Autor Tema: Dokumenti o partizanskim zločinima  (Posjeta: 28599 )

Insomnia

  • Gost
Dokumenti o partizanskim zločinima
« : 30 Kolovoz 2008, 22:48:17 poslijepodne »
1945., siječanj 17.
Izvješće Drage Desputa, člana Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske upućeno Centralnom komitetu KPH o radu vojnih sudova i obračunu s “narodnim neprijateljima” u Dalmaciji
_____________
IZVJEŠTAJ
Polovicom studenog mjeseca upućen sam u Dalmaciju sa zadatkom da obidjem vojne sudove na sektoru VIII, da pregledam njihov rad i da im u radu pomognem.
Za vrijeme mog boravka u Dalmaciji zapazio sam stanovitu nepravilnosti od kojih iznosim najglavnije.
Povjerenik OZN-e za kninski sektor drug Ilija izjavio mi je, da su oni dobili direktivu, da prilikom oslobađanja uhapse što više ljudi, jedan dio od tih, koji ispunjavaju potrebne uslove, likvidiraju, a ostali dio puste na slobodu. - U duhu te direktive od Dubrovnika - Knina pa do Zadra likvidiran je stanovit broj ljudi. Od likvidiranih jedan su dio domaći ljudi, a jedan dio zarobljenici naši državljani, koji su bili u zarobljeničkim logorima. Za jedan dio od likvidiranih zatraženo je od naših vojnih sudova da se izrade presude u svrhu objavljivanja, što je i učinjeno.
Kod sprovodjenja navedene direktive sa strane drugova, koji su je sprovodili, učinjeno je krupnih pogrešaka.
Prvo, sve je radjeno vrlo nekonspirativno. Tako su na primjer iz zatvora i zarobljeničkog logora u Splitu odvodjeni zatvorenici i zarobljenici u kamionima u grupama različitog broja sa izjavom, da idu u vojsku. Razumije se, da je to bilo vrlo providno i neuvjerljivo, jer nitko ne može vjerovati da će se zatvorenici i zarobljenici ravno iz zatvora ili zarobljeničkog logora voziti u kamionima u jednice, dok naši borci idu pješice, a s druge strane, kad su porodice likvidiranih počele obilaziti naše jedinice tražeći svoje članove i razumje se nisu ih mogli pronaći, brzo im je postalo jasno što se je s njima desilo. Vrativši se svojim kućama, razumije se da o tome nisu šutile, nego na veliko pripovjedale.
Drugo, kod sprovodjenja te mjere upotrebljavani su ljudi nedovoljno ozbiljni, što dovoljno dokazuje priloženi prilog komandanta zarobljeničkog logora u Splitu druga Milate , u kojem je iznio uz službeni pečat logora i svoj potpis tačan broj lica, koji su iz logora odvedeni i jačinu pojedinih grupa, uz usmeni komentar, da su ta lica odvedena u podrum neke zgrade gdje su postreljana.
Treće, sama justifikacija likvidiranih vršena je bez potrebne opreznosti na vrlo nezgodan način, što kao primjer navodimo slučaj, gdje je jedna grupa iz Drniša strijeljana i bačena u jame a da svi iz te grupe nisu bili ni do kraja ubijeni tako, da su iz jame vikali - majku vam vašu ubijte me do kraja! /To mi je pripovjedao komandant kninskog područja i predsjednik vojnog suda VIII korpusa/: - ili slučaj u Dubrovniku gdje se je justifikacija vršila ne strijeljanjem već su se takva lica klala. To je u Dubrovniku radila jedinica narodne obrane, a ja sam za to saznao od komandira čete narodne obrane.
Četvrto, kod sprovodjenja te mjere drugovi koji su je sprovodili bili su vrlo površni. Kao primjer navodimo slučaj koji se je desio u Dubrovniku, gdje je u oglasu osudjenih na smrt bio naveden i jedan gradjanin Dubrovnika, koji se je u tom momentu nalazio na slobodi i u oglasu među strijeljanima čitao svoje ime i prezime; - ili slučaj u Splitu gdje se još i danas nalazi u sudskom zatvoru jedan gradjanin Splita, koji je bio odredjen za strijeljanje i neposredno prije odvođenja na strijeljanje nekim slučajem dospio je u sudski zatvor. Kod OZN-e je zaveden u popisu likvidiranih.
Peto, među likvidiranima bez suda nalaze se i takovi, koji bi, da imaju deset života deset puta bili osudjeni na smrt. To su ljudi, koji su svojim radom počinili toliko zla tamošnjem narodu, organizatori četničkih i ustaških banda, te bi se, njihovim izvodjenjem na javno sudjenje, dala ne samo izvjesna zadovoljština tamošnjem narodu, već bi se i postigao veliki politički uspjeh, jer su to klasični primjeri preko kojih bi se sjajno moglo raskrinkati i ustaštvo i četništvo, kao i djelovanje okupatora.
Osim toga medju likvidiranim ima i takovih, koji se nikako nisu smjeli likvidirati unutar četri zida. Njih je trebalo najprije raskrinkati medju narodom, izvesti na javno sudjenje i onda suditi. Kao primjer navodim slučaj sa 20 popova u Dubrovniku.
Šesto, već sam napred naveo, da je za jedan dio od likvidiranih zatraženo od naših sudskih organa, da se izradi presuda isključivo u svrhu javnog objavljivanja. Naši sudski organi u velikoj su većini tek od novijeg vremena u našem pokretu. Politički su neizgradjeni, s našim pokretom i borbom nesaživljeni, malogradjani. Saznavši za takav postupak OZN-e oni su, razumije se, primili to s negodovanjem i o tome, možda ne u zloj namjeri, pripovjedali drugima. Kako je to daleko otišlo, koliko pogrešno i sa kakvim nerazumjevanjem je to shvaćeno sa strane naših organa najbolje ilustrira slučaj sekretara našeg vojnog suda vijeća kod komande šibenskog područja, koji je učinio čak slijedeću “uredovnu zabilješku”:
- “Prema zahtjevu Opunomoćstva OZN-e šibenskog područja, ovaj Sud je naknadno sastavio presudu, radi javnog oglašavanja iste u Šibeniku. ........ Ovakav postupak je kao izniman bio, prema saopćenjima dobivenim od opunomoćstva OZN-e u Šibeniku, dirigiran od viših faktora i odobren od nadležnih političkih funkcionera”.
Sedmo, od OZN-e je zatraženo, a po našim organima tako izradjene presude u svrhu objavljivanja nisu od drugova iz OZN-e pregledane, te se je i u tom pravcu griješilo. Kao primjer navodim presudu Oliver Mate, koji je osudjen na smrt strijeljanjem, a u dispozitivu presude navedeno je, da se isti osudjeni na smrt medju ostalima i za to “što je osorno nastupao prema predstavnicima narodno oslobodilačkog pokreta, kad bi od njega zatražili ekonomsku pripomoć i premda imućan nije im htio dati bilo kakovu pomoć”.
Osmo, prilog br. 4 govori sam po sebi dovoljno. Da li se smije po džepu nositi takove zabilješke do kojih može i nepozvan doći? Sigurno ne bi bilo od koristi našem pokretu kad bi u neprijateljskoj štampi izašla fotografija ovakvog dokumenta.
Ima još dosta ovakovih primjera, a koliko ih ima koji meni nisu poznati!
Razumje se, da je uslijed takvog sprovodjenja navedene direktive šira javnost za to brzo saznala, te se osjeća, da je to primila sa negodovanjem i da u narodu vlada osjećaj pravne nesigurnosti. Kao primjer za to navodim izjavu jednog građanina Knina, koji je, kad mu je predsjednik suda izjavio, u vezi s jednim hapšenikom, koji se nalazi kod OZN-e, da će biti izveden pred sud, i ako se uspostavi da je kriv bit će kažnjen, a ako se ustanovi da nije kriv, bit će oslobodjen, izjavio “ostavi to, njega će noć progutati prije nego što dodje do suda”. Delikatnost situacije u kninskoj krajini u vezi sa četništvom pokazuje pravi značaj istaknutog primjera.
Savezno sa napred navedenim htio bi reći još i ovo. Koliki je broj likvidiranih nije poznato. Ali on po mom mišljenju nije prevelik, što više on je na nekim sektorima mnogo premalen. Pogledajmo samo Dubrovnik. Tamo je likvidirano svega oko 100 ljudi. To je premalen broj za Dubrovnik i okolicu u kojem su za ovo čitavo vrijeme carevali i ustaše i četnici, Talijani i Nijemci, a ogromna većina Dubrovčana s njima se je povezala. Osim toga u samom Dubrovniku radjale su se ideje i izgradjivali planovi vršenog nasilja nad čitavom Južnom Dalmacijom. Petokolonaštvo i špijunaža bilo je u punom cvatu. Mišljenja sam da je uzrok tako malog broja likvidiranih baš u načinu sprovodjenja date direktive , jer je uslijed toga javnost za istu vrlo brzo saznala, te se je osjetila reakcija javnog mišljenja. Naši drugovi su pred tim i takovim “javnim mišljenjem” zastali i prešli u drugi ekstrem, u drugu pogrešku u pretjeranu blagost. Kao primjer navodim slučaj velikog župana dubrovačkog , koji je izveden pred sud i kažnjen jedva jedvice sa dvije godine prisilnog rada, dok je dubrovačka OZN-a predlagala oslobadjajuću presudu: - ili slučaj u Kninu gdje se članovi četničkog oblasnog odbora i četničkog ratnog vijeća šeću slobodno po kninskoj krajini, a samo u Kosovskom polju postoji groblja stotine i hiljada srpskih žrtava i nasilja kojeg su počinili četnici.

Dogadjaji koji su se desili poslije nove
direktive organima odsjeka za zaštitu naroda

Pod kraj studenoga mjeseca prošle godine organima odsjeka za zaštitu naroda izdata je nova direktiva po kojoj oni više nemaju ovlaštenje da vrše likvidaciju bez suda, osim naročitih izuzetaka. Usprkos toga na nekim sektorima organi OZN-e nisu se te direktive pridržavali. Navodim slučaj u Sinju, gdje je tamošnja OZN-a u momentu svog rasformiranja likvidirala, koliko je poznato, 6 ljudi iz Sinja i okolice , a da za to nije postojao nikakav razlog; - ili slučaj u Kninu gdje je tamošnja OZN-a iza dobivene nove direktive likvidirala najprije 13, a poslije 1 osobu, sve iz Knina i okolice Knina, a htjela je likvidirati i još 17 zarobljenika naših državljana, koji su u većini služili u “tigar” diviziji, a da ih prije toga nisu uopće salušali pa ni ispitali najosnovnije podatke. Medju tih 17 bilo je i takovih, koji su svega pet dana bili u navedenoj diviziji i nisu još uopće bili rasporedjeni. Na moj zahtjev ta je grupa predana sudu i u roku od jednog dana svi su bili ukratko saslušani i, izvedeni pred sud i u sporazumu s OZN-om svega trojica su osudjeni na smrt; jedan je upućen u zarobljenički logor, jer je bio Nijemac; za jednog će se istraga nastaviti, jer je isti iz Vrlike koja je svega 20-30 km. udaljena od Knina, a isti je tamo kroz čitavo vrijeme kao ustaša djelovao, a ostali su osudjeni na različitu vremensku kaznu i upućeni u jednicu. U Zadru se je OZN-a pridržavala prakse likvidacije bez suda sve do pre 10-15 dana uz izjavu, da nema povjerenja da bi takove sud osudio na smrt. U Biokovskom području je takodjer OZN-a likvidirala oko 20-25 osoba nakon primitka nove direktive, a bez ikakvih posebnih razloga.
Nadalje na našoj konferenciji svih predsjednika sudskih vijeća i sudskih organa izvjestio me je istražitelj vijeća kod biokovskog područja da tamošnji opunomoćenik OZN-e sadistički muči ljude, a onda traži od suda da se isti moraju osuditi bez obzira da li im se krivnja ustanovi ili ne, jer bi bilo vrlo nezgodno da ih se pusti na slobodu nakon što su tako istučeni. Kao primjer naveo mi je slučaj dviju žena, seljakinja, koje je isti organ OZN-e najprije strahovito istukao, a onda im nije dao vode za piti tako, da su bile prisiljene piti svoju vlastitu mokraću; - ili slučaj iz splitskog područja, odnosno sudskog vijeća u čiji su zatvor dopraćene dvije žene iz komande mjesta Kaštela gdje su bile zlostavljane - palili su im noge itd. - a za koje se u toku postupka ustanovilo, da nisu gotovo ništa krive i trebaće ih osloboditi.
Osim toga ima slučajeva da imovina nekih lica, koja su u prvim danim uhapšena razgrabljena i raznijeta, a od suda se traži da iz tih razloga ti moraju svakako biti kažnjeni. Kao primjer navodim slučaj Vragolova iz Cavtata kraj Dubrovnika, koji je u prvim danima uhapšen kao pristaša četnika i četnički pomagač, a koji bi uslijed amnestije trebao biti pušten na slobodu. Ili slučaj sa 74 godine starim svećenikom don Antom Dragoševićem iz Omiša kome su takodjer sve stvari razvučene, a iz razloga, što se u toku postupka nije moglo ustanoviti neko teže djelo, a iz političkih razloga trebalo je donijeti ili uslovnu kaznu ili oslobadjajuću presudu. U jednom i u drugom slučaju zahtjev da se isti moraju kazniti iz napred navedenog razloga dat je sa strane članova kotarskog komiteta, koji su se nastanili u njihovim kućama.

Nekoliko slučajeva bezakonja počinjenih
sa strane pripadnika NOV i NOP

1.- Kistanje, kotar Šibenik. Opunomoćenik OZN-e XIX divizije kad je divizija odlazila iz Kistanja predao je komandi mjesta Kistanje jednog uhapšenog karabinjera, time da se isti preda sudu i da se izvede na javno sudjenje u tom mjestu, jer je u tom kraju uhvaćeni karabinjer počinio strahovita zvjerstva nad tamošnjim narodom i bio strah i trepet tamošnjeg stanovništva. U komandi mjesta je taj karabinjer tako tučen da su ga na kraju morali i ubiti. Kod toga sudjelovali su čak i neki članovi tamošnjih narodnih vlasti. Komanda mjesta nije o tome ni prije, a ni poslije nikoga izvjestila.
2.- Pod kraj XI mjeseca praćen je u sudski zatvor u Zadar po straži jedan uhapšenik i na putu, na cesti Obrovac-Zadar ubio ga je s kundakom puške jedan partizan koji je onuda prolazio.
3.- U Benkovcima je krajem prošlog mjeseca jedne noći pozvan iz svoje kuće neki čovjek, navodno neprijatelj našeg pokreta, po dvojici partizana i kad je isti izišao iz kuće oni su ga ubili iz šmajsera i pobjegli. Nije ustanovljeno koji su to partizani bili.

O načinu sprovodjenja konfiskacije i o odnosu NOO-a prema
sudu po pitanju podataka ili informacija za sudske zatvorenike.

Na cijelom sektoru Dalmacije u prvo vrijeme nakon oslobođenja konfiskacija je bila sprovadjana sasma protivno nego što to uputstva o konfiskaciji traže. Prvo, konfiskacija je vršena u velikom broju slučajeva licima kao ratnim zločincima i narodnim neprijateljima, a da nije za to bila donešena sudska presuda, odluka ili rješenje što uputstva o konfiskaciji izričito navode. Drugo, konfiskacija je vršena, na takav način, da je na neposrednu okolicu nužno morala ostaviti dojam da je po srijedi pljačka, a ne jedna vrsta kazne. Kao primjer navodim slučaj u Dubrovniku, gdje se prilikom konfiskacije oduzimalo i dječja kolica.
U traženju podataka za zatvorenike naši organi nailaze na velike poteškoće. Ne samo što se na podatke treba dugo čekati, što su oni apstraktni /četnici, ustaše, tukao rodoljube i td./, nego su zapaženi i slučajevi otvorene sabotaže. Navodim primjer iz općine Vrlika. Istražitelj sudskog vijeća u Sinju zatražio je od općine Vrlika podatke za jednog okrivljenika. Općina Vrlika sa službenim pečatom i potpisom predsjednika i tajnika daje za taj konkretni slučaj slijedeće podatke: “čovjek za kojeg tražite podatke i koji se nalazi u vašem zatvoru je pošten i dobar drug. Nikad nije pripadao nijednoj neprijateljskoj grupaciji niti je primio bilo talijansku bilo četničku pušku”; - Sam zatvorenik izjavljuje: “Po dolasku Talijana stupio sam u seosku miliciju i primio pušku od Talijana. Kad je Italija kapitulirala stupio sam u četnike i bio sam su tim i tim akcijama”.
Na kraju još nekoliko riječi u vezi s upućivanjem kažnjenika u jedinice. Koliko sam imao prilike čuti od strane jednog dijela naših pristaša ta je mjera primita sa nezadovoljstvom. Za ilustraciju navodim slučaj Šime Berača, koji je po vijeću vojnog suda kod šibenskog područja osudjen na prisilni rad i upućen u jedinicu. Prije odlaska u jedinicu pušten je kući da si uzme stvari. Kad je došao kući narod ga je linčovao. To se je desilo u Skaradinu. Dok obratno u jedinicama ovako upućeni kažnjenici primiti su dobro i borci se prema njima odnose već prema tome kako se koji pokaže u borbi. Narod odnosno naši pristaše prigovaraju i postupku prema takovima u jedinicama, jer se isti uzimaju nakon kratkog vremena u kancelarije, a ima i slučajeva da ih se pušta na dopust. Navodim kao primjer slučaj sa Lucićem iz Benkovca, koji je bio osuđen na 7 godina prisilnog rada i upućen u XX diviziju, nakon kratkog vremena došao je u kancelariju, a za božić pušten je kući na dopust.
Na završetku navodim izjavu opunomoćenika OZN-e XIX divizije, koji mi je kazao da mu opunomoćenik OZN-e zadarskog područja šalje u jedinicu ljude s napomenom da ih se u jedinici na zgodan način likvidira, jer da je nemoguće izvesti ih pred narodni sud pošto ga sud ne bi osudio na smrt.
U koliko u iznesenom ima kakvih nejasnoća mogu po potrebi usmeno razjasniti.

Drago Desput [v.r.]

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #1 : 30 Kolovoz 2008, 22:48:29 poslijepodne »
III. ODSJEK
ODJELA ZAŠTITE NARODA ZA HRVATSKU
Povjereništva za narodnu obranu NKOJ
Broj 246/45-6
13. aprila 1945.
K O M E S A R U
GLAVNOG ŠTABA HRVATSKE

Zapažene greške i nedostatci
u našim jedinicama

U našim jedinicama dešavaju se još dosta česti slučajevi raznih greški i nedostataka, koji su vrlo često razlogom nezdravim i štetnim posljedicama. Raspolažemo sa dosta materijala o sitnijim nedostatcima, a ovdje navadjamo samo nekoje.
/…/
Prilikom borbi kod Knina vojno-obavještajni oficir divizije koji je kasnije došao u vojno-obavještajni odsjek GŠH izjavio je da tokom borbi za Knin dva dana nije mogao dobiti na saslušanje nijednog zarobljenika iako su jedinice zarobljavale u velikom broju. Na sektoru gdje se on nalazio kratkim su putem zarobljenici odvadjani još za toka borbe par stotina metara na stran i bez saslušanja strijeljani. Vjerojatno je njegov iskaz kojeg je nama lično dao pretjeran, ali bez sumnje ima takvih pojava u našim jedinicama. Navodno po njegovim riječima rezultat toga je bio da je neprijatelj to primijetio i da se uporno branio i tamo gdje bi inače njegov otpor bio popustio.
Jedinice 34. divizije i to karlovačka brigada 17. II. o.g. zarobila je 4 ustaše. Saslušao ih je vojno-obavještajni oficir te brigade Ačić Milan te ih svukao do gola, pobio i bacio u Kupu. Voda ih je izbacila kod sela Ljetovaniča i taj se dogadjaj dosta prepričavao.
/…/

Smrt fašizmu – Sloboda narodu !
Za Odsjek, šef
major
_____________

Kopija, strojopis
HDA, Zagreb, 1491, 2.26.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #2 : 30 Kolovoz 2008, 22:48:37 poslijepodne »
II. OTSJEK ZAŠTITE NARODA
ZA OBLAST X. KORPUSA ZGB.
NOV i POJ
Službeno 362/I
Dne 17. V. 1945.

ODSJEKU ZAŠTITE NARODA II
Za Zagrebačku Oblast

Negdje prilikom nailaska naše vojske u mjesto Ivanić-Grad, dne 8. V. ove godine bili su uhvaćeni po jedinicama 21. Makedonske divizije slijedeći:
Posilović Josip, Ištok Josip st., Ištok Josip ml. i Čauš Djuro. Svi su iz sela Caginca. Kauzlarić Franjo i Novosel Stjepan iz sela Lonje, Kihanj Mirko i Radošević Josip iz sela Graberja. Drugovi iz OZN-a 21. Makedonske divizije obratili su se na povjerenika OZN-a II. za kotar Čazmu, Gretić Rudu, da im dade podatke za imenovane hapšenike. Iako drug Gretić znade jako dobro direktive i poznaje lično uhapšene, rekao je drugovima iz OZN-a 21. Divizije, da su to banditi i da su svi aktivni ustaše, što nije tačno i tako su svi prema tim podacima bili streljani u selu Lupoglavu dana 10. V. o.g. Neki od pomenutih bili su čak odbornici u mjesnim NOO-ima, pa je narod jako ogorčen zbog toga dogadjaja. Prilikom same likvidacije Ištok Josip st. dobio je 7 metaka i usprkos toga svejedno je ostao živ i nalazi se kod svoje kuće u Cagincu. Mišljenja smo da druga Gretić Rudu pozovete na odgovornost i najstrožije kaznite, radi nepravilnog postupka.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu !

Za OZN-a III:
Leš Mato [v.r.]

M.P.
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 1491, 12.3.1.
sub kol 30, 2008 11:41 am    Korisnički profil Pošalji privatnu poruku

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #3 : 30 Kolovoz 2008, 22:48:52 poslijepodne »
1945., svibanj 21.

Iz knjiga depeša 15. majevičke brigade upućenih Štabu XVII. divizije o likvidiranju skupine ustaša te o nastavku strijeljanja zarobljenih četnika i ustaša
_____________

20-V-45.
No 25. dr. 70

Jedan bat. uputili smo po naređenju u St. Veit - Miklauš. Ima zadatak da sa prvim bat. šeste brig. likvidira Ustaše od 5 stotina koji su na sektoru Miklauš. Jedan bat. ostavili smo za obezbeđenje svih brig. logora. Sa jednim bat. krećemo čim dođu Vojvođanske jedinice.

Miki
No 26.dr. 75

Brigada je stigla dvadesetog u 6 sati. Povezani smo sa O.Z.N.-om. Zadatak naše brigade je likvidacija četnika i Ustaša kojih ima dve i po hiljade. Juče nam je poginuo nesrećnim slučajem komandant drugog bataljona na strelištu drug Moma Divljak. Danas smo nastavili sa streljanjem. Brigada je smeštena u Gradu.

Miki

21-V-45
No 27. dr. 55

Nalazimo se na istoj prostoriji. U toku celog dana radili smo isto što i juče (likvidacija). Po naređenju uputili smo jedan voz. sa jednim članom štaba - bat. da sprovodi zarobljenike za Zagreb, kad se vrate javićemo.

Miki
_____________

Izvornik, rukopis
VA VII, Beograd, Arhiva NOB, kut. 993, reg. br. 8/8.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #4 : 30 Kolovoz 2008, 22:49:10 poslijepodne »
1945., svibanj 25.
Maribor

Iz operacijskog dnevnika Trećeg bataljuna 6. istočnobosanske brigade XVII. istočnobosanske divizije III. JA o “likvidiranju narodnih izdajnika” u razdoblju od 23. do 25. svibnja 1945.

23. maj 1945.
vreme: sunčano
mesto: Maribor 3 bataljon
oficira:
p.oficira:
boraca:
Po naređenju štaba naše brigade, bataljon je imao zadatak likvidiranje narodnih izdajnika.
Zbog izvršavanja postavljenog zadatka nije se nikakav rad odvijao u toku dana.
Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući.


24. maj 1945.
vreme:
prepodne - kišovito
po podne - oblačno
mesto: Maribor 3 bataljon
oficira:
p.oficira:
boraca:

Kao i prošlog dana bataljon je imao isti zadatak.
Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući.


25. maj 1945.
vreme:
sunčano
mesto: Maribor 3 bataljon
oficira:
p.oficira:
boraca:

Kao i prošlog dana bataljon je imao isti zadatak.
Ishrana i zdravstveno stanje bataljona su zadovoljavajući.
U bataljon je prekomandovano osam novih boraca.
Pred veče bataljon se po svršetku zadatka razmešta u gradu počevši pravi kasarnski život.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #5 : 30 Kolovoz 2008, 22:49:26 poslijepodne »
Izvješće OZN-e za okrug Banija upućen OZN-i za Hrvatsku o svojem radu, o masovnoj likvidaciji kod Kostajnice i o radu Oblasnog suda Banije
_____________

Odjeljenje zaštite naroda
Za okrug Baniju
Broj 87/45, dne 6. VI. 1945. g.

Zemaljskom odelenju zaštite naroda za Hrvatsku

Dostavljamo Vam izveštaj: politički, djelovanje banditizma, popis židova, koji su otišli sa ovoga okruga, generalije čl. ZAVNOH-a sa ovog okruga, brojno stanje mreže, radni izveštaj i jedan zapisnik o kojem Vi dajte svoj sud t.j. da vidite kao naši sudovi osudjuju teže okrivljene.
Iz ovih izveštaja, koje Vam šaljemo možete vidjeti pregled političkoga stanja, kao i razne banditske grupe, koje krstare po našem teritoriju.
Dosadašnje izveštaje, koje smo slali po sektoru rada t.j. po: I.S., četništvu, UNS-u i Gestapou, ovaj put Vam ne šaljemo pošto referenti, koji su zaduženi po tim sektorima rada u glavnom su svi vodili istrage po kotarevima, tako da su u glavnom izgubili iz vida svoje sektore rada, te u mjesto dosadašnjih izveštaja po UNS-u, Gestapou i četništvu pisali su o pojedinim grupama bandita na teritoriju, kao i parolama koje uskrsavaju.
Rad I.S-a, u koliko smo Vam dosada slali izveštaje mogli ste vidjeti da su nosioci u glavnom Jevreji, koji su bili nastanjeni u Glini, Topuskom, te u pojedinim našim ustanovama. Skoro svi Jevreji napustili su naš okrug što možete vidjeti i iz priloženog popisa u kojima su pravcima otišli.
Vjerujem da su oni iza sebe ostavili vezu na domaćim ljudima, što se može vidjeti iz parola, koje uskrsavaju u selima kao i banditskim grupama.
U ovom mjesecu otkrili smo dve četničke grupe, i to: jedna na Dvorskom kotaru, kojoj je na čelu čovek iz Kotarske J.[edinstvene] Fronte, a druga u Vojnoj komandi Glina. Svaka grupa broji 3 – 5 članova, koje su održavale svoj sastanak unazad osam dana. Grupa na Dvorskom kotaru, poznat nam je i sadržaj sastanaka, pošto je lično naš poverenik slušao t.j. grupa je zaključila, da je sada momenat da se okupi srpski narod, te da se digne ustanak, ali da ovaj ustanak neće biti dug kao što su partizani radili, pošto će im Englezi priteći u pomoć, kao i da već postoje četničke formacije u Bosni, koje su već zauzele Banja Luku i Sarajevo. Mi ovu grupu još nismo uhapsili, pošto smo dali povereniku u zadatak da dobro ispita skim su vezani te dali će još koji sastanak održali.
O vojnoj glinskoj grupi nemamo detaljnijega pregleda, što je dat zadatak povereniku da se nekoga ubaci u njihovu grupu. U hrvatskim selima u priličnoj mjeri osjeća se rad Mačekovih agenata, nažalost glavniji agenti jesu iz N.O.O-a, i J.N.O.F-e, a mislim što nisam siguran da Mačekovi agenti dobivaju direktive od bivšeg kotarskog člana HSS-a Mate Patarana, koji se sada nalazi u Okružnoj J.N.O.F-i Banije, koji je bio godinu dana na našem oslobodjenom teritoriju. Pataran je već na više mjesta vršio intervencije za pojedine uhapšenike, kao što je 1. VI. sazvao jedan sastanak u gradu Petrinji od tz. rodoljuba, koje smo zatekli u uporištu, te su na sastanku tražili da bi se formirala komisija od gradjana Petrinje, koji bi otišli obići logore da vide kako logoraši žive. Mi smo pravovremeno saznali za taj sastanak, te su i naši članovi J.N.O.F-e okružne išli na taj sastanak. Na samome sastanku kritikovali su Patarana kako to da je sazvao taj sastanak, on se izgovara da nije sazvao taj sastanak već da je to inicijativa samih rodoljuba u gradu, pošto oni osjećaju da se u logoru narod pati. Mi pratimo djelovanje Patarana te prikupljamo podatke o njegovom kretanju i ljudima sa kojima se druži.
Usmeno sam Vas upoznao o stanju u II. bat. N.[arodne] Obrane, do danas se nije skoro ništa učinilo, da se nekoji rukovodioci tamo smijene, kao napr. Pomoćnik komesara zvani Firga. Moje mišljenje je da on imade podršku iz štaba brigade te Vi trebate nastojati da se već jednom sredi stanje u ovom bataljonu. Ponovno Vas upozoravam o likvidaciji, koja je izvršena unazad 5 – 6 dana. Sa istom likvidacijom rukovodio je Firga, koji je odveo jednu grupu od 194 te ih likvidirao u blizini sela Knezovljana, svega udaljenosti kilometar od sela i 40 – 50 metara daleko od puta, kod same likvidacije bili su odbornici sela tako da za likvidaciju znade cijelo selo, pošto su nekoji dobili i robe od ubijenih. Nedaleko od samoga mjesta gdje su ovi likvidirani imade jedan bunar, u kojemu se pojavila sama krv. Pošto likvidirani nisu bili dobro zakopani, dali smo u zadatak da se odmah nabaca još zemlje, pošto su već počeli smrditi, a ujedno da se sam bunar zatrpa.
Zapisnik koji Vam prilažemo o osudjenoj Jajčinović Kati, možete vidjeti njezin neprijateljski rad kao i smrt odbornika, za kojega je ona u glavnom kriva, a osudjena je svega tri godine. Po mome mišljenju nešto nije u redu u Oblasnom sudu, pošto se tamo nalazi Branko Novaković, koji je mislim nešto bio zapleten blizu četničke afere na Kordunu te je poslije poslan na Baniju, a sada je ponovno povučen na višu dužnost u Vojnu oblast IV. korpusa, navedeni češće puta dolazi u Vojni sud našeg Područja, gdje im daje sugestije, kako treba suditi. Tako je jednom prilikom rekao jednome na sudu Banijskog područja, kada je bilo pitanje da se nekoga Lazića osudi na smrt što je OZN-a predložila, rekao je ne možemo ga suditi na smrt, dosta je 5 godina robije, pošto ustaše koji su mnogo više krivi i njih se pušta na slobodu. Nije ovo samo jedan zapisnik, desetak zapisnika imade kod mene, koji se po mome mišljenju nepravilno izrečene osude. Još se je jedno moglo zapaziti kod suda da ona lica, za koje mi pravimo smrtnu kaznu neće da donesu, dok za ona za koja zatražimo par godina robije, osude na smrt, kao napr. Mi smo tražili 5 – 7 godina da se osudi bivši odbornik Nikola Srbić, kojega su oni osudili na smrt, mi nemamo ništa protiv toga ako oni nekoga još oštrije osude, ali ne možemo se stime složiti da [za] ovako teške optužbe kao što vidite iz zapisnika dobije samo tri godine.
/…/

Smrt fašizmu – Sloboda narodu !
M.P.
Načelnik major
Putnik [v.r.]

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #6 : 30 Kolovoz 2008, 22:49:44 poslijepodne »
Z A P I S N I K

Sastavljen pri Opunomoćstvu OZN-e XII Proleterske brigade dana 14. XI. 1945. u 14,30 časova. Saslušani polit. komesar Krajačić Vjekoslav, koji izjavljuje slijedeće:
Prije toga je imenovani upozoren na davanje netočnih izjava, što povlači za sobom i snosi tešku odgovornost, na pitanja odgovara :

1. OPŠTI PODATCI:

Zovem se Krajačić Vjekoslav, rodjen 28. II. 1924. u Banja Luci, općina i kotar ista, Hrvat, neženjen, svršio 8 razreda realne gimnazije u Zagrebu, zanimanjem djak, otac Ivan i majka Ana, rodjena Zmailović, brat Otmar, oficir u J.A. Miroslav, sekretar P.O.J. i sestra Margareta udata Turkulin, kućanica, ne posjedujem ništa, stupio u NOV 12. VI. 1943.

2. TKO VAM JE DAO

DIREKTIVU ZA HAPŠENJE I PO
ČIJEM NAREDJENJU STE TO RADILI?
Dana 7. XI. ov. g. imali smo sastanak Polit. otsjeka, na kojem nam je prenjeo direktive Polit. kapetan Aleksić Risto, instruktor za kadrove XIII. divizije. Nakon završenog sastanka došao je komandant brigade Živković Milan, koji je imao sastanak sa

komandantom XII. Ud. divizije Četnik Gjurom, koji je trajao oko dva sata nasamo. Komandant brigade nam je prenjeo direktive i to: ukida se radno vrijeme, svi oficiri imaju spavati u kasarnama, strogo pripremno stanje u Vukovaru da je bio Luburić , a isto da je vidjen na stanici u Vinkovcima u činu našeg kapetana. Patrole treba sastavljati samo od komunista. Svakog onog koji piše neprijateljske parole i kida naše letke na licu mjesta treba ubiti, za biračka mjesta gdje se nalaze naše jedinice odgovarat ćemo glavom. Direktivu, koju nismo pisali u notese a niti će postavljat pitanja za to divizija i armija, a to je slijedeće: da sve one, koji bi mogli ometati i spriječavati izbore na pametan način nestanu. Ne mogu reći da je on mislio da ih ubijamo, ali ja sam to shvatio kruto, na rastanku, pri prelasku u bataljon ja sam rekao drugu Aleksiću Risti – vidjet ćeš kako će tamo izbori uspjeti i kako ću ja tu bandu očistiti. Ja sam krenuo u Sl. Šamac 8. XI. ov.g. i stigao istog dana oko pola noći.

3. ŠTO STE RADILI
U SL. ŠAMCU?
Odma tog dana održao sam sastanak sa komandantom bataljona i rekao sam mu da svi oni koji bi mogli omesti izbore tokom noći imadu nestati, tj. da će mo ih ubiti.

4. ŠTO VAM JE NA
TO REKAO KOMANDANT?
Komandant Prodanović Stojan nije mi ništa rekao a niti pitao tko je izdao naredjenje nego sam ja rekao, da smo imali sastanak u brigadi i da za tu stvar neće nitko stavljati pitanje, tj. brigada, divizija a niti armija. Na to je komandant otišao do Mihajla Nikolića i prikupio podatke odn. samo popise za ljude koje treba hapsiti.
5. ZA KOLIKO STE
LJUDI IMALI POPIS OD MIHAJLA
Nakon prve noći bilo je uhapšeno 11 ljudi, koje je dao Mihajlo, sem jednoga, koji je doveden iz Strizivojne, a za kojega Mihajlo nije dao nikakve podatke. Što se tiče samog popisa imena nije mi poznato.

6. TKO JE RUKOVODIO
HAPŠENJEM? STRELJANJEM I TKO
JE IZDAO NAREDJENJE ?
Prvu noć, tj. 8. XI. ja sam hapsio petoricu u Šamcu, dočim drugu noć je imao sve podatke o hapšenicima komandant bataljona Prodanović Stojan. Streljanjem sam rukovodio lično ja.
7. GDJE STE VRŠILI
STRELJANJE I NA KOJI NAČIN ?
Streljanje smo izvršili poslije pola noći na lijevoj obali rijeke Save sa pištoljima u zatiljak i metnuli ih u čamac i pobacali ih u sredinu Save. Nakon toga u jutro izvršili smo pregled obale da se moguće ne bi što primjetilo po danu, ali medjutim nismo ništa primjetili.
8. KOLIKO JE SVEGA
STRELJANIH OSOBA ?

Prvu noć, tj 8. XI. ubijeno je 11, medju njima i dvije žene, dok drugu noć ubijeno je 10 od kojih je bila isto jedna žena.
9. ZAŠTO STE VRŠILI
PROVOKACIJU KADA STE IŠLI
HAPSITI ?

Provokaciju po kućama nismo vršili, a može se i kazati da to nije bila provokacija ako smo unišli u kuću pod imenom “križara”. To je bila moja želja da vidim kako će se ponašati kada im kažem da smo križari.

10. TKO JE SVE
UČESTVOVAO U TOM UBISTVU
I HAPŠENJU ?
U hapšenju su sudjelovali slijedeći: Kreačić, Prodanović Stojan, komandant bataljona, Magdić Drago, vodnik veze, Vukelić Savo komandir, Filković Pero, komandir, Matić Stevo i Mihailo Nikolić. Za ostale mi nije poznato. Kod ubijanja su isto sudjelovali ovdje navedeni.
11. NA TEMELJU ČEGA STE
UBIJALI TE LJUDE ?
Prema podatcima koje smo dobili od Mihajla Nikolića, koje je on dao komandantu bataljona Prodanović Stojanu na temelju kojih smo streljali. Istrage nismo vršili nikakve nad hapšenicima. Hapšenici su dolazili u štab bataljona vezani u žicu i bili tučeni samo pojedinci.

12. ZAŠTO STE HAPSILI
ŽENE ?

Žene smo hapsili zato što su imali veze sa “križarima” i davale pomoć u novcu, hrani i sanitetskom materijalu, što su one priznale kod svoje kuće kada smo došli kao križari.
12. TKO JE IZVRŠIO
HAPŠENJA U SIKIREVCIMA I JARUGA[MA] ?

Dana 9. XI. vršili su hapšenja komandant Prodanović Stojan i Mihajlo Nikolić. Od vojnika nije mi poznato dali je tko bio. Ja sam samo vidio kada su došli hapšenici iz Sikirevaca i Jaruge i to desetorica, za koje nisam znao imena. Dopratio ih je komandant i Mihajlo Nikolić. Hapšenici su bili vezani u žicu i obučeni u civilno odjelo.

13. ŠTO VAM JE POZNATO
O SLUČAJU U KOPANICI ?

Poznato mi je da je dotjeran u štab bataljona jedan civil, koji je kidao parole i zamazao sliku Tita u Kopanici. Kada je došao isti je bio streljan sa ostalima, a tako isto i onaj civil iz Strizivojne, kojeg je uputio komandant brigade, s tim da se stavi samo u pritvor dok ne prodju izbori.

14. DALI ZNATE IMENA LJUDI
KOJI SU POBIJENI, NJIHOVU PROŠLOST
I NA TEMELJU ČEGA SU HAPŠENI ?

Poznato mi je samo da sam ja hapsio i to u Sl. Šamcu. 1. Nikola Crnolatac iz Sl. Šamca, ustaški dojavnik od 1941., sada govorio kako ova vlast neće opstati, jer naši križari će nas spasiti, jer su oni jedini branioci Hrvata. Dao podatke Mihajlo Vukelić. 2. Nikola Crnolatac, sin, aktivni ustaški avijatičar, oficir, poručnik isto kao i otac. Za ženu i snahu nemam imena, a o njima samo znadem da su govorile kako je kod njih bio jedan križar iz Škicine grupe i kako su davale matrijal i hranu koju su skupljale po selu. Tako isto i nama su htjele dati novaca i plahte, ali mi nismo primili. 3. Tomašić Stipo. Za njega smo dobili podatke od Mihajla, da on je pričao da kod njega stanuje jedan komunistički bandit i kako ga mi moramo ubiti. Isto tako nam je rekao da će tokom sutrašnjeg dana od bilježnika nabaviti dvadeset propusnica sa štambiljem, jer je on naš čovjek. Za ostale podatke neznam, nego kažem da su svi dobiveni od Mihajla a predati komandantu bataljona.

15. KAKOVU SI DIREKTIVU
PRIMIO OD KOMESARA BRIGADE ?
Od komesara brigade primio sam samo političke direktive po pitanju izbora, a on nije znao što sam ja uradio. Jedino je bio prisutan komandant ovom razgovoru poslije sastanka.
16. ŠTA JE PRENIO
KOMANDANT BRIGADE ?

Komandant brigade prenio je samo direktive što se napomenulo pod točkom dva, a načelnik brigade uopće nije bio prisutan tom sastanku.
17. DA LI JE BIO PRISUTAN
TKO KADA JE KOMANDANT PRENIO
DIREKTIVU KOMANDANTA DIVIZIJE ?

Drug Risto bio je prisutan ali nije ništa na to odgovorio, a niti se mješao u razgovor.
18. IMAŠ LI JOŠ ŠTA DA KAŽEŠ ?

Imam da kažem, da opozivam svoju izjavu u vezi sa čamcem nego napominjem da su ubijeni na obali Save i gurnuti u vodu, u tok rijeke Save.

Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi tačno u njega upisane.

Dovršeno 14. XI. 1945. u
16 sati.

Saslušao: Saslušani:
Kapetan Vedriš, s.r. Kapetan Kreačić Vjekoslav s.r.

Za točnost prepisa jamči i ovjerava:
Zamjenik opunomoćenika OZN-e XII Ud. divizije
Kapetan Vedriš Franjo s.r.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #7 : 30 Kolovoz 2008, 22:49:55 poslijepodne »
1945., prosinac 9.

Izvješće OZN-e upućeno Centralnom komitetu KPH o ubojstvu svećenika don Eugena Šutrina u Privlaci kod Zadra
_____________

ODJELJENJE ZAŠTITE NARODA (OZNA)
Z A H R V A T S K U
MINISTARSTVA NARODNE OBRANE
FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE
Br. 4993
9. XII. 1945.
ZAGREB

CENTRALNOM KOMITETU K.P. HRVATSKE

Dostavljamo Vam radi znanja slijedeće depeše:

Iz Zadra: Prošle noći odveden je od nepoznate dvojice župnik iz Privlake, kotar Zadar, Don Eugen Šutrin, zatim ubijen i lješ bačen u more, gdje je jutros pronadjen. Na osnovu indicija utvrdjenih istragom, jednodušnog zahtjeva naroda u Privlaci, uhapšena kao osumnjičenica za organizovanje ubijstva Mata Cintaša, sestra bivšeg župnika Privlake, koja se sada nalazi na izdržavanju kazne prisilnog rada. 28. XI. 45. br. 687

Istragom po ubojstvu Don Eugena Šutrina iz Privlake, ustanovljeno je da je isto izvršio sekretar Općinskog komiteta Nin. Postoji mogućnost da se po indicijama krivične odgovornosti prebaci na Matacin Stošu, koja je uhapšena, a ovo predlaže Okružni komitet iz političkih razloga. Sa činjenicom je upoznato u sve 12 članova K.P. Vodimo istragu za ustanovljenje inspiratora djela. Javite kakav stav da zauzmemo. 30. XI. 45. br. 739.

Osim činjenice da su ubojstvom popa u Privlaci Don Eugena Šutrina izvršili sekretar Općinskog komiteta Nin, Djani Pavlović i član KK. KP. Pere Ćurke, kako smo već izvjestili tokom provedene istrage konstatovano je: djelo je izvršeno iz razloga ličnog nepoznavanja partijske linije u raspoloženju djelomično uslovljenim pogrešnim stavom i postupcima Kotarskog Komiteta Zadar. Momentalni povod za to ubojstvo bila je obljetnica smrti Lole Ribara . U zatvoru Javnog tužioca nalazi se i dalje osumljičena Mata Cintaša, ustaški element, omrznut od naroda zbog svoje ranije saradnje sa okupatorima i ustašama i još uvijek od naroda sa velikom vjerojatnošću osumnjičena za ubijstvo, radi njezinih ranijih izjava, koje se sa počinjenim djelom mogu povezati. Donekle postoji mogućnost da se inscenira povezanost krivične odgovornosti, izvršioca Ćurka sa osumnjičenjem Matacin t.j. kao inspiratora djela. Ćurko kao izvršioc neprijateljske provokacije. Okrivljenje u cjelini izvršioca imali bi štetnih i dugotrajnih posljedica po interese partije na okrugu, obzirom da je sam okrivljeni Djani Pavlović poznat kao sekretar Opć. komiteta. Javite nam svoj stav. 7. XII. 1945. 867

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #8 : 30 Kolovoz 2008, 22:50:21 poslijepodne »
1945., [siječanj]

Izvješće o razlozima likvidacija domobranskih časnika i vojnika koji su se odazvali amnestiji, od strane pripadnika OZN-e VI. korpusa NOV i PO Jugoslavije, u razdoblju od 15. rujna 1944. do 1. siječnja 1945.
_____________

O.Z.N.-a III. VI. KORPUSA
1/ Stanje u sekciji:
Prema depeši druga Gašpara , kojom je tražio smenjivanje majora Laze Vidovića sa dužnosti šefa sekcije, i postavljanje na njegovo mjesto Ivana Miškovića –“Brke”, te prema aljkavom odnošaju te sekcije prema odsjeku i nesavjesnosti u izvještavanju, znali smo da stanje u III. Sekciji O.Z.N.-e VI. Korpusa nije dobro i da im je potrebna pomoć kao i smjenjivanje izvjesnih drugova. Na putu sam sreo druga Gašpara koji me upozorio da narod priča, kako je O.Z.N.-a III pobila bez suda veliki broj bivših domobranskih oficira i vojnika /oko 200-300/ koji su prešli na našu stranu na poziv druga Tita poslije 15. IX. 1944 godine. Takodjer sam se na putu našao sa drugom Culom sekretarom Oblasnog Komiteta, koji me je upozorio na nedostatke naše III. Sekcije u Slavoniji.
Do dolaska Brka za šefa sekcije, sastav te sekcije bio je slijedeći:
1/ Lazo Vidović – šef sekcije
2/ Florijan Vidović – zamjenik šefa
3/ Valter Andjelko – pomoćnik
4/ Olhovi Pero – pomoćnik
Prilikom mog dolaska Brk je već bio preuzeo dužnost i u sekciji su se nalazili ovi drugovi:
1/ Ivan Mišković – Brk – šef sekcije
2/ Lazo Vidović – zamjenik šefa
3/ Florijan Vidović
4/ Djuka Balenović
5/ Valter Andjelko – pomoćnici
/…/
3/ RAD SEKCIJE I OPUNOMOĆENIŠTVA
/…/
c/ Likvidacija domobranskih oficira i vojnika.
Odmah po dolasku u VI. Korpus poveo sam istragu u vezi sa likvidacijom domobranskih oficira i vojnika o čemu mi je govorio drug Gašpar. Ustanovio sam da su prilikom ovoga učinjene zamašnije greške:
1/ Prema podacima koje sam mogao sakupiti likvidirano je:
a/ kod III. sekcije VI. Korpusa 17 ljudi
b/ Kod Požeškog Područja 29 "
c/ Kod Novogradiškog Područja 4 "
d/ u XII. Diviziji 13 "
e/ u XL. Diviziji 14 "
f/ Četnika, Nedićevaca 25 " /Kod Ist.[očne] Grupe Odr.[eda]/
U k u p n o 102
Ova je cifra samo približna. Manji dio streljan je presudom suda, dok je većina likvidirana bez suda.
/…/
Prilikom ispitivanja ovoga ustanovio sam nadalje da su likvidacije vršene neodgovorno kako kod same sekcije, tako i kod Štabova Divizija i Komandi Područja. Prije likvidacije nije proveden potreban postupak, kojim bi se dokazalo krivice pohapšenih, nekima čak nisu uzete ni potrebne generalije. Šef sekcije Lazo Vidović nije centralizirao ovaj posao u svojim rukama, te su pojedini članovi sekcije vršili likvidaciju na svoju ruku i davali naloge za izvršenje istih. Razlog ovim likvidacijama bilo je stanovište, koje u Slavoniji uzela ne samo O.Z.N. a III, nego i druge ustanove, a koja se svodi na ovo:
Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas.
Karakteristično je da je većina likvidacija izvršena na sugestiju, koje su davane O.Z.N.-i III od strane pojedinih članova Štaba Korpusa, tako su pozvali drugove iz O.Z.N.-e komandant Kopusa Mato Jerković, njegov zamjenik potpukovnik Toljan , načelnik Štaba pukovnik Milan Stanivuković i postavljali im pitanja: “Šta je stim i stim, zar ga još niste ubili, odmah ga ubijte.” Ako se uzme u obzir da je naša sekcija u Slavoniji bila nesamostalna i da se u njoj nalazili ljudi, koji su ranije, kao podređeni izvršavali naredjenja pojedinih članova Štaba bez pogovora, lako se može razumjeti, da su i ove sugestije imali kao neku vrst naredjenja i na lak način prilazili likvidacijama. Razlog, zašto su većina od ovih likvidirani bez suda, leži u tome, što u samoj III. Sekciji postoji nepovjerenje prema odlukama suda u kome sjedi sudija Jelavić iz Broda.
Nakon održanog sastanka sa mnom drugovi su uvidjeli greške i spoznali kamo ih je vodio ovakav rad, te je odlučeno da se skupi sav materijal o izvršenim likvidacijama i pošalje u odsjek, a za buduće da nemože niko vršiti hapšenja ove vrste bez znanja i odobrenja šefa sekcije, dok za sve likvidacije treba tražiti odobrenje od gore.
/…/
Logori
U Slavoniji postoji tri vrste logora:
1/ Zarobljenički logori – pri svakoj komandi područja
2/ Kažnjenički logori
3/ Logori za internaciju.
U kažnjeničkim logorima rukovodi neposredno O.Z.N.-a III. Odlučeno je da se pojača kontrola sekciji nad tim logorima, te će u buduće kod izvještaja biti saopćeno i o stanju i promjenama u tim logorima. Kažnjenički logori su pod komandom Korpusne Vojne Oblasti i suda. U njima je bilo za vrijeme mog boravka u Slavoniji oko 1.000 ljudi, od kojih su neki u medjuvremenu, na osnovu naredjenja G.Š.H. pušteni, odnosno uvršteni u jedinice.
Logori za internaciju su pod rukovodstvom II. sekcije O.Z.N.-e. U tim logorima bilo je oko 300 interniranih.
/…/
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 1491, 2.25.

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #9 : 30 Kolovoz 2008, 23:19:04 poslijepodne »
Zapisnik sa sastanka boraca Suhopolja upućen Andriji Hebrangu, u kojem prosvjeduju protiv kolonizacije Srba u Viroviticu, masovnog protjerivanja katolika iz kotara Virovitica, te ubijanja zarobljenih Hrvata
_____________

Suhopolje, dne 20. jula 1945.

Drugu Ministru
Andriji Hebrangu
Beograd

Dragi druže Andrija !

Potpisani borci iz Suhopolja slobodni smo Ti se obratiti sa par riječi, koje će Te zanimati zbog dogadjaja koji se odigravaju ovdje oko nas. Ja sam Ivan Lucović baš ovdje u Suhopolju sa još nekoliko drugova Suhopoljčana, koji smo radi tih nepravednih činjenica došli ovamo i ustanovili sve kako smo opisali u zapisniku koji Ti prilažemo.
Ja sam Ti već više puta pisao, ali nisam primio odgovora.
Ovdje se toga mnogo svašta čini, što ide na štetu pokreta, pa bi to trebalo na neki način odstraniti, jer je po Srbima veliki teror, a izgleda koji to čine, da šire propagandu i sigurno hoće da se vrati Kralj Petar.
Pred nekoliko dana bio sam sa Tvojom sestrom Ilonkom i rekao da ću doći u Suhopolje do Pauline, kamo i ona ima doći i odovud do Tebe u Beograd, da Ti sve podnese o tome izvještaj, a širje obrazloženje imadeš u ovom našem zapisniku, kojega Ti dostavljamo.
Treba što prije nešto poduzeti, ne momentalno velikom strogoćom već postepeno i na dobar način, time da i Vi od Vaše strane ispitate te pojedinosti koje se dogadjaju ovdje.
Ja sam onaj Bosanac koji sam bio odhranjen kod Magenhajma, a zadnji puta bio sa tobom u Zailama kada smo Te zamjenili sa onim dvojicom ustaških glavešina, Futucom i Vagnerom .
Uz drugarski pozdrav.
Smrt fašizmu – Sloboda narodu !

Lucović Ivan intendant Lucović Ivan [v.r.]
Gl. Inten. Slagalište Zagreb Reder Stjepan [v.r.]
Reder Stjepan prop. Odsjek Mirko Vinter [v.r.] Ferdinand Lisinski [v.r]
34. Udar divizije Gjuro Stipić [v.r.]
Vinter Mirko borac Virovitičke Škvoc Josip [v.r.]
udarne brigade
-.-

Z A P I S N I K

Sastavljen dana 20. jula 1945. u Suhopolju po potpisanim drugovima borcima, koji su iz jednica došli svojim kućama radi toga što im su ugrožene obitelji i roditelji zbog internacije.
Mi potpisani došli smo svojim kućama u Suhopolje i došli u dodir sa ljudima ovog mjesta kao i iz drugih sela naročito sa drugovima: predsjednikom NOO Suhopolje Stipić Gjurom, bivšim tajnim predsjednikom Suhopolja Škvorc Josipom, Lisinski Ferdom, te mnogim drugima, pa smo ustanovili slijedeće:

1./ POPIS OBITELJI KOJE IMAJU NJEMAČKA PREZIMENA.

U Suhopolju je došlo do nervoze izmedju naroda zbog toga, jer su već u kratko vrijeme bili popisani svi oni koji imadu Njemačko prezime, bez obzira na to, što nisu nikada bili upisani u Njemačke organizacije. To je naišlo na nezadovoljstvo medju narodom, Hrvatima koji ovdje žive jer se uvidja da pravoslavci Srbi svoje provadjaju i ubacuju svoje srpstvo na svakom koraku.

2./ PRESELJAVANJE I KOLONIZIRANJE NARODA

Iz kotara Daruvar kolonizira se narod u kotar Viroviticu i to samo Srbi pravoslavci a najviše u okolicu Suhopolja. Oni svakako nastoje da ovdje dobiju apsolutnu prevlast pa zato ovo i čine. Hrvati koji se i nalaze na nekim malim dužnostima, moraju samo klimati glavama, nesmiju nigdje ništa govoriti, nalaze se samo na manjim sporednim mjestima gdje moraju šutjeti i gledati nepravdu koja se čini katoličkom narodu bez obzira na naciju. Zbog toga dolazi do velike reakcije medju narodom i veliko nezadovoljstvo se kuje, a to sve ide na šteu današnjeg poredka koji je krvavo stečen. Narod ništa ne radi zbog toga, svaki se pita što će dalje biti, dakle živi u neizvjesnosti.
Prema ustanovljenju može se konstatirati da pravoslavci traže nešto treće jer provadjaju svoju srpsku nacionalnost i izgleda da hoće urušiti današnji poredak.
Dobrovoljci koji su se iz Srbije povratili govore, da oni ovdje nisu došli raditi, već da će za njih drugi raditi /misle na Hrvate/ a oni će gotove crpiti plodove tuđih žuljeva.
Isti Solunski dobrovoljci ispoljavaju se kao Veliko Srbi i neće da odgajaju jedinstvo medju narodom, već svakako nastoje svojim srpstvom razjediniti što sve koči radu današnjih probitaka.
Pravoslavci govore, da će oni likvidirati i sa Hrvatima komunistima za probitak svojih ciljeva.

3./ MASOVNO UBIJANJE HRVATA ZAROBLJENIKA

Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli. Iste su najprije izprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljona V. Proleterske Crnogorske brigade koji su bili onda u Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih klali.
Ovi isti drugovi koji su bili u V. Prolet.[erskoj] Crnogorskoj brigadi govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane.
Iz toga se može zaključiti, da ovi Srbi sada kao četnici pod drugom firmom /maskom/ ubijaju nemile Hrvate.
Na ovo narod ne gleda dobro, time je takodjer krnjen današnji probitak.
Prije nego što su prešli na klanje zarobljenika brusili su noževe po kućama i kupili štrikove.
Zbog toga je došlo do kritike na sastanku AFŽ. U Suhopolju dana 1. VII. 1945.
Došla je jedna drugarica iz Kotarskog AFŽ. I kritizirala radi toga što drugarice ne dolaze na sastanak, a predsjenica AFŽ. Drugarica Micika Huber odgovorila joj, da je narod nezadovoljan zbog ubistava masovnog koji se vrši oko Suhopolja, jer su vidjeni mrtvi kojima je vadjeno srce i razni djelovi tjela, pa su govorili da nije to možda moj brat, sin i t.d. a zašto da onda idemo na sastanke i t.d.
Drugarica iz Kotara pitala i dala pozvati Komandanta 4. Bataljona V. Prol.[eterske] Crn.[ogorske] Brigade i istoga pitala “kakvo se ovo klanje vrši” a on je govorio, da to nije istina, medjutim u suočenju sa drugaricom Huber Micikom predsjednicom AFŽ. Isti nije to mogao poreći, već pocrvenivši odgovorio, nasotjati ćemo, da se ovo više ne dogodi.
Kada su prolazili domobrani /zarobljenici/ kao i ustaše nisu dozvolili da im narod nosi bilo kakvu hranu i ako je kotar odredio da se hrana pripravi za zarobljenike koji imadu doći, već su bili tučeni i dalje tjerani, a kada su naišli četnici dobili su oni jesti, dapače su neki Srbi iz općine išli i ljubili zarobljenike četnike.
Ovo je kritizirala drugarica Micika Huber na masovnom sasanku 1. VII. 1945.
Sve ovo bilo je na željezničkom transportu zarobljenika koji je prolazio kroz Suhopolje.
Zbog toga je ova drugarica Micika Huber skinuta sa dužnosti predsjednice AFŽ. Kao i izbačena iz Mjesnog NOO Suhopolje, a ne obazirajući se na to da je njezin drug Zdenko još i danas kao stari borac u NOV.
Ustanovljeno je, da je ukupno ubijanje zarobljenika izmedju Pitomače i Sladojevaca 1416 ljudi.

4./ INTERNIRANJE HRVATA U MADJARSKU.

Još u jeseni 1944. mjeseca studena bilo je internirano u Madjarsku oko 15 obitelji koji nisu bili presudjeni niti po narodnom niti po vojnom sudu.
Medju istima bio je interniran i Mijo Fett nekada načelnik općine Suhopolje. On je sa obitelji bio dignut iz kuće i pred večer pušten kući, istoga dana na večer bio je masovni sastanak u Suhopolju na kojemu je govorio predsjednik Okružnog NOO Virovitica Latinović /Mili/ i rekao je na tome sastanku da je Fett Miju oslobodio jer su mu okolišni ljudi iz drugih sela kao i pravoslavci rekli, da je Fett ispravan čovjek i da mu se neće niša dogoditi. Došlo je drugi dan u jutro pa je Fett ponovno bio dignut i otjeran u Madjarsku.
Dakle oni su govorili narodu ovako, a provelo se opet drugačije.
Znade se točno, da su ove familije još 1942. pomagale narodni pokret, i ako je bilo u pitanju život njihov i njihovih familija, a ako su već bili internirani onda je to trebao presudi[ti] narodni sud, dok je narod javno vikao na masovnom sastanku, da nije zato, da se isti interniraju jer nisu krivi pa su svejedno bili prebačeni u Madjarsku protiv narodne volje. Sva njihova imovina pokradena odmah iste noći bila je razvučena po selima tako da vlast uopće nije imala nikakav pregled a niti izvršen popis. Nakon 14 dana došao je izaslanik iz kotara da vrši popis, ali u kućama nije ništa nadjeno. Protiv krivaca ovog razvlačenja nije ništa poduzeto.
Fetta Miju dao je internirati neki Crnja iz Okružnog NOO. Virovitica radi rakije koja je 1941. god. bila zaplenjena po financima u Suhopolju i pohranjena u općinu na čuvanje, a kada je naišla Njemačka vojska istu rakiju je razvukla, pa je radi toga Fett bio kriv sada zbog nestanka rakije i radi toga bio po istome Crnji interniran u Madjarsku.
Ista rakija bila je vlasništvo nekog Kuprešana iz okolice Požege koji je ovdje bio u Suhopolju i govorio, da je on sve uredio kod njegovoga rodjaka Crnje u Okružnom NOO. I da će Fetta radi toga udesiti. To su stvarno i proveli.
Na masovnom sastanku rekao je predsjednik /Mili/ Latinović, da je dozvoljeno svakome braniti, a neka se svaki pazi koji brani bandita. Time je odmah utukao svakoga poštenog čovjeka koji pošteno misli i radi.
Vukelić Nikola koji je još 1942. bio predsjednik opštinskog NOO Suhopolje /u šumu/ branio je Fetta jer je snjime suradjivao za pokret, pa ga je poznavao kao dobrog i poštenog čovjeka, pa je isti Vukelić radi toga nedavno kažnjen na gubitak časnih prava kroz 2 godine.
U to vreme baš kada je bilo dizanje tih ljudi bio je takodjer zatvoren i bivši predsjednik Mjesnog NOO. Škvorc Josip samo radi toga da nemože braniti ljude koji su pravedni.

5./ OMALOVAŽAVANJE MJESNOG NOO SUHOPOLJE.

U mjesni NOO. Suhopolje birani su ljudi koji su bili predloženi po predstavnicima Srba iz općine Suhopolje.
Isti drugovi u mjesnog NOO. Nemaju nikakva prava već samo dužnosti.
Na primjer: Mjesni odbor u Suhopolju izdao je potvrdu drugarici Rak Heleni, kojoj se drug nalazi u NOV da nije bila u Njemačkoj skupini, i tu potvrdu trebao je potpisati tajnik opć.[inskog] NOO. Ogrizović, ali ju nije htjeo prijepis već ju poderao govoreći “vi bi svakome krvniku izdali potvrdu”. Takvih slučajeva je bilo mnogo, jer svaku potvrdu koju je izdao mjesni NOO Suhopolje nije općina htjela potpisati.
Niti jednu napuštenu kuću u Suhopolje nemože mjesni NOO. Suhopolje nikome podjeliti pa makar to bio i borac NOV. Hrvat, već Srbi iz općinskog NOO. Suhopolje naguravaju svoje Srbe.
Svaki drug brani se biti biran u mjesni NOO. Jer kaže “zašto da budem figura i da izvršavam naredjenja kao kakav bandit, a prava nemam nikakva”.
Dana 16. VII. biran je na masovnom sastanku odbor Mjesnog NOO. Suhopolje. Birano je 5 odbornika od toga 3 Hrvata i 2 pravoslavca. Pravoslavac Obrad Stojanović rekao je, da nemože biti Hrvat predsjednik, pa se postavlja pitanje, dali mogu biti birani oni koji su davali i radili na NOP. Ili oni koji su kao što i sam Stojanović i drugi pravoslavci koji su došli sada iz Srbije, a nisu niti poznati kakvi su. Sami Srbi koji ovdje žive kao starosjedioci i pomagali pokret kroz 4 godine govore da kako dolaze do toga oni koji se vraćaju iz Srbije i hoće imati ovdje veliko pravo, a uopće se nezna što su tamo radili i kakovi su bili.
Oni Srbi koji se vraćaju kažu i ovdašnjim Hrvatima i Srbima, kako mogu doći u odbor kada su svi ustaše, dok se iz toga može vidjeti da se svi iz Srbije vraćaju do jednoga, jer su si tamo sačuvali glave, a da su se tukli i borili kao ovaj narod ovdje nebi se svi mogli vratiti.
U Suhopolju imade 36 kuća pravoslavaca a preko 150 kuća katolika, pa nije moglo biti birano u odbor 2 pravoslavca koji su jedan podpredsjednik a drugi tajnik /naprama 3 trojice katolika/. To nisu starosjedioci već dobrovoljci.
Znade se da dobrovoljci iz Soluna nisu nikakvi gospodari seljaci, jer su većinom svoju zemlju davali obrađivati na pola domaćim ljudima koji imadu malo zemlje.

6./ ISTJERIVANJE ZAGORACA.

Godine 1941. naseljeni su po NDH. Zagorci koji su ovdje dobili agrarnu zemlju /podkućnice/ i na tim zemljama načinili kuće i gospod. zgrade. Ti Zagorci su sve svoje prodali što su imali u Zagorju i krvlju i znojem došli do krova nad glavom, pa sada hoće ovi Srbi koji se vraćaju /samo radi zemlje/ da ih iz kuća iztjeraju i da se oni usele u ove kuće. Narod govori, da imadu apsoluno veće pravo na ove kuće oni koji su ih znojem i žuljevima sagradili, negoli lijeni dobrovoljci koji bi htjeli sve dobiti gotovo i uvijek samo državne pomoći. Neke Zagorce su potpuno očistili oteli marvu i hranu i sve što su imali i na čisto ih preselili i poslali u Hrastovac kotar Daruvar na praznu i golu zamlju, ne čekajući niti dok si pokose i skinu usjeve koje su zasijali na zemljištu.
Ako je već to moralo ovako biti, onda je to trebalo da odredi narod i da se pravedno izvrši, a ne da ovakove činjenice provadjaju samo pojedinci na štetu jednoga naroda, a ne misleći nato, da se time dolazi do nacionalnog neprijateljstva.
U komisiji za preseljavanje nalaze sami pravoslavci, koji bez ikakvih naredjenja dolaze i naredjuju zaplašenom narodu, da mora seliti, a nitko se neće potpisati po čijem se naredjenju ovo radi, već samo dolaze sa oružjem i govore seli tamo i tamo.
Takvim načinom preseljeno je do sada iz kotara Virovitica oko 1.700 obitelji. Jedni se vraćaju i nazad u stari kraj Zagorje, pa makar da i nemaju tamo više ništa, ali ih tamošnji NOO. Vraćaju nazad ovamo, jer tamo nemaju ništa pošto su prodali, a kada se ovamo ponovno vrate, dolaze u logore.
Narod priznaje i znade, da su pravoslavci stradali, pa bi im priskočio u pomoć u izgradnji domova na lijepi pravedni i pošteni način, ali se ta metoda nije upotrebila, već terorom i nasiljem hoće doći do svojih ciljeva i do onoga što su izgubili za vrijeme rata.
Srbi koji se vraćaju traže i zadnji čavao kojega su ostavili u kućama, pa kada im se kaže neka budu zadovoljni što su našli čitave kuće oni kažu “bolje da u njoj nije nitko stanovao i da je izgorila”.
________
Mi domaći borci vidjevši nepravde i patnje kojega proživljava narod u ovome kraju boreći se za probitke Srbskog i Hrvatskog naroda i kovali to naše jedinstvo, pa zato ovo opisujemo i pitamo se, gdje su one naše žrtve koje su pale za ovu borbu kao i oni drugovi koji su bili po tamnicama, sigurno su vodili računa i mislili na izgradnju takve države i domovine, koja će biti svakome gradjaninu osigurana, dobar i česti život, a tako isto i za njegova pokoljenja. A ne sada nakon toliko godina borbe krvlju stečeno traži nešto treće i očito se vidi po raznim pjevanjima poznate već pjesme “Nećemo Tita hrvatskog bandita- Hoćemo Kralja ako ne valja”.
Stečeno je uvjerenje, da pravoslavci pojedine njihove reakcije koje su ubačene medju narod i čine razdor traže nešto treće što se vidi po tome, što je pred kratko vreme došao kod predsjednika Mjesnog NOO. Stipić Gjuru jedan drug Srbijanac i rekao “bio sam zarobljen u Sloveniji kao četnik a sada sam dobio pušku i partizan sam. Kada sam bio kao četnik sa Njemcima imao sam sve bolje nego sada i radio što sam htjeo.”
Da se to u buduće ne dogadja bilo bi poželijo da se poduzmu koraci da se to ovo suzbije, jer se traži, da se zaštiti sav pošteni živalj bez obzira na vjeru i naciju i jedino time će se očuvati tekovine naše borbe, koje su tako krvavo stečene.

Smrt Fašizmu – Sloboda Narodu!
_____________

Izvornik, strojopis
HDA, Zagreb, 1561/1, spis br. 309

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #10 : 31 Kolovoz 2008, 14:07:19 poslijepodne »
1945., lipanj 20. - kolovoz 18
Zagreb

Vojni sud II. JA odobrava smrtnu presudu, trajan gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine katoličkom svećeniku dr. Ivanu Šimunoviću iz Ivanić Grada, Vojnog suda Vojne oblasti zagrebačke JA

_____________

[…]
VOJNI SUD
VOJNE OBLASTI ZAGREBAČKE
JUGOSLAVENSKE ARMIJE
Sud.....462........... /1945.
Primljeno:............../194...
Riješeno: 20. juna /1945.

U IME NARODA JUGOSLAVIJE!

Vojni sud Vojne oblasti zagrebačke Vijeće kod te oblasti sastavljeno od kapetana Kezele Slavke, pretsjednika ovoga suda kao pretsjedavatelja, te kapetana Remenar Karla k-danta vojne obalsti zagrebačke i sudicki Vlade v.d. polit. delegata straže ovoga suda kao članova vijeća, te zastavnika Štok Franje, sekretara ovoga suda kao zapisničara a u prisutnosti Pavlović Milana suca istražitelja ovoga suda kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu protiv okrivljenog Šimunović Dr. Ivana radi djela aktivnog ustaštva, špijunaže, organizatorstva teror. oruž, formacije i učešća u masov. hapšenju i ubijanje nakon održanog glavnog pretresa u prisutnosti okrivljenog donio je dana 30. juna 1945 sljedeću
PRESUDU

Okrivljeni Šimunović dr. Ivan, sin Franje i Jele r. Marošević rođen 22.XI.1892 u Godinjaku, opć. Staro Petrovo selo, kotar N. Gradiška, zadnje boravišta u Ivanić Gradu, zanimanje rkt. župnik, neoženjen, Hrvat, pismen, posjeduje u Pakracu u Trumbićevoj ulici kuću, u NOV nema nikoga a u neprijateljskoj vojsci ima nećaka, navodno nekažnjavan,

kriv je

kao nepotrebno ispušteno.

Stoga se temeljem člana 5,16 i 17 Uredbe o vojnim sudovima

osuđuje

Na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i na konfiskaciju njegove cjelokupne imovine.
Presuda će biti izvršna nakon odobrenja višeg vojnog suda u smislu čl.29. Uredbe o voj. sudovima.

OBRAZLOŽENJE

Kao nepotrebno ispušteno,

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Zapisničar zastavnik, Predsjedatelj kapetan,
Franjo R. Štok v.r. M.P. Slavko Kezele v.r.

Da je prepis istovjetan sa svojim izvornikom tvrdi
Sekretar
… [v.r.]

Ova je presuda odobrena po vojnom sudu II.J.A. II. sud br 2006-2013 od 18. kolovoza 1945.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!
Sekretar
… [v.r.]
_____________

Ovjereni prijepis, strojopis

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #11 : 31 Kolovoz 2008, 21:26:24 poslijepodne »
1945., rujan 7.
Zagreb

Vojni sud Komande grada Zagreba izvješćuje Zemaljsku upravu narodnih dobara u Zagrebu, da je trgovac Josip Turk (1905.) iz Zagreba, zbog “suradnje sa neprijateljem” osuđen 16. lipnja 1945. na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom od pet godina i gubitak svih političkih i pojedinih građanskih prava, osim roditeljskih, i konfiskaciju nekretnina
_____________

[...]
VOJNI SUD
KOMANDE GRADA ZAGREBA

dana 7. IX. 1945. g.


Zemaljskoj upravi narodnih dobara
Z A G R E B

Presudom ovog suda broj 486/45. od 16.VI.1945. g.
presudjen je Turk Josip sin Andrije i pok. Jelene r. Mihalinec r. 10.I.1905 g. u Bedekovčini, opć. i kot. Zlatar, prebivalištem u Zagrebu stan Krajiška br. 11. trgovac, oženjen. Dvoje djece, rkt. Hrvat.
zbog djela suradnje sa neprijateljem na kaznu liš. slob. sa prin. rad. od 5 g. i gubit. svih polit. i pojed. gradj. prava po čl. 5. Zak. o. k. osim roditelj. kroz 5 g. i konfiskaciju nekretnina.
Ova je presuda izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak
četverokatnicu u Krajiškoj br. 11, 760 hvati zemlje, kučicu u Vinogradskoj i trgovačku radnju u Ilici br. 182.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

M.P. Pretsjednik, kapetan:
Vlado Ranogajec [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #12 : 31 Kolovoz 2008, 21:26:38 poslijepodne »
1945., rujan 7.
Zagreb

Vojni sud Komande grada Zagreba izvješćuje obitelj Sallopek iz Zagreba, da je ljekarnik Josip Sallopek (1891.) “zbog dosl.[uha] sa okupatorom” osuđen 3. srpnja 1945. na kaznu smrti strijeljanjem , trajan gubitak građanskih prava i konfiskaciju imovine
_____________

[...]
VOJNI SUD
KOMANDE GRADA ZAGREBA

dana 7. IX. 1945. g.

Obitelji Salopek
Z A G R E B

Presudom ovog suda broj 222./45. od 3.VII.1945. g.
presudjen je Salopek Josip r. 11.III.1891. g. u Sisku zavičajan u Zagrebu stan Gvozd br. 19 apotekar, oženjen, rkt. Hrvat.
zbog djela dosl.[uha] sa okupatorom na kaznu smrti strijeljanjem trajan gubitak gradjanskih časti i konfiskaciju imovine u vezi čl. 6. Zakona o konfiskaciji.
Ova je presuda izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak
pol vile na Gvozdu br. 19, apoteku Zrinjevac sa inventarom i robom, 1 milijon 800 hiljada kuna.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

M.P. Pretsjednik, kapetan:
Vlado Ranogajec [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #13 : 31 Kolovoz 2008, 21:27:16 poslijepodne »
1945., rujan 8.
Zagreb

Vojni sud Komande grada Zagreba izvješćuje Zemaljsku upravu narodnih dobara u Zagrebu, da je dirigent ruskog umjetničkog zbora u Zagrebu Aleksandar Kosmainkov (1888.) zbog “djela ratnih zločinaca” osuđen 10. srpnja 1945. na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak političkih i građanskih prava i konfiskaciju imovine
_____________

[...]
VOJNI SUD
KOMANDE GRADA ZAGREBA

dana 8. IX. 1945.


Zemaljskoj upravi
narodnih dobara
Zagreb

Presudom ovog suda broj 384-II/45. od 10.VII.1945.
presudjen je KOSMAINKOV ALEKSANDAR, rodjen 23.XI.1888. g. u Rostovu, na Donu, zavičajan u Zagrebu, sa stanom Zgb. Ilica 7. neoženjen.zbog djela ratnih zločinaca na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak polit. i gradj. prava te konfiskacijom imovine
Ova je presuda izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak
.--.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

M.P. Pretsjednik, kapetan:
Vlado Ranogajec [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis
Državni arhiv u Zagrebu, 0037, GUND

Insomnia

  • Gost
Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima
« Odgovori #14 : 31 Kolovoz 2008, 21:28:02 poslijepodne »
1945., rujan 10.
Zagreb

Vojni sud Komande grada Zagreba izvješćuje Zemaljsku upravu narodnih dobara u Zagrebu, da je Ante Sušić (1912.) iz Zagreba, kao “narodni neprijatelj” osuđen 11. srpnja 1945. na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak političkih i pojedinih građanskih prava i konfiskaciju imovine
_____________

[...]
VOJNI SUD
KOMANDE GRADA ZAGREBA

dana 10. IX. 1945.


Zemaljskoj upravi narodnih dobara
Zagreb

Presudom ovog suda broj 376-II/45. od 11-VII.1945.
presudjen je Sušić Ante, sin Miroslava i Vjekoslave r. Krišković, rodj. 11.IX.1912. u Sušaku, zavičajan i nastanjen u Zagrebu Solovljeva 14. državni činovnik, oženjen, otac dvoje djece, Hrvat, rkt. vjere.
zbog djela narodnih neprijatelja na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak polit. i pojedinih gradjanskih prava, te konfiskacijom imovine.
Ova je presuda izvršna. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje slijedeći imetak
._.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

M.P. Pretsjednik, kapetan:
Vlado Ranogajec [v.r.]
_____________

Izvornik, strojopis
Državni arhiv u Zagrebu, 0037, GUND