A da pošto nemamo baš puno vrimena i love napravimo kompromis, po'rvatimo hrvatski književni jezik tako da ga ikaviziramo, izbacimo "h" i podikoji "f" ubacimo "šć" (ko oće i kome triba
) i napravimo još pokoju izminu. Bi li tako išlo?
Ako csitash moje neovisne (neutralne) upise na ovome besidishtu, mogao si viditi da sam dio gornjega vech priminio (vlast ne pitajuchi). Kad odem u mirovinu, napisat tju knjigu:
HRVATSKI PRAVOPIS
za strance i one koji
se takvima ositjaju
Temeljne postavke:
1. pismo je latinica, a za glasove koji ne postoje u latinskom jeziku rabe se udvojci latinskih slova [cs, tj ili ch, dzs, dj, sh, zs]
2. podloga - novoshtokavsko ikavsko naricsje (zapadna ikavska shtokavica),
3.
ĕ >
i posvemno je (samo tri iznimke, u kojima je
ĕ >
ie: pri- : prie- [prichi : priechi], -tic : -tiec [naticati shto : natiecati se u csemu], ni- : nie- [nigdi : niegdi], jer ima vrlo mnogo pojavnica u kojima bi posvemna promina
ĕ >
i smanjila razlikovnost jezika),
4. stare glasovne skupine "skj" i "zgj" > "shch" (šć) i "zsdj" (žđ) [shchakavica,
shcheta,
mozsdjani]
5. stare glasovne skupine "tj" i "dj" > "tj" (ć) i "dj" (đ) [na pr. "medjash" a ne "mejash", "gospodja" a ne "gospoja"]
6. pravopis je tvorbeni (1. sudac > sudca, csastan > csastna; 2. obkoliti
opkoliti, odtada
otada, sgrada
zgrada, rastla
rasla ; junak > junacstvo [izg. junashtvo] ...)
7. ...
Izbacivanje glasova "f" i "h" ne dolazi u obzir. Kao i priedlog jednoga jezikoslovca da se izjednacse "ć" i "č" te "đ" i "dž".
U Shonjinu ricsniku ima dvadesetak stranica ricsi koje samo pocsinju sa slovom "f"; sve su stranog postanja (osim oponashnica, recimo "frktati"), ali su to su ricsi hrvatskoga sustava. Da ne govorim o "f" na nepocstnom mistu.
"H" je zamuklo u govoru koji je podlogom ovom pravopisu, ali je njegova uloga u razumivanju (razlikovnost) neobhodna (dobri ljudi, dobrih ljudi).