
Baš sam danas u Paške ostavio CD sa fotografijama za Dorfu kako bi se objedinile i na jedan CD spržilo.
Zar se uz 15 GB Google Docs / Google Drive i druge file hosting servise s lijepo razčlanjenom dostupnošću datoteka (samo za probrane oči s linkom, dozvole ekipi za kolaboraciju glede dodavanje sadržaja… etc.) generacija 1969./1970. još koristi optičkim medijima i media hostingom na i naokolo šanka?
Prostosrdno se čudim kako i ova mlada generacija gubi korak s teknikom.
Za 30+ tužne godišnjice bitno je da glazba nije glasna ni uporna ni orna… i da je na jelovniku sve redom meko po zube i da piće nije vrlo ladno.
Ja sam tjedan dana nakon trijespete godišnjice promuklo šapljala.



Džaba su svu noć vikala kako ću ji izčupat iz zida.

Nisu znali nijednu pismu iz 1970-ih, a ove recentne su svakako falš svirali i pivali.
Na kraju snaga smo uvjerili organizatora da mu opraštamo te njegove sitne pinke i da lipo plati momcima i curama ter da ih otpravi s tog bučnog skupa, a DJ iz naše generacije je potom pušća s flash memorije playlistu pisama naše mladosti na puno manje decibela na razglas.
Eh, da, senilnost…
Rasvjeta u dvorani… Stroboskopija.

Nakon fešte(?) vozila sam dva sata. Ne pijem kad vozim. Dan poslije:

E… a… zgodno bi se bilo kloniti likova koji su u generaciji slovili kao vrlo i veoma perspektivni.
