Ta Imota > 1001 Imoćanin

Veljko Kadijević - oficir i književnik

(1/2) > >>

Insomnia:
Veljko Kadijević (Glavina Donja, Imotski, 21. studenog 1925.), general-armije JNA, jugoslavenski savezni sekretar za obranu od 1988. do 1992. godine.

Majka mu je bila Hrvatica, otac Srbin, a on se uvijek izjašnjavao kao Jugoslaven. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1942. godine, borio se na strani partizana, a kasnije je postao član Savez komunista Jugoslavije. 1963. godine završio je Koledž za zapovjednike i generale Američke vojske (engl. US Army Command and General Staff College). Bio je Savezni sekretar za narodnu obranu od 15. svibnja 1988. do 8. siječnja 1992. godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.

U Hrvatskoj je za njim raspisana tjeralica zbog sumnje da je počnio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva[1]. Protiv njega su podignute tri optužnice: prva je podignuta pred Županijskim sudom u Bjelovaru u studenom 1992., druga pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002., a treća pred Županijskim sudom u Osijeku u svibnju 2006. godine.

Trenutno živi u Moskvi.

Objavio je knjige: "Moje viđenje raspada:Vojska bez države", (Beograd, 1993.g.) i "Kontraudar" (Moskva, 2007.g.)

Insomnia:
Naredba br. 1023 -1 Načelnik Štaba Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ od 19. novembra 1991. godine

Izvršavajući zadatke u suzbijanju napada na jedinice i objekte JNA i u sprečavanju ponavljanja genocida i drugih posledica međunacionalnih oružanih sukoba, oružane snage Jugoslavije ostvarile su značajan uspeh u borbenim dejstvima na području Vukovara. U dugim i teškim borbama potučene su i zarobljene elitne ustaške formacije i brojne ubice iz zemlje i inostranstva.

Pobedonosnu operaciju izvele su operativne grupe „ Sever “ i „ Jug “ iz sastava 1. vojne oblasti uz neposrednu podršku 1. korpusa RV i PVO. Za iskazanu moralnu čvrstinu, upornost, hrabrost i odlučnost u borbenim dejstvima u Vukovaru,

POHVALJUJEM

1. General-potpukovnika Panić Životu, komandanta 1. vojne oblasti.

2. Operativnu grupu „ Sever “ sa komandantom general-majorom Biorčević Andrijom na čelu.

3. Operativnu grupu „ Jug “ sa komandantom pukovnikom Mrkšić Milom na čelu.

4. Avijacijsku jedinicu 1. vazduhoplovnog korpusa RV i PVO sa komandantom pukovnikom Petrović Branislavom na čelu.

Naredbu saopštiti svim pripadnicima oružanih snaga Jugoslavije. Neka podvizi, hrabrost i požrtvovanje starešina, vojnika i dobrovoljaca angažovanih u vukovarskoj operaciji bude sveti primer svim borcima i starešinama JNA i TO. Neka je večna slava palim borcima i starešinama u Vukovaru.



Gornju je naredbu, danu nakon pada Vukovara, izdao general vojske Veljko Kadijević kao savezni tajnik za narodnu obranu i načelnik Štaba Vrhovne komande, te u njoj (naredbi) pohvalio moralnu izvrsnost, hrabrost i odlučnost svih „starešina, vojnika i dobrovoljaca“ koji su zdušno sudjelovali u „svetom primeru“ monstruoznog razaranja Vukovara i nekrofilskog orgijanja na Ovčari.

Tri dana nakon naredbe Kadijević daje izjavu za javnost u kojoj piše: „S naglašenom nestrpljivošću Nemačka po treći puta napada našu zemlju. Sada pribegava modernim metodama, ali koristi i fašističke metode iz Drugog svetskog rata. Nemačka je tada koristila takozvanu ‘petu kolonu’. Sada primenjuje razne druge oblike specijalnog ratovanja pripremajući ekonomske i vojne akcije koje će uslediti”.

Naravno da je stvar čudna i naoko nejasna, ali samo nakratko. Warren Zimmermann, američki veleposlanik u Jugoslaviji odmah će nam otkloniti sve prividne nejasnoće. Radnja se zbiva prije Vukovara, dok se stvar još kuhala: Veljko razgovara s Zimmermanom o političkoj situaciji u Jugoslaviji, izlaže mu svoje učene geopolitičke i filozofske poglede na suvremeni svijet.

Ovako je to izlaganje zabilježio Zimmerman: „U našim diskusijama Kadijević je izražavao gotovo mistični pogled na Jugoslaviju i na misiju JNA da je obrani. Njegova raščlamba vanjskih prijetnji Jugoslaviji bila je,  u najmanju ruku, osebujna. S vatrom u očima kazao mi je da opasnost dolazi od Njemačke koja širi svoje gospodarske i političke pipke oko Balkana, nastojeći zagospodariti tim područjem. U žaru toga svog neprijateljstva izgledao je kao da se bio vratio u bunker iz Drugoga svjetskog rata odakle se bori protiv panzera i protiv Luftwaffe.

Ta odavno mrtva povijest bila je za njega jednako živa, kao nešto što se dogodilo jučer. Nijemci su tada bili poraženi, a sada ih se stalno mora držati na uzici. Po njegovu mišljenju,  Savezna Republika Helmuta Kohla ne razlikuje se od Trećeg Reicha Adolfa Hitlera; današnji Nijemci čvrsto su odlučili da cijeli Balkan, od Albanije do Mađarske, uključe u Četvrti Reich.

Kako vi Amerikanci možete imati tako dobre odnose s ljudima s kojima ste se, kao naši saveznici, tako žestoko borili, čudio se naglas preda mnom. Kadijević nije bio ponudio nikakve dokaze za tu svoju bizarnu analizu, ali je bilo očito da mu ta uvjerenja dolaze iz utrobe.”

Ovakva politička i svjetonazorska razmišljanja vodećeg generala JNA, sudionika NOR-a i revolucije, svakako su zaprepastila američkog veleposlanika Zimmermana, no kao diplomatski čovjek naviknut na korektnost nije, kako se vidi u zapisu, generala proglasio shizofrenim pacijentom koji baulja prostorom osobnih duševnih gudura i iskliznuća, ali je ipak oprezno naznačio dvije stvari: vatru u očima i uvjerenja koja dolaze iz utrobe.

I neki drugi oficiri JNA imali su viđenja nalik Kadijevićevim; nije nepoznato kako je i general Mladić izražavao želju da se s Nijemcima susretne u Bosni, pa kom obojci kom opanci, a to da bi Nijemci imali doći u Bosnu bila je ipak samo blaža verzija Mladićevih uvjerenja iz utrobe: kod jačih napadaja govora iz utrobe general je izražavao želju da se jurne na sam Beč kao bjelodano leglo fašizma.

Za iduću bi obljetnicu pokolja na Ovčari rado u nekoj knjižari kupio knjigu s radnim naslovom, da parafraziram Foucaulta, “Uvođenje u povijest ludila u JNA”.
-----------------------------------------------

Gosp. Pjer Bilić, Večernji list

(http://blog.vecernji.hr/bibliofilija/)

Trbotor:
1963. godine završio je Koledž za zapovjednike i generale Američke vojske (engl. US Army Command and General Staff College).

Sve ostalo je nebitno! Jeli mu živ brat Miro?

Insomnia:
nemam pojma :) što me je ponukalo na temu? pa eto... prvo odličan tekst od Bilića, a onda i godišnjica ovčare koja je bila motiv i njemu... a onda i nešto što vidjeh na netu u profilu jednog imoćanina... i tako...

OriloGorilo:
Je Imoćanin, je poznat ali nije "znamenit" kako je podforum naslovljen...baremko mi se tako čini.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju