Autor Tema: Dokumenti o partizanskim zločinima  (Posjeta: 28705 )

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #60 : 05 Rujan 2008, 15:21:21 poslijepodne »
1945., lipanj 12.

Izvješće Dimitrija Georgijevića, opunomoćenika OZN-e za Jugoslaviju, upućeno Aleksandru Rankoviću, načelniku OZN-e Ministarstva narodne obrane DFJ, o kretanju kolona ratnih zarobljenika s austrijske granice i iz Slovenije, o logorima u Hrvatskoj i Vojvodini te o broju zarobljenika, ishrani i sanitetskoj službi
_____________

GENERAL-LAJTNANTU
A. RANKOVIĆU
Beograd

8. juna t.g. izvršilo se je glavno kretanje kolona ratnih zarobljenika koji su zarobljeni u Sloveniji i na granicama Austrije, ostale su manje grupe koje se nalaze na promatranju - čišćenju ili na eventualnim radovima koji nose vremenski karakter: opravka pruga, mostova, cesta i t.d. Sve kolone zarobljenika kreću se po ranije označenim punktama i oblastima.
Logori - mesta ratnih zarobljenika i brojno stanje istih je sledeće:

1. - ZA HRVATSKU
Na teritoriji Hrvatske postoje tri oblasti sa 12 logora:

IV VOJNA OBLAST
Logor u Sisku 5.086 Nemaca,
Logor u Karlovcu 4.367 Nemaca,
Logor u Petrinji 4.817 Nemaca,
UKUPNO: 14.270 Nemaca.

VI VOJNA OBLAST
Logor Podravska Slatina 4.000 Nemaca,
Logor Vinkovci 3.000 Nemaca,
Logor Osijek 3.905 Nemaca,
Logor Nova Gradiška 4.000 Nemaca,
Logor Virovitica 4.000 Nemaca,
Logor Slavonski Brod 4.000 Nemaca,
UKUPNO: 22.905 Nemaca.

X VOJNA OBLAST
Logor Bjelovar 5.000 Nemaca,
Logor Lepoglava 5.000 Nemaca,
Logor Popovača 3.000 Nemaca,
UKUPNO: 13.000 Nemaca.

Ukupno po Hrvatskoj nalazi se 50.175 zarobljenika.

2. - ZA VOJVODINU
Na teritoriji Vojvodine postoji 11 logora u sledećim mestima:

LOGORI U SREMU
Logor Srem. Mitrovica 375 oficira i podoficira
Logor Zemun 10.000 Nemaca,
Logor Ruma 5.555
Logor Pazova 5.000 ustaša,
Logor Petrovaradin 1.800 oficira

BARANJA
Logor Belje 424 četnika (samo?! pa de su se dele delije? :) op.a.op.sa.sa)

LOGORI U BAČKOJ
Logor u Apatinu 5.001 ustaša,
Logor u Somboru 6.025 ustaša,
Logor Nove Šove 4.647 Talijana,
Logor Novi Sad 2.448 Nemaca,
Logor Vrbas 4.800

LOGORI U BANATU
Logor u Pančevu 5.418 Nemaca,
Logor Glogonj 5.000 ustaša,
Logor Bela Crkva 5.000 Nemaca,
Logor Petrovgrad 10.000

Ukupno u Vojvodini zarobljenika ........................ 56.846.

Ukupno do sada logorisano je: 107.021 ratnih zarobljenika.

Od zarobljenih domobrana i ustaša, posle izvršenog čišćenja predato je dopunskim jedinicama II Armije ... 43.901.
Pored napred označenih logora i mesta nalazi se još izvestan broj oko 5.000 ranjenih i bolesnih zarobljenika po bolnicama logorskim formiranim u pravcima kretanja niz Savu i Dravu, Osijek-Vinkovci.
Od 15-20.000 ratnih zarobljenika nalazi se na raznim radovima kao i čišćenju u mestima: Maribor, Celje, Zidani Most, Zagreb, Samobor, Dugo Selo, Karlovac, Sisak i Petrinja.

Ukupno svega zarobljenika raznih narodnosti: 175.922.

3.- Po logorima je postavljen rukovodeći aparat i isti vodi kako administraciju tako i cjelokupnu brigu o ratnim zarobljenicima. Aparat je sledećeg sastava: komandant logora, komesar, oficir OZNE, sanitetski referent i intendant, a također se nalazi tehnički aparat po potrebi i obimu logora (na osnovi postojećih instrukcija Ministarstva narodne odbrane), pored rukovodećeg aparata po logorima, postoje i oblasni otseci za ratne zarobljenike, koji rukovode i kontrolišu rad po samim logorima.

ISHRANA ZAROBLJENIKA:
4.- Ishrani ratnih zarobljenika od časa prijema pa dalje u kretanju do određenih logora za smeštaj bila je nedovoljna, usled toga što pratioci zarobljenika nisu se držali pravaca određenih za kretanje niz Savu i Dravu - Osijek-Vinkovci, te je jedna linija bila i suviše pretrpana sa zarobljenicima a druga je bila prazna te se dešavalo da nije bilo dovoljno hrane za izdatak zarobljenicima.
Od 50.000 zarobljenika, koji se nalaze na teritoriji Hrvatske, najteže sa ishranom ide kod Vojne oblasti Karlovac, no za ovo su preduzete potrebne mere preko Komande II Armije, te je ista odgovorila da će pitanje snabdevanja hranom logora u Karlovcu rešiti u najkraćem roku, tj. najdalje do 14 tek. meseca. Ukoliko II Armija ne bi preuzela potrebne mere, ovaj će Štab izvestiti telegrafski, te tražiti da se zarobljenici iz Karlovca povuku i dođu u drugi logor u kojemu će biti ekonomske prilike sređenije.
Ubuduće zarobljenici će dobivati svoja sledovanja hrane po tablici br. 4, koja se u prilogu dostavlja.

SANITETSKA SLUŽBA PO LOGORIMA:
5.- Za vreme kretanja kolona bilo je veoma teško pružiti lekarsku pomoć kao i kontrolu u tom pogledu, pošto su zarobljenici bili u pokretu i nije bilo lekova koji bi se istima mogli dati a zamahom bolesti: prolev, ranjavanje nogu i opšta slabost, no zarobljenici su po dolasku u prolazne logore, ako je bilo potrebno odmah su stavljani u ambulante i logorske bolnice, gde su ostajali na liječenju, težih slučajeva obolenja kao pegavac ili epidemija nije bilo sem jednog slučaja u Karlovcu /pegavac/, no oboleli zarobljenik je bio odmah izolovan od ostalih. Bilo je 16 slučajeva oštrog proljeva kod zarobljenika Nemaca koji su umrli.
Sada je po svima logorima organizovana sanitetska služba i postoje ambulante sa potrebnim brojem osoblja i sanitetskim materijalom, ujedno formirano je i nekoliko bolnica, koje su za ratne zarobljenika. Snabdevene su sa sanitetskim materijalom ukoliko se sa istim raspolagalo. Sada se vrši lečenje ratnih zarobljenika u njima. Kako koja grupa ratnih zarobljenika ozdravi ODMAH se šalje u stalni logor.
6.- U krajevima - Oblastima i Okruzima, gde se nalaze logori ratnih zarobljenika dodeljeni su oficiri OZN-e od III Otseka na stalni, koji su stalno povezani sa III Otsekom, od Okruga i na više. Sa oficirima iz OZNE dodeljenim u logorima, ja sam lično svakom određenom oficiru dao potrebne instrukcije za rad u logorima sa zarobljenicima, također proveo sam jedno savetovanje sa oficirima OZNE, koji su dodeljeni po Oblastima II Armije. Do sada rad svih oficira OZNE po logorima skoncentrisao se na smeštaj zarobljenika i klasificiranje istih prema delima i rodovima vojske. Većina rada OZNE bila je kod domobrana, na njihovom ispitivanju i čišćenju od ustaša, četnika itd. iz razloga da bi se isti što pre predali Dopunskim jedinicama, te po izvršenju predano je 43.901 II Armiji. Rad organa OZNE nije bio kod ostalih zarobljenika, što još nisu popunjeni kartoni podataka a koji su primljeni tek 8 og ovog meseca.
Po završenom radu na popunjavanju kartona podataka moći ćemo pristupiti osnovnom poslu među zarobljenicima i raširiti svoj rad na istraživanju ratnih zločinaca itd.
Za popunjavanje kartona po logorima dodeljena su lica za pojačanje kako bi se rad što pre završio, a određena lica su organi OZNE i Vojnih oblasti.
Među ostalim zarobljenicima bilo je i žena s djecom kao i starijih ljudi, koji su povučeni bili sa ustašama, Nemcima i četnicima, te su organi OZNE po logorima takva lica otpuštali svojim kućama sa propusnicama na kojima je bilo označeno da se prijave svojim Mesnim narodno-oslobodilačkim odborima, te ukoliko se nađe da su izvesna lica od ovih kriva, ista će biti pozvata na odgovornost, jer organi OZNE nisu imali mogućnosti da izvrše potrebna isleđenja, već je to dato Mesnim odborima u nadležnost.
7. Po Hrvatskoj i Sloveniji ima dosta slučajeva gde su se domobrani, Nemci, ustaše, četnici itd. presvukli u civilna odela i još se nalaze na slobodi sa nazivom “DOMOBRANI”, aktivni i rezervni oficiri a također i podoficiri. U samom Zagrebu registrovano je kod Komande grada oko 10.000 oficira i podoficira.
Međutim kod stanovništva Zagreba vode se javni razgovori da pukovnici, potpukovnici i drugi koji su sarađivali sa ustašama i Nemcima, slobodno se kreću po Zagrebu, a čestiti mobilizovani nasilno i najureni ustašama na sever, nalaze se sada u logorima. Ovaj štab je mišljenja da bi trebalo sva ovakva lica staviti u logore i izvršiti potrebno čišćenje.
Za ovo kratko vreme rada među zarobljenicima došao sam da zaključka da bi bilo potrebno dodeliti mi dva oficira OZNE od I Otseka za Jugoslaviju, a također da zadužim u odelenju OZNE za Hrvatsku i odelenju za Vojvodinu po jednog oficira OZNE i Otseka za rad među zarobljenicima, pošto su većina zarobljenika inostranci.
Većina ratnih zarobljenika traži mi objašnjenje na koji će način pisati svojim poznatima. Ovaj štab za sada nema nikakvih uputa u tome pravcu, pa bi trebalo izdati jedan opšti uput za tu prepisku i odrediti mesto CENZURE, preko koje će sva ta pisma i dopisnice da idu. Ja sam mišljenja da bi cenzura svih zarobljeničkih pisama i dopisnica se vršila u ovome štabu i to preko komesara Štaba i to: sva pisma bi dolazila od zarobljeničkih kuća na ovaj štab a štab bi posle izvršene cenzure slao po logorima, tako isto bi bio postupak iz logora u ovaj štab i tek posle toga porodicama zarobljenika ili njihovim poznanicima t.j. adresantima.
Pored napred navedenog bilo bi potrebno izdati jedno Uputstvo za časopise kako naše tako i strane, da li da se isti daju zarobljenicima /jer ih traže/ ili pak ne, te ujedno izdati uputstvo za politički rad kod zarobljenika.-

Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Pukovnik
12 juna 1945. godine

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #61 : 05 Rujan 2008, 15:22:28 poslijepodne »
Broj: 18/45 16. lipnja [1945.]

Predmet: Izvješće o radu komisije

PREDSJEDNIČTVO ZEMALJSKE KOMISIJE
ZA UTVRDJIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA
Zagreb

Ova Anketna Komisija kreirana je početkom ovog mjeseca.
Na čelu komisije je član ZAVNOH-a, drug Dr. Ferdo Čulinović, a kao referenti su Dr. Josip Krmpotić i Dr. Marijan Hlača.
Cilj ove komisije je: pronaći i utvrditi kao zločince one, koji su svoje umne sposobnosti dali u službu neprijatelja i time mu najbolje poslužuju u porobljavanju, razjedinjavanju našeg naroda: koji su intelektualni začetnici zločina, koji su drugi kasnije provodili.
Rad ove komisije je tipično intelektualne prirode. On je opsežan i težak, jer mora raditi sa opsežnim materijalom, a za sada je usporen time, jer su okupatori i domaći izdajnici poduzeli sve, da zametnu trag svom odurnom poslu.
Komisija je do sada donijela odluku o utvrdjenju zločina ovih lica:
1. Dr. Ivana Krajača, bivšeg državnog vijećnika i publiciste,
2. Dr. Vladimira Bazale, univerzitetskog profesora,
3. S.M. Štedimlija, novinara,
4. Dr. Stjepana Ivšića, sveučilišnog profesora,
5. Dr. Vladimira Juraka, sveučilišnog profesora i člana t.zv. Medjunarodne komisije u Vinici ,
6. Dr. Milana Ivšića, profesora visoke komercijalne škole,
7. Dr. Kvirin Klementa Bonefačića, biskupa u Splitu,
8. Dr. Dragutina Šafara, bivšeg povjerenika Odvjetničke komore u Zagrebu i
9. Dr. Vinka Kriškovića profesora univerziteta.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Sekretar: Predsjednik:
Ferdo Čulinović [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 306, 18/45

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #62 : 05 Rujan 2008, 15:23:50 poslijepodne »
VOJNI SUD
KOMANDE GRADA ZAGREBA
Sud br. 232/45, 2.VII.1945.

U IME NARODA JUGOSLAVIJE!

Vojni sud Komande grada Zagreba sastavljen od kap. Ranogajec Vladimira kao pretsjedatelja vijeća, poručnika Kovačević Žarka i redova Bierobon Viktora kao članova vijeća, sekretara Radan Dr. Ota kao zapisničara u prisustvu istražitelja poručnika Županić Djure kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu okriv. Kovačić Mirka radi djela masovnog odvadjanja u logore, nakon održanog glavnog pretresa u prisustvu okrivljenoga donio je dana 2.VII.1945. godine sljedeću

presudu

Okriv. Kovačić Mirko pok. Martina i pok. Marije r. Wolger, rodjen 20.IX.1884. g. u Zagrebu, zavičajan u Zagrebu, sa stanom Skalinska br. 5, glazbenik, Hrvat, rkt., oženjen, bez djece, posjeduje jedno zemljište na Pantovčaku 111, i kuću na Pantovčaku 40, sudski navodno nekažnjavan

kriv je
1. što je koncem 1941. g. dobrovoljno stupio u ustašku organizaciju III. tabor i položio ustašku prisegu, te u istom ostao do konca t.zv. NDH,
dakle počinio krivično djelo aktivnog ustaštva,
apunbolahaha

2. što je od veljače do maja 1942. g. kao pripadnik ustaške bojne “5.XII.1918.” bio sa istom na terenu u Pokupskome i učestvovao u hvatanju simpatizera NOP-a i pljačkanju narodne imovine,
dakle počinio krivično djelo pljačke narodne imovine,
3. što je od 15.X.1942 do 8.II.1945. kao pripadnik gore spomenute bojne držao stražu i patrolisao po Zagrebu,
dakle počinio krivično djelo pomaganja okupatoru,
4. što je od opljačkanog židovskog imetka pribavio jedno zemljište i kuću,
dakle počinio krivično djelo učestvovanja u pljački narodne imovine,
pa je djelima pod 2 i 4 počinio djela ratnog zločinca, čl. 13 a onim pod 1 i 3 djela narodnog neprijatelja opisana u čl. 14 Uredbe o vojnim sudovima, pa se radi toga na osnovu čl. 16 i 17 spomenute uredbe i čl. 1 Uredbe o nadopuni Uredbe o vojnim sudovima

osudjuje

na 12 godina robije, trajan gubitak gradjanske časti i na konfiskaciju imovine u smislu čl. 6 Zakona o konfiskaciji imovine od 9.VI.1945.
Ova presuda postaje izvršna nakon odobrenje od strane Vojnog suda II. Armije J.A.

Obrazloženje

Priznanjem okrivljenikovim dokazana su djela iz dispozitiva optužnice.
Priznaje da je stupio u ustaški pokret i da je bio na terenu u Pokupskome. Brani se da on nije učestvovao u akcijama, jer je bio preveć star te je radio u kancelariji. Takovu njegovu obranu sud nije uvažio, jer je ipak sudionik u svim pljačkama koje njegova jedinica vrši i s kojom on živi i radi, mada on lično ne izvršava samo djelo.
Okrivljeni je takodjer priznao da je polazio na ustaške sastanke gdje su dobivali direktive za širenje ustaške propagande i vršenje nadzora nad svakim protuustaškim radom. Okrivljeni takodjer učestvuje u patrolama i stražarčenju po zagrebu i time direktno pomaže okupatoru. On takodjer od opljačkanog imetka kupuje jedno zemljište i kuću.
Poznato je da su ustaše prodavale opljačkanu židovsku imovinu svojim pristalicama uz vrlo niske cijene, te da su i ti t.zv. kupci bili u stvari saradnici u pljački. Jedan od takovih je i okrivljeni Kovačec.
Polazeći od gornjih činjenica sud okrivljenog smatra za sudionika u akcijama u Pokupskome. On iako star i nesposoban za borbenu jedinicu ipak odlazi u Pokupsko i time pokazuje želju da aktivno učestvuje u borbi protiv naroda. On doduše ne sudjeluje u akcijama, ali zato vrši druge službe u jedinici koje su takodjer nužne i koje bi inače morao vršiti jedan drugi mladji ustaša.
Radi svega izloženoga sud ga je proglasio krivim i presudio kao u dispozitivu. Sud nije primjenio najtežu kaznu, jer se je utvrdilo da lično nije bio krvavi ustaša te ga je presudio na kaznu robije.
Ova presuda temelji se na propisima Uredbe o vojnim sudovima.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Zapisničar: M.P. Pretsjednik, kapetan:
Oto Radan [v.r.] Vladimir Ranogajec [v.r.]

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #63 : 05 Rujan 2008, 15:25:00 poslijepodne »
1945., svibanj/lipanj
Gračani (Zagreb)

Izvještaj medicinskog tehničara Miroslava Haramije iz Gračana, djelatnika Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba, upućen Mjesnom NOO-u Gračani “o radu na pokapanju lješina i strvina na teritoriju Mjesnog Narodno Oslobodilačkog Odbora u Gračanima”
_____________

I Z V J E Š T A J
O radu na pokapanju lješina i strvina na teritoriju
Mjesnog Narodnog Odbora u Gračanima

Dana 10 maja nakon što je svršila borba, između Narodno Oslobodilačke Vojske to jest Jugoslavenske Armije i neprijateljske vojske koja je poražena, pristupilo se radu na pokapanju lješina i strvina, kojih je bilo mnogo, te su predstavljale opasnost po zdravlje tamošnjeg stanovništva, kao i stanovništva grada Zagreba.
Radovi su vršeni pod vodstvom druga Ferde Negra, a pod nadzorom druga Haramija Miroslava, obojica članovi Narodno Oslobodilačkog Odbora Gračani, a uz pomoč tamošnjih seljaka koji su se svi odazvali pozivu na rad koji je bio ogroman i od velike važnosti.
Sve lješine i strvine su pokapane na prikladnim mjestima uz prethodnu dezinfekciju krečnim mliekom, kaporitom i lyzolom u propisno duboke jarke, te propisno zagrnute zemljom.
Grobovi koji nisu označeni po rednom broju jesu kako slijedi:
Mjesto zvano “Strmec” 242 ljudi
" " “Ribnjak” 13 "
" " “Matkov brieg” 17 "
" " “Solača” 5 "
" " “Đurakov vočnjak” 10 "
" " “Gračani Banjaluka 27 "
" " “Šiftarov vrt” 1 "
" " " vinograd 1 "
" " “Bešičev vrt” 1 "
" " “Trnčevičevo dvorište” 1 "
" " " brieg 1 "
" " Sljeme “Stara sjenokoša” 8 "
" " “Okrugljak” 1 "
" " “Baničevo dvorište” 1 "
___________
ukupno 329 "

Grobovi koji su označeni po rednom broju jesu kako slijedi:
grob broj I. " " “Sledijev brieg” oko 50 "
II. " " “Peščenka” " 60 "
III. " " “Zdenčec” " 100 "
IV. " " “Zdenčec” " 20 "
V. " " “Zdenčec” " 32 "
VI. " " “Bjelčenica” " 40 "
VII. " " “Obernjak” " 40 "
VIII. " " “Krivičev brieg” " 40 "
IX. " " " " " 20 "
prenos 743 ljudi
grob broj X. mjesto zvano “Jelačićev brieg” br. 1 oko 30 ljudi
XI. " " " " " 2 " 10 "
__________
ukupno 783 "
Domačih ljudi poginulo je od ustaške ruke 23
svega 806
Od konja imade 42 komada koji su isto propisno zakopani.
Radne snage oko pokopa lješina i strvina je utrošeno od seljaka koji stanuju na području ovog mjesnog odbora: 572 ljudi
susjedni odbor: 46 "
ukupno 618 "

Sredstva za dezinfekciju su nabavljena od sliedečih ustanova:
T.t. “Pliva” Zagreb uz naplatu svote od 2.400 kn. Koji je novac uzet iz blagajne bivše opčine gračani o čemu postoji potvrda.
10 kg. Alkali lyzola
Higijenski zavod Zgb. 10 " "
" " " 24 " kaporita
Raskužni zavod Zgb. 10 " "
" " " 25 " Alkali lyzola
nađeno od bivše vojske 10 " kaporita
ukupno svega 89 "

Sva navedena sredstva za dezinfekciju su u glavnom utrošen u napred navedene svrhe doko još raspolažem sa količinom od:
10 kg. lyzola i
7 " kaporita
što če se potrošiti na dezinfekciju škole i stanova gdje je obitavala vojska.

Radovi na dezinfekciji i pokapanju mrtvih su završeni; neka se o tome izvjesti komandu Zagreba kao i o podatcima koje od poginulih posjedujemo što večina njih nije imala s razlogom koji se zamišlja; da pojedina lica nisu htjeli kod sebe imati dokumenta da ih se ne poznade kao ustaše ili niemce; te su ih prije pobacali.

Smrt fašizmu Sloboda Narodu

Haramija Miroslav
odb. za zdravstvo

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #64 : 05 Rujan 2008, 15:25:56 poslijepodne »
1945., srpanj 11.
Zagreb

Izvješće javnog tužitelja II. JA o nepravilnostima u postupku prema ratnim zarobljenicima
_____________

I Z V J E Š T A J

Po predmetu Ministarstva unutarnjih
poslova F.D.H. Pov. broj 44/45 od 1/VII
1945 g.:
O nepravilnim postupcima pripadnika J.A.
prema ratnim zarobljenicima i narodu.

1. Kad je postojao logor u Pakracu da su čuvari logora ubili dvojicu domobrana, zatim tukli narod koji je donosio hranu istima.
Stvar po toj točci nije do danas definitivno ispitana, niti točnost tog navoda utvrđena.

2. Da je u Slavonskoj Požegi u zarobljeničkom logoru gdje je bilo smješteno 30.000 ratnih zarobljenika ubijena dvojica od strane čuvara logora, radi toga što su primali hranu od naroda.
Na licu mjesta utvrđeno je po izjavi druga poručnika Milana Uskokovića, Komandanta mjesta Slavonska Požega, slijedeće:
“Sredinom mjeseca juna o. g. došlo je pred logor 150 civila koji su donjeli hranu zarobljenicima. Uprava logora dobila je naređenje od Komande Mjesta Slavonska Požega da hranu prima i zajednički djeli među zarobljenicima. Uprava logora saopštila je to civilima. Donosioci hrane nisu se htjeli držati tog naređenja, nego su na svoju ruku prilazili žici i davali hranu kako su kome htjeli. Čuvari ovog logora nekoliko su puta opominjali narod da se drži naređenja. Narod je na to počeo negodovati i šaputati između sebe da će razoružati čuvare logora i osloboditi zarobljenike. Stražari su odstranili civile i zabranili svaki prilazak žici, i narodu i zarobljenicima. Zarobljenici se nisu htjeli pokoriti tome nego su ponovno prilazili žici i tražili hranu. Kada nije bilo moguće mirno sprovesti naređenje stražarima nije preostalo drugo nego da upotrebe oružje, predhodno opomenuvši i zarobljenike i narod. Ponovnim pokušajem zarobljenika, nakon toliko opomena, stražari su zapucali i na taj način ubili jednog domobrana-ustašu i jednog lakše ranili. Nakon toga događaja došao je potpukovnik Roc iz Štaba X. Divizije i zabranio je upravi logora da više nesmije primati hranu od civila za zarobljenike.

3. Da je 17. juna 1945 godine u selu Cernik ubijeno 4 domobrana iz transporta od 3000 zarobljenika koji su praćeni iz Slavonske Požege u Novu Gradišku, i da je istog dana ubijen još jedan domobran od nekog majora pištoljem i to sve radi primanja kruha od naroda.
Po toj točki utvrđeno je slijedeće:
Štab X. Divizije izdao je naređenje Štabu IX. Brigade da sa jednim bataljonom izvrši pratnju tog transporta. Pomoćnik komesara iste brigade, drug kapetan Milovan Samardžić, izjavljuje u vezi s tim:
“Ja sam organizirao ovaj transport, dao upute rukovodiocima. Postrojio cijelu kolonu, održao kratki govor i podvukao kakve će izaći posljedice ako bi koji od zarobljenika pokušao bježati ili napasti pratioce. Kolona je krenula. Ja sam sa motorom otišao naprijed. Kolonu sam sačekao u selu Cernik kod Nove Gradiške. Tu mi je saopšteno sljedeće: Da su dvojica ustaša ubijena, radi toga što nisu mogli ići, a druga dvojica što su pokušala sakriti pod most, a jedan što je zločinački i razbojnički napao na komesara čete u namjeri da ga razoruža.
Napominje se da je ta grupa zarobljenika išla na likvidaciju, jer su to sve bili ustaše, zločinaci, žandari i policajci.

4. U selima kod Nove Gradiške ubijena su razna lica i zakopana u neprijateljske rovove. Istina je i utvrđeno je da du od strane OZN-e IX Krajiške Brigade i to nakon izvida i temeljno provedene istrage, ubijeni 21/VI/45 trojicu ustaša, a 22/VI/45 još dvojicu.

5. Da je 20 vojnika IX Krajiške brig. ubilo 50 domobrana u šumi. Utvrđeno je po izjavi komandira straže i zatvora kod okružne OZN-e Odsjek III kod Nove Gradiške, slijedeće:
Dana 18. ili 19. juna o.g. dobio sam zadatak da likvidiram jednu grupu ustaša legionara i žandara, ukupno 52. Naređenje mi je izdao šef Okružne OZN-e. Kako put nisam poznavao, uzeo sam za vodiča predsjednika NO-a Šumetljica . Zadatak sam izvršio. Sa mnom je još išao isljednik kod OZN-e drug Stevo, sa sedam boraca Narodne obrane.

6. Da je između sela Guletinca i Šumetlice nađeno 6 ili 8 leševa, koje su seljaci naknadno zakopali.
Po ovoj točci još nije ništa definitivno utvrđeno.
Javni tužilac za Okrug Nova Gradiška vrši izvide i o rezultatima će izvjestiti.

7. Da je od Siska preko Jasenovca do Novske praćena od straže Komande Mjesta Sisak 900 zarobljenih domobrana i da je kod Jarka u Muratoviću u blizini Jasenovca nađeno 5 ubijenih od kojh je jedan bio zaklan, a drugom razbijena lubanja. Isto, po ovoj točci nije ništa pozitivno utvrđeno do sada. Izvid će se ponovno vršiti.

8. Da je komesar IX. Krajiške brigade htio sa dva vojnika da izbaci iz kuće u Novoj Gradiški jednu obitelj, zatim da je došao u zgradu Gradskog NOO-a i tajniku rekao: Da se civili izbace van, da su oni vojska, a da ih se civili ništa ne tiču, da su oni došli i postavili Narodnu vlast, pa ako ta vlast ne valja da će je oni ukloniti.
Po toj točci utvrđeno je slijedeće, i to izjavom Komesara IX. Krajiške brigade, druga majora Marić Slavka i kapetana komesara Mehmeda Džinića koji izjavljuju:
“Istina je da smo se mi povodom stana kritički i nešto oštrije osvrnuli na nedovoljnu pažnju od strane narodne vlasti prema vojsci”. Drug major Slavko Marić rekao je medju ostalim: “Da mi nismo očekivali ovakav postupak od strane Narodne vlasti prema vojsci, već smo mislili da će nam ona u svemu izaći u susret, a tvrdim da nisam rekao ono kako navodi tajnik Gradskog NOO-a.”
Napominje se da je taj isti tajnik Gradskog NOO-a smijenjen sa svoje dužnosti radi vjerovatno nepravilnog postupka prema vojsci i narodu.
S obzirom na gore utvrdjeno stanje nakon provedenih izvida na licu mjesta, mišljenja sam da ti slučajevi predstavljaju netačno izvršenje dobivenih vojničkih zadataka, a ujedno napominjem da nije postojala dovoljna kontrola predpostavljenih nad pravilnim izvršenjem dobivenih zadataka. Za sve te prekršaje krivce treba pozvati na disciplinsku odgovornost.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu !

Javni tužilac II armije
M.P. potporučnik
P. Drago [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 421, kut. 97/b.b

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #65 : 05 Rujan 2008, 15:27:22 poslijepodne »
VOJNI SUD
II. JUGOSLAVENSKE ARMIJE
II. SUD BR. 2040-2044, 2046-2071, 2206-2231, 2255-2273/45.

Primljeno:
Riješeno: 22. jula 1945.

ZAGREB

U IME NARODA JUGOSLAVIJE!

Vojni sud II. Jugoslavenske Armije na svom zasjedanju održanom dne 21. jula 1945. preispitujući presude vojnog suda vojne oblasti Zagrebačke vijeća kod Komande Varaždinskog područja,

presudio je:

Presude:
Sud br. 630/45 od 17. jula 1945. kojom je Pospiš Stjepan presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 698/45 od 17. jula 1945. kojom je Drvarek Anka presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 151/45 od 12. jula 1945. kojom je Brezovec Stjepan presudjena na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 288/45 od 12. jula 1945. kojom je Šestanj Vjekoslav presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 317/45 od 14. jula 1945. kojom je Gregurić Franjo presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 318/45 od 14. jula 1945. kojom je Gregurič Alojz presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 327/45 od 14. jula 1945. kojom je Pavlović Milan presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 130/45 od 9. jula 1945. kojom je Obsinger Emil presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
Sud br. 132/45 od 9. jula 1945. kojom je Fosin Djuro presudjen na kaznu smrti strijeljanjem.
.................. (kao nepotrebno ispušteno)
ne odobravaju se:
.................. (kao nepotrebno ispušteno)
nego se kažnjavaju:
Pospiš Stjepan sa lišenjem slobode s prinudnim radom od petnaest godina, pet godina gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Drvarek Anka sa lišenjem slobode s prinudnim radom od petnaest godina, pet godina gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Brezovec Stjepan sa lišenjem slobode s prinudnim radom od petnaest godina, pet godina gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Seštanj Vjekoslav sa lišenjem slobode s prinudnim radom od dvadeset godina, pet godina gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Gregurić Franjo sa lišenjem slobode s prinudnim radom od 10 godina, tri godine gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Gregurić Alojz sa lišenjem slobode s prinudnim radom od petnaest godina, pet godina gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Pavlović Milan sa lišenjem slobode s prinudnim radom od petnaest godina, pet godina gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
Obsinger Emil sa lišenjem slobode s prinudnim radom od deset godina, tri godine gubitka gradjanske časti i konfiskaciju imovine.
.................. (kao nepotrebno ispušteno)

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Zapisničar Pretsjednik suda, major:
Presečki Mimica v.r. M.P. u.z. Nikola Lončar

Točnost prijepisa ovjerovljuje:
Sekretar suda, potporučnik

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #66 : 05 Rujan 2008, 15:27:33 poslijepodne »
V O J N I S U D
Vojne oblasti “Zagrebačke”
VIJEĆE KOD KOMANDE ZAGREBAČKOG PODRUČJA
JUGOSLAVENSKA ARMIJA
Broj: 655,652,650/45
Dne 31.VII.1945.

ZEMALJSKA UPRAVA NARODNIH DOBARA
FEDERALNE DRŽAVE HRVATSKE
Zagreb

Presudom ovog suda od 31.VII.1945 Sud. Br. 650/45 presudjen je niže navedeni na smrt i konf. njegove imovine:
Marogini Marcel sin Arnolda i Adele rodj. Kariskuli, rodj. 4.VI.1894 u Peruševini kot. Sv. Ivan Zelina, gdje je i živio, oženjen, otac troje djece, posjednik kuće gosp. zgrada i 45 jutara zemlje.
Presudom od 30.VII.1945 Sud. Br. 652/45 osudjen je isto kao gore:
Holeštein Antun sin Franje i Jalže rodj. Kleni rodj. 26.X.1926 u Pakovcu kot. Sv. Ivan Zelina, stalnog prebivališta u Donj. Zelini, neoženjen, posjednik 2 jutra zemlje i kuće.
Presudom od 31.VII.1945 Sud. Br. 655/45 presudjen je isto kao gore:
Vukas Franjo sin Martina i Ruže rodj. Sansa rodj. 26.X.1921 u Vugrovcu opć. Kašina kot. Sv. Ivan Zelina gdje živi neoženjen, posjed. 4 jut. zemlje i kuće.
Obavještava se Kotarski NO.-Sv. Ivan Zelina radi izvršenja konf. jer je presuda izvršna.
Obavjest: 1/ Kotarski NO.-Sv. Ivan Zelina, 2/ Nadležni Mjesni NO., 3/ Zemaljska uprava narodnih dobara - FDH i 4/ Javno tužioštvo FDH.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

Sekretar:
Potpis nečitljiv.
_____________

Kopija, strojopis
Državni arhiv u Zagrebu, 0037.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #67 : 05 Rujan 2008, 15:28:07 poslijepodne »
Drug potpukovnik Veljko Drakulić
Drugovi ! Otvaram ovu konferenciju i pozdravljam druga generala Stevu i druga Duška, izaslanika i člana Centralnog Komiteta KPH. Prije izvještaja sa terena drug Duško iznijet će političku situaciju.

Drug Duško Brkić
/…/
Razvio se šovinizam, organizirani šovinizam, a koji je počeo da dolazi iz Srbije, preko Vojvodine i Srijema, a koji je zahvatio duboki korijen i u samoj Hrvatskoj. Nije to spontana pojava, već je to rad neprijatelja, koji je na taj način našao vrlo zgodne forme za ugrožavanje jedinstva i bratstva naših naroda.
/…/
Moramo istači i to, da nije razvoju šovinizma doprinjeo samo neprijatelj, nego i mi sa svojim grješkama, sa nerješavanjem raznih ekonomskih problema u krajevima koji su popaljeni, sa blagim kaznama naših sudova, s nepravilnim postupkom u zatvorima i logorima, tako da neprijatelj ima plodno tlo za razvijanje šovinizma.
/…/
Mi kolonizacijom rješavamo socijalni problem, dajemo seljacima koji su uništeni, kuće, dobru zemlju, inventar i druge stvari, mi nacionalni živalj pojačavamo u sjevernim krajevima, gdje je prorjedjen ubijanjem sa strane okupatorskih vlasti i kvislinških jedinica i na taj način rješavamo ta dva problema. Zato nas neprijatelj, koji to uvidja, sprječava u izvršenju naših zadataka. Preuzimane su od strane OZN-e preblage mjere s Nijemcima koji su se vraćali. Trebalo je energičnije postupiti. Prije svega strpati ih u logor, ne dati im da se vraćaju u svoja sela i kasnije ih prebaciti preko Drave. Time ćemo dati sigurnost seljacima koji se tamo koloniziraju.
/…/
Moram napomenuti i to vama kao komunistima, da Sudovi za zaštitu nacionalne časti nisu odgovorili svojim zadacima, zato što nisu shvatili naši okružni komiteti i sudovi njihov značaj kao revolucionarnih sudova, nisu shvatili da su to forme za brzo i energično čišćenje neprijatelja iz naših redova. Nama se dao jedan kratki period vremena za trajanje tih revolucionarnih sudova, kao što je Sud nacionalne časti i Vojni sudovi, da bi u najkraće vrijeme očistili zemlju od neprijateljskih elemenata, bilo kaznom smrti ili robijom, kako bi neprijatelja onemogućili i zahvatili stvar u svoje ruke. /…/ Mi nismo dosta brzo djelovali. Gradjanstvo nije nikada bilo za NOB i mi nismo uspjeli da stvar uhvatimo u svoje ruke. A sud nacionalne časti formiran je unazad nekoliko dana. Trebalo je da se ukaže na hitnost rada revolucionarnih sudova.
/…/

Načelnik OZN-e za okrug Banija:
/…/
Moglo se zapaziti da je šovinistička mržnja već na vrhuncu. Izmedju srpskih i hrvatskih sela je toliko rasplamsala, da se skoro tuku. U Kostajničkom i Dvorskom kotaru narod ne vjeruje u današnju vlast, i u Dvorskom kotaru neki kažu da to nije naša država i naša vlast, jer su Srbi u komandama, Srbi su svugdje, a Hrvati nigdje. U kotaru Kostajnica dogodilo se da su naše vlasti pohapsile neke ljude, izrezali im “U” na čelu i provodili ih kroz selo i odvodili u šumu gdje su ih likvidirali. Oduzimaju imovinu, blago, dovodeći lažne svjedoke. Na taj način unose nezadovoljstvo u krajeve koji su do sada bili uz naš pokret, i takoreći sve od sebe dali.
Šovinistička mržnja se razvija u velikoj mjeri dolaskom povratnika iz Srbije. Oni govore: “Što ne ubiješ sve Hrvate? Zašto čekate? U Srbiji kralj imade većinu uza se.”
/…/

Završna riječ druga generala Steve, načelnika OZN-e za Hrvatsku:
/…/
Drugovi, prestanite konačno sa likvidacijom! Ne zato što ja možda žalim neprijatelja, ja ne žalim ni moga oca, nego zato što se u narodu kuje, ruje. Mi moramo nastojati da nadjemo nov način sa kojim ćemo iste neprijatelje odstraniti. Mi imamo vojne sudove, sud nacionalne časti. Ima načina kako pronaći neprijatelja, uči u njihove redove i odstraniti ga na legalan način da izadjemo kao pobjednici. Mi treba zajedno sa partijskim organizacijama na terenu da pokažemo da nismo oni kako su nas opisali. Svaki momenat člana OZN-e koji propusti, neka zna da je propustio jedan momenat koji će protivnik iskoristiti. Nikada u historiji nije bio slučaj da je partijska organizacija stvorila organizaciju OZN-e, i da već za par mjeseci nije više vodila računa o njoj. Svi članovi OZN-e su ujedno i članovi Partije. Oni moraju da misle politički, ne da naprave aparat agenata i žandara, nego da budemo zbilja pomoćni aparat partije, koja ima ugleda u svijetu.
/…/
_____________

Kopija, strojopis
HDA, Zagreb, 1491, 2.24.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #68 : 05 Rujan 2008, 15:29:37 poslijepodne »
VOJNI SUD
Vojne oblasti “Zagrebačke” J.A.
vijeće kod Komande Grada Čakovca

OBAVJEST

Presudama Vojnog Suda Vojne Oblasti “Zagrebačke” J.A. - vijeća kod Komande Grada Čakovca i Vojnog Suda II. Armijske Oblasti - kao Višeg Vojnog Suda osuđeni su

I. Na kaznu smrti strijeljanjem, na gubitak građanskih časti za uvijek, te na konfiskaciju njihove imovine u korist N.O. fonda:

1. ŠKVORC IVAN, trgovac, okupatorov podnačelnik u Čakovcu i bivši narodni poslanik, sin Tome i Marije rođene Lendval, rođen 29. IV. 1895. u selu Belica, općina ista, kotar Čakovec, živio u Čakovcu, radi toga,
što je za vrijeme Jugoslavije pripadao ilegalnoj protunarodnoj organizaciji vijeću 20-torice koja je imala za cilj, da Međimurje pripoji Mađarskoj, i što je kao član tog vijeća vršio propagandu u korist mađarskih okupatora, djelio letke i plakate protunarodnog sadržaja, prikupljao i iznuđivao potpise za pripojenje Međimurja Mađarskoj i kao član 20-torice u gradskom odboru određivao ljude na prisilan vojnički rad u Mađarsku. Pomagao je okupatorima kod preuzimanja vlasti, primio se dužnosti podnačelnika grada i davao podatke o političkom držanju ljudstva.
On je kroz cijelo vrijeme okupacije udovoljavao svim zahtjevima neprijateljske politike u Međimurju, pomagao gušenje hrvatskog jezika i osjećaja, i zaslijepljen ličnom korišću bogatio se stvarima nasilno odvedenih, dok je narod Međimurja drhtao pred racijama i patnjama, a borci prolijevali krv u planinama za slobodu.

2. CRNČEC VINKO, stolar, sin Antuna i Rege rođene Cimerman, rođen 31. III. 1889. u Nedelišću, općina ista, kotar Čakovec, radi toga,
što je 1941. god. primio dužnost birova općine Nedelišće i kroz čitavo vrijeme okupacije odano služio mađarskim vlastima, davao njima podatke o simpatizerima narodno-oslobodilačke borbe, organizirao kopanje bunkera, bio je član “Madjar elet” partije sve do oslobođenja. Bio je u službi budimpeštanskog centralnog otsjeka za borbu protiv oslobodilačkih težnji naroda, isticao i uzdizao fašistički poredak širio propagandu o pobjedi Njemačke i prijavljivao vojne bjegunce mađarskoj žandarmeriji.

3. JALUŠIĆ JOSIP, ratar, SIN Imbre i pok. Tereze rođene Tkalec, rođen 1. X. 1889. u Buzovcu, općina i kotar Čakovec, radi toga,
što je odmah po dolasku okupatora stupio u “Madjar elet” partiju, i kao njen tajnik vršio propagandu za okuptora, pomagao učvršćenje njihove vlasti i učestvovao u progonima međimurskih rodoljuba. Što je svake godine vršio rekviracije i racije po kućama i odavao vojne bjegunce, što je za vjernu službu okupatoru primio 1943. naslov “viteza” prisegavši na vjernost mađarskim okupatorima. Kroz čitavo vrijeme držao je veze s mađarskim žandarima i davao podatke o protivnicima mađarske vlasti. Među ostalim tužio je i Sušec Matiju, Novak Stjepana i Božanić Josipa da su propagirali komunizam.

4. NOVAK JOSIP, sin Franje i Katarine rođene Topolnjak, rođen 27. XII. 1883. u Nedelišću, općina ista, kotar Čakovec, gdje je i živio, radi toga,
što je sarađivao u neprijateljskom listu “Topol”, hvalio mađarske okupatore i odvraćao narod od narodno-oslobodilačke borbe, odlazio u Budimpeštu po direktive za mađarizaciju Međimurja i za propagandu u tom pravcu. Za te svoje zasluge primio je naslov “viteza” i položio prisegu Hortiju da će raditi na mađarizaciji Međimurja i sa 5 mađarskih vojnika uhapsio Boj Mirka i Novak Joispa, koji su internirani u Šarvar.

5. CRNČAC STJEPAN, radnik, sin Franje i Uršule rođene Mesarić, rođen 2. VII. 1896. u Sv. Jurju na Bregu, općina ista, kotar Čakovec, živio u Pitomači, općina i kotar Čakovec, radi toga,
što je bio izraziti narodni neprijatelj i pomagač okupatora. Što je 25. IX. 1943. prijavio žandarmeriji boravak partizana u Pustakovcu, nakon čega su žandari opkolili selo i ubili partizane Kolenko Štefa, Novaka i Kosa, te je tako sudjelovao u ubijstvu trojice naših boraca.

6. KANIŠKI IVAN, žandar, sin Josipa i Magdalene, rođene Toplek, rođen 9. III. 1897. u Dol. Knjegincu, općina Biškupec, kotar Varaždin, radi toga,
što je kao žandar bivše Jugoslavije prešao u ustašku žandarmeriju, vršio propagandu za ustaše, vodio borbu protiv partizanskih odreda i Jugoslavenske Armije, vršio racije na vojne obveznike i hvatao simpatizere narodno-oslobodilačkog pokreta sprovodeći ih u varaždinsku policiju, vjerno služeći krvavim fašističkim zlikovcima Pavelić i bandi sve do dana 6. IV. 1945. dok nije zarobljen od bugarske vojske.

II. Na kaznu smrti strijeljanjem te na gubitak građanskih časti zauvijek.

1. MEKOVEC ANTUN, trgovac, sin. pok. Stjepana i Marije rođ. Dolenec, rođen 11. VI. 1896. u Čakovcu, sa stalnim prebivalištem u Sv. Jeleni, općina i kotar Čakovec, radi toga,
što je polovicom 1942. stupio u “Njilaš” partiju, bio povjerenik te partije u Sv. Jeleni, vrbovao nove članove za tu partiju i organizirao “Njilašku” omladinu.

2. JAMBROVIĆ IVAN, strojobravar, sin Đure i France rođene Lovrenčić, rođen 4. II. 1913. god. u G. Pustakovcu, općina i kotar Čakovec, bovario u Čakovcu, radi toga,
što je kao pouzdanik poznatih mađarskih agitatora Ota Pečurnika i Grabara vršio propagandu za otcjepljenje Međimurja od matice zemlje, rasturao propagandni materijal, upisao se u “Njilaš” partiju, na sastancima davao upute za borbu protiv saveznika, upisao se u Salašijevu vojsku, pripremao organizaciju pomoćne mađarske žandarmerije za sprovođenje racija, hapšenja i za borbu protiv partizana. Sa mađarskim žandarima vršio je racije na vojne bjegunce i sumnjiva lica, te je tom prilikom dao uhapsiti više lica.

Kazna smrti nad osuđenima izvršena je.

III. Na kaznu robije u trajanju od 20 godina, te na gubitak građanskih časti i konfiskaciju njegove imovine 1 jutro oranice i 1 jutro šume:

DOBŠA ĐURO, ratar, sin Ivana i Marije rođene Marčec, rođen 10. IV. 1886. u Novom Selu, općina i kotar Varaždin, zadnjim boravištem u Kuršancu, radi toga,
što je kao starješina Kuršanca 1944. usko sarađivao sa mađarskim vlastima, 1942. stupio u “Mađar elet” partiju, organizirao članove za nju, sudjelovao kod hapšenja Bojanić Josipa i Križnik Stjepana, pomagao kopanje bunkera, i primio za svoje zasluge red “viteza” radi mađarizacije Međimurja.

IV. Na kaznu robije u trajanju od 10 godina i gubitak građanske časti kroz 5 godina:

ŠOPAR IVAN, pekar, sin Đure i Terezije rođene Zeljak, rođen 25. IV. 1904. u selu Pribislavec, općina i kotar Čakovec, posljednje boravište Čakovec, radi toga,
što je 1942. stupio u “Njilaš” partiju, bio povjerenik te partije za Belicu, širio neprijateljsku propagandu i vršio popis mladića za tako zvanu “mađarsku pukovniju” za borbu protiv Jugoslavenske Armije.

V. Na kaznu prisilnog rada u trajanju od 5 godina i gubitak građanske časti kroz 3 godine:

MAJOR MIJO, ratar, sin pok. Ivana i Ane rođene Nemet, rođen 26. X. 1890. u selu Štrukovec, općina Mursko Središće, kotar Čakovec gdje i živi, radi toga,
što je bio starješina sela Štrukovec od 1941. do 1945. i tjesno sarađivao sa mađarskim okupatorima, prema siromašnima bio nepravedan u podjeli stvari potrebnih za život, i dao podatke o simpatizerima narodno-oslobodilačke borbe.

VI. Na kaznu prisilnog rada u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na 2 godine:

HADELJAN LOVRO, ratar, sin Josipa i pok. France rođene Črmak, rođen 5. IX. 1930. u Gradinovcu, općina Belica, kotar Čakovec gdje i živi, radi toga,
što je dobrovoljno otišao u Njemačku na radove, a decembra 1944. vrativši se iz Njemačke stupio u “njilaš” partiju, te jednoč, zajedno sa pretsjednikom partije u općini Belica, Baksa Augustinom, dijelio neprijateljski propagandni materijal.

VII. Na kaznu prisilnog rada u trajanju od 1 godine uvjetno kroz 2 godine:

TORNER ROZA, žena Stjepana, kći Cankar Gabra i Roze, rođena 28. V. 1930. u Svetihazi, kotar Lendava, živi u Čakovcu, radi toga,
što je pod uticajem Crnčec Stjepana mužu Torner Stjepanu rekla da mora ići na žandarmeriju prijaviti partizane koji su otišli pravac Pustakovca.

VIII. Sud je prekinuo postupak

1. protiv MATIĆ TOME, ratara iz Oporovca i
2. protiv JEDJUD IVANA, tapecirara iz Preloga, jer nije moglo biti utvrđeno da su što radili protiv Narodno-oslobodilačke borbe i naroda

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!

VOJNI SUD
VOJNE OBLASTI “ZAGREBAČKE” J.A.
vijeće kod Komande Grada Čakovca

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #69 : 05 Rujan 2008, 15:30:18 poslijepodne »
VOJNI SUD
KOMANDE GRADA ZAGREBA

dana 30. VIII. 1945.


Kotarskom narodnom sudu,
Z A G R E B

Presudom ovog suda broj 29./45. od 12.VI.1945.
presudjen je Rizvanbegović Murat, pok. Mustajbega i pok. Fatime r. Rizvanović rodj. 29.VI.1903.g. u Stocu, nastanjen u Zagrebu, Ksaverska cesta br. 69 Hrvat, musliman, oženjen, otac dvije djece, trgovac živež. namirnicama
zbog djela narodnog neprijatelja na kaznu liš. slob. s prinud. radom 2.g. gubitak svih pol. i grad. prava 5.g. i konfiskaciju cjelokupne imovine u smislu čl. 6. Z. o ko.
Ova je presuda izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak
Kuću i zemljište na Ksaverskoj cest., dućan na Jelačićevom trgu, gotovine oko 5,000.000. Kn.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

M.P. Pretsjednik, kapetan:
Vlado Ranogajec [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis


_______________________

U presudi je riječ o ocu Suada Rizvanbegovića

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #70 : 05 Rujan 2008, 15:30:57 poslijepodne »
FEDERALNA DRŽAVA HRVATSKA
ZEMALJSKA UPRAVA NARODNIH
DOBARA
Broj: 19267/1945.
Zagreb, dne 15. listopada 1945.

OKRUŽNA UPRAVA NARODNIH DOBARA
VARAŽDIN

U vezi Vašeg dopisa od 11. t.mj. br. T 49/45. primjećuje se da je po našem nalogu od 22.IX.45. br. / 276745. trebalo dostaviti popis imovine svih Austrijanaca bez obzira da li su za vrijeme okupacije saradjivali ili ne sa okupatorom. Upozorava se nadalje ta uprava da se u smislu okružnice br. Pov. 14/45 imovina Austrijanaca ima tretirati kao ona Nijemaca te se prema tome ima konfiscirati u smislu čl. 30 Zakona o konfiskaciji. Neće se konfiscirati samo imovina Nijemaca u slučajevima previdjenim u autentičnom tumačenju tačke 2 čl. 1 Odluke AVNOJ-a od 21.XI.44. (službeni list od 8.VI.45.)
U vezi gornjeg dostavite nam dakle popis imovine i onih Austrijanaca koji nisu suradjivali sa okupatorom.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

M.P. V.d. UPRAVNIKA:
... [v.r.]

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #71 : 06 Rujan 2008, 12:22:52 poslijepodne »
Molio bih forumaše da radi bolje preglednosti predočenih dokumenata komentare na ovu temu staljaju u novi topic:


http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=561.0



Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #72 : 06 Rujan 2008, 19:13:02 poslijepodne »
1945., siječanj 25.

Odsjek OZN-e VI. korpusa upućuje OZN-e III. za Hrvatsku popise domobranskih časnika i ostalih, koje su likvidirali pripadnici OZN-e, te postrojbi VI. korpusa NOV i PO Jugoslavije u razdoblju od 15. rujna 1944. do 1. siječnja 1945.
_____________

ODSJEK ZA OBLAST VI. KORPUSA
ODJELA ZAŠTITE NARODA
Br. 25
dana 25. I. 1945. g.

III. ODSJEKU ODJELA ZAŠTITE NARODA
- za Hrvatsku -

U sporazumu sa drugom Batom članom Vašeg Odsjeka upućujemo Vam pregled kao i imena lica likvidiranih u razmaku od 15. IX. 1944. do 1. I. 1945. Ista su lica likvidirana pre mog dolaska za šefa ove sekcije i skoro sve likvidacije su izvršenje bez zapisnika, o čemu će Lazo usmeno referisati.
Smrt fašizmu – sloboda narodu !
Šef:
Ivan Mišković [v.r.]
M.P.
-.-

SPISAK LIKVIDIRANIH DOMOBRANSKIH OFICIRA
od 15. IX. [1944.] do 1. I. 1945. godine.-

XII. UDARNA DIVIZIJA
1. – Odžadžić Stjepan, biv, domobranski kapetan, došao na poziv Tita u NOV i nalazio se na dužnosti referenta za naoružanje II. bataljona Osječke udarne brigade. Na dužnosti je bio nemaran, aljkav i opijao se. Za vrijeme akcije na Koprivnicu spavao je daleko iza fronta, dok je njegov bataljon ostao bez municije. Omalovažavao je narodne oficire i nije htio nositi čin. Govorio je kako je on sada morao doći u NOV, ali da je to privremeno i da će još biti razgovora.
Isti je likvidiran po samim članovima Opunomoćeništva divizije, a po naredjenju dobivenom od Odsjeka na koje je bio potpisan Pero Olhovi.

XL. DIVIZIJA
2. – Kokolek Josip, bivši domobranski kapetan, rodjen 1910., Završje, Zlatar, Hrvat, došao u NOV na poziv Tita i bio na dužnosti u III. bataljonu Omladinske udarne brigade. Isti je medju domobranskim oficirima govorio kako je bilo bolje u domobranstvu nego u NOV, kako se na Kalniku osniva Srpski bataljon koji se osvećiva hrvatskom narodu, kao je on bio zakleti ustaša u tabor Ludbrega, kao on ne vjeruje u federativno uredjenje Jugoslavije, kao su u NOV rukovodioci svi Srbi koji će Hrvate prevariti, kako su se partizani trebali priključiti domobranima i kako Hrvati treba da paze što rade da ne bi Srbi opet zavladali, i.t.d. Izvještaj o likvidaciji istog sa zapisnikom dostavljen ranije OZN-i III. za Hrvatsku.
3. – Muzhaus Mijo, rodjen 1909., Valpovo, Hrvat, bio dom.[obranski] kapetan i zarobljen u Daruvaru 15. IX. 1944. Isti se bio prisiljen predati, jer nije imao kuda pobjeći prilikom likvidacije Daruvara. Ta njega tvrde domobranski natporučnik Balen Josip i Vaktarić Janko da se isti uvjek dobrovoljno borio protiv NOV i da se zalagao za borbu do kraja, jer da će on pregovarati samo sa Englezima i Amerikancima, a ne sa šumskom vojskom. Nadalje isti govore da se isti u NOV smatrao zarobljenikom i omalovažavao je svako naredjenje izdano od strane naših rukovodioca.
Obojica gore navedenih likvidirana su po Opunomoćeništvu XL. Divizije.

NOVOGRADIŠKO PODRUČJE
4. – Bošković Miloš, rodjen 1894. u Beogradu, živio u Osijeku, Srbin, u NOV došao na Titov poziv. Bio za vrijeme Jugoslavije pukovnik. Isti je bio na dužnosti u Novogradiškom području kod vojno-sudskog islednika i za vrijeme svog službovanja nije bio zadovoljan s ničim. Kajao se što je prešao na stranu NOV i vječito je potezao pitanje kako će za vrijeme mira biti plaćeni oficiri i kakav će on položaj dobiti. Mrzio je članove Partije i uopće nije s njima htio razgovarati. Nije se družio s nikim do li sa jednom židovkom, čiji je brat bio pod vojnim sudom zbog veze sa Englezima. Na svojoj dužnosti, prilikom preslušavanja optuženika uvjek je optuženicima pružao priliku da se opravdaju, dapače im je postavljao takova pitanja na koja su mogli samo olakšavajuće odgovoriti. Kao odraz njegovoga mišljenja po odnosu izmedju jugoslavenskih, domobranskih i NOV oficira jeste članak koji je napisao i za kojeg je tražio da ga se štampa u jednim našim službenim novinama. U tom članku je tražio da se domobranskim oficirima ne priznaju činovi koje su dobili u domobranstvu. Isti je živio u Osijeku legalno kao Srbin i to iz razloga što je isti za vrijeme Jugoslavije kao sudski pukovnik obavještavao ondašnje ustaše da će biti hapšeni, o čemu ovaj otsjek posjeduje zaplijenjeni dokumenat.
5. – Njavro Ivan, rodjen 25. XI. 1911., domobranski poručnik, Opatija, kotar Rijeka /Istra/, stupio u NOV 5. IX. 1944. Mrzio je sve što je srpsko, medju vojnicima govorio je protiv oficira NOV, a zastupao je novodošle domobranske oficire. Medju vojnicima širio je neraspoloženje i na taj način što im je dokazivao kako su zapostavljeni, kako se o starim partizanima ne vodi računa, kako je uzalud što su se borili jer da svejedno neće dobiti zasluženi položaj niti odgovarajući čin. Medju narodom je širio nepovjerenje u našu narodnu vlast govoreći narodu da nemaju soli, kuća, da niko o njima ne vodi računa, te da bi narodu bilo bolje da nisu pod našom upravom. Govorio im je da su robovi, da ništa nemaju, da su gladni, goli i bosi i da je ovakav život robija. Za novine “Srpsku riječ” govorio je da nema smisla čitati niti uzeti u ruke jer to je obično velika nužda.
Ovu dvojicu likvidiralo je Opunomoćeništvo Novogradiškog područja vrlo konspirativno, a po naredjenju člana Otsjeka Valtera.

POŽEŠKO PODRUČJE
6. – Orlić Franje Franjo, rodjen 1919. Dubrovnik, domobr. poručnik, Hrvat, zarobljen prilikom likvidacije Pakraca 13. IX. 1944. Isti je bio poručnik u IV. gorskom zdrugu, ranjavan i odlikovan srebrenom kolajnom.
7. – Krželj Josip, rodjen 1921. Zadvarje, Split, Hrvat, zarobljen u Pakracu 13. IX. 1944. Isti je bio domobranski poručnik, istaknuti fašista i učestvovao u paljenju i pljačkanju sela pakračkog kotara.
Obojica su likvidirani po naredjenju samog Opunomoćeništva područja.

SLATINSKO PODRUČJE
8. – Loriš Franjo, biv.[ši] domobranski natporučnik, rodjen 1913., Orahovica, Našice, Hrvat, došao u NOV 10. X. 1944. Isti je bio od 1941. neprestano u domobranstvu i medju ostalim dužnostima bio je zapovjednik sata oklopnih vlakova u Doboju. Učestvovao je u borbama protiv NOV u Hercegovini, Bosni i Slavoniji.
9. – Smrdjek Franjo, domobranski poručnik, rodjen 1923., Otok, Vinkovci, Hrvat, došao u NOV 5. X. 1944. Isti je bio u neprijateljskoj vojsci od 1941. pa do stupanja u NOV i učestvovao u svim ofanzivama na Slavoniju.
Obojica su likvidirani po naredjenju samog opunomoćeništva područja.

OSJEČKO PODRUČJE
10. – Zaviša Vesić, dom.[obranski] major, rodjen 1899., Pančevo, Srbin, došao u NOV 18. IX. 1943. god.

U OVOM ODSJEKU
11. – Čujković Nikole Nikola, rodjen 1906. Lenjingrad, Rus, aktivni major, služio u VII. vazduhoplovno-telegrafskoj četi, kasnije u zapovjedništvu II. zbornog područja. Sa 14 godina došao u Jugoslaviju sa ostalim ruskim emigrantima, te u Jugoslaviji svršio gimnaziju i akademiju. U NDH služio od 1941. do 1944. kod željezničkih bojna, te bio komandant oklopnih vozova u Brodu i kasnije u zapovjedništvu II. zbornog područja. Isti je po dolasku u NOV govorio kako su na svim položajima Srbi, kako da nije bilo domobrana da ne bi partizani ništa učinili, kako je nemoralan život drugarica, kao je on bio strah i trepet partizana dok je bio komandant oklopnih vozova i.t.d.
12. – Stanojević Ljubomir, rodjen 1916. u Ivanju, srez Jablanički, oženjen sa švabicom iz Osijeka, Srbin, kao aktivni jugoslavenski poručnik bio je u Nedićevoj vojsci dobrovoljno od 1941. do 1944. i po povlačenju švaba iz Srbije, prebacio se u Slavoniju i došao u NOV. Sumnja se da je bio ubačen kao četnički elemenat, te da je osim služenja u Nedićevoj vojsci bio u službi gestapoa, budući da mu je žena švabica.
13. – Vodenik Alfons, aktivni domobr.[anski] zrakoplovni poručnik, rodjen 1912. u Zagrebu. Isti je u NOV došao 9. X. 1944. iz Zagreba preko Broda u Slavoniju. Bombardovao je naša nezaštićena sela i položaje NOV.
14. – Ille Mario, aktivni domobranski poručnik, vršio dužnost rukovaoca materijala za vezu u Glatesu, u domobranstvu bio vrlo agilan, ustaški nastrojen, ima dva brata ustaške oficire, radio za UNS i izvještaje slao protiv radnika ppukovniku Varljenu i policiji.
15. – Kalebota Mato, aktivni domobranski potporučnik, Hrvat, živio u Slav. Požegi, rodom iz Šibenika. U domobranstvu bio vrlo agilan, vršio dužnost skladištara na Glatesu, ustaški nastrojen, germanofil, radio sa UNS-om, denuncirao mnoge naše radnike.
16. – Varljan Ivan, domobranski potpukovnik, upravnik Glatesa, čovjek bez karaktera, materijalista, organizator UNS organizacije u Glatesu, preko njega su išle sve denuncijacije na naše radnike i sam je lično denuncirao. Nalazio se u društvu njemačkih oficira i ustaških funkcionera.
17. – Novak Ivan, domobranski poručnik, vršio dužnost adjutanta na Glatesu, ulizica, podlac, zna za cijelu organizaciju UNS-a i radio s njome, bio je desna ruka ppukovnika Varljana.
-.-

S P I S A K L I K V I D I R A N I H
od 15. IX. 1944. g. do 1. I. 1945. g. /osim domobranskih oficira/

U XII. UDARNOJ DIVIZIJI

1. – Duljković Mehmed, borac prateće čete I. bataljona XII. proleterske udarne brigade, Musliman, bio u SS diviziji i zarobljen poslije 15. X. 1944. na sektoru Istočne Slavonije. U jedinici se pokazao nedisciplinovan, prgav, spreman na tuču, harangirao medju Muslimanima da se bježi preko u Bosnu.
2. – Radović M. Radovan, biv.[ši] nedićevac, u NOV borac prateće čete IV. bataljona XII. Proleterske Udarne brigade. Došao u NOV sa grupom od 16 nedićevaca poslije X. mjeseca 1944. Isti su se sa Njemcima povukli ispred Crvene Armije iz Srbije. Ovaj je u jedinici rovario govoreći da će oni jednoga dana dezertirati za neki Suvoborski Odred. Omalovažavao je polit.[ičke] Komesare i sav politički rad, a u borbi se pokazao slab borac i špekulant.
3. – Čupić J. Miodrag, biv.[ši] nedićevac. Ostalo isto kao i kod gornjeg.
4. – Radovanović R. Radisav
5. – Radovanović B. Živorad, biv.[ši] nedićevci, došli iz Srbije sa grupom njih 16. U NOV borci XII. proleterske udarne brigade.
6. – Vukičević Milan, biv.[ši] aktivni jugoslavenski poručnik, u NOV došao poslije 15. IX. 1944. iz Srbije, po narodnosti Srbin, u NOV vršio dužnost referenta za naoružanje Osječke udarne brigade. Od 1941. sve do stupanja u NOV radio navodno u Beogradu, kamo je pobjegao ispred progona ustaša u Sremu. Ima izgleda prema njegovim ispravama da je tamo radio za gestapo i Nedića. Na dužnosti se pokazao aljkav, neodgovoran, potcjenjivajući druge oficire. Naginjao je k četnicima i kao takovoga poznaju ga neki drugovi iz Srema. Isti je bio sumnjiv i problematične prošlosti.
7. – Svrabović Rusein, biv [ši] vodnik u gestapovcima, u NOV stupio do 15. IX. 1944. i nalazio se u IV. bataljonu Osječke udarne brigade. Isti je svršio kurs u Stockerau, nalazio se u gestapovcima 2 godine, te učestvovao u više neprijateljskih ofanziva kako u Bosni tako i u Slavoniji. U jedinici je učestvovao u organizovanju dezerterstva 7 Muslimana koji su dezertirali u Bosnu sa 3 p.[uško] m.[itraljeza] početkom XI. mjeseca 1944. Kao takav i za učestvovanje u tom organizovanju dezerterstva osudjen je po Vojnom sudu divizije na smrt, ali je zalaganjem nekih drugova, kao na pr. rukovodioca polit. odjela Voje Sobajića, oslobodjen je i pušten ponovno u jedinicu s motivacijom da je dobar borac. Poslije svega toga hapšen je s naše strane.
8. – Krpan Mato, biv.[ši] ustaški rojnik, došao u NOV poslije 15. IX. 1944. dobrovoljno i nalazio se kao borac u IV. brigadi. Za vrijeme ustaške vladavine u Slav. Požegi učestvovao je zajedno sa ustašama u zlodjelima koja su činjena po Požeškoj Kotlini 1943./44. godine. U zatvoru je tukao i zlostavljao partizana Ćanić Luku i druge koji su bili zarobljeni od strane ustaša. Isti je to priznao i smatra se ratnim zločincem koji se uvukao u NOV.
9. – Grgić Antun, bivši pripadnik Suljine bojne . Došao u NOV prije 15. IX. 1944. i nalazio se kao borac u XII. proleterskoj udarnoj brigadi. Isti je rodom iz Viškovaca od Djakova te je dolazio kao pripadnik Suljine bojne zajedno sa ustašama iz Djakova u pljačku Djakovačkih Selaca i okolnih sela. U jednom takvom pohodu isti je mlatio neke seljake iz Djakovačkih Selaca koji su ga poslije prepoznali kad je ista brigada tamo kantonovala, i na osnovu toga je uhapšen. Prilikom boravka u zatvoru divizije poslije našičke akcije isti je pri povlačenju divizije govorio pred narodom kako smo pretrpjeli velike gubitke i kako je IV. brigada razbijena, što nije odgovaralo istini.
10. – Šmit Miško, bivši gestapovac, rodom iz Podgorača, nalazi se u Dopunskom bataljonu kao borac, kamo je došao u X. mjesecu 1944. Isti je 1941. godine kao opštinski pisar u Podgoraču dolazio zajedno sa ustašama u sela Ostrošince, Granice i dr., te terorizirao i tukao pojedine ljude tih sela. Poslije toga otišao je u gestapovce, gdje se nalazio skoro 2 godine. Seljani gore navedenih sela su ga prepoznali i htjeli su da ga sami ubiju. Isti je smatran ratnim zločincem i kao takav uhapšen.
11. – Marković Fabijan, biv.[ši] ustaša, došao u NOV poslije 15. IX. 1944. i nalazio se kao borac u Osječkoj udarnoj brigadi. Kao ustaša iz 1941. vršeći dužnost poljara učestvovao je u svim većim akcijama neprijatelja na Dilju 1941. i 1942. godine, te im je služio kao vodič. Po oslobođenju njegovog sela isti se preselio u Brod bojeći se kazne. Prilikom kantonovanja iste brigade u pomenutom selu, njegovi su ga seljani prepoznali, potvrdili njegov protunarodni rad, što je i sam priznao i na osnovu toga uhapšen.
12. – Šarić Antun, biv.[ši] ustaša, došao u NOV poslije 15. IX. 1944. i nalazio se kao borac u Osječkoj udarnoj brigadi. Kao ustaša 1941. zajedno sa svojom braćom koji su još i danas ustaše, pljačkao je u okolici Dervente srpsku imovinu i učestvovao u hapšenju naših drugova. Drugovi iz njegovog kraja su ga prepoznali i tražili da ga se uhapsi.
13. – Nakić, madjioničar, rodom iz Vukovara, biv.[ši] domobranac, uhapšen kao dezerter na putu kući. Isti je došao u NOV poslije 15. IX. 1944. i pokazao se u jedinici kao kukavica, te nagovarao Sremce da dezertiraju u Srem.
Svi gore navedeni su likvidirani i to: Br. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., koji su se nalazili u spisku sumnjivih, likvidirani su po naredjenju Otsjeka; br. 8. i 12. po naredjenju Opunomoćeništva divizije; br. 9. i 10. po naredjenju Štaba divizije; br. 11. i 13. likvidirani u dogovoru sa Štabom divizije i Vojnim sudom. Za iste likvidacije znade Opunomoćeništvo divizije i par povjerljivih kurira. Za one koji su likvidirani po naredjenju Otsjeka ne postoje nikakvi saslušni zapisnici niti je vodjen postupak, dok je za ostale vodjen postupak, ali nepotpun, te ne postoji sredjeni zapisnici.

XL. DIVIZIJA

14. – Kikerec Mladen, rodj. 6. X. 1923. u Slav. Brodu, Hrvat, rkt., djak, u NOV stupio 22. IX. 1944. od kuće u Slav Brodu. Nalazio se u Tehnici XVIII. udarne brigade kao crtač. Za vrijeme Jugoslavije bio je ljotićevac , a otac mu je velikosrpski režimer. Isti je pričao u Suhopolju oko 1. X. 1944. kako partizani nemaju cilja borbe i oni mogu voditi samo nesvjesne i nepismene mase. Svijet će poslije rata ismijati partizane kao što je i Lenjin ismijan. Takodjer je govorio da bi onome ko bi ga izvukao iz partizana dao 300.000 Kuna. Dok je bio u jedinici, isti se pokazao kukavica i paničar u borbi.
15. – Sifner Ratimir, rodjen 18. V. 1915. u Severinu na Kupi, Vrbovsko, Hrvat, rkt. pravnik, stupio u NOV 15. IX. 1944. iz domobranstva gdje je bio narednik u Ratnom sudu IV. gorskog zdruga kao stručnjak pomoć sudiji i to u Daruvaru i Banjaluci. Nalazio se u I. bataljonu XVIII. udarne brigade kao borac. U domobranstvu se nalazio 35 mjeseci. U jedinici se pokazao nezainteresovan za rad, te je sve pratio sa sumnjom. Prilikom pokreta prema Okučanima govorio je borcima kako je glupo ići na prugu, jer će svi izgubiti glavu. Pokazao se plašljiv i kod prve paljbe izostajao iz jedinice.
16. – Grubač Vaso, rodjen 1906. u Boboti, Vukovar, Srbin, postolar, stupio u NOV 21. IX. 1943. od kuće i bio šuster pri štabu Omladinske udarne brigade, te u Intendanturi iste rukovodio sa municijom. Govorio je da će se kralj Petar II. vratiti u Jugoslaviju i da on nije kriv za sudbinu naroda. Petokraku zvijezdu nije htio da nosi. Izbjegavao je sastanke i na saslušanju govorio je za neke četnike koji su likvidirani da nisu četnici.
17. – Salopek Janko, rodjen 1909. Bačevac, Gradina, Virovitica, Hrvat, rkt. seljak, stupio u NOV 15. VIII. 1944. iz domobranstva i bio u III. bataljonu Virovitičke brigade kao borac. Isti je dezertirao iz NOV, te kada je došao kući poručio je miliciji iz Virovitice da dodju po njega i oružje. Milicija je iz Virovitice stvarno došla te ga tobož prisilno otjerala u uporište, gdje se isti zadržao nekoliko dana. Prije svoga dezerterstva iz NOV, odnosno iz Bilogorskog NOP odreda, održavao je veze sa Bijelom gardom, te je zajedno s njima išao hvatati partizane u selo Detkovac, što se naknadno saznalo.
18. – Djukić Sreto, rodjen 1913. Dobrogošće, Bektež, Požega, Srbin, opć.[inski] bilježnik, stupio u NOV 14. VII. 1943. iz civila i nalazio se u I. bataljonu Virovitičke brigade kao komandir čete. Isti je bio velikosrbin i četnički nastrojen. Za vrijeme bivše Jugoslavije nalazio se u četničkoj organizaciji. Kao takav već je jednom bio na sudu Požeškog područja zbog svojih velikosrpskih izjava, te je po sudu XL. Divizije, kome je poslije predan, osudjen odnosno oslobodjen i poslan u jedinicu za borca, gdje se brzo uzdigao za komandira čete. Zbog šamaranja boraca i silovanja žene u D. Motičini, isti je opet otišao za borca. Kada se istoga uhapsilo i vodilo na preslušanje zbog silovanja i drugog, isti je pokušao bježati i ubijen.
19. – Košćak Miško, rodjen 1921. Bačevac, Gradina, Virovitica, Hrvat, ratar, stupio u NOV 20. VII. 1944. u Virovitičku brigadu kao borac. Isti se bio samovoljno udaljio iz jedinice, te navodno uhvaćen od milicije. Medjutim kasnije se je saznalo da se isti sam predao i zajedno sa milicijom, u kojoj se nalazio mjesec dana o žetvi, išao hapsiti partizane u Detkovcu i Lugu.
20. – Begović Djuro, rodjen 1924. Drškovci, Požega, Hrvat, srednjoškolac, stupio u NOV 17. X. 1944. te se nalazio u Dopunskom bataljonu divizije. Isti prije pohadjao kurs ustaških jurišnika u Zagrebu, te ustaški dužnostnički kurs u Borovu. Istoga Požežani optužuju da je noću 28./29. IX. 1944. kidao parole NOV u Požegi. Na priredbi Omladinske udarne brigade u Požegi ometao je program lupanjem stolica i galamom skupa sa nekim biv.[šim] ustašama. Za vrijeme napada XII. proleterske udarne brigade na Slav. Požegu, zajedno sa ostalim ustašama branio je istu sa puškom u ruci. U samoj jedinici pokušavao je da ometa političke sastanke i ismijavao ih.
21. – Ratković Božidar, rodjen 1925. u Slav. Brodu, Hrvat, srednjoškolac, došao u NOV 17. X. 1944. i nalazio se u Dopunskom bataljonu divizije. Isti je zajedno sa gore navedenim Begović Djurom učestvovao u svim rabotama kako u Požegi tako i u jedinici. Osim toga isti je za vrijeme boravka u Slav. Brodu zajedno sa ustašama, noseći šmajser, kao jedan od povjerljivih, hapsio naše drugove, od kojih se neki danas nalaze u jedinici i optužuju ga.
22. – Prevedan Matija, iz Virovitice, biv.[ši] ustaški agent, nalazi se u I. bataljonu Virovitičke brigade. Prilikom fingiranog napada na Viroviticu pokazao se u jedinici kao saboter i paničar, tvrdeći da partizani nikada neće zauzeti Viroviticu. Dan prije likvidacije Virovitice pobjegao je u uporište i po oslobođenju iste tamo je uhapšen.
23. – Sabo Petar, rodjen 1922. Vučjak, Feričanci, Našice, Madjar, radnik, zarobljen je kao domobran u Vel. Zdencima i uvršten u XVIII. brigadu. Kasnije je iz iste pobjegao, te otišao u domobranstvo i bio poslije kod kuće i pripadao madjarskoj fašističkoj stranci strelasti krstovi. Osim toga ponovo je dobrovoljno došao u jedinicu i za vrijeme borbe hotimično sabotirao mitraljez. Na neobjašnjiv način pronadjen je u jednom njegovom pismu obavještajni izvještaj iz njegovog bataljona. Na osnovu svega toga isti je uhapšen.
24. – Lamanski Mihajlo, biv.[ši] gestapovački kapetan policije, rodjen 1906. Sumi, Harkov /Rusija/, zarobljen prilikom akcije na pruzi kod Bizovca u novembru mjesecu 1944. Isti je u jugoslavenskoj vojsci bio kapetan II. klase i služio što u jugoslavenskoj vojsci što u legiji 16 godina. U legiju stupio VII. mjeseca 1941. Do svog zarobljavanja nalazio se na dužnosti u Bjelovaru, Mostaru, Osijeku, Virovitici, Podgoraču, te učestvovao aktivno u svim operacijama neprijatelja na tim sektorima. Jedno vrijeme se nalazio u Stockerau kao zapovjednik vojnog oporavilišta. Po zarobljavanju borci III. bataljona XVIII. udarne brigade premlatili su ga te je likvidiran.
25. – Makar Mitar, rodjen 1909. Trenkovo, Mihaljevci, Slav. Požega, Hrvat, došao u NOV VII. mjeseca 1944. prisilno mobilisan i nalazio se u XVIII. udarnoj brigadi. Isti se nalazio u domobranstvu od 1941. godine sve do srpnja 1944. i sudjelovao u više borbi protiv partizana u Slavoniji. Prilikom pokreta za Našice isti je pokušao bježati za Požegu, te je uhapšen.

NOVOGRADIŠKO PODRUČJE
26. – Laketić Savo, rodjen 1916. Srem. Laze, Vinkovci, Srbin, u NOV došao IX. mjeseca 1943. i to mobilisan. U NOV se pokazao četnički nastrojen i organizator četničke mreže u Psunjskim bolnicama. Bio je u vezi sa Dujićom. Održavao sastanke sa ostalima na kojima je govorio da se trebaju Srbi okupljati, pripremiti za izbore, da će doći kralj Petar, da ima malo komunista na Psunju i da će oni lako s njima i.t.d.
27. – Roksandić Ivan, rodj. 1890. Medari, Nova Gradiška, Srbin, u NOV stupio u III. mjesecu 1944. dobrovoljno. Isti je bio povezan sa Laketićem i dr. Dujićem, te je osim toga branio sinu da ide na SKOJ-evske sastanke.
28. – Katić Jovo, rodjen 1901. u Obriježi, Pakrac, Srbin, u NOV stupio X. mjeseca 1943. i to mobilisan. Isti je bio povezan sa gornjom dvojicom i radio s njima. Govorio je da nema povjerenja u druga Tita, jer da će on sa Hrvatima uništiti ono Srba što je iza Pavelića i ustaša ostalo. Mrzio je Komunističku Partiju, te kad su se održavali sastanci, govorio je: “Platiće oni te sastanke čim dodje Pero”.
Sva trojica gore navedenih bili su radnici u odeljenju VI/1-b na Psunju, te je o njima govoreno i u elaboratu o četničkoj organizaciji na Novogradiškom području, koji je elaborat poslan s mjesečnim izvještajem.
29. – Štefčić Djuro, rodjen 1919. Uljanik, Daruvar, Hrvat, u NOV stupio IX. mjeseca 1944. Isti je prije pada Pakraca i Daruvara izvještavao svoga brata poručnika agenta u Pakracu o kretanju naše vojske. Jednom prilikom prokazao je gdje se nalazi Posavski NOP Odred, te je tom prilikom isti od neprijatelja napadnut te imao 5 mrtvih drugova. Isti je sve ovo kao i drugo na saslušanju priznao.
30. – Turudić Dragica, rodj. 1924., Služi, Ciplak, Mostar, nalazila se na prisilnom radu. Ista je bila nastanjena u Grubišnom Polju i prije pada istoga saradjivala je sa ustašama i išla u pljačku okolnih sela. Došla je u Slavoniju 1942. godine iz Hercegovine, odakle je pobjegla pred partizanima jer je i tamo učestvovala u pljački srpskih sela.
Svi gore navedeni su likvidirani i to: Prva trojica su likvidirana u suglasnosti sa ovim Otsjekom, dok ostali od samog Opunomoćeništva. Likvidacije su izvršene konspirativno i znadu za njih samo drugovi iz Opunomoćeništva.

VIROVITIČKO PODRUČJE
31. – Jušić Mijo, iz Virovitice, Hrvat, želj.[eznički] činovnik, u NOV od 5. X. 1944. Isti je govorio pred civilima gradjanima Virovitice kako je vjetar odnio “U” sa službeničkih željezničkih kapa, pa će odnijeti i partizansku zvijezdu.
32. – Hrgovac Martin, iz Špišić Bukovice, Hrvat, ratar, mobilisan 1. X. 1944., na dužnosti u III. vozarskom eskadronu u Virovitici kao kočijaš. Govorio je kako su svi oni čekali Hitlera raširenih ruku i da je prešao Jugoslaviju za šest dana, a da Crvena Armija ne može i da se ona slabo zauzima da nas oslobodi. Nadalje je govorio kako ju niko ne čeka kod nas sa voljom kao švabu.
33. – Majtanić Ivan, Hrvat, povojničeni radnik ložionice drž. željeznice u Virovitici, od 5. X. 1944. Isti je skinuo kapu sa mašinista ložionice, otporio petokraku zvijezdu i bacio na zemlju.
34. – Fric Franjo, Hrvat, povojničeni željezničar od 5. X. 1944. Isti je za vrijeme kantonovanja neprijatelja u Virovitici saradjivao aktivno sa ustašama, išao u izvidjanja na Virovitičke vinograde, te branio Viroviticu zajedno sa ustašama, što je i dokazano.
35. – Lekšić Šimun, rodjen 1917., Rastovac, Grub. Polje, Hrvat, trg.[ovački] pomoćnik, došao u NOV 8. mjeseca 1944. i nalazio se u radnom vodu. Isti je bio u domobranstvu od 1941. pa sve do prelaza u NOV. Kod njega su pronadjene falsifikovane partizanske isprave koje je on imao još kao domobranac, a glasile su na slobodno kretanje po teritoriji Bilogore i Moslavine. Isti nije htio priznati ko mu je dao štambilje od komande područja za pravljenje propusnica kojom se on izgleda kretao i kao domobran po slobodnom teritoriju.
Svi gore navedeni su likvidirani, i to: Prva četvorica po naredjenju Otsjeka, a poslednji od strane samog Opunomoćeništva. Zapisnici ne postoje jer se nisu ni vodili, već je vršeno usmeno saslušanje. Za likvidaciju znadu samo članovi Opunomoćeništva toga područja, pisar i jedan kurir.

POŽEŠKO PODRUČJE
36. – Huber Franjo, rodjen 1922. Bošnjaci, Županja, Hrvat, zarobljen kao domobran 13. IX. 1944. Isti je sudjelovao u palenju sela Bujavica, pljački sela po Bilogori i ubio jednog partizana u selu Kraguju. Inače sudjelovao u svim akcijama neprijatelja u okolini Pakraca.
37. – Jurenec Julije, rodjen 1920. Peteranec, Koprivnica, dom.[obranski] rezerv.[ni] vodnik, Hrvat po narodnosti, zarobljen u Pakracu dana 13. IX. 1944. Bio ustaša od 1941. i učestvovao u ofanzivi na Kozaru 1942. i u ofanzivi na Slavoniju 1943. godine.
38. – Vuk Marko, biv.[ši] domobr.[anski] rezerv.[ni] vodnik, po zanimanju je šumski radnik, Hrvat. Isti je bio istaknuti fašista i sudjelovao u svim borbama protiv NOV 1942./43. Prokazali su ga ostali domobrani.
39. – Kličić Redjo, aktivni domobr.[anski] vodnik, Musliman. Važi isto kao i za onoga pod br. 38. Isti je bio u domobranstvu odličan strojničar i odlikovan za hrabrost.
40. – Marošević Djuro, domobran, Hrvat, zarobljen u Pakracu 1944. Važi isto kao i za 38. i 39.
41. – Čičić Josip, iz Pakraca, šef željez.[ničke] stanice, Hrvat. Bio inicijator ubijanja Srba u okolici Pakraca i poznati ustaša.
42. – Pavelić Mihovil, financ iz Pakraca. Važi isto kao i za br. 41.
43. – Cokrlić Djure Stjepan, rodjen 1914. Doljanci, Stražeman, ratar, Hrvat. Bio pretsjednik Mjesnog NOO-a i pobjegao u ustaše u Požegu gdje je po oslobodjenju iste i uhvaćen.
44. – Čavajda Stjepana Stjepan, rodjen 1921. Tekić, Jakšić, ratar, Čeh. Bio 3 i pol godine aktivni ustaša i uhvaćen po oslobođenju Požege.
45. – Kasupović Hasan, rodjen 1926. Vinogradje, Cazin, aktivni ustaša, Musliman, ranjen kod Lipika na osiguranju pruge i stavljen u zarobljenički logor.
46. – Karajić Arif, rodjen 1923. Polje, Kladuša, aktivni ustaša, Musliman, ranjen kao i gornji i dopraćen u zarobljenički logor.
47. – Matić Drago, rodjen 1925. Veljaci, Vitina, Ljubuški, aktivni ustaša, bio ranjen kao i gornja dvojica.
Posljednja trojica nalazili su se kao ranjenici i to od partizana u zarobljeničkom logoru, te im se trebala pružiti liječnička pomoć što je bilo nemoguće.
48. – Marinić Nikola Slavko, 1904., Ratkovica, Nova Gradiška, po zanimanju šofer, Hrvat, bio aktivni ustaša od 1941. i kao šofer učestvovao u svim nedjelima ustaša oko Orahovice i Našica. Prije streljanja nalazio se kao povojničeni radnik u Glatesu.
49. – Štirmer Ivan, rodjen 1904. Tominovac, Jakšić, Požega, Njemac, ratar, na dužnosti u Glatesu, gdje je radio i za vrijeme NDH. Isti je bio ustaški dužnostnik i učestvovao sa ustašama u pohodu na oslobodjenu teritoriju.
50. – Varner Franje Ljudevit, rodjen 1910. Tominovac, Jakšić, Požega, Njemac, na dužnosti u Glatesu, gdje je bio i za vrijeme NDH. Teretili su ga seljani sela Tominovca gdje je 1941. godine zajedno sa ustašama kao član Kulturbunda vršio iseljavanje Srba i pljačkao njihovu imovinu.
51. – Pap Stjepan, rodjen 1920. Nikinci, Ruma, Hrvat, po zanimanju mesar na dužnosti u slagalištu I. ekonomskog sektora. Bio u neprijateljskoj vojsci od 1941. sve do zarobljavanja u Grub. Polju IX. mjeseca 1944. Kao takav učestvovao je u ofanzivi na Kozaru, Frušku Goru i Slavoniju. Odlikovan brončanom medaljom za hrabrost. Na dužnosti u slagalištu pokazao se drzak i sabotirao rad.
52. – Madjar Ivica, rodjen 1921. Požega, Hrvat, stud.[ent] prava i priv.[atni] namješt.[enik], bio na dužnosti u kasarni Slav. Požega. Isti je bio aktivni ustaša u Požegi i kao tabornik ustaške mladeži prokazivao naše drugove, te je neke i hapsio.
53. – Grgurić Boris, rodjen 1924., Požega, Hrvat, djak, na dužnosti u vojno-obavj.[eštajnoj] mreži područja. Dok se nalazio na toj dužnosti održavao je vezu sa svojim ocem potpukovnikom Grgurićem koji se nalazio u N. Gradiški kao zapovjednik I. gorskog zdruga. Prije oslobođenja same Požege isti je na poziv ustaša primio oružje i sa ostalim ustašama držao stražu u Požegi.
54. – Krstić Nikola, rodjen 1912. Čepinski Martinci, Valpovo, Srbin, kao domobran zarobljen u Pakracu 13. IX. 1944. i nalazi se u zarobljeničkom logoru. Isti je sudjelovao u pokolju seljaka u Čepinskim Martincima, a osim toga pokušao bježati iz zarobljeničkog logora, te je i uhvaćen.
55. – Šafar Antun, rodjen 1909. Sirač, Daruvar, Njemac, ratar, zarobljen kao domobran 13. IX. 1944. u Pakracu, te se nalazio u zarobljeničkom logoru. Tamo je bio neposlušan, nedisciplinovan, te pobjegao i naknadno uhvaćen.
56. – Jelc Branko, rodjen 1923. Zagreb, Hrvat, zarobljen kao domobran 13. IX. 1944. u Pakracu i nalazio se u zarobljenčkom logoru, odakle je pokušao bjegstvo za Novu Gradišku i na putu uhvaćen.
Svi gore navedeni streljani su po naredjenju Opunomoćeništva područja. Ova poslednja trojica streljana su javno pred zarobljenicima, dok za ostale znade samo Opunomoćeništvo, pisar i 2 poverljiva kurira.

SLATINSKO PODRUČJE
57. – Čeliković Salko, rodjen 1925. Garac, Duboštica, Tuzla, Musliman, zemljoradnik, neoženjen, nepismen. Isti se nalazio u SS diviziji od 1941. do 1944. i od Pečuha se prebacio u Slavoniju i došao u partizane. Osim u SS diviziji bio je na nekim kursovima u Francuskoj, Njemačkoj i učestvovao je u više borbi protiv partizana i Crvene Armije u Zemunu, Beogradu i u Madjarskoj.
58. – Bodružić Stjepan, rodjen 1920. Svib, Imotski, Hrvat, rkt., po zanimanju radnik. Isti je bio aktivni ustaša od 1941. i nalazio se u Bosni i u Slavoniji, te je učestvovao u svim ofanzivama.
59. – Bebek Franjo, rodjen 1905., Imbrijovac, Djelekovac, Koprivnica. Isti je bio žandarmerijski narednik na dužnosti u Belišću i drugovi su ga prepoznali da je učestvovao u hapšenu i tukao uhapšenike 1941./42.
60. – Fazlić Hamdija, rodjen 1924. Kamčani, Kozarac, Prijedor, Musliman, zemljoradnik. Isti je bio 3 godine u SS jedinicama i učestvovao u svim borbama koje su te jedinice vodile protiv NOV. Isto tako učestvovao je i u borbama u Beogradu, Zemunu i ostalim mjestima.
61. – Petrovicki Josip, rodjen 1907. Podr. Slatina, Hrvat, rkt., trgovac. Isti je bio ustaški tabornik u Podr. Slatini i poznat je kao podstrekač zločina i ustaških nedjela u okolici Slatine i kao učesnik u njima.
62. – Obranić Ivan, rodjen 1916. Farkaševac, Samobor, Hrvat, po zanimanju stolar, sa prebivalištem u Podr. Slatini. Isti je služio mornaricu za vrijeme NDH i bio na Crnom Moru. Bio je na kursu u Njemačkoj, te je poslije toga vratio se u Podr. Slatinu i upisao se u ustaše.
63. – Fočo Abdulahman, rodjen 1905. Sarajevo, Musliman. Isti je bio u I. dobrovoljačkoj hrvatskoj SS diviziji u Francuskoj, Njemačkoj, Bosni i u ostalim krajevima naše zemlje i učestvovao u svim borbama protiv NOB. Bio u borbama protiv Crvene Armije u Beogradu, Zemunu i Vojvodini.
64. – Hajtl Vilim, rodjen 1922., Osijek, Hrvat. Isti je služio u zrakoplovstvu NDH od 1941. do 1944. Isti je prema njegovom priznanju učestvovao u napadima avijacije na naše nezaštićeno pučanstvo i bolnice.
65. – Bezinger Jozo, rodjen 1907. Kapinci, Sopje, Podr. Slatina, Njemac, nalazio se tri godine u gestapovcima i poznat u Podravini kao pljačkaš i batinaš.
66. – Kokorić Stjepan, rodjen 1904. u Čadjavici, Podr. Slatina, Hrvat, zemljoradnik.
Isti je bio tabornik ustaškog tabora u s. Čadjavica 1942. godine i aktivni ustaša od 1941. do 1944. Zajedno sa ostalim ustašama i žandarima vršio je upade u srpska sela Podravine, pljačkao i batinao narod.
67. – Dvorski Stjepan, rodjen 1924. Cernile, Varaždinske Toplice, Hrvat, ratar, sa prebivalištem u Novoj Bukovici. Isti je bio povezan sa gornjim.
68. – Leks Zvonimir, rodjen 1921., Osijek, Hrvat, modebravar. Isti je bio ustaša 1941. i učestvovao u palenju sela Slatinskog kraja. Kasnije je bio legionar dobrovoljac na istočnom bojištu, odakle se vratio opet u Slavoniju medju ustaše.

BRODSKO PODRUČJE
69. – Jelić Marko, rodjen 1907. Bijela, Brčko, nastanjen u Bizovcu, kotar Osijek, Hrvat, došao u NOV X. mjeseca 1944. Imenovani je bio u Ličkoj legiji pod zapovjedništvom Joce Rukavine 1941. godine i sudjelovao u palenju sela u Lici i Kordunu kao ustaški dovodnik, kasnije je otišao u Njemačku, te po povratku odanle došao u partizane. Za vrijeme Jugoslavije bio je žandarmerijski narednik.
70. – Kovačević Marin, rodjen 1918. Brodjanci, Valpovo, Hrvat, bio stražar u župskom redarstvu u Osijeku, gdje je služio dvije godine i došao u partizane u XI. mjesecu 1944. Za vrijeme boravka u policiji tukao zatvorenike partizane te zlostavljao civile koji su dolazili u posjete.
71. – Taler Josip, rodjen 1915. Gašinci, Djakovo, Nijemac, došao u NOV dobrovoljno XI. mjeseca 1944. Isti je služio u SS diviziji kao gefrajter dve godine. Bio je SS-ovac stražar kod zarobljeničkog logora u Njemačkoj te je za to vrijeme tukao zarobljenike.
72. – Nikolić Tomo, rodjen 1919. Musići, Djakovo, Hrvat, ratar, stupio u NOV X. mjeseca 1944. Imenovani je bio ustaša u Djakovu i kao takav učestvovao u svim akcijama u okolici Djakova. Sudjelovao je u hapšenju seljaka okolnih sela i iste tukao. Samo njegovo selo je poznato kao nastrojeno protiv NOB.
73. – Kožovej Vladimir, rodjen 1924. u Horodišće /Rusija/. Došao u NOV XI. mjeseca 1944. Imenovani je služio 4 godine u SS diviziji te prošao Poljsku, Rumuniju, Česku, Jugoslaviju i Njemačku.
74. – Jauk Josip, rodjen 1922. Hribac, Delnice, Hrvat, došao u NOV XI. mjeseca 1944. Isti je služio u SS diviziji /XIII./, koja je poznata po svojoj krvoločnosti u Bosni i Lici. Sudjelovao je u palenju sremskih sela.
75. – Vitenberger Oto, rodjen 1911. Osijek, Nijemac, došao u NOV dobrovoljno 1. XII. 1944. godine. Imenovani je bio dvije godine u Kulturbundu i kasnije bio gestapovac oko godinu dana.
76. – Mačak Rade, rodjen 1917. Mala Jasenovača, Grubišno Polje, Hrvat, došao u NOV 4. XI. 1944. Isti je bio gestapovac dvije godine i sudjelovao u svim borbama protiv NOV vodjenim u Slavoniji.
77. – Valter Ferdinand, rodjen 1909. Voćin, Podravska Slatina, Hrvat, došao u NOV 4. XI. 1944. Isti je bio 1941. i 1942. ustaša u Voćinu, a kasnije u gestapovcima.
78. – Hvasta Stjepan, rodjen 1926. Ledenik, Našice, Hrvat, ratar Imenovani je bio u partizanima, te je dezertirao i potom uhvaćen u njegovom selu. Ponovo je pokušao bjegstvo i uhvaćen. Poslije dezerterstva iz NOV bio je ustaša u Našicama i pred likvidaciju je priznao da je ubijao partizane.
79. – Ivanković Luka, rodjen 1921. Tomašica, Garešnica, Hrvat, ratar, došao u NOV 5. XI. 1944. Isti je bio u Vražjoj diviziji od 1942. te sudjelovao u svim akcijama iste po Bosni.
80. – Talan Robert, rodjen 1923. Dežanovac, Daruvar, Hrvat, ratar, došao u NOV 5. XI. 1944. Isti je već prije bio u NOV ali je dezertirao i stupio u Vražju diviziju u kojoj je bio oko jednu godinu. Sudjelovao je u borbama u Bosni i Lici protiv NOV.
81. – Valter Borner, rodjen 1909. Beč, Austrijanac, došao u NOV 29. XI. 1944. U njemačkoj vojsci se nalazio od 1941. godine i sudjelovao u svim borbama protiv NOV.
82. – Borner Desanka, rodjena 1906. Zagreb, Srpkinja, došla u NOV dobrovoljno sa napred imenovanim. Istu je prema njezinom pričanju izbavio napred navedeni iz logora Jasenovca.
Osim gore navedenih streljanih u ovom području, streljano je 28 nedićevaca, koji su se nalazili duže vremena u nedićevoj vojsci i pri povlačenju švaba iz Srbije isti su prešli u NOV. Za iste ne postoji nikakovi podaci.
Za sve koji su likvidirani u ovom području znade Opunomoćeništvo i pomoćno osoblje u istom. Ovi su likvidirani u suglasnosti sa Otsjekom.

OSJEČKO PODRUČJE
83. – Djakovac Stjepan, rodjen 1913. Valpovo, Hrvat, po zanimanju postolar. Isti je bio aktivni ustaša od 1941. i haračio sa ustašama u Slat. kraju.
84. Najgebauer Vilim, rodjen 1926. njemački vojnik, učestvovao u svim operacijama njemačke vojske protiv NOV.
85. – Vojinov Ivan, rodjen 1920. Novi Bečej, Srbin, kao nedićevac-dobrovoljac bio u borbama protiv NOV i došao u Slavoniju povlačeći se zajedno s Njemcima, te prebjegao u NOV.
86. – Miodrag Savo, rodjen 1915. Kanjani, Drniš, Srbin, bio gestapovac od 1941. i učestvovao u raznim akcijama protiv NOV u Bosni.
87. Djaja Marko, rodjen 1925. Gradište, Županja, Hrvat, biv.[ši] ustaški vodnik. Kao ustaša 2 i pol godine učestvovao u borbama protiv NOV u pljački i paljevini srpskih sela po okolici Djakova.
88. – Rozenberg Hinko, rodjen 1918., Kutina, Hrvat, kao hrvatski legionar dobrovoljac učestvovao na istočnom bojištu više od dvije godine.
89. – Adžić Svetozar, rodjen 1920. Kumani, Novi Bečej, Srbin, došao u NOV 20. XI. 1944. Isti je bio dobrovoljac u nedićevoj vojsci 2 godine.
90. – Čolakov Milenko, rodjen 1919. Vranjevo, Novi Bečej, Srbin, biv.[ši] nedićevac, Kao i gornji.
91. – Mikić Ivan, rodjen 1923. Trnava, Djakovo, Hrvat, ratar. Došao u NOV 21. XI. 1944. Isti je bio u gestapovcima 3 godine i učestvovao u više borbi i paleža srpskih sela po Slavoniji i Bosni.
92. – Panoš Ivan, rodjen 1908. Tominovac, Kutjevo, Požega, Njemac, došao u NOV 21. XI. 1944. Imenovani je bio kao gestapovac 2 godine u njemačkoj Poljskoj kao dobrovoljac, te je poslije došao u Slavoniju.
93. – Posavec Djuro, rodjen 1912. Granice, Našice, Hrvat, došao u NOV 30. XI. 1944. Isti je bio u njemačkoj vojsci 3 godine i kao dobrovoljac legionar na istočnom bojištu.
94. – Nuber Djuro, rodjen 1920. Budimpešta, Njemac. Kao kulturbundaš bio u SD policiji dvije godine i učestvovao na istočnom bojištu.
95. – Kucejnov Mihajl, rodjen 1924. Rostov, Čerkez, uhapšen 7. XII. 1944. Isti je bio u kozačkoj jedinici 15 mjeseci, u Poljskoj, Srbiji, Hrvatskoj i učestvovao u raznim akcijama protiv NOV.
Gore navedeni likvidirani su po odluci samog Opunomoćeništva područja i zna za te likvidacije samo Opunomoćeništvo i pomoćno osoblje.

ISTOČNA GRUPA NOP ODREDA
Kod toga Opunomoćeništva streljano je oko 60 nedićevaca, četnika i ustaša koji su dolazili u NOV. Za iste ne postoje nikakovi podaci niti zapisnici, jer i samo prijašnje Opunomoćeništvo nije vodilo, a novo koje je tamo postavljeno ne zna za sve to. Likvidacije su vršene sa pomoćnim osobljem samog Opunomoćeništva.

KOD OVOG OTSJEKA
96. – Miletić Grge Ilija, došao u NOV 10. X. 1944. iz Borova, gdje je bio mehaničar, avijatičar. Isti je prema izjavi špijuna Adjur Franje, kojega je uhvatio Osječki NOP Odred te likvidirao, trebao doći kao špijun u NOV.
97. – Rehnicer Mavre Rišo, židov iz Osijeka. Održavao sastanke sa židovima u Kometniku i bilježio zaključke sa sastanka. Imao veze sa dijeljenjem novca židovima koje su davali Englezi. Sumnja se da je agent I.S.-a
98. – Drobec Nikole Dragan, Srbin, radnik iz Osijeka. Dva puta nestao iz partizana, t.j. iz XVIII. brigade. Bio je konfident u Njemačkoj u logorima. Sumnja se da je agent gestapoa, a izjašnjavao se kao četnički elemenat.
99. – Dimić Miloša Vlajko, Srbin iz Vel. Nabrdja, bio je u domobranstvu 14 mjeseci. Četnički elemenat koji je širio propagandu i raspirivao mržnju izmedju Srba i Hrvata.
100. – Heller Ernesta Ladislav, židov, trg.[ovački] pomoćnik iz Humljana. Bio partizan u Zagorju, gdje je zarobljen i prebačen u Madjarsku. Tamo se nalazio jedno vrijeme i opet se prebacio u Hrvatsku u partizane i tražio od komandanta korpusa da ide u Madjarsku jer da tamo ima vezu i da će tamo moći više koristiti. Iz Madjarske donosio neka pisma i sam se njima hvalio. Sumnja postoji da je bio agent I.S.
101. – Radaković Miloš, Srbin, zemljoradnik iz Batinjana. Ustaški agent provokator, prokazivač naših ljudi u selu Batinjanima.
102. – Jašarević Salko, radnik, Musliman, od Brčkog, bio ustaša, špijun trovač ubačen od Tolja iz Vinkovaca.
103. – Vrekalić Andrija, ratar, Hrvat, od Virovitice, bio bjelogardijac, neprijatelj NOB i širitelj mržnje izmedju Hrvata i Srba.
104. – Djurak Antun, besposličar, kriminalac iz Djakova. Isti je davao krive podatke po dolasku u NOV i bio neko vrijeme apotekar pomoćnik u XII. udarnoj diviziji.
105. – Poljak Stjepan, privatni namještenik iz Djurdjenovca, Hrvat. Bio potstrekivač i organizator pljačke i paleža srpskih sela u Podravini.
106. – Kin Josip, zidar, Njemac, Kutjevo. Bio kulturbundaš i kao takav učestvovao u akcijama protiv NOV 1941.
107. – Bertić Marko, akt.[ivni] jugoslavenski žandarmerijski narednik. Neprijatelj NOB. Bio jugoslavenski žandar 12 godina.
108. – Markotić Nikola, stariji vodnik, Hrvat, bio ustaški nastrojen, držao govore protiv NOB-e kao mačekovac i rovario medju radnicima u Glatesu.
109. – Škrgec Stanko, rodjen 1919. Virovitica, Hrvat, zemljoradnik, došao u NOV 10. IX. 1944. god., javio se dobrovoljno u gestapovce i učestvovao u borbama protiv NOB-e 3 godine.
110. – Ivanić Franjo, rodjen 1921. Batinjani, Badljevina, Pakrac, Hrvat, zemljoradnik, zarobljen u Pakracu IX. mjeseca. Već prije je bio u NOV, odakle je dezertirao i nalazio se u Šarčevoj grupi /trupu/, koji je djelovao oko Pakraca i vodio borbe sa Odredom.

U razmaku od 15. IX. 1944. do 1. I. 1945. likvidirano je po našim Opunomoćeništvima i ovom odsjeku osim domobranskih oficira ukupno 198,- _____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 1491, 12.2.1.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #73 : 06 Rujan 2008, 19:14:20 poslijepodne »
Povjereništvo O.Z.N-a za kotar
Ž U P A NJ U
Broj 21 45
Dne 2. maja 1945 g.

Predmet: Izvještaj. I Z V J E Š T A J

Opunomoćeništvu O.Z.N-a za okrug
BROD

1. Politička situacija.
U ovim danima politička situacija na našem kotaru može se okarakterisati znatnim smirenjem duhova i otklanjanjem i nestajanjem onog straha i nepovjerenja koje je bilo u prvim danima po oslobođenju. Najme, neprijateljske formacije davale su na teritoriji cijelog kotara po nekakav otpor, tako da je dolazilo do jačih bitki po selima. Ta činjenica izazvala je da su naše jedinice u mnogim selima bez dobrih informacija i točnih podataka nahvatale prilično ljudi i odvele ih sa sobom ili potukli u blizini sela. Mnogi od tih pohvatanih su stvarno krivci ali postupak koji su naše jedinice provele nad njima je izazvao mnogo straha kod naroda a što je opet u vezi sa prijašnjom neprijateljskom propagandom koja je svuda tulila da će partizani sve, poklati kada dođu. Koliko smo do sada mogli ustanoviti naše jedinice su odmah u prvim danima pohapsile oko ukupno 300 ljudi na cijelom kotaru. Za neke od tih se nezna a neki su nađeni slabo zakopani u blizini sela. Dešavalo se da su svinje izbacile lješeve. To je moralo da izazove priličnu nervozu. Međutim prolaskom naših jedinica narodna vlast se prilično stabilizovala i raznim naređenjima sprečeni su daljnji ispadi samovolje tako da se svuda kod naroda osjeća sve više povjerenja. Narod se sve više aktivizira općenito u izgradnji zemlje, davanju pomoći i učestvuje na raznim političkim manifestacijama. Tako je 1. maj proslavljen svečano i sam masovnim učestvovanjem naroda. Na zboru koji je priređen u Županji računa se da je bilo oko 2500 do 3000 osoba.
Po selima županjskog kotara situacija je uglavnom slična. Najviše je bilo poteškoća u selima oko [Slavonskog] Šamca. Tu u početku naši drugovi nisu mogli da postave skoro nikakove organizacije. Slično je i u Štitaru. Ipak iz dana u dan se popravlja i u tim selima. Razlog radi koga je stanje u tim selima najgore je taj što je iz tih sela otišlo mnogo ljudi s neprijateljem. Koliko smo do sada zapazili oni se ne vraćaju kućama, dok su iz mnogih drugih sela mnogi koje je banda povukla sa sobom, došli svojim kućama. Pored toga u blizini Sl. Šamca odmah preko Save postoje veće šikare u kojima se još uvijek zadržavaju ostaci razbijenih bandi a među tima imade sigurno ljudi iz naših sela.
Na istočnom dijelu kotara je prošlo znatno lakše i narod je najbolje primio preokret u odnosu prema selima centralnoga dijela kotara. U tim selima su nekad partizani navraćali pa su sela prilično i očišćena od raznih gadova tako da naše jedinice nisu imale mnogo razloga da se zadržavaju hvatanjem neprijateljskih vojnika, samih mještana, u tim selima jer su to mahom bili pripadnici P.U.P. a to znači špekulanti i kolebljivci koji su se pomoću P.U.P. i izvukli iz raznih domobranskih pukovnija i sjedili kod svojih kuća. I nigdje ni u jednom selu oni nisu davali otpor našoj vojsci nego su se jednostavno rasuli i na poziv prijavili i predali oružje. I baš prilikom toga prijavljivanja pohapšeni su mnogi i potučeni a to je ono što je izazvalo strah i nepovjerenje. Međutim potučenim ima dosta ljudi nižih funkcionera stranačkih organizacija H.S.S. koji su također pripadali P.U.P. Taj momenat reakcioneri iskorišćuju naročito i potežu pitanje gdje su ti ljudi i zašto su odvedeni ili potučeni kad nisu ništa krivi ili kako još neki tvrde, kad su čak bili antifašisti i simpatizeri naše borbe. O tome ćemo više u nastavku izvještaja.
U prvim danima nakon oslobođenja bilo je pojava nekakvih razbijenih grupica koje su se klatarile po rubu velikih šuma na istočnom dijelu kotara, a i u sektoru [Slavonski] Šamac, Kruševica. Odmah smo poduzeli potrebne mjere da se točno ustanovi o čemu se tu zapravo radi da bi mogli dalje postupiti. Konačno se ispostavilo da je stvarno u sektoru oko [Slavonskog] Šamca bilo nekih grupica ali su one dolazile i sa bosanske strane. To su bili ustaše koji su ostali u blizini svojih sela. Isto tako saznali smo da se u sektoru Soljani-Strošinci-Jamina kreću neke četničke grupice. Kad smo imali nekoliko konkretnih dokaza o tome stavili smo se u vezu sa štabom II. Vojvođanske brigade N.O. i u dogovoru sa komandantom i komesarom brigade dobili smo jedan bataljon na raspolaganje. Taj bataljon je bio kod nas nekih 7 dana. Zato vrijeme pretresli smo planski istočni i zapadni dio kotara. Nigdje nismo naišli na neku banditsku grupu, osim što smo prilikom pretresa i traženja našli po nekoga ustašu sakrivenoga na svom stanu. Takvih je ukupno doterano oko 15. Istragama ispitivanjima smo ustanovili da se stvarno u okolici Jamine , t.j. na kraju našeg kotara, prebacuju manje grupice četnika i zadržavaju se samo noći. Posle odlaska bataljona imali smo jedan slučaj u šumama između Bošnjaka i Vrbanje gdje je neko pucao na jednog našeg kurira. Poduzeli smo sve mjere da se sazna dali su to grupice koje zadržavaju tu ili su naišli od Save.
U narodu se osjeća veliki strah od tih grupica neprijatelja i mnogi naši simpatizeri i suradnici traže oružje i poneki se noću skrivaju. Naročito ljudi koji imaju stanove u blizini šuma, pribojavaju se i gotovo nikako nespavaju tamo nego dolaze u selo. Bilo bi neophodno potrebno da se kod svakog seoskog odbora organizira potrebna grupa narodne milicije, koja bi bila sastavljena od najpouzdanijih omladinaca. Međutim na našem kotaru po nekoj odredbi kotarskog N.OO-a raspuštene su milicije. Sami članovi i funkcioneri naših organizacija bi također trebali biti naoružani.

2. Rad neprijateljskih organizacija.
Od neprijateljskih političkih organizacija, mi ovdje možemo govoriti samo o Mačekovoj kliki. Drugih neprijateljskih političkih nastojanja nema. I kod Mačekove klike zapaža se prilična pometnja naročito poslije izjave “čike” Tune Babića povodom nestanka nekih funkcionera H.S.S. On je rekao da su trebali da budu kod njega tj. u šumi pa nebi stradali. To je bio priličan udarac za pristaše Mačekove klike. Jedan /Ivan Mandić/ je izjavio da je čika Tuna poludio. Daljnji njihov rad manifestira se u burgijama oko iskapanja, sahrane i identifikacije pojedinih ili poginulih čiji se grbovi nalaze po selu i oko sela. Oni neprestano zatražuju da se lješevi iskapaju i da se prenose u groblje. Tendencija je očigledna: hoće na taj način da cijelom selu i okolici rastrube kako su to žrtve nastradale od partizana. Kotarski N.O.O. je zabranio svako iskapanje i prenošenje leševa.
Samog čiku Tunu su mnogo očekivali i neke su nade polagali u njega, međutim koliko smo mi do sada obaviješteni čika Tuna se drži potpuno na liniji N.O.B., pa ponegde otvoreno napada na špekulante i mačekovce. U tom smislu je govorio i na zboru u Županji prvog maja.
U radu neprijateljskih špijunskih organizacija otkrili smo neke elemente koji mogu da budu od velike važnosti. Prije svega saznali smo od uhvaćenih špijunki U.N.S. Anice Kovač i Vere Čačić da je nakon oslobođenja Županje od strane naših jedinica došao iz Broda jedan kurir koji im je saopćio naređenje da one treba i dalje da rade. Prema naređenju drugova iz Vašeg Opunomoćeništva, navedene ćemo poslati k Vama. Ipak neka naročita aktivnost se ne zapaža ni kod U.N.S. ni kod Gestapa. Iz podataka kojima raspolažemo i mjera koje smo poduzeli, mislimo da ćemo moći u kratko vrijeme potpuno paralizovati rad U.N.S. i Gestapa, jer su te špijunske organizacije sada kod nas u očiglednom rasulu. I baš hvatanje gore navedenih špijunki i nekih drugih koje imademo u vidu omogućiće nam daljnja iztraživanja. U pogledu šefa U.N.S-a za kotar Županju, možemo reći da je vrlo tvrdoglav i da je dosada izdao malo od svoje mreže. Navedene špijunke smo mi uhvatili saznavši od naših ljudi.
Za mreže gestapa nismo još sve saznali. Ali po svim znacima izgleda da su špijuni gestapa i U.N.S. međusobno povezali. A njihova zajednička djelatnost na našem kotaru nije skoro nikakova. Od uhvaćenih špijunki saznali smo da su neki U.N.S-ovi špijuni iz Županje ubačeni u naše Jedinice kada su ove naišle. Takav je neki Nikica Matijević sin “Junaka iz Like” Marjana Matijevića, koji se sada nalazi u nekoj auto četi XVII Divizije. Taj je sve do zadnjih dana bio u vinkovačkom sabirnom logoru i tamo je tukao ljude i uopće spada u red krvavih bandita, a pred dolazak naših jedinica u Županju on se vješto kamuflirao i odmah prvi ili drugi dan priključio se je XVII Diviziji i otišao dalje. Prije nekoliko dana je poslao svojoj ljubavici nekog štofa za četiri haljine i to već kao Partizan. Izgleda da je to opljačkao nekog u Đakovu.
U vezi sa radom I.S. zapazili smo neke činjenice. Ovih dana nekako odmah po oslobođenju došao je u Županju student Vlado Skrebljin, sin advokata Skrebljina, iz Županje koji je poginuo od strane ustaša. Taj Vlado prije godinu dana pristupio je N.O.P. i sada se nalazi u Uredništvu Slobodnog DOMA. Neki drugovi sa županjskog kotara su ga pozivali u partizane 1943 god. a on je izjavio da između njega i partizana postoje neke “precizne razlike” jer je on za vrijeme banovine Hrvatske bio u vodstvu studentske organizacije H.S.S. Sada se u Županji naročito interesirao za one koje je naša vojska odvela ili potukla, kretao se stalno u društvu nekih iteklektualaca i otišao prema Osijeku. Obećao je da će se navratiti opet u Županju. Mi ćemo povesti daljnja izviđanja u tom pravcu. Na istoj liniji bi mogla biti i izjava nekoga Dr. Hipše liječnika, židova iz Vršca, koji je 16.IV.1945 g. rekao u Županji pred Anicom Benaković, ženom opančara, da će komunisti za mjesec dana sve uništiti i pobiti sav narod, i da ona vlast /tj. prvi odbor koji je osnovan/ nije ništa i da će doći nova vlast O.Z.N-a koja će sve uništiti. Taj se sada nalazi u službi u V. Diviziji, kao lekar.

3. Rad Povjereništva
Od 19.IV.1945 g., kad je promjenjen šef Povjereništva, nastavilo se sa čišćenjem i započele su opsežnije istrage. Do tada se nije po pitanju istraga radilo ništa a kako mreža nije bila nikakova, dešavalo se da su mnogi banditi bili pušteni. Radi toga se je moralo bezuvjetno pristupiti radu oko istraživanja. Na tom su se poslu zaposlilo po nekoliko članova Povjereništva. To je dovelo do raščišćavanja prilika u zatvoru, jer je zatvor do tog vremena bio pun lica koja nisu interesirala našu službu. Mi smo predali vojnim vlastima vojne neposlušnike, a pohapsili smo neke neprijateljske špijune i neke krvave ustaše. I baš sada radimo na tome da se prikupi materijal optužujući i da se sredi ono što su hapšenici do sada na ispitivanjima izjavili te da se nakon toga pošalje u Vaše Opunomoćeništvo na daljnji postupak.
Čišćenje nije nikako dovršeno. Još ima mnogo gadova koji su se u zadnjim godinama zakamuflirali a u 1941 i 1942 su bili krvavi zločinaci. U tom smjeru vodimo istrage i čim budemo imali bolju mrežu moći ćemo da završimo čišćenje. Prema direktivama koje smo dobili mi ćemo postupiti.
U ovom razdoblju naše je Povjereništvo je izvršilo pregled činovničkog aparata koji nije bio izvršen do sada. Pored toga naše Povjereništvo organiziralo je popis doseljenika od 1941 g. i popis stanovništva u Županji. U dogovoru s kotarskim NOO-om, popis stanovništva je obavljen u roku od 3 dana. Preglede i pretrese ćemo izvršiti ovih dana. Zaprav pretresi stanova su vršeni u gradu od strane naše vojske a i mi čim ustanovimo da je negdje potrebno to učiniti odmah izdajemo naređenje. Takvim pretresima pronašli smo masu oružja i spreme, to smo sve predali komandi mjesta ili vodu Narodne Obrane koji se nalazi uz nas.
Naše Povjereništvo je uzelo bivši zatvor kotarskog suda i tu smjestilo hapšenike. Prema najnovijim direktivama u pogled hapšenja naš zatvor će moći udovoljiti potrebama. Međutim bivšom praksom, tj. većim hapšenjima naš zatvor nebi odgovarao. Režim u zatvoru je uređen prema uputama koje smo dobili.

4. Rad naši organizacija.
U radu naših organizacija još se uvijek osjeća prilična nesređenost. Razlog je tome općenito pomanjkanje kadra a i činjenica da su članovi organizacija mladi ljudi koji još nisu stekli dovoljno prakse u radu. Stanje u kotarskom N.O.O.u se popravlja iz dana u dan. Poslije našeg pregleda činovništva K.N.O.O. je uzeo potreban broj stručnog kancelarijskog osoblja te su poslovi oko sređivanja pojedinih odjela već započeli. Međutim još uvijek u tom pogledu nije učinjeno, sve i pojedini odjeli ne rade kako treba. To izaziva nepotrebne pojave i nezgodne komentare kod naroda, jer narod zapaža tu zbrku i nesređenost i kritikuje. Ipak prilike u Kotarskom NOO-u će se popraviti u najskorije vrijeme. Dok je stanje općinskim NOO-ima znatno slabije. Tamo je kadar sav nov i neupoznat sa ciljevima i načelima naše borbe i prema tome teško se snalazi u pomaganju fronte i obnovi zemlje. I koliko narod pristupa pomaganju i izgradnji to se odvija neplanski i nesređeno i radi toga dolazi do kritike a time i naši odbori gube ugled u narodu.
Omladinske organizacije po selima još su se najbolje snašle. Zapaža se da se omladina znatno aktivizirala i da pokazuje mnogo volje za daljnji rad. Kao i svuda tako i kod omladine neophodno je potrebno što više tumačiti ciljeve i načela naše borbe da bi se uklonili tragovi neprijateljske propagande. U tu svrhu Kotarski odbor J.N.O.F. organizira skupštine i predavanja koja su dobro posjećena.
Narodna vlast organizirana je u svim selima. Poteškoća je bilo u mnogim selima, baš radi toga što je narod bio neupoznat sa ciljevima i načelima naše borbe i držao se je rezervirano ili prilazio s rezervom. To je bilo naročito u onim selima u kojima je bio politički rad slab ili nikakav. I druge organizacije su već postavljene i organizirane. Ovih dana stvaraju se svuda odbori /antifašistički odbori žena/ A.F.Ž. i U.S.O.H. Svuda od naroda se zapaža interesovanje i iskrenije prilaženje našim organizacijama. To je u vezi sa činjenica koje smo iznijeli u političkoj situaciji.

5. Organizacijono stanje i mreža na terenu.
Poslije najnovije reorganizacije našeg Povjereništva, sastat je ovakav: Lešić Franjo šef, Dragelj Gabra zamjenik šefa, Tomljenović Ivan, Mihić Mijo i Lešić Kruno kao pomoćnici šefa. Za kancelariju je odgovoran Aleksandar Veinovć. U kancelariji imamo jednu pisaricu koju je drug Mladen dodjelio ovom Povjereništvu još u prvim danima i jednog pisara koga smo mi sami pronašli a koga uposlujemo u tehničkim poslovima i prema potrebi.
Od osoblja povjereništva još imamo 2 javna agenta, 1 šefa zatvora, 1. ekonoma, 1. istražitelja koga smo pronašli među našim bivšim kuririma a koji ima sposobnosti i volje za taj rad i koga mislimo izdignuti, nadalje imamo 4 kurira. Kuharice za našu kuhinju dobili smo od mjesnog odbora U.S.O.H.a to su omladinke. One dolaze prema veličini posla u našu kuhinju.
U pogledu mreže na terenu na našem kotaru je dosada vrlo malo učinjeno. Postajali su razni razlozi koji su sprečavali razvijanje mreže. Jedan od glavnih razloga je činjenica da se prije oslobođenja u mnogim selima uopće nije moglo djelovati. To naročito važi za sela Podgajce, Rajevo selo, Gunja, i dr. A i u svim drugim selima bile su velike poteškoće koje su istom sada djelomično uklonjene. I pošto su to ogromna sela svakako da će se moći naći ljudi za našu mrežu. Međutim naše Povjereništvo u prvim danima oslobođenja našeg kotara nije odmah ustupilo organizaciji ob.[avještajne] mreže. U tim danima služila se masovnim obavještavanjem. To je imalo svoje loše strane jer se je u zatvoru našlo dosta ljudi protiv kojih nisu postojali konkretne optužbe. Na taj način moralo se baciti punom parom na istrage da bi se izvukao optužni materijal a ta činjenica je značila vezivanje cijelog kadra samo za istrage tj. centar dok je teren ostajao napušten. Ipak, čišćenje u prvim danima je uspjelo zahvaljujući baš masovnom obavještavanju, ali daljnje se čišćenje nemože nikako poduzimati bez predhodnog organiziranja mreže, radi navedenih razloga.
Dabi prebrodili teškoće oko pronalaženje općinskih povjerenika i jer u mnogim selima na našem kotaru, mi prosto nemožemo pronaći podesnog čovjeka koji bi nam bio općinski povjerenik. Radi toga mi smo izdigli, izgradili, pojedine bivše kurire inače stare partizane, odvažne drugove koji su potpuno odani našoj borbi. Za sada imamo na četiri općine takove povjerenike: Slavonski Šamac, Gunja, Drenovci, Vrbanja. Pored toga imamo punktove u Gudincima -“Giler”, u Županji Hans, u Bošnjacima “Vodenjak”, u Gradištu ubačeni CP. Mirko. Najme u samom Gradištu je centar Mačekove klike a baš tamo do sada nismo mogli naći čovjeka koji bi bio u stanju da otkrije djelovanje tih reakcionera. Tamo ima dosta odanih ljudi N.O.P. ali oni nisu u stanju da se ušaltuju među špekulante i da nas obavještavaju o njihovom djelovanju. Međutim do sada Mirko se je dobro odazvao. On ima nekoliko svojih pomoćnih punktova preko kojih uspjeva da sazna o stanju u redovima špekulanata. I kako sada izgleda špekulanti su ostali bez veze sa svojim glavešinama a stav čika Tune im je također zadao težak udarac pred narodom.
Što se tiče bočne mreže situacija je također još uvijek nezadovoljavajuća. Sve organizacije osim kotarskih su nastale istom sad. Zapravo neke su još u nastajanju i radi toga postojale su poteškoće, a činjenica je još i to da su sve organizacije osim kotarskih sastavljene samo od antifašista koji još imaju u sebi prilične doze oportunizma. Do sada u kotarskom NOO imamo 2 punkta. To su Bogo i Zlatko. U općinskom NOO-u Županja imamo Lacu i u mjesnom NOO /općinski/ Bošnjaci, imamo Capela.
Na sastanku sa drugovima iz O.Z.N-a za Slavoniju i sa drugovima iz Vašeg Opunomoćeništva dogovorili smo se točno o planu budućeg rada i za kraće vrijeme vjerujemo da će se situacija na ovome polju našeg rada ispraviti.
Primite drugarski pozdrav

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!
Šef:
… [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 1491, 30/35, kut. 17

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #74 : 06 Rujan 2008, 19:16:11 poslijepodne »
23. maja 1945.
Jedinice naše Armije završile pokret i zaposjele određene prostorije prema zapovjesti ove Armije Str. Pov. broj 348/45.

GUBITCI U BORBAMA

A/ VLASTITI:
Poginulo 142
Ranjeno 374
Nestalo 55

B/ NEPRIJATELJSKI
Poginulo 25.000
Ranjeno 4.000
Zarobljeno preko 105.000 Nijemaca, ustaša i četnika .

-------------------------------

ako se pogleda datum dokumenta jasno je da je riječ o žestokom strijeljanju zarobljenih vojnika, a ne borbama.