Svako vrime nosi svoje, ali mi je drago što se nastavila ta prkosna crta mladih, kao i njihova kreativnost.
U Imotskom je uvijek bilo mladih (barem što ja pamtim) koji su bili drugačiji, slušali drugačiju glazbu, drugačije se oblačili, imali potrebu se kreativno izražavati, nisu se prepuštali besmislenom konzumerizmu, koji nisu plivali niz vodu... eto ta crta se nastavlja, ajde neka
Sjećam se vremena Picerije, iste priče kao i danas: leglo droge, samo kosmalji i drogeraši itd
Tribute to Picerija 
