Autor Tema: Dokumenti o partizanskim zločinima  (Posjeta: 30383 )

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #75 : 06 Rujan 2008, 19:16:34 poslijepodne »
1945., lipanj 18.

Primljena depeša 17. brigade XXVIII. divizije JA o bijegu petorice ustaša sa strijeljanja 312 osoba u Gradcu kod Virovitice, koji su to zatim opisivali narodu
_____________

Jedinica Datum Broj Grupa Sadržaj depeše
Primjedba
/28. div./ 18/VI
/1945./ 23 59 16 o.m. u s. Donjim došlo je 5 ustaša, koji su pobjegli sa strijeljanja iz Graca gdje je bilo strijeljanje i određeno 312 da se strelja. Isti su pričali narodu da su utekli sa streljanja. Drugih promjena nema.
Hamdo Hamdo”
Lj

19./VI
_____________

Izvornik, rukopis
VA VII, Beograd, Arhiva NOB, kut. 1136, reg. br. 1-15/6.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #76 : 06 Rujan 2008, 21:39:08 poslijepodne »
Iz operativnog izvješća Štaba III. JA upućenog Generalštabu JA o borbenim djelovanjima podređenih postrojbi u razdoblju od 8. do 23. svibnja 1945., te o ukupnom broju zarobljenika
_____________

ŠTAB
III. JUGOSLOVENSKE ARMIJE
OPERATIVNO ODELJENJE
O. Broj: 349
Dana: 24/V. 1945. god.
III. armija
14
5
Operacijski izveštaj
za vreme od 8.-23. maja
t.g., dostavlja.

GENERALŠTABU JUGOSLOVENSKE ARMIJE

Dostavlja se operacijski izveštaj ove Armije za vreme od 8. do 23. maja t.g.

1.) OPŠTA SITUACIJA
Neprijateljske snage po gubitku varaždinske kotline 8 maja t.g. počele su se naglo povlačiti ka zapadu uglavnom uz Dravu. Na našem levom krilu u prostoru Huma i Breznice neprijatelj daje žilav i organizirani otpor kao i dalje na jug pred frontom I Armije na liniji Komin -Sesvete. To je u stvari linija neposredne odbrane Zagreba i osiguravanje otstupnih komunikacija, koje iz Zagreba vode ka Celju i Ljubljani.
Jedinice naše Armije, po oslobođenju Varaždina i izbijanja na auto-stradu Varaždin - Zagreb, po zapovijesti ovog štaba O. broj 292 od 7. V u 24.00 č. produžavaju sa energičnim gonjenjem neprijatelja u pravcu Maribora i Rogateca, opštim pravcima:
- 16. divizija pravcem: Krapinske Toplice - Rogatec - Slov. Konjice.
- 17. divizija opštim pravcem: Krapina - Đurmanec - Rogatec - Lušečka Vas - Slov. Bistrica.
- 40. divizija pravcem: Hum - Lepoglava - Kozminci - Ptujska Gora - Pragersko.
- 12. divizija opštim pravcem: Ivanec - Jazbina - Lancova Vas (preko Kozminaca) - Sv. Lovrenc - Orehova Vas.
- 36. divizija opštim pravcem: s. Ladanje (zapadno od Varaždina) - Solini - Bedenec - Višnjica - Jazbina - Leskovec - područje južno od Maribora.
- 51. divizija opštim pravcem: Varaždin - Ptuj - Maribor.
Na našem desnom krilu, na sjevernoj strani Drave, jedinice I Bugarske armije, prema naređenju maršala Tolbuhina, vrše pokret ka zapadu do linije Maribor - Lajbnic.
Na levom krilu jedinice I i II Armije u svom napredovanju vode bitku za sam Zagreb.

2.) RAZVOJ OPERACIJA

/…/
14. maja 1945.
Protekle noći i tokom dana u području Dravograda vode se borbe nesmanjenom žestinom.
Prije podne uspelo je našim snagama razbiti neprijatelja i potisnuti ga sa područja Dravograda i proširiti mostobran za oko 3 km, te povratiti Poljanu i Guštanj. Dok je jedan dio snaga 51. divizije nastavio sa pritiskom na tom pravcu, dotle je drugi dio snaga te divizije hitno upućen preko Labuda, da odstupajućim neprijateljskim snagama zatvori put ka Blajburgu, u čijem području su bile engleske jedinice, što je i uspelo.
12. divizija čim je pristigla u područje Dravograda upućena je preko Labuda za Blajburg, radi šireg opkoljavanja neprijateljske grupacije u tom prostoru sa sjevera i zapada.
U prostoru St. Ilj - Misljina - Pušnik 17. divizija u žestokim borbama razbila je neprijateljsku odbranu i do podne oslobodila Sl. Gradec, a potom napredujući ka Dravogradu u toku dana izbila do Bukovske Vasi, i spojila se sa 51. divizijom. U ovim borbama neprijatelj je pretrpio teške gubitke. Ubijeno preko 1.500, a zarobljeno preko 7.000 neprijateljskih vojnika.
Glavnina 16. divizije jutros je kamionima upućena pravcem: Celje - Ljubljana - Kranj, da preko Jezerskog, Ajzenkapelja, Izberndorfa obuhvati neprijateljsku grupaciju kod Blajburga sa zapada i onemogući joj probijanje ka Celovcu.
Prema obaveštenjima IV Operativne zone, njihove četiri brigade zaposjele su mostove na Dravi kod Rudena, Velikovca, Grafenštajna i Celovca. Na taj način, neprijateljska grupacija na prostoru Drava - Dravograd - Sl. Gradec - Guštanj - Jezersko - Blajburg potpuno je opkoljena.
Neprijatelj pretrpjevši teške gubitke u borbama vođenim posljednjih dana, sa svih strana opkoljen i bez ikakve mogućnosti snabdevanja prisiljen je na predaju. Samo toga dana predalo se preko 20.000 ustaša i domobrana sa oficirima, među kojima je bilo više ratnih zločinaca. Razoružavanje ove grupe vrši se na dravogradskom mostu. Sa ovom neprijateljskom grupom oslobođeno oko 4.000 građanskih lica /djece, žena i službenika/.

15. maja 1945.
Jednovremeno sa razoružavanjem neprijateljske grupacije kod Dravograda otpočele su naše snage sa taktičkim opkoljavanjem posljednje ustaško-četničke grupacija /preko 30.000 vojnika i oficira sa preko 20.000 građanskih lica/ na sektoru Poljana - Blajburg. Pod snažnim pritiskom koncentričnog okružavanja naših snaga i ova grupacija primorana je na predaju zajedno sa svojim rukovodstvom, među kojima se nalazi 12 ustaških generala, četničko vodstvo i crnogorska četnička vlada. Sa ovim je završena ova historijska bitka naše Armije za konačno oslobođenje naše zemlje, uništenjem žive sile Paveličeve ustaško-domobranske vojske, kao i razbojničkog ustaškog aparata. U posljednjem momentu sprečeno je ustaško-četničkim bandama bježanje iz zemlje i predavanje Englezima i ako su oni s njima već bili počeli sa pregovorima.
Ovoga dana prestao je svaki organizirani otpor neprijatelja ispred fronta naše Armije.

16. maja 1945.
Nastavlja se sa razoružavanjem i mestimično sa uništenjem razbijenih neprijateljskih grupica u šumama i u području južno od Dravograda i Blajburga. Zarobljenici se sprovode u Maribor i Celje, gde se vrši njihovo grupisanje i dalji transport za Zagreb.
Pod današnjim danom naša Armija potpala je u operativnom pogledu pod komandu III Ukrajinskog fronta i dobila naređenje da do 18. o.m. sa tri divizije smeni jedinice I Bugarske armije na okupiranom delu Austrije /Štajerske/ u prostoru sjeverno od granice Maribor - Dravograd do u visinu Landsberga, a sa ostalim snagama da stacionira u Sloveniji.
Toga dana prema odluci Vrhovnog Komandanta ulazi u sastav naše Armije 45. divizija iz sastava II Armije. Ona je pred mrak stigla i rasporedila se u području sjeverno od Maribora.
12. i 40. divizija /ranije VI Korpus/ u prikupljanju u Mariboru odakle po djelovima sprovode ratne zarobljenike: 40. za Zagreb, a 12. za Osijek, da bi potom ušle u sastav i to: 40. divizija u sastav II, a 12. divizija u sastav I Armije.

17. maja 1945.
U vezi naređenja štaba III Ukrajinskog fronta, po okupaciji jednog dela Austrije i smenjivanju jedinica I Bugarske armije, ovaj štab je izdao zapovjest O. broj 340 od 17.o.m. u 01.30 č. u kojoj zapovjesti je izvršena dislokacija potčinjenih jedinica na ovaj način:
- 36. divizija na prostoriji: Landsberg - Grossankt - Krajdorf - Valjfelj - Švanberg - Sanktvolfgang. Sa te prostorije istura jednu četu na liniju k. 2131 - k. 1763.
- 51. divizija na prostoriju: Marenberg - Vis - Koglja - Hajerning - Muta. sa isturenom četom kod Sankt Vincenc i k. 1521.
- 45. divizija na područje Glajhštetena.
- 17. divizija na prostiju Labud - Dravograd - Sl. Gradec.
- 12. divizija preuzima sprovođenje zarobljenika za Maribor, a potom za Osijek.
- 40. divizija sprovodi zarobljenike iz Maribora za Zagreb.
- 16. divizija na prostoriju između Kranja i Drave.
Prema ovoj zapovjesti potčinjene divizije nalaze se u pokretu ka novo dodeljenim prostorijama.

18. maja 1945.
U toku prošle noći jedinice 36., 45. i 51. divizije izvršile su smenu bugarskih jedinica i zaposjele područje koje im je označeno u zapovjesti O. broj 340 od 17. o.m.
16. i 17. divizija završile su pokret i zaposjele područje određeno po prednoj zapovjesti i to: 16. divizija između Kranja i reke Drave, a 17. divizija prostoriju Labud - Dravograd - Sl. Gradec.
Operativno odelenje ovog štaba premešta se iz Maribora u Lajbnic.

19. maja 1945.
Jedinice 36., 45. i 51. divizije na okupiranom delu Štajerske odmaraju se, sređuju i vrše vojnu obuku.
Toga dana ulazi u sastav naše Armije 14. slovenačka divizija, koja se prema naređenju Vrhovnog Komandanta Jug. Armije povlači sa teritorije Koruške i prema priloženoj zapovjesti Pov. broj 267 od 19. o.m. postavlja na prostoriju: Dravograd - Poljana - Crna - Šoštanj - Marenberg sa zadatkom intenzivnog čišćenja čitave prostorije od neprijateljskih grupica koje se sakrivaju po šumama u namjeri da se u povoljnom momentu prebace preko granice.
17. diviziji menja se raspored u toliko, što se po prednjoj zapovjesti postavlja na prostoriju Celje - Latkova Vas - Velenje - Slov. Bistrica, sa zadatkom sređivanja jedinica i čišćenja pomenute prostorije od razbijenih neprijateljskih grupica, a jednu brigadu najhitnije upućuje u Maribor za kontrolisanje zarobljenika.

20. maja 1945.
Kod 36, 45. i 51. divizije bez promene. Jedan dio snaga vrši pretres zemljišta i prikupljanje plena, dok se drugi dio odmara i sređuje.
14. divizija u pokretu ka Dravogradu, a 17. divizija ka Celju.

21. maja 1945.
Kod 36, 45. i 51. divizije bez promene. Jedan dio snaga vrši pretres zemljišta i prikupljanje plena, a sa drugim jedinicama se izvodi zanimanje.
14. i 17. divizija razmjestile se na prostorije određene zapovješću Pov. br. 247 od 19. o.m.
Pod današnjim danom ulazi u sastav naše Armije 15. i 18. slovenačka divizija. /Divizije VII. Slovenačkog Korpusa, koji se rasformira/.
Vrhovni Komandant Jug. Armije izdaje naređenje po kome naša Armija dobija kao osnovni zadatak, da sa tri divizije drži prostoriju Štajerske do u visini Landsberga, a sa ostalih 5 divizija da zaposjedne bivšu jug. granicu od Dravograda pa zapadno do Tromeđe i dio bivše jug. talijanske granice do u visini Triglava.
U duhu prednjeg, ovaj štab izdaje zapovjest Str. pov. broj 348 od 21.V. u 22.30 č. kojom se određuje nov raspored jedinica naše Armije u sledećem:
36., 45. i 14. divizija ulaze u sastav štajerskog sektora pod komandom general-majora Glige Mandića.
- 36. divizija ostaje na dosadašnjoj prostoriji.
- 45. divizija ostaje na dosadašnjoj prostoriji s tim, što jednu brigadu pomera na prostoriju Lajbnica.
- 51. diviziju sa dosadašnje prostorije smenjuje i prima njen zadatak 14. divizija.
Po izvršenoj smeni 51. divizija postavlja se na prostoriju: Dravograd - Slovengradec - Poljana.
- 15. divizija postavlja se na prostoriju Kamnik - Ljubno - Solčava.
- 18. divizija sa jednom brigadom postavlja se na prostoriju Kranja i sjeverno, a sa ostalim snagama garnizonira u Ljubljani.
- 16. divizija postavlja se u gornjem izvornom delu Save na prostoriji Radovljica - Jasenice - Potkoreni.
- 17. divizija kao armijska rezerva garnizonira u Mariboru.
U prilogu dostavlja se skica rasporeda jedinica ove Armije prema prednjoj zapovjesti.

22. maja 1945.
Jedinice vrše pokret prema prednjoj zapovjesti Str. Pov. broj 348.

23. maja 1945.
Jedinice naše Armije završile pokret i zaposjele određene prostorije prema zapovjesti ove Armije Str. Pov. broj 348/45.

GUBITCI U BORBAMA

A/ VLASTITI:
Poginulo 142
Ranjeno 374
Nestalo 55

B/ NEPRIJATELJSKI
Poginulo 25.000
Ranjeno 4.000
Zarobljeno preko 105.000 Nijemaca, ustaša i četnika .

Prema tome djelomično su uništene i pale u naše zarobljeništvo sledeće neprijateljske jedinice:
- Njemačke jedinice: 181., 11., 22., 369., 392., 393. i 7. SS divizija, Kampfgrupa Štefan, Kampfgrupe Fišer, korpusni djelovi 91. armijskog korpusa, te 104. divizija. Ima zarobljenika i iz 297. divizije.
- Pavlićeve jedinice: 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 16. i 18. Pavelićeva divizija.
Od napred navedenog broja zarobljenika ima oko 40.000 Nijemaca, a oko 60.000 ustaša i domobrana i oko 5.000 četnika

C/ PLEN
Topova raznog kalibra 110
Bacača raznih 500
Automatskog oruđa 4.700
Pušaka raznih 40.000
Pištolja 2.500
Tenkova raznih 40
Kamiona ispravnih oko 650
Kamiona neispravnih oko 150
Osobnih kola ispravnih oko 150
Osobnih kola neispravnih oko 120
Motorcikla raznih 320
Benzinskih cisterna 4
Automobilskih radionica 6
Automobilskih guma vagona 2
Automobilskih delova i alata vag. 3
Šinjela 3.000
Odjela, pari 1.500
Ćebadi 2.500
Ranaca raznih 3.500
Raznih artikala hrane oko 22 vagona

Podatci o plenu su još nepotpuni pošto se još uvek plen prikuplja na terenu i prebrojava. Samo na stanici u Mariboru prispelo je oko 200 vagona sa oružjem, municijom i drugim zaplenjenim ratnim materijalom.

OPŠTI ZAKLJUČAK I ZAPAŽANJA

U završnoj fazi ofanzive Jugoslovenske Armije za konačno oslobođenje naše zemlje, naša Armija ostvarila je sa uspehom određeni joj zadatak od strane Vrhovnog Komandanta. Pri tom je do naročitog izražaja došlo brzo gonjenje potučenog neprijatelja, koji se posle oslobođenja Zagreba, povlačio kroz Sloveniju u namjeri da se prebaci preko biv. jug. austrijske granice i preda saveznicima. Iako je neprijatelj u to vreme već bio primakao se blizu same granice, naše jedinice svojim desnim obuhvatom uspele su ne samo da ga stignu već i zaobiđu - obuhvate pri čemu su korišćena kao brza prevozna sredstva: trofejna motorizacija i željeznica koja je od Maribora do Dravograda tek bila osposobljena. Ta činjenica brzog prebacivanja jedinica, bila je odlučujuća.
Situacija kod neprijatelja nije nam potpuno bila poznata, naime u početku gonjenja nismo tačno znali da se pred frontom naše Armije nalazi tako velika neprijateljska grupa njemačkih a naročito kvislinških snaga, i saznavši za to mi smo maksimalno ubrzali pokrete naših jedinica. Svi naši borci, a naročito rukovodioci koji su učestvovali u zaokružavanju-opkoljavanju neprijateljske grupacije, pokazali su sjajno požrtvovanje i pregalaštvo da se postavljeni zadatak najpravilnije izvrši.
Bitka za uništenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jačine preko 130.000 vojnika u gornjem toku Drave u prostoru između Karavanki i Pohorja, trajala je od 12. do 16. maja sa žarištem na sektoru Dravograd - Blajburg - Slovengradec. Ustaše, a i četnici borili su se na život i smrt da se probiju iz našeg obruča ali im to nije uspelo. Borbe su s vremena na vreme bile vrlo žestoke no u njihovoj odbrani nije bilo dovoljno organizovanosti i povezanosti. Kritičan položaj za neprijatelja sve se je više povećavao, neprijatelj nije imao nikakve mogućnosti za snabdevanje i poslednjih dana demoralizacija kod neprijateljske vojske, sa kojom je bilo nekoliko desetina hiljada civilnog stanovništva, bila je očita.
Ova pobjeda ima veliki vojnički i politički značaj: uništena je sva živa sila ustaško-domobranske Pavelićeve vojske, jer je glavnina iste zarobljena a znatan deo ubijen u borbi. Pored toga uništena je i grupacija četnika koja se borila rame uz rame sa ustašama i koja je kao i oni pokušavala da izbjegne našem zarobljavanju. Tako je domaćim izdajnicima četnicima, naročito ustašama, zadan odlučujući smrtni udarac i tako im onemogućeno da izbjegnu zasluženu narodnu kaznu za sva zločinstva i nedjela koja su ti izrodi počinili nad našim narodima. Pošto su već bili opkoljeni sa svih strana, našim kategoričkim i energičnim stavom pred engleskim pretstavnicima u Blajburgu, onemogućeno je bilo da nekoliko ustaških generala vode sa njima dalje pregovore o predaji. Na taj način i posljednja grupa ustaša bila je prisiljena da se preda našim jedinicama. Izjalovila se i posljednja njihova nada da će se poslužiti trikom i obmanuti saveznike: da oni imaju sa sobom veliki broj naroda, koji se povlači zajedno sa njima, koji su narod u stvari oni prisilno sa sobom vodili.
Pored velikog broja ustaških oficira, zarobljeni su i mnogi ustaški funkcioneri i veliki broj lica iz činovničkog aparata Pavelićeve uprave.
Od ustaških generala zarobljeni su: Gustović , Metzger , Majetić , Dolački , Nardeli , Štancer , Gregorić Mirko, Tomašević Ivan, Vjekoslav Servaci, Slavko Skoliber, Metikoš Vladimir, Sertić , M. Vučković i dr. Zarobljen poznati ustaški zlikovac Sudar , i načelnik štaba zloglasnog Bobana .
Od njemačkih generala zarobljeni su: komandant za jugoistok feldmaršal Leer , general-lajtnant fon Ludviger , komandant 21. njem. korpusa. I niz drugih ustaških i četničkih vodećih ličnosti. Svega 18 generala između ostalih.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Politkomesar Načelnik štaba Komandant,
S.O. pukovnik, general-lajtnant,
V. Subotić [v.r. ] Kosta Nađ [v.r.]

M.P.
_____________

Izvornik, strojopis
VA VII, Beograd, Arhiva NOB, kut. 293, reg. br. 18-9 do 15/32 do 39.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #77 : 06 Rujan 2008, 21:43:32 poslijepodne »
1946.
Iz izvješća šefa II. odsjeka OZN-e za Vojvodinu o broju uhićenih po odsjecima, puštenih na slobodu, upućenih sudu, upućenih u logor te likvidiranih na području Srijema i cijele Vojvodine
_____________

Navodimo brojčano: broj ukupno hapšenih po otsecima, puštenih na slobodu, upućenih sudu, upućenih u logor i likvidiranih.
a) Otsek za Srem
Ukupno hapšeno i prošlo kroz zatvor …………………846 lica
1. Pušteno na slobodu ……………………………. 15
2. upućeno sudu ………………………………….. 13
3. upućeno domobrana u NOB ………………….. 38
4. poslato u logor …………………………………141
5. likvidirano …………………………………….. 639 ukupno 846
846

Likvidirano po narodnosti:
1. Članova “Kulturbunda” ……………………. 454
2. Gestapovaca ……………………………….. 75
3. Nemačkih vojnika S.S. …………………….. 21
4. Ustaša ……………………………………… 340
5. policijskih agenata ………………………….. 19
6. policajaca …………………………………… 31
7. Nedićevaca …………………………………. 4
8. Belogardejaca ………………………………. 3
9. Dražinovaca ………………………………… 19
10. domobranskih časnika ……………………… 2
11. izdajnika ……………………………………. 11
12. Žandara ……………………………………... 6
Ukupno 985

Razlika u streljanim od 139 je u tome što ovih 139 nisu prošli kroz zatvor.

Hapšeni, likvidirani četnici pre i posle amnestije

Pre amnestije:
uhapšeno -------------------------------------- 106
likvidirano ……………………………….. 31
pušteno na slobodu ……………………… 26
amnestirani i pušteni …………………….. 49
106
Posle amnestije:
hapšeno …………………………………... 11
likvidirano ………………………………... 2
pušteno na slobodu ……………………….. 9
/…/

Kroz sve zatvore u Vojvodini ukupno je hapšeno i kroz zatvore prošlo 5.025 osoba.
Ukupno streljano na teritoriju Vojvodine 9.668
Po narodnosti streljano:
1) Nemaca …………………………………… 6.763
2) Mađara ……………………………………. 1.776
3) Hrvata (ustaša) ……………………………. 436
4) Ostalih narodnosti: Rusa, Čeha, Slovaka,
Rusina, Bunjevaca i t.d. …………………… 693
9.668

Ukupno pre amnestije hapšeno četnika 295
od toga:
1) likvidirano ………………………………….. 86
2) pušteno na slobodu ………………………….. 78
3) umro u pritvoru ……………………………… 1
4) pobegao ……………………………………… 1
5) predato sudu …………………………………. 32
6) amnestirano …………………………………. 97
Posle amnestije hapšeno ukupno 19
od toga:
1) Pušteno na slobodu ………………………… 13
2) likvidirano ………………………………….. 2
3) poslat u bolnicu ……………………………… 1
4) u pritvoru se nalazi …………………………… 3

Šef II Otseka
… [v.r.]

Offline OriloGorilo

  • Veteran
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.295
    • Prolozac
Dokumenti narodne vlasti
« Odgovori #78 : 11 Rujan 2008, 11:52:27 prijepodne »
Možda se može nešto povući i sa prastare teme i starog foruma:

Dokumenti narodne vlasti
http://imotacaffe.yuku.com/topic/2432/t/Dokumenti-narodne-vlasti.html
"...bit će svega samo nas ne će..."

Offline SpiDom

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.034
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #79 : 12 Rujan 2008, 12:45:44 poslijepodne »
Evo, postam s tuđeg računala.
Sad ovako dok moje računalo ne bude imalo vezu s mrežom. Nadam se da će to biti za par dana.


Tekst i popis koji slijedi bio je i na Radio Mariji u posljednoj emisiji "Vjera u sjeni politike" koju vodi publicist i veliki hrvatski domoljub Damir Borovčak.


Partizani su do veljače 1946. ubili 836 građana, a od toga 60 žena!

Piše: Kaja Pereković

Sasvim slučajno došao mi je pred oči skriveni popis uhićenika (Registar 3) Komande grada Zagreba 1-1945. g. Iz kojega je vidljivo da su uhićene 2492 osobe. Od toga je bilo 366 žena.
Po drugom dokazu, prema presudi i dobroj evidenciji, od svibnja 1945. do veljače 1946. ubijeno je u Zagrebu 836 osoba, od toga 60 žena. Trudila sam se točno prepisati datum izricanja presude i izvršenja-pogubljenja svake pojedine osobe. Iznosim popis žena dok bi kasnije objavila popis i ostalih.
Između 60 ubijenih žena nalazi se 6 mojih jako dobrih poznanica, dapače suradnica iz organizacije hrvatske mladeži. To su časne i vrlo humane žene čija je djelatnost bila odgojno-domoljubno djelovanje u duhu kršćanskih načela u službi domovini.
Ubijene su jer su bile opredijeljene za Boga i Hrvatsku. Njihove obitelji nikad nisu saznale kad su smaknute i gdje su zakopane. Prosudite sami kolika bol još i danas tišti njihove obitelji jer ne znaju gdje bi mogli zapaliti svijeću.
Sada molim sve koji ovo pročitaju i zapaze nekoga poznatoga ili zna njihove bližnje da im javi dan smrti jer još uvijek «antifašisti» koji su ih ubili ne će priznati svoje nedjelo, prema tome niti otkriti gdje su zakopani nakon smaknuća.
Dakako, osim ovih, još ima ubijenih bez suda i valjanih dokaza o krivici. Tako je skončala i naša draga Vera Stipetić čija je kalvarija i progonstvo započeto još u vrijeme karađorđevske vlasti.
Bila je zatvarana kao hrvatska nacionalistkinja, a komunisti su ju odvukli ispred naših očiju čim smo iskrcani iz vlaka, na Zapadnom kolodvoru, s povratka iz Austrije. Jedna žena je upozorila nekog nazočnog oficira i on je Veru odveo. Svjesna svoje sudbine, samo je uzviknula : «Pozdravite moje! Svima vama, zbogom!» Navodim popis osoba, a posebno naglašavam da sam osobno poznavala osobe s podcrtanim imenima. Sve upisane zaslužuju svako poštovanje, a njihove obitelji našu sućut.


Ime i prezime
Rođen u i godina
1945. presude Vojnog suda KZP (broj i vrijeme)
Izvršenje smrtne kazne (datum)

Antonić Blanka (25 g.)
Zagreb, 1920.
417, 9.7.
10.7.

Berger Renata (47 g.)
Reval, 1898.
304, 18.6.
18.6.

Belina Josipa (33 g.)
Zagreb, 1912.
243, 2.7.
5.7.

Benek Ružica (37 g.)
Zagreb, 1908.
343, 6.7.
6.7.

Kimar Kristina (50 g.)
Zagreb, 1895.
312, 27.6.
27.6.

Lisac Ljerka (19 g.)
Zagreb, 1926.
299, 17.6.
17.6.

Leka Vera (22 g.)
Zagreb, 1923.
414, 11.7.
11.7.

Mažuran Margarita (36 g.)
Konjsko-Karlobag, 1909.
529, 11.7.
12.7.

Majnarić Fanika (24 g.)
Radulac-Čazma, 1921.
518, 11.7.
12.7.

Mandekar Josipa (55 g.)
Zagreb, 1889.
Br. 1, 31.12.
9.1.1946.

Milić Marija (38 g.)
Sveti-Petar Slovenija, 1907.
42, 3.6.
4.6.

Osek Viktorija (21 g.)
Zagreb, 1924.
665, 11.7.
12.7.

Paša Ankica (17 g.)
Zagreb, 1928.
191, 4.6.
4.6.

Padovan Milica (41 g.)
Stanovsko-Maribor, 1904.
717, 12.6.
30.6.

Paradžik Valerija (19 g.)
Tuzla, 1926.
255, 11.6.
11.6.

Peris Anka (62 g.)
Krapinske Toplice, 1884.
239, 7.7.
9.7.

Prml Ankica (35 g.)
Brinje, 1910.
2161, 26.8.
7.1.1946

Poleti-Kulješić Josipa (50 g.)
Beč- Austrija, 1895.
530, 17.7.
18.7.

Rukavina Nevenka (43 g.)
Klanjec, 1902.
728, 16.7.
21.7.

Skočilović Anica (19 g.)
Kustošija-Zagreb, 1924.
527, 14.6.
18.6.

Sever Josipa (47 g.)
Letus-Celje, 1898.
701., 10.7.
19.7.

Slanić Marija (22 g.)
Sušak, 1923.
6, 26.5.
28.5.

Slavujević Marija (31 g.)
Brušani, 1914.
1779, 17.8.
10.11.

Šiber Paula (26 g.)
Zagreb, 1919.
91, 28.5.
28.5.

Švarc Štefica (24 g.)
Zagreb, 1921.
453, 13.7.
13.7.

Šimić Jelka (36 g.)
Sušak, 1909.
6341, 1.7.
9.7.

Teklić Zlata (50 g.)
Zagreb, 1895.
537, 11.7.
12.7.

Benešić Mira (37 g.)
Ilok, 1908.
656, 2.8.
10.8.

Bergles Vida (23 g.)
Ponikve, Celje, 1922.
587, 17.5.
16.6.

Bolanča  Zora (21 g.)
Perušić, 1924.
398, 11.7.
11.7.

Bišćan Štefica (24 g.)
Zagreb, 1921.
455, 15.7.
15.7.

Burić Sofija (60 g.)
Fužine, 1885.
528. 11.7.
12.7.

Buljan Viktorija (25 g.)
Zagreb, 1920.
524, 20.6.
25.6.

Crnić Vlasta (29 g.)
Pazin, 1916.
610, 5.5.
12.7.


Crnjanin Vlasta (31 g.)
Zagreb, 1914.
503, 20.7.
20.7.

Čižmešija Aleksandra (30 g.)
Sarajevo, 1915.
251, 9.7.
11.7.

Dovčik Nada (25 g.)
Senj, 1920.
68, 26.5.
26.5.

Frankić Ankica (18 g.)
Opuzen-Split, 1927.
699, 2.6.
10.6.

Fulimar Slava (31 g.)
Zagreb, 1906.
289, 10.6.
16.6.

Grbec Zora (20 g.)
Zagreb, 1925.
290, 29.6.
30.6.

Guchentaler Ružica (59 g.)
Baja-Mađarska, 1886.
492, 11.7.
12.7.

Hajić Terezija (26 g.)
Virovitica, 1919.
492, 19.7.
19.7.

Hamberger Agata (48 g.)
Njemačka, 1897.
Br.
20.7.

Horvatić Paulina (24 g.)
Cerković-Ilok, 1921.
199, 4.6.
4.6.

Ille dr. Mira (57 g.)
Zagreb, 1888.
294, 15.7.
15.7.

Iveković Marija (34 g.)
Zagreb, 1911.
252, 10.6.
10.6.

Jusufbegović Štefa (47 g.)
Karlovac, 1898.
197, 4.6.
4.6.

Kozić Antonija (36 g.)
Supetar, 1909.
649, 19.6.
22.6.

Kralj Jelka (36 g.)
Podvinje-Dubrovnik, 1090.
747, 11.6.
19.7.

Kabalin Filipina (39 g.)
Novi Vinodolski, 1906.
750, 26.6.
2.7.

Kos Branka (20 g.)
Zagreb, 1925.
300, 17.6.
17.6.

Tomašić Ankica (22 g.)
Zagreb, 1923.
15, 26.5.
28.5.

Tomas Zora (19 g.)
Zagreb, 1926.
745, 7.7,
13.7.

Uvanović (Ćubelić) Zlata (32 g.)
Karlobag, 1913.
369, 10.7.
10.7.

Vunetić Marija (43 g.)
Stenjevac, 1902.
190, 4.6.
4.6.

Zanola Alma (22 g.)
Bosanska Gradiška, 1923.
44, 23.5.
23.5

Zobec Božena (23 g.)
Zagreb, 1922.
408, 11.7.
11.7.

Zobec Danica (20 g.)
Zagreb, 1925.
420,12.7.
12.7.

Zbornik Anica (51 g.)
Našice, 1894.
290, 29.6.
30.6.

Živanović Mirjana (41 g.)
Glavina-Imotski, 1904.
543, 7.7.
12.7.
Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. (2 Kor 1,24)

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #80 : 21 Rujan 2008, 13:51:05 poslijepodne »
1945., srpanj 8.
Gospić

Depeša Okružnog komiteta KPH za Liku upućena Centralnom komitetu KPH o namjeri da bez presude strijeljaju 60 zatvorenika, za odmazdu za ubojstvo dvojice članova Okružnog komiteta
_____________

Broj
depeše Primljeno Sadržaj Opaska
Dan Sat Od koga

847


8.VII Od O. K. Lika Danas ustaše su ubile Sokola i Đuru članove O.K.
Mi će mo strijeljati na licu mjesta 60 zlikovaca bez osude. Odgovorite nam odmah da li se slažete sa ovom cifrom ili da još streljamo.

O.K. Lika
Br 5
Gr 49
8. VII
DDD


- " - Drugovi su poginuli u Brušanskom klancu prilikom povratka sa narodne skupštine od zasjede unapred specijalno pripremljene za njih. Mi smo odmah pohapsili 35 lica za koje se od prije znade da održavaju vezu sa ustašama a nekojim poznata priprema za ovo ubojstvo

O.K. KPH Lika
Br 6
Gr 75
9. VII
_____________

Izvornik, rukopis
HDA, Zagreb, 1220, 42/10

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #81 : 21 Rujan 2008, 13:51:20 poslijepodne »
1945., srpanj 9.
Zagreb

Presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba vojnim dušobrižnicima Hrvatskih oružanih snaga NDH
_____________

VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA
Sudb. Br. 347/1945
9. VII.1945.


U IME NARODA JUGOSLAVIJE

Vojni sud Komande grada Zagreba sastavljen od poručnika Kovačević Žarka kao predsjedatelja vijeća, kapetana Valjan Vladimira i redova Pierbon Viktora kao članova vijeća, sekretara Radan dr. Ota kao zapisničara, u prisustvu istražitelja Lončar Ivana kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu protiv okriv. BOCAK VALENTINA i družine radi služenja okupatoru, nakon održanog glavnog pretresa u prisustvu okrivljenih donio je dana 9. VII. 1045. slijedeću

PRESUDU

Okrivljeni :
1. BOCAK VALENTIN Stjepanov i Barbare rodj. Celovec rodj. 4. II. 1913 u Prikraju, kotar Križevci, zavičajan i stalno boravi u Križevcima, svećenik, rkt. Hrvat, neoženjen ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan.
2. ŠABALJA IVAN, pok. Ivana i Jelene. Rodj. Milčetić, rod. 22. V. 1915. u Podratu, kotar Krk, zavičajan i nastanjen u Zagrebu, svećenik, rkt. Hrvat, neoženjen, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan
3. VRANČIĆ ANTUN, Pavlov i Anastazije rodj. Trislić rod. 13. X. 1913. u Tovarniku, kotar Šid, zavičajan u Tovarniku, stalno nastanjen u Sremskim Karlovcima, svečenik, rkt. Hrvat, neoženjen, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan
4. ŽIVKOVIĆ ILIJA pok. Lovre pok. Marije r. Dabić, rod. 4. IX. 1910. u Štitaru, kotar Županja, zavičajan u Štitaru, nastanjen u Đakovu, profesor bogoslovije, neoženjen, rkt. Hrvat, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan
5. MEDIĆ HERBERT Egona i Marije rodj. Gerstner, rod. 10. XI. 1913. u Čepinu, kotar Osijek, zavičajan u Čepinu, zadnje stalno boravište u Podvinju, svečenik, rkt. Hrvat, neoženjen, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan

k r i v i s u

što su kao vojnici svećenici i viši časnici aktivno sudjelovali u neprijateljskoj vojsci te iskorišćujući položaj i ugled svećeničkog staleža putem propovijedi širili propagandu za krvoloka Pavelića i NDH, te podstrekivali mržnju prema narodima Jugoslavije,
dakle počinili krivično djelo pripadništva neprijateljskim oružanim formacijama, širenja neprijateljske propagande i pomaganja neprijatelju
pa su time počinili djela narodnog neprijatelja opisanog u čl. 14 Uredbe o vojnim sudovima;
napose k r i v i s u:
Onaj ad 1./ Bocak Valentin
što je vršio dužnost pobočnika logornika u Križevcima u ono vrijeme kada je logornikom bio Fištrović, organizator i izvršitelj masovnog hapšenja, paleža i ubijanja u Križevcima i okolici,
dakle počinio krivično djelo učestvovanja hapšenja, paleža i ubijanja mirnog stanovništva,
pa je time počinio djela ratnog zločinstva opisanog u čl. 13 Uredbe o v. s.
Ona ad 2./ Šabalja Ivan
Što je [od] konca 1943. pa do sloma tzv. NDH bio ustaški bojnik, dakle počinio krivično djelo aktivnog ustaštva.
Stoga se okrivljeni Bocak Valentin, Šabalja Ivan, Živković dr. Ilija i Medić Herbert na osnovu čl. 16 i 17 Uredbe o vojnim sudovima

P R E S U D J U J U

na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine u smislu čl. 6 zakona o konfiskaciji od 9. VI. 1945.
Ova presuda postaje izvršna nakon odobrenja od strane Vojnog suda II. Armije J.A.

O b r a z l o ž e nj e

Okrivljeni priznaju da su bili u neprijateljskoj vojsci na visokim časničkim položajima, ali se brane da su izvršavali samo svoju duhovničku dužnost.
Takovu obranu sud je odbacio kao neosnovanu, jer je njima kao svećenicima bila dužnost da ukažu na sve strahote koji su ustaški i švapski zločinci počinili po našoj zemlji i da pozivaju narod da stupi u borbu protiv okupatora. Protivno od toga oni svojim govorima podižu moral neprijateljskim vojnicima i potiču ih na daljnju borbu protiv vlastitog naroda. Tim svojim propovijedima, koji su u stvari obična agitacija za ustaški režim oni su samo produbivali teški i krvavi rat i njegove strašne posljedice u našoj zemlji. Oni su svojim ugledom i svećeničkim položajem služili ustaškim i nacističkim banditima i tako zlo upotrebili svoj položaj. Neki od njih pošli su tako daleko da su obavljali razne ustaške funkcije, tako je n. pr. okrivljeni Bocak bio pobočnik logornika u ono doba kad su u Križevcima vršena masovna hapšenja i ubojstva.
Svojim radom okrivljeni su se teško ogrešili o interese naroda, oni su to prećutno priznali svojim bijegom pred narodnom vojskom. Oni koji tvrde da su radili po svojoj savjesti i dužnosti nalaze se skupa u društvu sa zločinacima i banditima u bijegu pred vlastitim narodom.
Krivnja je njihova dokazana a posljedica djela teške, pa je sud donio presudu kao u dispozitivu, koja se temelji na propisima Uredbe o vojnim sudovima.

Smrt fašizmu – sloboda narodu !

Zapisničar : Pretsjedavatelj vijeća :
Dr. Radan [v.r.] M.P. Kovačević Žarko [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 306, Vojni sud Komande grada Zagreba, 347/1945.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #82 : 21 Rujan 2008, 13:52:40 poslijepodne »
VRHOVNI ŠTAB
NOV I POJ
… maja 1944
UREDBA O VOJNIM SUDOVIMA

I.
USTROJSTVO I NADLEŽNOST VOJNIH SUDOVA

Čl. 1
U vezi naredbe Vrhovnog štaba NOV i POJ od 8. II. 1944. g. o formaciji Štaba korpusa i korpusne vojne oblasti ukidaju se dosadašnji vojni sudovi komandi područja i narodno-oslobodilačkih brigada i odreda. Vojno-sudsku vlast vršiće Vojni sud korpusa, Vojni sud korpusne vojne oblasti i Viši vojni sud.

Čl. 2
Vojni sud korpusa i korpusne vojne oblasti sude za sva djela koja su uperena protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije, protiv tekovina i interesa te borbe, za krivična dela vojnih lica i ratnih zarobljenika – osim za dela koje spadaju u nadležnost Višeg vojnog suda.

Čl. 3
Viši vojni sud sudi po važnijim delima ratnih zločinaca i krivičnim delima viših oficira i generala narodno-oslobodilačke vojske.
Odlukom Vrhovnog štaba može Viši vojni sud suditi i za svako delo za koje je nadležan Vojni sud korpusa ili korpusne vojne oblasti.

Čl. 4
Vojni sud korpusa sudiće po krivičnim delima vojnika, podoficira i nižih oficira svog korpusa. Ovaj sud sudiće i za sva dela lica, na teritoriji kojom se kreće i vrši ratne operacije, a gde se brža sudska odluka pokaže potrebnom.

Čl. 5
Vojni sud korpusne vojne oblasti sudiće za sva ostala dela iz ove Uredbe, koja nisu obuhvaćena u čl. 3. i 4. Ovaj sud nadležan je i za sva sudjenja krivičnih dela vojnika, podoficira i nižih oficira operativnih jedinica u slučaju njihovog namernog izostajanja iz jedinice ili dezerterstva.
Vojni sud korpusne vojne oblasti sudi i za sva dela lica počinjena na neoslobođenoj ili privremeno napuštenoj teritoriji.

Čl. 6
S vojnim licima u pogledu potsudnosti izjednačuju se i gradjanska lica, koja stoje u bilo kakvom službenom odnosu s vojskom, ili počine krivično delo protiv pripadnika vojske ili u zajednici s pripadnicima vojske, u vojnim prebivalištima, na štetu vojnih poduzeća, ustanova ili stvari, zatvorenici vojnih zatvora i slično.

Čl. 7
Viši vojni sud formira se kod Vrhovnog štaba NOV i POJ. Viši vojni sud može imati više veća, koja mogu biti stalna /kao na pr. kod Glavnih štabova ili štaba kojeg korpusa/ ili za pojedini slučaj. Veća postavlja Vrhovni štab na predlog predsednika suda, koji je ujedno i šef vojno-sudskog otseka Vrhovnog štaba. Svako veće Višeg vojnog suda sastoji se iz pretsedatelja i dva člana. U pojedinim slučajevima može veće imati i više članova.

Čl. 8
Vojni sud korpusa sačinjavaju sudska veća, od kojih se jedno formira kod štaba korpusa, a po jedno kod svake divizije. Veće se sastoji iz pretsedatelja i dva člana. Vojni sud korpusa može po potrebi formirati sudska veća i kod pojedinih brigada, koje su na samostalnom zadatku, odeljene od divizije.

Čl. 9
Vojni sud korpusne vojne oblasti formira se kod korpusne vojne oblasti. On donosi svoje odluke u veću, koji se sastoji iz pretsedatelja i dva člana. Taj sud može po potrebi obrazovati svoja veća kod komandi područja.

Čl. 10
Pretsednik vojnog suda korpusa je u isto vreme pretsednik Vojnog suda korpusne vojne oblasti.
On se stara o jednoobraznosti sudovanja.
Pretsednika zamenjuje potpretsednik.
Veće vojnog suda korpusa pri štabu korpusa sačinjavaju pretsednik suda kao pretsedatelj, jedan oficir štaba korpusa te jedan podoficir ili redov. Divizijsko veće Vojnog suda korpusa sačinjavaju jedan oficir iz štaba divizije kao pretsedatelj te komandant ili zamenik komandanta jedne od brigada i jedan podoficir ili redov. Kad se formira veće Vojnog suda korpusa u brigadi, pretsedatelj mu je jedan oficir iz štaba brigade, a članovi komandant ili zamenik komandanta jednog od bataljona te jedan podoficir ili redov.
U veće Vojnog suda korpusne vojne oblasti pri korpusnoj vojnoj oblasti ulaze pretsednik suda kao pretsedatelj, jedan oficir korpusne vojne oblasti i jedan podoficir ili redov. Područno veće Vojnog suda korpusne vojne oblasti sačinjavaju jedan oficir iz komande područja kao pretsedatelj te jedan oficir iz oficirskog kora sa teritorije područja i jedan podoficir ili redov.
Pošto ne postoji vojno-sudski otsek kod korpusa, sudsko-administrativne poslove Vojnog suda korpusa vodi pretsednik, a vojnog suda korpusne vojne oblasti potpretsednik. U slučaju odlaska operativnog dela štaba korpusa sa svoje teritorije, jedan od njih odlazi s operativnim delom štaba korpusa, a drugi ostaje u korpusnoj vojnoj oblasti.
Pretsednika i potpretsednika Vojnog suda korpusa postavlja Vrhovni štab NOV i POJ na predlog Glavnog štaba.
Glavni štab ima svoj vojno-sudski otsek.
Članove veća Vojnog suda korpusa i njihove zamenike kao i članove veća Vojnog suda korpusne vojne oblasti i njihove zamenike postavlja štab korpusa. Sastav ovih veća dostavlja se Višem vojnom sudu.
Veća sude svaki predmet samostalno.
Pretsednik i potpredsednik mogu pretsedati svakom sudskom veću.

Čl. 11
Svako sudsko veće ima sekretara, koji treba po mogućnosti biti stručni sudac ili svršeni pravnik. Njega imenuje iz redova lica koja su proverena u osobodilačkoj borbi vojni sud, u čiji sastav ulazi veće, kod koga sekretar radi.
Sekretar pomaže raditi administrativne poslove, vodi zapisnik, sastavlja nacrt sudske odluke i ima u veću savetodavni glas.
II.
KRIVIČNA DELA, KAZNE I ZAŠTITNE MERE

Čl. 12
Vojni sudovi sude za: a) ratne zločine, b) dela narodih neprijatelja i c) krivična dela vojih lica i ratnih zarobljenika.

Čl. 13
Ratnim zločincima, bili oni gradjani Jugoslavije, okupatorskih ili drugih zemalja, imaju se smatrati: pokretači, organizatori, naredbodavci te pomagači i neposredni izvršitelji masovnih ubijanja, mučenja, prisilnog iseljavanja, odvodjenja u logore i na prisilni rad stanovništva, zatim paleža, uništavanja i pljačke narodne i državne imovine; svi pojedini posednici imanja i preduzeća u Jugoslaviji, okupatorskim i drugim zemljama koji se nečovečno esploatirali radnu snagu na prisilni rad odvedenih ljudi; funkcioneri terorističkog aparata i terorističkih naoružanih formacija okupatora i domaći u službi okupatora; oni koji su vršili mobilizaciju našeg naroda za neprijateljsku vojsku.

Čl. 14
Narodnim neprijateljima imaju se smatrati; svi aktivni ustaše, četnici i pripadnici ostalih oružanih formacija u službi neprijatelja i njihovi organizatori i pomagači; svi oni koji su u službi neprijatelja ma u kom vidu – kao špijuni, dostavljači, kuriri, agitatori i slično; koji su nateravali narod da okupatorima preda oružje; svi oni koji su izdali narodnu borbu i bili u dosluhu sa okupatorom; svi oni koji se odmetnu od narodne vlasti i rade protiv nje. Svi oni koji razaraju narodnu vojsku ili su na drugi način pomagali i pomažu okupatora; svi oni koji izvrše teške slučajeve ubistva i pljačke i slično.

Čl. 15
U krivična dela vojnih lica, koji usled svoje teže prirode, prelaze okvir disciplinskih prestupa, ubrajaju se pored ostalog: ne/vršenje ili nemarno vršenje vojne službe iz koga izvire veća šteta za celinu; ne/ispunjavanje naredjenja; pasivni otpor koji ide na slabljenje vojne sile; napuštanje stražarske dužnosti; dezerterstvo iz narodne vojske; namerno uništavanje borbene sposobnosti svoje ili drugoga; kvarenje i otudjivanje vojne spreme i oružja; ometanje snabdevanja, transporta, poljskih i ostalih radova namenjenih za vojsku i narod; zloupotreba u dužnosti; podnošenje lažnih izveštaja; povreda čuvanja važne vojničke tajne; ne/brižljivo lečenje bolesnika i ranjenika; širenje lažne neprijateljske propagande; razaranje unutarnjeg jedinstva i borbenog raspoloženja medju vojnicima; surovo postupanje s narodom.
Vojni sudovi sude vojnim licima i za krivična dela kao što su: lišenje života, telesna povreda, silovanje, pljačka, kradja, prevara, palež i.t.d.
Ako ovakva i slična dela počine ratni zarobljenici, smatraće se kao dela teže prirode.

Čl. 16
Vojni sudovi izricaće ove kazne i zaštitne mere: a) strogi ukor, b) imovinsku kaznu /novčanu, u naravi, u delu/, c) izgon iz prebivališta, d) lišenje čina odnosno zvanja, e) uklanjanje s položaja, f) prisilni rad u trajanju od tri meseca do dve godine, g) teški prisilni rad u trajanju od tri meseca do dve godine pa i više, i h) smrtnu kaznu.
Uz ove kazne može sud izreći gubitak vojničke časti i gubitak gradjanske časti - na odredjeno vreme ili za uvek te konfiskaciju imovine.

Čl. 17
Kaznu i zaštitne mere odmeruje sud nakon brižljive ocene prema težini dela i njegovim posledicama, prema stepenu krivične odgovornosti i opasnosti počinitelja imajući u vidu njegovu prošlost i vaspitanje te uzimajući u obzir i ostale otežice i olakšice.
Više vrsta kazni i zaštitnih mera mogu se zajedno izreći prema prirodi dela i počinitelja.
Vreme provedeno u pritvoru ili istražnom zatvoru uračunava se u kaznu prisilnog rada i teškog prisilnog rada.
Kad sud izriče smrtnu kaznu, izreći će u presudi ujedno i gubitak vojničke odnosno gradjanske časti te konfiskaciju osudjenikove imovine u korist Narodno-oslobodilačkog fonda u saglasnosti s postojećim propisima o konfiskaciji. Ove kazne primeniće sud i kada u težim slučajevima izriče kaznu prisilnog rada i teškog prisilnog rada.
Kazna prisilnog rada, teškog prisilnog rada, izgon iz prebivališta i imovinska kazna mogu se izreći uslovno za vreme od šest meseci do dve godine, pa ako osudjenik tokom vremena, na koje mu je kazna uslovljena, ne bude kažnjen za novo krivično delo, smatraće se kao da kazna nije ni izrečena, što će sud posebnim rešenjem ustanoviti i po potrebi objaviti.

III.
POSTUPAK I IZVRŠENJE PRESUDE

Čl. 18
Postupak vojnih sudova imade biti brz i bez suvišnih opširnosti, ali potpun. Radi pripreme glavnog pretresa postaviće štab korpusa pri svakom sudskom veću vojnog istražitelja /islednika/. Isto tako će i Vrhovni štab postaviti sudskog istražitelja pri svakom veću Višeg vojnog suda. Istražitelj vodi istragu na taj način da prikuplja dokazni materijal kako optužbe tako i odbrane potreban za glavni pretres, saslušanjem okrivljenog, svedoka i prikupljanjem ostalih dokaza.
Istražitelj će povesti postupak na pismenu ili usmenu prijavu ma sa čije strane ona dolazila, ili po službenoj dužnosti.
Istražitelj će u prvom redu s predsedateljem ili najbližim članom sudskog veća rešiti pitanje, da li će se osumnjičeno lice zadržati u pritvoru ili istražnom zatvoru, ili ne.
Lica se ne mogu hapsiti na osnovu neproverenih podataka, ali se mogu privesti radi saslušanja.
Prilikom vršenja istrage istražitelj ima dužnost da prikupi što tačniji materijal o krivčnom delu. Kad se u toku istrage pokaže da je u pitanju zločin špijunaže ili petokolonaštva, istražitelj će o tome odmah obavestiti organa službe a zaštitu naroda i voditi dalji postupak u sporazumu s njime.

Čl. 19
Po potrebi štab korpusa postaviće islednika i kod pojedinih brigada odnosno komandi mesta, i to iz lica pri štabu brigade odnosno komandi mesta. Zadatak je ovih islednika, da odmah čim se u njihovoj blizini dogodi krivično delo ili uhvati sumnjivo lice, povedu izvidjaje saslušanjem osumnjičenog, svedoka i prikupljanjem ostalog dokaznog materijala. On će u slučaju potrebe nad osumnjičenim licem narediti pritvor. O svemu hitno telefonskim ili pismenim putem izvještava istražitelja pri nadležnom sudskom veću, od koga će primiti dalja uputstva za rad. Istražitelj sudskog veća će u takvim slučajevima narediti da se izvidjaji nadopune ili će lično doći na lice mesta da dovrši istragu, odnosno narediti da se osumnjičeni sa prikupljenim materijalom sprovede nadležnom sudskom veću.

Čl. 20
Pri saslušanju okrivljenog i svedoka istražitelj ima zapisničara kome diktira zapisnik. Zapisnik će potpisati istražitelj /islednik/, zapisničar i lice koje se saslušava. Ako je lice nepismeno stavit će na zapisnik otisak palca desne ruke, a potpisat će ga zapisničar, označivši to u zapisniku.
Ako saslušavano lice ne zna narodni jezik, upotrebiće se tumač koji će takodjer potpisati zapisnik.

Čl. 21
Čim se završi istraga, sastaviće se pismena optužnica i podneti sa svim spisima sudskom veću. Ako istražitelj smatra da treba istragu prekinuti, prekinuće je u sporazumu s pretsedateljem ili najbližim članom veća, a okrivljenoga, ako je u pritvoru ili istražnom zatvoru, pustiti na slobodu.

Čl. 22
Kad je krivična stvar dozrela za odluku, to jest onda kada je istraga završena, vojni sud će unapred odrediti ročište /dan i čas sudjenja/, na koje će pozvati sva potrebna lica. Svi članovi suda i zapisničar moraju biti prisutni za sve vreme suđenja.
Pretres počinje čitanjem optužnice, koju čita istražitelj. On na glavnom pretresu zastupa optužbu.
Pretresom rukovodi pretsednik veća.
Pretres je usmen, a najbitniji momenti uneće se u zapisnik o pretresu, koji će nakon zaključenja rasprave potpisati svi članovi sudskog veća i zapisničar. Pretres je javan, ali ga veće iz naročitih razloga može proglasiti tajnim.

Čl. 23
U slučaju da opuženi nije sposoban da se sam brani, sud će mu dozvoliti da izabere branitelja, ili će mu ga se odrediti. Branitelj može biti svako ko nije isključen po svojoj moralnoj kvalifikaciji.
Vojnim licima ne mogu biti branitelj civilna lica.

Čl. 24
Nakon zaključenja rasprave veće zaključuje o tome, da li je stvar zrela za presudu ili nije. Ako nadje da je zrela, izreći će osudjujuću ili oslobadjajuću presudu, a u protivnom slučaju odrediće potrebne nadopune i nakon nadopune ponovo sudjenje.

Čl. 25
Ako veće vojnog suda na glavnom pretresu ustanovi, da je delo za koje optuženo vojno lice odgovara disciplinske prirode, može i samo doneti odluku po propisima naredbe o disciplinskoj odgovornosti vojnih lica.

Čl. 26
Sud će izreći presudu nakon tajnog savetovanja i objaviti je optuženom. Istražitelj neće biti prisutan tajnom savetovanju.

Čl. 27
Kod ustanovljenja istine o delu i krivnji optuženog sud nije formalno vezan ni za kakva dokazna sredstva, već donosi svoju odluku po slobodnoj oceni. U zapisnik o glavnom pretresu uneće se i kratka sadržina presude koju je sud izrekao s kratkim bitnim razlozima.
Svi članovi veća imaju jednako pravo glasa. U slučaju da se mišljenja ne podudaraju, važi ono što zaključi većina. U slučaju da se presuda ne donese jednoglasno, veće će sastaviti zapisnik o većanju, u koji će član veća koji je ostao u manjini uneti bitne razloge svoga odvojenog mišljenja. Ovaj zapisnik o većanju priključiće se spisima u zatvorenoj koverti.

Čl. 28
Presude se izriču: “U ime naroda Jugoslavije”.
Presuda vojnog suda korpusa i korpusne vojne oblasti na pismeno sastavljena mora sadržavati:
1/ Naziv suda i imena svih članova sudskog veća, zapisničara, tužitelja ako ga ima, optuženog, branitelja ako ga ima, mesto i vreme donošenja presude i delo zbog kog se optuženi optužuje.
2/ Dispozitivni deo presude, u kome će biti tačno navedeni lični podaci optuženog, dela zbog kojeg ga sud proglašuje krivim, zakonska kvalifikacija dela, kao i kazna koja se dosudjuje,
3/ Obrazloženje presude koja se mora odvojiti od dispozitivnog dela presude. U obrazloženju će se točno navesti činjenice koje je sud utvrdio, kao i dokazna sredstva, koja su poslužila sudu za sticanje uverenja o istinitosti činjenica, na primer priznanja optuženoga, iskazi svedoka /poimenice kojih/, dokumenti, veštaci itd. Naročito valja obrazložiti koji su razlozi rukovodili sud pri oceni dokaza te odmeri kazne i zaštitnih mera /otežice i olakšice/.
Pismeno sastavljenu presudu potpisaće pretsednik veća i zapisničar.

Čl. 29
Kad sud izriče smrtnu kaznu, dužan je odmah presudu sa svim zapisnicima i kratkim referatom dostaviti Višem vojnom sudu odnosno nadležnom veću Višeg vojnog suda, koji će presudu nižeg suda odobriti, preinačiti ili ukinuti. Smrtna kazna sme se izvršiti tek nakon odobrenja po Višem vojnom sudu. U izuzetnim slučajevima, kad nema veze sa Višim vojnim sudom i nema verovatnosti da će se redovna veza uskoro uspostaviti, može veće Vojnog suda pri štabu korpusa odnosno pri korpusnoj vojnoj oblasti narediti izvršenje smrtne kazne i ne čekajući odobrenje Višeg vojnog suda. U takvom slučaju će ipak naknadno poslati spis Višem vojnom sudu s obrazloženjem zašto se je tako postupilo.
Kazna lišenja čina odnosno zvanja nad oficirima takodjer se ne može izvršiti pre nego je odobri Viši vojni sud.

Čl. 30
Smrtna kazna vrši se streljanjem, a u naročito teškim slučajevima vešanjem, odmah nakon primitka saglasnosti Višeg vojnog suda. O izvršenoj kazni ima se izvestiti Viši vojni sud.

IV.
ZAVRŠNE ODREDBE

Čl. 31
Vrhovni komandant NOV POJ može svojom naredbom, na predlog Višeg vojnog suda, po vojnim sudovima osudjena lica amnestirati, ako to zaslužuju, pomilovati opraštanjem kazne u celosti ili njenim sniženjem, pokrenuti postupak obustaviti, a ako nije pokrenut narediti da se i ne pokrene.

Čl. 32
U vezi s tačkom 6 Naredbe Vrhovnog štaba od 8. II. 1944. g. o formaciji štaba korpusa i korpusne vojne oblasti, one divizije koje su vezane na neku teritoriju kad uspostavljaju vojnu vlast onako kako je to predvidjeno za korpus, formiraće i vojni sud divizije. Članove tog suda imenuje Vrhovni štab NOV i POJ.
uredbe prestaje važiti Uredba Vrhovnog štaba od 29. XII. 1942. g. kao i ostali propisi doneseni na osnovu te Uredbe.
Istim danom prestaje važiti i Uredba o sudovima časti za oficire NOV i POJ.

Čl. 34
Redovne mesečne izveštaje vojno-sudskog otseka Vrhovnog štaba podnosiće Viši vojni sud neposredno, a Vojni sud korpusa i korpusne vojne oblasti preko Glavnog štaba.

Čl. 35
Ova Uredba stupa odmah na snagu.

VRHOVNI KOMANDANT NOV i POJ
MARŠAL JUGOSLAVIJE:
J. B. TITO v.r.

Offline SpiDom

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.034
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #83 : 21 Rujan 2008, 19:36:53 poslijepodne »
6 3.   o b l j e t n i c a

1 9 4 5 .   -   2 0 0 8 .

 

B O L N O   S J E Ć A N J E
 

Sveta misa zadušnica

u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu

služit će se u srijedu, 24. rujna 2008. u 17 sati

 

za 35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga,

7. srpnja 1945. godine, iz zagrebačkog zatvora Nova ves, uz sva usputna ponižavanja i vrijeđanja, otrpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je upriličeno takozvano suđenje, i gdje je 18 generala osuđeno na smrt,

što je uz teška mučenja izvršeno upravo 24. rujna 1945. godine. Za tjelesne ostatke im se ne zna.

 

Ostali su osuđeni na tešku robiju,

gdje ih je većina umrla ili ubijena.

 

Ti časnici mučenici su:

Artur Gustović, Đuro Grujić, Tomislav Sertić, Ivan Markulj, Ivan Tomašević, Slavko Skoliber,

Zvonimir Stimaković, Mirko Gregorić, Bogdan Majetić, Franjo Dolacki, Muhamed Kromić, Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip Šolc, Vladimir Metikoš, Rudolf Lukanec, Miroslav Sacher, Ivan Severović, Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesić, Rudolf Setz, Mićo Mičić, Zvonimir Jakšić, Vladimir Majer, Petar Sabljak, Anđelko Grabić, Ivan Pojić, Nikola Mikec, Zlatko Šintić, Franjo Džal, Antun Schuh, Hinko Hubl,

Julio Niderlender, Dragutin Čanić

 

Hrvatski rodoljubi, dođite na svetu misu i pozovite prijatelje!

 

Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadušnicama

hrvatskih mučenika u Beogradu!

Štovatelji


--------------------------------------------------------------------------------

Kako su nas ubijali...
 

   Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada neće moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih preživjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima.

   Dana 7. 7. 1945. svanulo je divno jutro. Kroz rešetke malih prozora "Nove Vesi" u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu vjerojatno sanjajući o svojima kod kuće koji ne znaju što se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, da li su na životu ili ne. "Diži se, brže, ustajte zločinaci!", prolama se najednom hodnikom i već se otključavaju teška vrata uzničke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa šmajserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Začuđeni što to ima značiti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u grupama prozivali i odvodili uvijek oko ponoći. Dižemo se još sneni i užurbano oblačimo ono malo odjeće što nam je još ostavljeno. Isto nas je začudilo kada je komesar stigao i počeo prozivati.

   l. Artur Gustović, 2. Đuro Grujić, 3. Tomislav Sertić, 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Tomašević, 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimaković, 8. Mirko Gregorić, 9. Bogdan Majetić, 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromić, 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip Šolc, 15. Vladimir Metikoš, 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Sacher, 18 Ivan Severović, 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesić, 22. Rudolf Setz, 23. Mićo Mičić, 24. Zvonimir Jakšić, 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. Anđelko Grabić, 28. Ivan Poić, 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko Šintić, 31. Franjo Džal, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin Čanić. Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki časnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici Švarc, Gestaldić i Lorin te mlađi časnici. Nakon proziva podijeliše nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadić marmelade. Potom nas odvedoše u dvorište zatvora koje je bilo načičkano s partizanima sa šmajserima i torbicama za kruh, po čemu smo odmah zaključili da se radi o nekom maršu. O maršu u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali zašto po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj našega puta. I da će svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje.

   Iz zgrade smo pošli jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagrebačkoj katedrali je upravo otkucavalo četiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Naši koraci odzvanjaju uobičajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo još uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolazeći pored kuće kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga dotični vidi i javi njegovima da je još živ, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da će ga strijeljati ako samo još jednom pogleda na stranu.

   Na Jelačićevu trgu skrećemo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo ćemo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpaše u jedan vagon za stoku. Zatvoriše vrata i prozore. Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Naš vlak vrlo sporo napreduje. Svaki čas zastajemo. Na kolodvorima se čuje kako se plešu partizanska kola. Drugoga dana pred večer stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put puštaju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez ičega kupajući se u znoju ljetne žege. Nakon jednoga sata krećemo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji viču žene i muškarci: "Ustaše vode na sud. Da im oči iskopamo. Mi ćemo im suditi!" To sve bacajući kamenje i blato na naše prozore, tako da smo sakrivali glave rukama.

   Tako je išlo sve do sljedećega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na suđenje, da nam sude Srbijanci, u čijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izišli iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju štapovima i šakama, pljujući po nama hrvatskim časnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tražeći da nam oni odmah sude. Slučajno se okrenuh prema našemu vagonu i tada mi posta jasno zbog čega ono po kolodvorima pri prolazu našega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano "Vodimo ustaške zločinace na suđenje!", "Smrt Ustašama!", kao i druge slične parole. I to sve ogromnim slovima. Stražari su očito uživali sa srbijanskom masom koja nas je dočekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli čuvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred naše kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno pojačalom ponavlja: "Narode vodimo ustaše, dođite ih vidjeti!" I zaista narod se skupljao sa svih strana cijelim našim putem do beogradskog kolodvora pa i dalje do našega zatvora. U početku se čuje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. Što smo se više približavali središtu Beograda to masa postaje sve veća i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom dođe do vrhunca napetosti strasti i psovki Počeše nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stražara. Tek tada komesar naredi stražarima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao kiša. Jedan oveći kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija stražari uzeše oružje "na gotovs" po naredbi komesara. Po nama kamenje više prestade padati, niti ima više smrtnih slučajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon našega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posjećuju neki Srbijanci sa psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su još prostije. Nakon nekoliko dana premjestiše nas u Dobrinjčevu ulicu a potom u Đusinu u sudski zatvor. "Posjete" ne prestaju. Konačno početkom rujna, dođe nas posjetiti i javni tužitelj partizanski pukovnik Crnogorac Malović. I reče nam kako čaršija traži da nam sudi kao što se sudilo i nekakvom četničkom centralnom komitetu Srbijanaca, te da više nismo zarobljenici nego ratni zločinci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da će nas ipak na sudu suditi čemu do sada nismo bili navikli. Pored toga suđenje četničkom komitetu nije bilo drastično. Samo jedan je bio osuđen na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izrečene minimalne kazne od šest mjeseci zatvora.

   Dana 13. rujna počelo je suđenje sada trideset i četvorici hrvatskih generala i visokih časnika Vojske NDH u Beogradu. I to suđenje je bilo javno. Gradska općina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za suđenje hrvatskim časnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na čelu im predsjednik partizanski pukovnik Hrnčević, bivši domobranski sudski časnik. Dodijelili su nam čak i branitelja i sudi se "po zakonu"... Javni tužitelj je Crnogorac pukovnik Malović. On traži za svakoga od nas osim apotekarskog pukovnika Pajića, smrtnu kaznu. Nakon pročitane optužnice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se počeli pozivati na svjedoke, što se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke koje nitko od nas nije nikada niti očima vidio. Tako je to išlo punih sedam dana, cijeli tjedan. Još uvijek smo vjerovali da ćemo se ipak moći braniti. Neki se počeše žaliti protiv novinarskih izmišljotina dočim nas pukovnik Hrnčević uvjerava da ćemo to moći reći kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Miletić drži svoje uloge branitelja i na kraju hoće dokazati kako djela navedena u optužnici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tužitelj. Jedan poručnik poče riječima kako ga je sram braniti nas hrvatske ustaše, najzloglasnije zločinace. Njega pukovnik Hrnčević ne prekida kao pukovnika Miletića, kojemu je zabranio govoriti. Nakon te sudske ceremonije pozvaše prvo generala Gustovića. "Da li se osjeća krivim?" Odlučnim "Ne!" odgovori ovaj hrvatski general. "Dobro, sjednite!" Više mu ništa ne dozvoli reći general Hrnčević, osim te jedne jedine riječi "Ne". Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tuče i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili došli na suđenje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvršene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odsluženih godina robovanja ili s pomilovanjima pušteni. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik Šintić, dok je u zatvoru ubijen pukovnik Čanić. Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec. I zemni ostaci pobijenih hrvatskih generala i visokih časnika leže u Beogradu i Srbiji. Kada će biti vraćeni i dostojno pokopani u svojoj zemlji Hrvatskoj?

Anonimni sudionik događaja

 
Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. (2 Kor 1,24)

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #84 : 24 Rujan 2008, 09:33:35 prijepodne »
I z v j e š t a j.

rada Povjereništva OZN-a za trg. Pakrac od oslobadjanja do 25.IX.44.

Nakon oslobodjenja Pakraca i Lipika već prvoga dana izdan je proglas o zabrani kretanja gradjanstva danju i noću preko bubnja i otštampanih letaka, o predaji oružja i vojne spreme. Zatim se pristupilo hapšenju najistaknutijih tipova. U hapšenju istih u Pakracu su ipak postignuti lijepi rezultati, tako da se tek manji broj domaće bande uspio izvući, dok u Lipiku nije bilo naročitog uspjeha, pošto su izbjegli baš oni najteži banditi sem izvjestitelja Hojke, Pere Štefančića i nekih drugih. U Pakracu je uhapšeno od početka do sada oko 170 lica što domaćih, Španovčana i ostalih uljeza od kojih 90 ljudi upućeno u logor Mihače, oko 60 na prisilni rad u novogradiško područje, a to su svi Španovčani i iz Dragovića čiji nam podaci nisu još poznati dok ih ne provjerimo. Ostale smo uputili u Komandu mjesta kao domobrane na raspored. Vrlo mali broj nakon preslušanja tih hapšenika vraćen je i pušten kući na slobodu uz daljnju pasku naše povereničke mreže.
U Lipiku je pohapšeno 31 ljudi od kojih se 24 nalaze u logoru Mihačima, ostalo nešta nakon preslušanja pušteni kući a nekoji upućeni na prisilni rad u novogradiško područje. Nastavlja se postepeno hapšenje ovih mesta kao i čitavog kotara.
Dana 17.IX.o.mj.t.g. provedeno je generalno čišćenje i istjerivanje svih uljeza-izbjeglica Španovčana, Dragovčana, Bosanaca, Hercegovaca i ostalog ološa iz okolnih sela kako iz Pakraca tako i Lipika. Izbjeglice Španovice i Dragovića su istjerani u Kapetanovo Polje na napuštenu Švapsku zemlju, a Bosanci i Hercegovci na neoslobodjeni teritorij u pravcu Okučana i drugih uporišta. Što se nije rečenog dana uklonilo i izgnalo to se narednih dana sve do sada čistilo. Ljudi od tih osim starih i djece su većinom pohapšeni i otjerani na prisilni rad.
Kasnije poslije prvog hapšenja izdano je u oglasu preko bubnja slobodno kretanje gradjana preko dana od 6 sati ujutro do 8 sati na veče. Istovremeno se pristupilo izdavanju dozvola boravka svim gradjanima domaćima kao i strancima koji su dulje vrijeme u mjestima. Strancima se taj rok boravka ograničio sa 20 do 30 dana, dok se domaćima izdavalo do opoziva. Ove su dozvole izradjene prema dobivenim formularima od naših nadležnih rukovodioca u knjižari Filipovića, no kasnijim saopštenjem nadležnih iste nisu odgovarajuće što će se uskoro zamjeniti sa običnim propusnicama koje će odgovarati za boravak i kretanje gradjanstva. Inače nema naročitih razlika u tim obrazcima. Strancima kojima je dozvola izdana do odredjenog roka, produljivat će se prema izgledu i nahodjenju. Izvršio se popis svih državnih činovnika i službenika te uvedeni kratki podaci o njihovom stavu prema NOB-i i ustaštvu. Izdano je u oglasu točenje alkoholnog pića po gostionama do odredjenih sati, oglas kojim se odobrilo i preporučilo otvaranje svih trgovačkih radnja kao i obrtničkih na koje se to odnosilo. Odobreno je oglasom kretanje gradjana do 23 sata.
Dana 23.IX.1944. streljan je ustaški tabornik iz Sirača Krco Valenta koji je poznat svojim terorom i pljačkom po čitavoj okolici Sirača, a na temelju konkretnih dokaza i svjedočanstva.
Dna 24.o.mj. počelo se sa popunjavanjem kartoteka svih gradjana koji će rad trajati vjerojatno tri a možda i više dana dok se svi ne upišu.
Od prvoga dana pa na ovamo izdalo se ogroman broj propusnica kojekakovim raznim licima.
Školovanje našeg kadra, postavljanje i učvršćivanje naše obaveštajne mreže bili su takodjer medju najvažnijim zadacima našega rada.
Vodjenju kancelarijskog rada i pravilne administracije na osnovu do sada stečenog iskustva dolaskom ovamo posvećuje se puna pažnja.
Danas 25.IX.44. cenzurisanjem filmova u kinu izbačen je jedan film fašističke propagande.
Još u početku zaplenjena je sva poverljiva arhiva po ovdašnjim svim uredima tako i Lipiku.
Zaplijenjene su sve fotografske slika fotografskih radnji sav neprijateljski propagandni materijal-štampa.

25.IX.1944.
Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Za poverenstvo
Branko … [v.r.]

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #85 : 24 Rujan 2008, 09:34:35 prijepodne »
SEKRETAR PARTIJSKE ORGANIZACIJE
IV UDARNE BRIGADE III UD. DIVIZIJE
Dana 31. V. 1945.

SEKRETARU DIVIZIJSKOG KOMITETA KPH
III UDARNE DIVIZIJE
POLOŽAJ.

Šaljem Ti izvještaj o partijskom radu za mj. maj 1945. g.

1./ POLITIČKI IZVJEŠTAJ:
Političko stanje u brigadi za ovaj mjesec dana je slijedeće:
Naši borci prilikom napredovanja od Papuka pa do Austrijske granice bili su zadovoljni t.j. izdržali ove tolike maršrute naročito preko tih planina znajući da oslobađaju svoju zemlju. Za to vrijeme nije bilo dezertera što se očituje u političkom stanju. Bilo je boraca koji nisu mogli da idu od nažuljanih nogu ali su ipak dolazili i stizali brigadu. Borcima se govorilo usput i u koloni o značaju takovoga marša odnosno napredovanja naše armije na Austrijsku granicu. U vezi s tim pokretom i tako napornim maršem mi smo borcima objasnili značaj maršrute od Dilja pa na Austrijsku granicu i zarobljavanja nekoliko stotina hiljada ustaških krvnika koji su pokušavali da pobjegnu Englezima. Ta direktiva je prenešena na borce i borcima je to objašnjeno. Nekog masovnog političkog rada nije bilo ali ipak se radilo individualno sa borcima.
U Sloveniji naši borci su se interesovali kada će mo krenuti u Slavoniju, stari borci t.j. stariji ljudi su govorili kada će mo njih odpustiti kući, mi smo im na to odgovorili da kuće nema i da treba tekovine narodno oslobodilačke borbe čuvati puškom u ruci.
Mržnja kod naših boraca postoji dosta slaba naročito kod novih boraca koji su u zadnje vrijeme došli u naše jedinice, naročito Mađara i drugih novaka. To se očitovalo prilikom pratnje zarobljenika iz Maribora prema Slavoniji. Mi smo s naše strane poduzeli preko partije da se ta mržnja poveća održavajući sastanke kratke sa rukovodiocima i ukazivajući da su to najveći krvnici našega naroda i da treba prema njima postupati oštro i oprezno da nebi koji utekao. Uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vrijeme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t.j. koji ne može da ide, ali još uvijek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vode, kruha i t.d. /…/

SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU!

Sekretar:
Obradović Stanko [v.r.]

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #86 : 24 Rujan 2008, 09:35:53 prijepodne »
Mjesni N.O.O Stari Mikanovci
Broj Službeno
4.VI.1945

Kotarski N.O.O
Predsjedništvu
V i n k o v c i

Šaljemo Vam izjavu Baumgartner Rudolfa koju smo primili od istog 8.V.1945.
Moli se gornji naslov da se njegovi navodi opravdaju da ga uzmu po mogučnosti u zaštitu, jer taj čovjek je zaista pravi suradnik bio našeg pokreta, i od onoga dana kada je stigao iz Beća.
Meni je dobro poznato jer sam imao vezu sa njime da je bio veliki Antifašista proti Hitlerovac i kao takvoga dužnost nam je spasiti.-

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU !

M.P.
Tajnik:
… [v.r.]
[…]
KOTARSKI N.O.O. VINKOVCI
Pov. broj 14 / 1945
dana 4 /VI 1945

Nema razloga puštanju Vink. 6-VI 45
pošto je Nemac i član
Kulturbunda. U spise Nemože

Šef odseka
Blagojević [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis i rukopis
DAO SC Vinkovci, Kotarski NO Vinkovci, 1945., Pov. 14/45.

Insomnia

  • Gost
POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA - Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #87 : 26 Rujan 2008, 19:49:25 poslijepodne »
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA FNRJ
Opunomoćstvo uprave državne bezbjednosti
za kotar Imotski
Br. 468
3. V. 1948. god.
IMOTSKI


Predmet: Spisak likvidiranih – dostavlja se.

UPRAVI DRŽAVNE BEZBEDNOSTI ZA DALMACIJU

SPLIT


Predmet: Spisak likvidiranih – dostavlja.-

UPRAVI DRŽAVNE BEZBEDNOSTI ZA DALMACIJU
SPLIT

U vezi Vaše depeše broj 57 od 10. aprila 1948. godine u prilogu Vam dostavljamo spisak likvidiranih na ovom kotaru od oslobođenja do danas.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

Za Opunomoćstvo:

Drago Barbarić, V. R.

Insomnia

  • Gost
POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA - Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #88 : 26 Rujan 2008, 19:50:33 poslijepodne »
Spisak likvidiranih na kotaru Imotski poslije oslobođenja


637. BILIĆ MATE Antuna i majke Mare Ljubičić, rođen 27. V. 1922. godine u Runovićima, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Anom Glavota. Streljan je od jedinica Jugoslavenske Armije 1945. godine, kao ustaški jamar.


638. BUBALO MARIJAN Josipa i majke Šanter Ive, rođen 5. IV. 1919. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e. Ubijen kao 1945. godine.


639. BABIĆ MARIJAN Jakova i majke Barić Ane, rođen 5. X. 1902. godine u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Marijom Udovičić i imao troje djece. Streljan od UDB-e za Dalmaciju 1945. godine kao saradnik bande.


640. BILIĆ – KOVAČEVIĆ IVAN pok. Mate i majke Bilić Ane, rođen 16. V. 1874. g. u Studencima, kotar Imotski, radnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Matutinović Jokom – imao 8 djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Splitu od UDB-e za Dalmaciju.


641. ČEŠLJAR JOSO pok. Jose i majke Radelj Lucije, rođen 3. XII. 1901. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio je oženjen sa Kokić Anđom. Streljan u Zagrebu 1945. godine kao dezerter.


642. ČORIĆ IVAN pok. Mate i majke Kokić Jose, rođen 21. I. 1900. god. u D. Prološcu, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, državljanin FNRJ-e, bio oženjen sa Grabovac Jelom. Streljan kao ustaša 1946.


643. GLAVOTA IVAN Matin i majke Anđe Grepo, rođen 8. XI. 1924. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, bio oženjen – imao jedno dijete. Streljan od jedinica NOV-e 1946. godine kao saradnik bande.

IVANOVIĆ IVAN Lukin i majke Ruže Bakota, rođen 22. vI. 1927. godine u Krstatici, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao bandit od KNOJ-a 20. II. 1947. godine.

644. JUROŠ MATE pok. Marijana, rođen 1910. godine u Gornjim Vinjanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Janjić Anom. Streljan kao ustaški dopukovnik po oslobođenju u Zagrebu.

645. JAKIĆ IVAN Antin i majke Ane Urlić, rođen 23. VIII. 1920. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan kao dezerter NOV-e 1945. godine.


646. JAKIĆ IVAN Marijana i majke Ive Jakić, rođen 29. III. 1923. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od NOV-e 1945. godine radi širenja neprijateljskih parola.

647. JUKIĆ IVAN Šimuna i majke Matije Šabić, rođen 2. XI. 1914. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, državljanin FNRJ-e, oženjen sa Šbero Anom – imao troje djece. Streljan 1945. godine od NOV-e, jer je odao vojničku tajnu.


648. JAKIĆ STIPAN „Jukišić“ Matin i majke Mare Ljubičić, rođen 1. III. 1923. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine, radi širenja lažnih parola.


649. MILAS LUKA pok. Luke i majke Ive Janjić, rođen 15. X. 1920. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od jedinica NOV-a 1. III. 1947. godine kao bunkeraš – bandit.


650. OLUJIĆ ANTE Grgin i majke Peričević Antice, rođen 13. VI. 1918. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen – ima jedno dijete. Streljan je 1947. godine kao pomagač bande.


651. STRINIĆ ANTE Ivanov i majke Brnas Anđe, rođen 10. VI. 1909. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Vidoš Katom – ima jedno dijete. Streljan 1946. godine kao ustaški emigrant.


652. TOLIĆ IVAN „Ratko“ pok. Mate i majke Vuksan Luce, rođen 21. X. 1917. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan od UDB-e Imotski kao saradnik bande.


653. VUKOVIĆ MARIJAN Marijana i majke Znavor Matije, rođen u Grubinama, kotar Imotski, zemljoradnik, Hrvat, oženjen sa Janić Anom ima petero djece. Streljan kao ustaša kamišar.


654. ŽDERO JURE pok. Ivana i majke Ive Buljan, rođen 20. IV. 1899. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen sa Marom Lešina, ima četvero djece. Streljan od NOV-e 1946 godine, jer je imao vezu sa bandom.

655. DRAGUN VATROSLAV Ivanov i majke Mare Mikulić, rođen 19. IV. 1913. godine u Lokvičićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan kao narodni neprijatelj u Zagrebu 1945. godine.

656. ŠUTO ANA žena Stjepana i majke Ljubičić Mande, rođena 1921. godine u Runoviću, kotar Imotski. Streljana kao jatak bande od UDB-e Imotski 16. II. 1947. godine.


657. ŠUTO MARIJA žena Stjepana i majke Milas Mare, rođena 8. IX. 1919. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvatica, domaćica. Streljana kao pomagač bande 16. II. 1947. godine.


658. GALOV LUKA Ivanov, majke Mijač Matije, rođen 16. IV. 1922. godine u Vidonjama, Bodžula, kotar Metković. Ubijen kao bandit 16. II. 1947. godine od UDB-e Imotski.


659. KUJUNDŽIĆ STJEPAN „Anton“ pok. Luke, rođen 22. VII. 1927. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski, streljan kao jatak bande 15. II. 1947. godine.


660. VILENICA PAVAO Ivanov i majke Lončar Luce, rođen 30. VI. 1927. godine u Vinjanima, kotar Imotski, streljan kao pomagač i saradnik bande 15. II. 1947. godine.


661. IVANOVIĆ IVAN Lukin, rođen 22. VI. 1922. godine u Krstatici, kotar Imotski. Streljan 15. II. 1947. godine kao jatak bande.


662. GABELICA-KOLEBIĆ ANTE pok. Ivana i majke pok. Jele Šalić, rođen 7. III. 1902. godine u Podbablju, kotar Imotski, likvidiran kao pomagač bande 10. III. 1947. godine.


663. MILAS LUKA pok. Luke i majke Ane Jonjić, rođen 10. XI. 1920. godine u Podbablju, kotar Imotski. Likvidiran kao bandit 16. II. 1947. god.


664. KUJUNDŽIĆ JOZO „Alfir“ Ivanov i majke Ruže Kujundžić, rođen 2. I. 1925. godine u Ivan-Begovini, kotar Imotski. Streljan kao jatak i aktivni pomagač bande 16. III. 1946. godine.


665. ZEC ANTE pok. Ivana iz Krstatica. Streljan u III. mjesecu 1947. god., kao bandit.


666. OLUJIĆ MARIJA kći Marijana iz Ciste Prova. Streljana u Makarskoj 1945. godine kao narodni neprijatelj.


667. PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Matije Bašić, rođen 1. V. 1923. godine u Raštanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Streljan kao bandit – odmetnik 7. II. 1948. godine.

« Zadnja izmjena: 26 Rujan 2008, 20:17:49 poslijepodne Insomnia »

Insomnia

  • Gost
POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA - Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #89 : 26 Rujan 2008, 19:51:27 poslijepodne »
668. JUKIĆ PAŠKO pok. Joze i majke Marije Šabić, rođen 10. VII. 1921. god. u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-zločinac.


669. KUNDID IVAN pok. Mije i majke Marije Jakić, rođen 10. VIII. 1906. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Kundid i imao 6 djece. Streljan u II. mjesecu 1946. godine od jedinica KNOJ-a, jer je imao vezu sa bandom.


670. KUJUNDŽIĆ MIRKO pok. Jure i majke Karoblan Mile, rođen 7. VIII. 1918. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.


671. KUJUNDŽIĆ IVAN pok. Ilije i majke Popić Ruže, rođen 25. I. 1920. godine u Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen, streljan kao ustaša – kamišar.


672. KUJUNDŽIĆ MARIJAN „Kuljan“ pok. Petra i majke Kljenjak Ane, rođen 8. X. 1912. godine u Ivanbegovine, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Kudžić Anom. Streljan kao ustaša – kamišar.


673. KUJUNDŽIĆ MILAN „Čila“ pok. Luke i majke Kujundžić Ane, rođen 8. II. 1924. godine u Ivanbegovini, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, nije bio oženjen. Streljan kao ustaša- kamišar.


674. LUBINA IVAN „Barišić“ pok. Marijana i majke Ive Gudelj, rođen 29. III. 1897. godine u Runovićima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Matijom Todorić – imao 9 djece. Streljan od NOV-e 1945. godine kao ustaški špijun.


675. LOZO ANA ud. Milana od oca Prgomet Mate i majke Ane Ivanko, rođena 1914. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski, domaćica, udata. Streljana 1946. godine u Zenici.


676. LEKO ANĐA Josipova i majke Cvitanović Matije, rođena 24. III. 1923. god. u Postranju, kotar Imotski, domaćica, Hrvatica. Streljana 1945. godine u Zagrebu kao ustaša.


677. LOZO MILAN pok. Mije i majke Ante, rođen 25. VIII. 1914. godine u Gornjem Prološcu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Prgomet Anom. Ubiven 1945. godine kao ustaša u Zenici.

678. LOVRIĆ IVAN-MILAN Matin i majke Livajić Mare, rođen 1921. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen, streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar ustaša.


679. LOVRIĆ ANTE Ivanov i majke Kujundžić Ane, rođen 1920. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar-ustaša.


680. LOVRIĆ IVAN Ivanov i majke Ane Kujundžić, rođen 1. I. 1923. godine u Poljicima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, neoženjen. Streljan 1945. godine od jedinica KNOJ-a kao kamišar-ustaša.


681. LASIĆ JOSO pok. Stjepana i majke Meter Jele, rođen 1884. godine u Šumetu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen. sa Talo Anom ima troje djece. Streljan kao ustaša 1945. godine u Imotskom.


682. LJUBIČIĆ IVAN Petrov i majke Jakić Ive, roođen 4. VI. 1922. godine u Runoviću, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio je oženjen sa Bitanga Anom, imao jedno dijete. Streljan je od jedinica NOV-e 1945. godine kao ustaša-zločinac.


MIKULIĆ IVO Grgin, rođen 27. IV. 1926. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat. Streljan od jedinica NOV-e 15. XI. 1945. kao ustaški zločinac.


683. MILAS IVAN pok. Bariše i majke Trutin Ruže, rođen 12. VII. 1904. godine u Drumu, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, bio oženjen sa Marom Perkušić – ima dvoje djece. Streljan 13. VIII. 1946. godine kao ustaša-kamišar od NOV-e.


684. VILENICA ANTE Ivanov i majke Mare rođene Gudelj, rođen 22. II. 1920. god. u Vinjanima, svršio 8 razreda srednje škole. Ubiven od jedinica NOV-e 1946. godine.


685. BULJAN ANTE pok. Mate i majke pok. Miserić Ruže, rođen 15. XI. 1922. godine u Gornjem Podbablju, kotar Imotski, zemljoradnik. Ubiven od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.


686. ŠABIĆ ANTE Ivanov i majke pok. Puljiz Matije, rođen 18. XI. 1922. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Bio ustaša od 1941. godine. Likvidiran kao bandit-odmetnik.-ž

687. GUDELJ MARIJAN Petrov, rođen 1919. godine u Podosoje-Podbablje, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.-


STRINIĆ ANTE Ivanov i majke Anđe Bradas, rođen 10. VI. 1909. godine u DonjemPrološcu, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.


688. MIKULIĆ ANTE pok. Stipana i majke Ive Strinić, rođen 2. XII. 1920. godine u Donjem Prološcu. Ubiven 1946. godine kao aktivni pomagač bande.


689. MUSTAPIĆ ILIJA pok. Petra, rođen 1898. godine u Lokvičiću, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u VII. mjesecu 1946. godine kao aktivni pomagač bande.


690. ČORIĆ MATE Ivanov i majke Jele Grabovac, rođen 15. II. 1925. godine u Donjem Prološcu, kotar Imotski. Ubiven u IX. mjesecu 1946. godine kao jatak bande.


691. KNEZOVIĆ MATE pok. Mije i majke Jele Knezović, rođen 22. XI. 1894. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubiven kao jatak bande od UDB-e Imotski u IX. mjesecu 1947. godine.


692. KNEZOVIĆ JOKA pok. Mate i majke Pavice Knezović, rođena 30. I. 1921. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski. Ubivena 24. IX. 1947. godine kao aktivni pomagač bande od UDB-e Imotski.


693. KNEZOVIĆ KRSTO Ivanov i majke Joze Tolić, rođen 4. IX. 1927. godine u Prološcu – Postinje, kotar Imotski, ubiven kao bandit-odmetnik 20. IX. 1947. godine od UDB-e Imotski.


694. VRLJIĆ MATE „CAR“ Petrov, rođen 20. II. 1904. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvat, radnik. Likvidiran u bijegu, bio bandit-odmetnik, dana 20. aprila 1948. godine.


695. PAVLINOVIĆ FILIP Matin i majke Marije Bašić, rođen 1. V. 1923. godine u Rašćanima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Ubiven u bijegstvu od UDB-e Imotski 7. II. 1948. godine.


696. ZEC MATE pok. Ivana i majke Gudelj Mare, rođen 17. XII. 1912. godine u Krstaticama, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik, oženjen, ima jedno dijete. Likvidiran 12. III. 1947. godine kao bandit-odmetnik.-


697. JUKIĆ NEDILJKO pok. Mare i majke Mande, rođen 1929. godine u Zmijavcima, kotar Imotski, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran kao bandit odmetnik od UDB-e Imotski 1947. godine.-

698. DRAGOVIĆ IVAN pok. Ante i majke Anđe, rođen 1922. godine u Podosoju, kotar Imotski. Likvidiran od UDB-e Imotski 1947. godine kao bandit-odmetnik.


699. LAŽETA PETAR pok. Mate iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. god. od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.

SIČENICA IVAN iz Ričica, Hrvat, zemljoradnik. Likvidiran 1947. godine od UDB-e Imotski kao bandit-odmetnik.
« Zadnja izmjena: 26 Rujan 2008, 20:18:02 poslijepodne Insomnia »