Prezimena

[glonga]

p.s. ne moš proglasit heretikom nekoga tko za neku dogmu nije niti čuo.

Hehe. Isto ko što te nepoznavanje zakona oslobađa od odgovornosti za kršenje. Moš mislit kako je to bilo u na doba iza raskola po sredovječnoj Bosni, pa i šire. Poredbe radi, pogledaj što je McCarthy napravio u USA u 20. st.

[Zavelim]

En ti oblak unjerski. Bilo ji je za potribe unjerskog dvora. Jazuk za Peštu.
Bilo ji je i u Zadru 1202.? Ili se križarima pokvarijo GPS, ili jim je neko reka da je u Zadru Kristov grob? Ili šta?
Bilo je i sredstava za masovno uništenje u Mezopotamiji. Recentno.

Pa iz Zadra su se i uputili za Bosnu.

[glonga]

Pa iz Zadra su se i uputili za Bosnu.

Iz zračne baze.

[glonga]

"Najbolje svedočanstvo o nekadašnjoj velikoj raširenosti slave ili krsnog imena kod katoličkih Hrvata predstavlja činjenica da se i danas slavi u nekim krajevima srednje Dalmacije i okolini Dubrovnika, kao i u donjoj ili zapadnoj Hercegovini. Bilo je toga i u Bosni. Ne navodeći bliže izvore, fra J. Jelenić iznosi kako još ni u razdoblju 1780—1878. bosanski i hercegovački katolici nisu bili iskorenili "slavljenja krsnoga imena, kojom bi se zgodom u kući palio tamjan, molilo se zaštitniku kuće, palile se svijeće, jelo se iz istog suda itd."⁷⁴ Na iskorenjivanju krsnog imena ili slave kod katolika u Bosni i Hercegovini radila je energično sama crkva. Fra Augustin Miletić, biskup u Bosni (1803—1831), izdao je u jednoj knjižici razne naredbe pređašnjih biskupa i svoje, koje su sadržavale razne propise za katoličke sveštenike u Bosni. Knjižica je objavljena u dva izdanja: 1818 u Splitu, i 1828. u Rimu. Pored ostalih, u knjižici je i zabrana krsnog imena, ali nema podataka ko je prvi i kada izdao tu zabranu. Ceo tekst glasi:
"Budalasctine od Kumstva strixeni, od pobratimstva, i slavglena imena Karstni, i drughe ovim priliçne, kojise çine po nekim nashim xupama na naçin Rischianski, nepristojese pravovirnim nasledniszim Isusovim. Poradi scta, kakosu josc od priascgni vrimena zabragnivane, takose i sada zabragnuju, priporuçujuch, dase imadu svagdi ukinut."⁷⁵ Ipak, naredba nije sprovedena tako brzo: u predelu Lepenici u srednjoj Bosni održavala se slava kod katolika još do oko 1900. U Hercegovini mnogi katolici i danas drže slavu."
⁷⁴ Fra J. Jelenić; Kultura i bosanski franjevci, II, Sarajevo 1915, str. 10.
⁷⁵ Fra Augustin Milletich, Naredbe i uprave biskupa namistnika aposctolski proshasti, i sadascgnega..., Rim 1828, str. 25—26.
Filipović, S. Milenko: Slava, služba ili krsno ime u pisanim izvorima do kraja 18. veka, u: O krsnom imenu : Zbornik, Prosveta, Beograd 1985., str. 180—181. [ćirilica]

Iz sadržaja zbornika:
Stjepan Banović; O porijeklu slave krsnog imena (261)
Aleksandar Mitrović; Krsno ime nije ni patarenskog, ni srpskog ni pravoslavnog postanka (277)
Vladislav Skarić; Postanak krsnoga imena (287)
Veselin Čajkanović; Vladislav Skarić, Postanak krsnoga imena (337)
Ćiro Truhelka; Larizam i krsna slava (342)

[Potjeh]

"Budalasctine od Kumstva strixeni, od pobratimstva, i slavglena imena Karstni, i drughe ovim priliçne, kojise çine po nekim nashim xupama na naçin Rischianski, nepristojese pravovirnim nasledniszim Isusovim. Poradi scta, kakosu josc od priascgni vrimena zabragnivane, takose i sada zabragnuju, priporuçujuch, dase imadu svagdi ukinut."

nemojder da otac henokije vidi ove ludosti jerbo će bit jada a ja ću pravoviran odma bit proglašen šizmatikon su obe strane. 

[Potjeh]

književnik dinko štambak rođen je 21.srpnja 1912. godine u donjem docu na mosoru. do 1919. godine živi u splitu, a zatim u očevu zavičaju imotskom. od 1945. živio i radio u parizu.
znade li tko što više o prezimenu štambak u imotskome?

[Potjeh]

Nitko me ne prepoznaje, ja nikoga. Odvijorile godine, pomislim, štošta se izmijenilo, mnogi pomrli, moja dva brata, otac, stric i tetka, i tako dalje. Stran gradu, grad stran meni, apsolutni stranac, u sasma nepoznatom mjestu. Sjetih se da jedan od mojih najbližih rođaka, mlađi od mene, radi u jednoj robnoj kući. Krenem k njemu. Ugledam ga, prepoznao sam ga. Gleda me, ne prepoznaje me.

- Imate li riđipeta? - zapitam ga
- Za koga?
- Pa za mene!
- Volite zavitlavati!
- Ni najmanje, odgovorim mu i s kuferom iziđem i krenem preko u Kavanu.

iz pripovijetke 'nikola veliki nikola mali' (zbirka pripovjetki 'oko modroga i crvenog jezera' dinka štambaka), imotski, 1987.

[batakljun]

znade li tko što više o prezimenu štambak u imotskome?

znade pra vjeko, pa ću ga pitat čim ga sritnem

[belevarac]

Shtambak mozse biti inacsica od Shtambuk (matica na Bracsu). Inacse, "shtambuk" = izvor, bunar, puč. U Enciklopediji hrvatskih prezimena ima samo prizime Shtambuk, a Shtambaka ili nema ili ih ima jako malo, pa nisu ushli u prizimenik. Za Zdenka Shtambuka sam csuo u shkolskoj partizanskoj literaturi, a za Dinka csujem prvi put. Ocsito su se politicski jako razlikovali.

[Zavelim]

Ono što bi fra Vjeko reka je to da je Nikola Štambak rođen u Mostaru 1848. ko postolar doša u Imotski i oženijo Katu Rako rođenu 1846. u Imotskome i tu osta. Koliko sam vidio Štambaka ni Štambuka nema u Dragićevićevom popisu iz 1743. pa su preci dotičnog Nikole u Mostar morali doć s neke druge strane.

Valentin Putanec, ETIMOLOŠKI PRINOSI (27–35)
32. Prezime Štambuk u hrvatskoj antroponimiji
Autor prati postanak prezimena Štambuk i izvodi etimologiju toga prezimena iz tal. Stambuco ‘registar plemićkih obitelji’ (germanizamStammbuch).

[Zavelim]

Mons. Slobodan Štambuk
biskup hvarski




Rođen je 1. ožujka 1941. u Selcima, na otoku Braču, od oca Josipa i majke Nedjeljke-Perice rođene Jakšić. Gimnaziju i studij teologije završio je u Zadru.

Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je 3. srpnja 1966. u Selcima na otoku Braču. Vršio je sljedeće službe: od 1966. do 1968. bio je župnik u Pržnicima i Gornjem Humcu na otoku Braču; od 1968. do 1971. župnik u Vrisniku i Pitvama na otoku Hvaru; od 1971. do 1978. župnik u Vrbanju i Svirču na otoku Hvaru; od 1978. do 1981. župnik u Nerežišćima na otoku Braču; od 1981. do 1989. župnik u Supetru i Škripu na otoku Braču; od 1979. do 1989. urednik lista Bračka Crkva.

Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je hvarskim biskupom 30. ožujka 1989. godine. Za biskupa je zaređen 30. travnja iste godine u Hvaru, na otoku Hvaru.

Službe u HBK:

predsjednik Vijeća HBK za misije
član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu
adresa: Biskupski ordinarijat, 21450 Hvar, p.p. 29
telefon: 021/ 741-152

http://www.hbk.hr/?type=diocesan&ID=22

[batakljun]

Ono što bi fra Vjeko reka je to da je Nikola Štambak rođen u Mostaru 1848. ko postolar doša u Imotski..........

32. Prezime Štambuk u hrvatskoj antroponimiji
Autor prati postanak prezimena Štambuk i izvodi etimologiju toga prezimena............

k'o prvo me zbunjuje što jedni govore o štambAcima, a drugi o štambUcima.
glede i us vezi štambUka, evo što kaže internet:
"...u Pučišćima na otoku Braču posjetili smo jedinstvenu Klesarsku školu. Priča o mjestu, školi i obližnjem kamenolomu, ujedno je i priča o povijesti, tradiciji i slavi bračkoga kamena. Zanatsko kameno-klesarstvo donio je 1713.g. Antonio Standelpergher detto Stambucco iz Češke. Od njega je potekla brojna obitelj vrsnih klesara Štambuka, koji se klesarstvom bave još i danas..."


k'o drugo ako se kojim slučajem radi o istima, onda me čudi kako to da ovi imacki štambu(a)ci ne znaju klesat kamen. i to ne da ne znaju klesat kamen, nego koliko je meni poznato (a poznato mi je) nisu od fizičkog posla uopće. sve mudrac do mudraca, od pisnika iz pariza do informatičara (đavla je on vidio informatike, ali neka se tako piše po jutarnjem) iz zagreba. aa-štaš.

[Zavelim]

Nikola Štambak, postolar

[Potjeh]

od pisnika iz pariza do informatičara (đavla je on vidio informatike, ali neka se tako piše po jutarnjem) iz zagreba. aa-štaš.

meni rekoše da je povisničar. da bi glavu da ta mali oda po trafalgar škveru čitajuć noune i oblazi newyorške muzeje ter dikod krstari po dvi hefte.

[glonga]

Što još trebaju ostavit (ne)upućenoj javnosti dojam da je po narečenoj tematici najvjerodostojniji Nikodem Milas s kvačicom?

ne igraj se zđavlon jes čujo. nisi dokaza da ih brez kvačice imade tamokar.

Tamokar? Izgleda da ih ima puno bliže. Ono što Mijo bez ikakve ograde i navođenja izvora širi danas, ni Nikodim se nije usudio navodit 1901., nit dovodit u kontekst fra Stipana Vrljića, Rošu arambošu, Vuka Karadžića, Srbe sve i svuda…

Ko to širi Vukovske i Nikodimovske predaje bez ograde i za čiji račun?

Ko se tu z đavlon igra? I što bi ti u kontekstu ovoga upisa bilo koji Vlajčić iz Vlajčića sa Zavelima s gnjevom pravednika reka bilo kojem Milasu ili Milašu?
Gori Milas od Milaša?
Nije krv pura?
Kilo — dvi marke?
Ko to tamo…?
Kad no je bijo Tridentski koncil?
Od kad pravoslavni u Dalmaciji vode matice i pišu prezimena?
Za mletačke uprave? Kad?
Za austrougraske uprave? Odkad?
http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=572.0
Kad je zapisan prvi Vlajčić u matice i starostavne listine?
http://www.ogorje.net/povijest/maticne-knjige-zupa-muckog-podrucja/15.html

Mijo Milas @tomislavcity, ponavljam:

"Zanimao me je i zaselak Vlajčići, na padinama planine Zavelima. Prema sačuvanoj predaji iz Hercegovine su došla dva brata Vlajčića u Imotski. Bilo je malo zemlje za obojicu, pa se dogovore da jedan od njih krene dalje. Otišao jedan od braće, našao vodu u Zavelimu i tu se nastanio s obitelji. Posjetio ga hajduk Roša (Ivan Bušić) i naredio mu da prijeđu na katoličku vjeru, inače ce ih sve pobiti. To oni naprave. O ovome znaju Vlajčići iz Imotskoga. Prije Drugog svjetskog rata, kada bi bili srijedom na pazaru u Imotskom, a padala bi velika kiša ili bi zakasnili, Vlajčići iz Vinice bi prenoćili u Imotskom kod svojih prezimenjaka. Sada se lijepo vidi taj zaselak, ali nema u njemu stanovnika, osim jedne starije ženske i muškarca. Poneki dođu vikendom iz Splita, gdje su zaposleni, ali se nitko od njih stalno se ne vraća. "
http://www.tomislavcity.com/content/view/1871/45/

Tolić, Zvonko. Društvene prilike u Imotskoj krajini za vrijeme mletačke vladavine, u: Runovićki zbornik 2, Runovići, 2003., str. 325—356., fusnote 24. i 25. na str. 334.:

"(24) Godine 1717. oslobodio se Imocki od Turaka i došao pod vlast republike mletačke (na stranici 325. svoga djela Milaš govori da je Imotski oslobođen u svibnju — op. a). Za vrijeme pošljednjih ratova sa Turcima bila je mal ne opustjela imocka krajina, "a tomu biše krivi naši ljudi kršćani jer podjoše bižati", (citira Kroniku fra Stipana Vrljića — op. a.) kažu fratri u svojim knjigama. Po nagovoru arhim. Stevana pređe tada iz Hercegovine u Imocki pod vlast republike 180 srpskih porodica (okolo 1400 duša), koje i sastaviše novu crkvenu opštinu i odj edne turske džamije, koju im ustupi proveditor Moćenigo, urediše privremeno sebi crkvu. Nekoliko godina poslije osobitim dukalom od 10. jula 1722. g. bila je sasvijem uređena ta opština. [92] Između naroda, što je tada doselio u Imocki, neki su bili iz Zubaca blizu Trebinja, nedaleko od crnogorske granice i svoju naseobinu kod Imockog nazvaše „Crnogorci", kao što se dotično selo tu i danas zove. Radi ovoga fratri nazvaše Crnogorcima sav ovaj narod, što se sada u imockoj krajini naselio, a po vjeri gospoda fratri u svojim spisima zovu ih "hrkaći", i poučavaju one, koji hoće da im vjeruju, da „za Turčina ne bijaše nijedne cigle hrkaćke kuće u svem kadiluku." (citira Kroniku fra Stipana Vrljića prema Zlatoviću — op. a.) Da su se mučili fratri da zagospodare oni u Imockom i da su u tome i uspjeli, osnovavši 1735. god. svoj manastir, i da su radi toga morali mnogo da pretrpe od "hrkaća", tο kažu fratri i to pišu, ali neće da kažu, kako su postupali sa pravoslavnima, i kakva su srestva upotrijebili bili da dođu tada do uspjeha, kao što su došli. Činili su ono što su prije učinili bili u vrličkoj krajini i djelomice u Kninu, a što nam je poznato, te nećemo ovdje da istu stvar ponavljamo. Trebalo im je „puka" da sastave svoje parohije i da žive slobodno, pa to su radili sada i u Imockom, uznemirujući pravoslavni narod, dok ne postigoše što su htjeli. Kačić je bio spljetski arcibiskup, pa lako im je bilo goniti "hrkaće". Ali su ti isti "hrkaći" sa svojim sveštenicima znali muški suzbijati fratre, a glavnim načinom blagodareći u prvo vrijeme mudrom crkvenom starješini Stevanu. Vlasti mletačke priznale su svu zaslugu Stevanovu, što je oživjela bila tada imocka krajina, i to priznanje će u javnom spisu 1720. godine središnjoj vladi iskazati svečano proveditor Moćenigo. Nikodim Milaš, Pravoslavna Dalmacija, Sfairos, Beograd 1989., 358—359.
(25) Vidi: Fra Stanko Bačić, Osvrt na osnovne stavove i tvrdnje u knjizi Pravoslavna Dalmacija E. Nikodima Milaša, Zadar 1998."
[92] St. arhiva zad. ep., br. 230.

Da ne bude zabuna, a s ovakvim "povjesničarima" ne bi me ni to začudilo, ta Milaševa knjiga je izdana 1901. godine.
Uz ovakve .hr-wikipedičare; Ivan Rošo Bušić (?-1783) (nu jopet Ante Ivankovića).
Fra Stjepana Vrljića nema na wikipediji ko ni Stipana, online zavičajci nisu se potrudili navesti godinu smrti, a ni offline se nisu prikinili.
Fra Stjepan Vrljić (oko 1677. — 1742.) prema:
Pezo, fra Bruno. Fra Stjepan Vrljić — svjedok, učesnik i tvorac sudbonosnih događaja imotskoga samostana od 1715. do 1738., u: Čuvari baštine, Imotski 1989., p. 151—172., (vidi str. 152. i opasku [9])

Aleksandar Bačko @imotacaffe, @index.hr…

Crnogorci @forum.hr…

64. selo CRNOGORAC i VINAC timar posadnika tvrđave Čačvine

Crnogorci
pp473:
Natuknica o Kostričićima (alias Crna Gora u Slivnu) može nam nešto reć o ubikaciji defterskog sela Crnogorci u Imoti prije ikakva naseljavanja Montenegrinaca.