Autor Tema: Orjunaška estetika  (Posjeta: 1053 )

Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Orjunaška estetika
« : 06 Srpanj 2008, 08:41:06 prijepodne »
Zapis iz Lunda,                  Midsommardagen  21.lipnja 2008.
 
 
B R A N K O   I V A N DA    I L I    ”EST E T I K A    O R J U N E”

 
 
Jedan bezazleni posjet iz Hrvatske u ove  sjeverne krajeve  ponukao me je na cijeli niz prekapanja ne samo po sjecanju nego i dokumentima i zapisima iz vremena koja su ipak samonaizgled prohujala  bez traga. Tragovi su ipak ostali. Jedan Branko iz Remeta i Smiljana iz Sujice  borave kod nas u Lundu  i mi  im
pokusavamo predociti  ono sto je  najuzbudljivije  ovdje na  Nordenu  a to je fenomen svedskog  ljeta. (Davno jos sezdesetih godina  vizuelno i filmski dozivjeli smo taj fenomen u cuvenom Bergmanovom filmu ”Osmjeh ljetne noci”. Marljivi povjesnicari su zapisali da je Bergman poslije tog  filma o svedskom ljetu mogao snimiti sto god je htio i za sve to uvijek imati dovoljno novaca i ljudi…)
Medjutim, govoreci o Hrvatskoj i dogadjajima u Hrvatskoj   nasi gosti , malo po malo   dobivaju zabrinuti pa i ogorceni ton . Ne ulazim  ni u politicke niti u gospodarske  nedace  koje more Hrvatsku i o kojima zbore moji gosti. Medjutim, kad mi ogorceno i uvrijedjeno  pocnu referirati o tome kako  ih  je u zadnje vrijeme najvise ozlojedila  TV serija proizvedena u Hrvatskoj pod naslovom ”Ponos Ratkajevih”  ”nekog Branka Ivande”. Rekoh tada da ja Branka Ivandu jako dobro poznajem jer smo zajedno studirali  reziju i dramaturgiju na zagrebackoj Akademiji za kazalisnu umjetnost i film kako se je zvala u moje vrijeme.
Ja dakle,nisam i ne kanim gledati ”Ponos Ratkajevih”. Medjutim, moji gosti podrobno me izvjescuju da je ta TV produkcija  sagradjena na pretpostavci kako sus vi Hrvati manje-vise ljudske i politicke svinje, a dobri ljudi dolaze u Zagreb sa srpskim ”oslobodjenjem” i Jugoslavijom. Hrvatska je prema Ivandi zla i odvratna ”tvorevina”. Prisjecam se odmah da smotu u Svedskoj na TV programu za ”invandrare” tj.za useljenike prijekojih 20 godina vidjeli odlomke  iz jednog Ivandinog filma u kojem  u najdoslovnijem  i nimalo figurativnom smislu , jugoslavenski udbasi na isto tako  jugoslavenskoj granici marljivo i  ”efektno”ubijaju  mracnjacke hrvatske emigrante  koji su  u tu istu Ivandinu Jugoslaviju dosli ubijati i zlo ciniti. Koji je tofilm kojeg je Ivanda ocito napravio  za svoju ”otadzbinu” to on zna a vjerujem da su taj film vidjeli i neki drugi ljudi u Hrvatskoj.
Sto se je to dogodilo s malim Brankom Ivandom tim ”orjunascicem” kako ga je nema sumnje  zlobno okrstio pokojni Vladek Vukovic. Za vrijeme studija Ivanda je ne samo meni nego i drugima  govorio o tome kako je njegova djeda igrao  sporedne uloge u splitskoj postavi ”Male Floramy” prije i poslije rata i da se je tu uvijek radilo  o srpskim i Yu  ulogama. Spominjao je i to da ”stari Splicani” tj. stari gledatelji znaju za tu glumacku produkciju Ivandinog djeda.
Medjutim, studij je trajao i odvijao se. Danas se u popisu zagrebackih premijera hrvatskih kazalista tj.male scene na Akademiji za kazalisnu  umjetnost moze pronaci  da sam ja 3. veljace 1965. bio asistent rezije Georgiju Paru u izvedbi ”Othella”, a da je Branko Ivanda asistirao Bosku Violicu u izvedbi Ifigenije u Aulidi zajedno  s Tomislavom  Lalinom. Stanko Majnaric ija asistirali smoBosku Violicu u izvedbi Dostojevskog u ”Roman u devet pisama”.Branko Ivanda asistirao je Josku Juvancicu  u izvedbi ”Gospodjice Julie”August Strinberga. Sofoklovog ”Kralja Edipa” i ”Antigonu” zajedno s BoskomViolicem rtadili smo Tihomir Odic i ja, a ”Hamlet, Prince of Denmark” radio je Georgij Paro  a asistenti smobiliIvanda, Vjekoslav Martincic i ja. Biloje to 27. lipnja 1967. godine.
Zelimreci da smo Ivanda i ja radili dosta toga zajedno i da ja zaista poznajem njegovu estetiku. Nakon jednog njegovog referata diskusija je bila zestoka i tada je pala odrednica o Ivandi koju sam stavio u naslov ovog teksta koji tek naizgled ima privid sjecanja. U mojim papirima iz tog vremena i danas ima napomenu:”Ivanda: estetika Orjuna  koja se prelama u moralnu nistetnost”. To jenesumnjivo teska ocjena i ja stojim i danas na njoj. Ivanda ce se sjecati jako dobro, vjerujem, da jenjega (Ivandu) u to vrijeme rektor Akademije Kosta Spaic htio u najdoslovnijem smislu izbaciti sa studija zbog niza nesuvislosti koje je Ivande ne jednom nego uzastopce nagomilao u svojim ”referatima”. Intelektualnu nedostatnost Ivanda je u to vrijeme nadoknadjivao  smijuljenjem i tvrdnjom da je Wilderov film ”Somelike it hot” gledao vise od stotinu puta i da smijesne filmove treba raditi tako da se nekoga na pocetku filma udari ”u  guzi
cu” pa onda sto  bude to ce i biti.Istina je i to da smo se svi  mi ostali studenti rezije usprotivili  tome da se Ivandu izbaci sa studija imoja je motivacija tada bila razlozna i ja sam je javno  izrekao pred Spaicem. Rekao sam ”pa Ivanda uvijerk moze biti redatelj  opereta i musicala” sto je uostalom u  nekakvoj tradiciji njegove obitelji. I na tome je ostalo.
Cijelo vrijeme  studija Ivanda je iskazivaojednucak i u to vrijeme neobicnu karakteristiku: on se je non-stop divio svemu sto je dolazilo iz Engleske. Kad sam na kraju ja u prosincu 1971. zavrsio u Londonu a on ostao u Zagrebu, sjetio sam senjega i poslaomu gramofonsku plocu s engleskim vojnim marsevima jer mijeon jednom temeperamentno tumacio da je on ”lud” za tim engleskim iznasascem. Vjerujem daseIvanda i danas prisjeca te primljene ploce.
Medjutim,ono sto ja danas rezimirajuci neka druga iskustva i spoznaje o nekim drugim ljudima,  razumijem jest to da u zivotu nisam susreo  niti jednog jedinog
anglofila, a da taj nije bio i otvorenio ili prikriveni  hrvatozder i mrzitelj svega hrvatskog. Otkuda ta cudna i bolesna veza divljenja jednom nema sumnje velikom i znacajnom, a bome i mocnom, narodu,  s mrznjom  na  vklastiti  narod ja jos  nisam uspio  dokuciti. Reda radi tek se prisjecam da su od 1991. pa do   
1995. ”Vecernji List”i ”Slobodna Dalmacija” najmanje  dvadeset puta donijeli morbidnu  vijest da su engleski vojnici na raznim mjestima  i u razno vrijeme , kad god su to mogli, skidali i tragali hrvatske barjake na svojim proputovanjima u Bosnu. Tamo su oni, prisjecam se iz svedskih TV reportaza prvi muslimanima dali oruzje ali tek onda kad je to oruzje sigurno bilo upotrebljeno protiv Hrvata.
Ja i dan danas vjerujem pokojnom Janku   Bobetku da su pokolj u dolini Lasve izveli  pretezno srpski placenici pod britanskim vodstvom. Bobetko je o tome govorio temeljito imoralno neoporecivo svjestan da je istina na njegovoj strani a nikako ne na strani  Bob Stewarta  britanskog provokatora  u muslimansko-hrvatskom ratu.
Medjutim, nazad Ivandi. On  vrijeme  Banovine u svom filmu ocrnjuje kao zlo, a ocemu se radi?
”The New York Times” iz 19. prosinca 1937. ge donosi interview s Vlatkom Macekom o tome sto ce se dogoditi. Tu stoji slijedece:” If Belgrade  went with Germany and Italy, as Mr. Stoyadinovitch`s present policy suggests, he went on, then  the Croats and the others would fly to France. And if Belgrade went with France, the Croats despite their democratic sympathies would automatically side with Germany and Italy. Yugoslavia then would remain nothing but a historical memory, he said”.  (Ako ce Beograd slijediti Njemacku i Italiju,kakoto sugerira sadasnja politika g. Stojadinovica.nastavio je Macek, tada ce Hrvati pribjeci Francuskoj. Ako Beograd pridje Francuzima, tada ce Hrvati usprkos svojim demokratskim simpatijama,  automatski  prici Njemackoj i Italiji.Jugoslavija tada ne ce biti nista vise od povjesnog sjecanja , rekao je”.
Rijetko gdje je hrvatska  situacija tog vremena s toliko lucidnosti oslikana i sazeta kao ovdje u ovoj Macekovoj analizi koja je uostalom povjesno potvrdjena. To zna Ivanda i to znam ja, pa ipak je njegova slika hrvatskog budjenja kroz Banovinu mracna  i mrzilacka, pa ipak su Ivandini partizanu na kraju njegove sapunice “dobri” i “oslobodilacki”.
Umom malom zapisu o Ivandi stoji da  njegova orjunaska “estetika” prelazi i nuzno zavrsava u”moralnoj nistavnosti”. Biloje to  tako onda kad smo diskutirali na Akademiji i tako  je to i danas, nazalost.
1971. Ivanda je s pokojnim Zoranom Tadicem snimao hrvatske studente u strajku. Znano je da je njegov film zavrsio u Udbi. Zasto je to bilo tako? Zar Ivanda ne bi trebao nesto o tome reci?
Hrvatsku kinematografiju muce dva orjunaska problema:Ivanda i Zafranovic. Zafranovic je snimajuci svoje filmove protiv Hrvatske zar se to zaboravilo iz Londona  nabavio  ”eksperta” koji je je Hrvate prikazivao kao posebno ”rasno i genetski” opterecene zlocince. Gdje je tome  kraj? Zar Zfranovic i Ivanda ne bi trebali svoje producente potraziti   u Beogradu?Kako toonimogu snimati filmove protiv Hrvatske u Hrvatskoj?
Na kraju: nitko se od hrvatskih filmskih ljudi nije dosjetio najvise filmicne price iz hrvatske knjizevnosti na :”Vukove” Milutina Cihlara Nehajeva. To bi bio izvanredan hrvatski i umjetnicki film.
 
 Z L A T K O   M A R K U S
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Orjunaška estetika
« Odgovori #1 : 06 Srpanj 2008, 09:55:24 prijepodne »
Citat:
Medjutim,ono sto ja danas rezimirajuci neka druga iskustva i spoznaje o nekim drugim ljudima,  razumijem jest to da u zivotu nisam susreo  niti jednog jedinog
anglofila, a da taj nije bio i otvorenio ili prikriveni  hrvatozder i mrzitelj svega hrvatskog.

Vrlo zanimljivo, ima nas jos koji smo dosli analizom poznanstava i iskustva do ove spoznaje.

Citat:
:” If Belgrade  went with Germany and Italy, as Mr. Stoyadinovitch`s present policy suggests, he went on, then  the Croats and the others would fly to France. And if Belgrade went with France, the Croats despite their democratic sympathies would automatically side with Germany and Italy. Yugoslavia then would remain nothing but a historical memory, he said”.  (Ako ce Beograd slijediti Njemacku i Italiju,kakoto sugerira sadasnja politika g. Stojadinovica.nastavio je Macek, tada ce Hrvati pribjeci Francuskoj. Ako Beograd pridje Francuzima, tada ce Hrvati usprkos svojim demokratskim simpatijama,  automatski  prici Njemackoj i Italiji.Jugoslavija tada ne ce biti nista vise od povjesnog sjecanja , rekao je”.