboravljaju, kojima je sve jasno, i kojima medijska mega praonoca hrvatskih mozgova iza koje tko zna tko stoji nije uspjela izbrisati sjećanja. Na vukovarskom Novom groblju pokopana je Kata Šoljić (86), majka četvorice sinova ubijenih u Domovinskom ratu. Majka četvorice sinova ubijenih u Domovinskom ratu, u centralnom Dnevniku dobila svega 14 sekundi i to pred samu odjavnu špicu! Draga Torcido, kapa dolje!





www.poskok.info
« Zadnja izmjena: 12 Srpanj 2008, 21:21:21 poslijepodne Insomnia »

Offline OriloGorilo

  • Veteran
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.295
    • Prolozac
Dinko Šakić
« Odgovori #22 : 27 Srpanj 2008, 10:55:09 prijepodne »
Umro je i naš imoćanin sa Studenaca Dinko Šakić

Dinko Šakić, ustaški časnik i zapovjednik ustaškog logora u Jasenovcu osuđen na 20 godina zatvora, umro je nakon duge i teške bolesti u 87. godini u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava.

Šakića je Argentina izručila Hrvatskoj 1998., nakon čega je na zagrebačkom Županijskom sudu osuđen na 20 godina zatvora.

Ustaški časnik kaznu je služio u Lepoglavi, no zbog lošeg zdravlja kasnije je boravio u zatvorskoj bolnici u Zagrebu.
 
Prema presudi, Šakiću bi redovni istek kazne nastupio u travnju 2018.

Bog mu bio milostiv i dao mu pokoj duši!

"...bit će svega samo nas ne će..."

Offline OriloGorilo

  • Veteran
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.295
    • Prolozac
Umro je Mate Parlov
« Odgovori #23 : 30 Srpanj 2008, 10:10:12 prijepodne »
Umoro je Mate Parlov, najbolji sportaš Imotske krajine

July 30, 2008

parlov-txt.jpgUmro je Mate Parlov. Jedan od najvećih hrvatskih sportaša, veliki boksački prvak, napustio nas je u 60. godini nakon teške bolesti raka pluća koja mu je dijagnosticirana u ožujku ove godine.

Mate je umro u ponedjeljak u 23:20 sati na putu u Pulsku bolnicu, a pamtit ćemo ga po mnoštvu odličja. Svakako najsjajnije odličje je olimpijsko zlato iz Muenchena 1972. godine, te svjetski amaterski i profesionalni naslovi po WBC verziji.

Vijest sa:
ImotskiPortal.hr
"...bit će svega samo nas ne će..."

batakljun

  • Gost
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #24 : 30 Srpanj 2008, 13:14:17 poslijepodne »
cigarete, cigarete, kanite se cigarete.



potjeh

  • Gost
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #25 : 30 Srpanj 2008, 13:21:21 poslijepodne »
Orilo, preduhitrio si me. :'( :'( :'(

Insomnia

  • Gost
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #26 : 30 Srpanj 2008, 15:27:13 poslijepodne »
Iskrena sućut svoj rodbini, prijateljima i svima koji su ga volili i cijenili, a njemu neka je spokoj duši i neka počiva u miru. :(

Offline andjeo gabriel

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 788
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #27 : 30 Srpanj 2008, 17:26:33 poslijepodne »
Boksač koji je igrao najpametniji boks. Slavu je nosio u sebi neka počiva u miru.

Offline vpavic

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 367
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #28 : 30 Srpanj 2008, 20:37:49 poslijepodne »
Bio je čovik, velik je bio!
Počivaj u miru Mate!

Offline Pocemogela

  • Iskusni forumaš...
  • Postova: 218
Odg: OSMRTNICE
« Odgovori #29 : 31 Srpanj 2008, 17:28:52 poslijepodne »
Pocivaj u miru  Mate.