Ovo je bilo najprvo. Pisalo se, znači, Milasović. Unda se posli skratilo. Kako unda njeki kažu da su 'svi -asi Vlasi'? Objasnider mi Glonge.
A moj Mìla-Šéviću, ne mogu ti ja sad tutek objašnjavat fiziku i kemiju.
Po mom skromnom mišljenju, Vlasi međ Cetinom i Neretvom pa i šire su ti ekipa koja nije bendala feudalizam i manje više su ti porezna kategorija, nikakva posebna etnička skupina. To u papirima. U razgovornom jeziku to ti je ko današnji Vlaji odprilike. S negativnom konotacijom. Kad oš nekog uvridit.
Ekipa ti je nastavila živit ko ilirska dekurija s dekurionom (knezom) koji ih je zastupa i pogađa porez s feudalcom kojem bi dopala njegova dekurija poveljom kakvog dalekog ili nedalekog, narodnog ili nenarodnog vladara.
Dekurioni, to sitno plemstvo, najskoli nije bendalo okrupnjavanje feuda. Vidi didiće Poljičke i republiku.
Prvi turski defteri za ercegovački sandžak ti u Imotskoj Krajini posiju u Vlahe i Hercegoviće (Vladislava/Vladimira i Vlatka) ili pak Bogavce-Bogavčiće-Radivojeviće-Jurjeviće-Vlatkoviće (Ivaniša?, Vladimira, Vlatka, Tadiju, Žarka), Tadiju i Žarka (Dadoje, Žarkovići, Kačići) dodušnje u Makarskom Primorju.
Turski defteri (Vildan, Sinan-beg, Hamza-beg) za Ercegovački sandžak nisu iz prsta izdojili "Vlaški zakon" već su za vazale po pogodbi i po lokalno običajno važećem "Vlaškom zakonu" primili u svoje (porezno) podaništvo "Ercegovačke Vlahe".
Kakvi su dočeci (-ić) prezimena i kakva su imena Vlaha u Župi Cetina 1436. i koliko sve to skupa liči na današnju što zločestu što neosviještenu predočbu o Vlasima međ Cetinom i Neretvom pa i šire?
Čitaj i prosuđuj sâm. Za početak:
Radoslav Lopašić.
Cetinski i lički Vlasi. u:
Ivan Mužić.
Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji. Split. 2010. p 27.
Zakon za hrvatske Vlahe županije Cetinske od g. 1436.
»…Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Hanž Frankapan, krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacie i Hrvat, damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoi, po sem našem otvorenu listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge bana Ivaniša Ivanovića, vsi dobri
Vlasi: Vigan Dubravčić, Ninoe Sanković, Tomaš Ročević, Matiaš Vukčić, Milić Ostoić, Dragić Prodanić, Blaž Kočić, Hrela Golešević, Vukat Voinović, Ivaniš Grobačić, Budan Grubšić, Bilosav Dražević, Elovac Draživoević, Radivoi Vitković, Bulât Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi pitajuće i išćuće ot nas dobrih i počtenih zakonov svoih navadnih, ki im su bili za nih bivšega gospodina bana Ivaniša Ivanovića i za negova oca, kneza Ivana.…«
http://www.muzic-ivan.info/vlasi_u_starijoj_hrvatskoj_historiografiji.pdfU objavljenim turskim defterima, napose u poimeničnim popisima, moja niskost ne vidi nikakvu razliku i nikakve posebnosti u imenima sinova i očeva onih koji su popisani kao Vlasi od onih koji su popisani kao bilo koji drugi popisni nemuslimani — kršćani, krstjani, hrišćani, nevjernici, ćafiri… niti u imenima (toponimima) njihovih stalnih prebivališta ili pak ljetnih i zimskih rezidencija.
Ako su im u 14. i 15. stoljeću osobna imena ista, oikonimi isti, po čemu bi onda oni bili poseban etnicitet?
Po preplanuloj boji kože u gorštaka stočara, naspram blijedih urbanih lica i crnih leđa, a biela stomaka — ratara? Neoprani su bili u ta doba manje-više svi.
Ostaje samo način plaćanja poreza. S jedne strane glavarina. U kešu. Bez tlake. Po pogodbi dekuriona/kneza s
poreznim providerom. S druge strane naturalna desetina i drugi razlomci i ine tlake.
Uzput, iz tog Mužićevog zbornika citiranog, za razumijevanje nekih događaja kritički vrijedi pročitat, preporučujem:
Stjepan Pavičić.
Starosjedilaštvo današnjeg hrvatskog naselja u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji. Prilog k proučavanju porijekla Bunjevaca. 1931. pp 61-105.
Imaj u vidu da Pavičić 1931. najvjerojatnije nije imao uvid u prve deftere sandžaka ercegovačkog. Sveudilj, međ Cetinom i Neretvom pa i šire, ni Vlasi nisu Vlasi, nit su Turci Turci.
A otkud Milašević? Od pra Jandrije.
fra Andrija Nikić. Kretanje stanovništva u Tihaljini.
Susreti. Vol. 4. 2010. Matica Hrvatska. Grude. 2010. pp 44-125
Prezime Milas pp 105-106
http://www.maticahrvatska-grude.org/dokumenti/susreti_4_fin.pdf