Ante Tomić kao krnje u Prološcu 2015

[belevarac]

Trebinjsko-mrkanjski biskup bi, čini mi se, najradije izbacio iz uporabe glagolsku imenicu mrkanje, a ne bi baš odobrio gangu u korizmi ni zapisanu.

Naziv otoka, koji je trebinjskomu biskupu posluzsio kao pricsuvni polozsaj prid nadiruchim polumisecom s iztoka, zove se Mrkan, pa je naziv biskupije Trebinjsko-mrkanska. A razlika je to kao izmedju "guvno" i "govno", da oprosti selo i drzsava.

[glonga]

Naziv otoka, koji je trebinjskomu biskupu posluzsio kao pricsuvni polozsaj prid nadiruchim polumisecom s iztoka, zove se Mrkan, pa je naziv biskupije Trebinjsko-mrkanska. A razlika je to kao izmedju "guvno" i "govno", da oprosti selo i drzsava.

Tako je.
Sláže se i "Ex hac augusta" i geonames.org.
http://www.geonames.org/3194729/otocic-mrkan.html
Međutizim i na web stranicama rb-donjahercegovina, KTA, IKA, BKBiH… se omakne "mrkanjska". Nemam Puljićev (Ivičin, ne Vinkov, nit Želimirov) libar o Trebinjskoj noćas pod rukom pa ne znam je li se i njemu omicalo. Nemam ni Pandžića. Pra Bazilija. Vasu. Bazu.
https://openlibrary.org/subjects/catholic_church._diocese_of_trebinje_and_mrkanj
Jesu li bibliografi nakrivo pripisali?
»Opći šematizam Katol. crkve u Jug., 1975: p. 400 (Trebinjsko-Mrkanjska biskupija) p. 388 (estab. in 1022 as Trebinjska biskupija [no publ. in LC data base]; in 1253 name chgd to Trebinjsko-Mrkanjska biskupija after the name of the island Mrkanj where there were temporary Bishop seats)«
http://id.loc.gov/authorities/names/n86127366.html
Nisu?
http://www.franjevci.info/index.php/pojmovnik/slovo/P
O pra Vasinu doktoratu iz filologije (orijentalne)
»Drugi doktorat položio je 1950. na državnom sveučilištu Sapienza u Rimu iz orijentalne filologije disertacijom Il vescovado di Trebinje e di Mrkanj (sotto i Turchi). «
Oksimoron? Takva pogreška u naslovu doktorata iz filologije? Pa bila ta filologija štatijaznamkojačija.

Google prozori.
Nu nadnaslova plavog prvog rezultata pretrage (= cbismo)

Kod: [Odaberi]

mrkanj

Kod: [Odaberi]

mrkanj site:rb-donjahercegovina.ba

Kod: [Odaberi]

mrkanj site:www.ktabkbih.net

Kod: [Odaberi]

mrkanj site:www.ika.hrod ovih i ovakvih kulturnjaka nije bolje ni očekivat
http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2775
Orbis Latinus
http://129.206.74.247/geol/detail.php?id=48219&type=0
večernjakovci
»Slijedeće godine naslijeđuje biskupa Pavla Žanića kao dijecezanski biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. (Mrkanj je otočić kraj Dubrovnika  na koji su trebinjski biskupi prenijeli svoje sjedište kada su u prošlosti bili prognani iz tog mjesta).«
http://www.vecernji.hr/biografije/ratko-peric-98
hercegbosanci

Kod: [Odaberi]

"mrkanj" site:hercegbosna.org…
…
Međutizin, "učenog Eubela" (Konrada) će svi potegnit ka zadnji adut. I Ujević (Ante) i † pra Vjeko i mnogi drugi, a Eubel kaže — Mrkanj:
https://books.google.com/books?id=zo0sAQAAMAAJ&lpg=PA255&ots=BaCVDdoSGj&dq=%22mrkanj%22&pg=PA255#v=onepage&q=%22mrkanj%22&f=false
A ona kaže — Iggy Pop.
Privari se i otar na popu. Prìvari. Privári. Privári se blitva učas ka se stopanjica zabežuri.

Naziv se zove.  ("Nazife sine, di si!?"). Da oprosti seret (serez?) i krajina. Propušćam li štogod u semantici? Može li se naziv zvati? Je li u redu naziv zvati, ako se već može zvati? Imenom svojim?

Nu, od guvna do govna, da oprosti seret (serez?) i krajina, nije daleko. Naponase ako se na vrime pođe.
»Moj babo tupi zubi žulji (zsulja) guvno.«
Džigarice, srce, pluća… Tufno, Lifno, Kofno… sve ti je to isto, moj doture.

Znam di me čekaš. Na onaglašenom r. Kako Dubrovčani (stari) izgovaraju r u riječi Mrkan? Kratkosilazno? Ne čujem dobro. Malo sam gluvoprdasta.

Etc.

»Margita je dolazila u kočiji koju su vukla dva prekrasna mrkana.«

»Obrni se sada k zapadu i eto pred tobom otočić Supetar s razvalinama crkvice, koja mu poda ime; na lijevoj kameniti i goli otoci Mrkan s obalinama samostana neznanih redovnika i Bobara, a izmedju ovih i onoga dvije podvodne ljuti, poraz plavi, strah pomoraca, s kojih se mnogo matera i ljubovca u crno zavilo.«

»Jarac, koga keckaju “Mrkan”, vlasništvo je Silvestra, starješine Kurlana donjih, koji su savili kuće kao lastavičja gnijezda pod liticama, uz drugu stepenicu Kamešnice, ove prostrane i sure planine.«

»Dok u jarcu “Mrkanu” ima nekog dostojanstvenog držanja, što posigurno zahvaljuje i društvenom položaju (on je ne samo svoj rod produžio, nego je i u službi kod bogatijeg i uglednijeg gospodara), dotle je Mrkin “Sivonja” potpuno apatičan smrtnik.«

»Ni mjesec dana nije prošlo od onog nesretnog popodneva s Mrkinim Sivonjom (delikt Silvestrova jarca Mrkana potpuno je pao u zaborav), a koji li se vrag sve ne svrze kroz Silvestrovo mozganje.«

…
Konačno.
Naziv područja današnje općine Tomislavgrad je Duvno, pa je naziv biskupije Mostarsko-duhanska.

[belevarac]

Dobro je, da si podcrtao grishke, jer se iz vretenca (helikoptera) jedva vidi.

[glonga]

Dobro je, da si podcrtao grishke, jer se iz vretenca (helikoptera) jedva vidi.

»Baš kao i slika sa naslovne strane, neka to ostane između nas.«
Đavla za rep i glongu za alaminijsku tipkovnicu nije potezat.
Onaj navirući polumisec ti uranijo ko Kraljević Marko, prija zore na 14 dana, a ja sam ime dobila po svojoj praunuci.
Nadirući polumisec prije Godine Gospodnje 1253. ti nije podcrtan, nit uzet za zlo, nit pribrojan grijesima (koji su ti, uzput budi rečeno i što se mene tiče, otpušćani i unaprid i unazad).

Nego, me š čini, da ti pra Vasa nije daleko. Ovdek, u zadnjoj rečenici o njem. Provaj ga obać. Ne budi ti pod zapovid. Naponase ako te zanimlje ovo oko Mrk(a)nja. Pa ga priupitaj. Jamačno je zaboravio više o Trebinjsko-mrkanjskoj više nego što ćemo mi ikad (do)znat.
Nu:
»… in 1253 name chgd to Trebinjsko-Mrkanjska biskupija after the name of the island Mrkanj where there were temporary Bishop seats«
Upa mi konac u polumisec na Zingerici. 1253. Crveni polumisec. Zeleni konac. Imaš i na ovomu vorumu negdi moj razgovor ugodni s Potjehom (valjda o tobožnjim bogumilima), Inocentu, Zadru 1202., Bizantu, Tatarima, Mirkiši, Andriji… i tamo negdi stoji skromno mišljenje o tomu ko je razbuca Europu toga doba ki Panta pitu e da bi Tatari 1241. prošli kroz á nju ko kroz maslo ercegbosansko ja l' ko kroz švajcarski sirac — Švajcarac. Ko je razbuca Bizan(a)t tih zadarskih godina i tako širom rastvorio Bospor Otomanima, otomotorima, kaučima, foteljama…? Jest da im je tribalo jedno dvista godina da se okuraže, jurtaju i jàme ga 29.5.1453.
Te stvari vridi pogledat, pa nek se ljuti komu smeta. Kako u to suricsje posložit današnji status Zadarske nadbiskupije? Opet neki bogumili?
»Zadarska nadbiskupija, koja je danas izravno podređena Svetoj Stolici, spominje se kao biskupija već za vrijeme crkvenih sabora u Saloni 530. godine.«^

Da san ovdek zveknula Dijalog:
— Nu miseca!
— Govno ti od zeca! — ko zna šta bi mislijo? Šta ja znan? Da te mrzin? Drag je i meni Platon, ali… drag je meni i Platon, ali…

»Baš kao i slika sa naslovne strane, neka to ostane između nas.«

[OriloGorilo]

Kaže Vukman i pita sebe i nas o događaju kao: "..."užas spaljivanja“ ali ne neke lutke, nego konkretnog čovjeka..."

TOMIĆ I MAŠKARE
 
Notorni porugljivci lako se uvrijede kad i sami postanu meta poruge. Ali dok maškare spaljuju lutke, zaboravljaju da oni čine puno gore od toga.

 

Više puta sam čuo parolu da nema tolerancije za netolerantne. Ona je na neki način ušla u krvotok mentaliteta liberalnog i sekularnog društva. Time se izriče aksiom koji sam sebe pobija. Jer tolerancija prema tolerantnima nije neka tolerancija. Ona se iskušava upravo kad se susretne s vlastitom suprotnošću. Osim toga, kad ste netolerantni a mislite da ste inače oličenje tolerancije ali u iznimnom slučaju niste jer je ispred vas netko za koga mislite da je netolerantan – onda ste upravo prizvali i da se na vama iskuša formula kako nema tolerancije za netolerantne. I tako se krug zatvorio. Načelo je isto i kad je u pitanju poruga. Može li porugljivac očekivati da bude i sam lišen poruge? Ne volim taj naš dalmatinski rug, to „hvatanje u đir“, ali on je dio jedne kulture i mentaliteta, pogotovo u karnevalu, i zgražati se nad njim kad i sami postanete meta poruge kao javna osoba, znak je da niste jaki i zreli kao čovjek, da o sebi imate previsoko mišljenje, i da ste na koncu, licemjerni. Jer vaša poruga drugima je sloboda govora, a kad vam drugi uzvrate onda su oni nasilnici!? Kako to? Možda vam je naprosto puk uzvratio jer ste ga povrijedili. A narod zna biti vrlo okrutan kad ruši lažne veličine. Pisac koji pripada društvenom i političkom globalnom „mainstreamu“ lako za sebe umisli da je nedodirljiv i da je uvreda njemu povreda apsolutizirane formule o slobodi govora. Imaju li se pravo maškare slobodno izraziti naprosto kao obične maškare? Ili ćemo i maškare proglasiti fašistoidnima?


Svi mi koji smo rođeni u Dalmaciji, od djetinjstva pamtimo maškare i karnevalsko ludovanje kao nešto nad čim se suvišno zgražati – jer to i jest vrijeme kad neki ljudi imaju potrebu za oduškom i kad se karnevalska anti-estetika i anti-etika doživljavaju kao uvrnuta stvarnost kojom se, zapravo, komentiraju stvarne negativnosti. Poganska vulgarnost za dalmatinski karneval je nešto bez čega on ne bi postojao. To je dio njegova habitusa, satira vulgaris koja ne štedi nikoga. Naravno da se uvijek netko može uvrijediti, pogotovo ako ga uzmu na zub kao Krnju, no i biranje Krnje u narodu treba uzeti kao njegovo pravo da jedan dan u godini bez straha od cenzure i političko-policijske represije, satirično-porugljivo kaže što misli o određenim događajima i ljudima. Ako može svatko doći na udar poruge, zašto to ne bi mogao biti pisac i novinar? Smoje je u „Malom mistu“ opisao porugljivi mentalitet dalmatinske sredine – nije li pjesnik Servantes bio tretiran kao ridikul? U mom rodnom Trogiru maškare su Krnju zvale Jute, što bi bilo – Juda, izdajnik. Sudile bi Juti na trgu pred katedralom, a onda bi luda povorka išla preko rive do kule Kamerlengo, i iza kule bi se izvršila presuda nad Jutom. Samo budala se može nad tim zgražati jer karneval je u suštini folklor. Ali folklor kojim puk u svom sensusu, nutarnjem osjećaju, nešto ipak prepoznaje i izražava. Ma što mislili o tomu i ma koliko nam se činilo degutantnim.


Licemjerno zgražanje

Na pokladni utorak ove godine maškare su u Prološcu kao Krnju spalile lutku koja je nalikovala na njihovog sumještanina Antu Tomića. Neki mediji su od toga stvorili skandal. „Jutarnji list“ je događaj nazvao „morbidnim skandalom“ i „gnjusnim pokladama“. Ima li išta gluplje i licemjernije nego maškare nazivati morbidnima i gnjusnima? Pa zar u maškarama nije puno toga namjerno morbidnog i gnjusnog jer su to naprosto – maškare, karikaturalna slika našega svijeta!? Maškare se natječu da bi bile što grotesknije i morbidnije. Cinik bi rekao: ako maškare nemaju slobodu izražavanja, tko je onda može imati, osim režimskih novinara i pisaca? Nikada nisam išao u maškare, niti sam ljubitelj karnevala, ali moralizirati nad njima je zaista vrhunsko licemjerje! I kakav je tek ovo paradoks: oni koji se zalažu za blasfemiju i poruge „Charlie Hebdoa“ kao slobodu izražavanja, ovdje viču: zaustavite karneval! Osudite maškare! Hoće li sutra tražiti i da se zabrane i cenzuriraju? Javilo se i Hrvatsko novinarstvo društvo Zdenka Duke s priopćenjem u kojemu osuđuju koga – maškare! Duka prološki karneval naziva „zlogukim skandalom“, jer je kako kaže, spaljena lutka konkretnog čovjeka, „a ne simbola neke opake društvene pojave...“ A tko kaže da za prološke maškare lutka koju su spalili nije „simbol neke opake društvene pojave“!? Stupidno je spaljivanje Krnje poistovjećivati sa pozivom na spaljivanje čovjeka. Što ćemo s maškarama koje su spalile lutku koja je očito predstavljala premijera Zorana Milanovića? Javio se i Jurica Pavičić s još patetičnijom obranom Tomića, krokodilski se zgražajući opet nad – dalmatinskim maškarama! A „Jutarnji“ je kao nadnaslov njegovog teksta istaknuo jezovitu sintagmu – „užas spaljivanja“.
Ne bih reagirao na ovu priču da me „užas spaljivanja“ i ekipa koja gnjusnim i morbidnim licemjerjem brani Tomića nije podsjetio na 2001. godinu u „Slobodnoj Dalmaciji“ kad sam i sam bio Krnje ali ne u karnevalu, nego u redakciji „Slobodne Dalmacije“. Pokretači mojeg izgona, osude i zabrane pisanja i uređivanja zbog svjetonazorskih razloga, bili su upravo Ante Tomić i Jurica Pavičić. Taj „užas spaljivanja“ Krnje koji je osuđen kao desničar, ekstremist i nepodobni element kojemu je trebalo zabraniti raditi, i koji je na koncu izbačen na ulicu, a onda i iz svih glavih medija u kojima negdašnje račanovsko-mesićevske maškare danas pišu po nekoliko kolumni (nije im dosta jedan veliki dnevni list, pa trebaju pisati u dva, što je presedan i u svijetu), izgorio je, ali se podigao iz pepela. Zdenko Duka tada nije pisao priopćenja za Jutu iz Trogira. Dapače, podržao je „užas spaljivanja“ ali ne neke lutke, nego konkretnog čovjeka.

Napisao:
Zoran Vukman

http://www.zoranvukman.com/hrvatska/aktualnosti/kad-se-podrugljivci-uvrijede

[glonga]

… jer se iz vretenca (helikoptera) jedva vidi.

…i sve san razumila što mi pišeš…

Glede vrtoleta mogu ti reć da me je se najviše doja (dojmiti) naziv letikopter. Kažu, prija 20+ godina se čujo u Lašvi.
Sličito po zdvučnosti, a i ontopic, paralogiski se nametje nametljivo — prdekter.
Ime točka prezime kao prdekter u rvackim medijima s kraja 20. i s početka 21. st.
Prdekter @ riznica.ihjj.hr

[belevarac]

"Vretenac" je pez priemca najbolja zaminbenica, ako si ikada vidio vilinskoga konjica (Odonata) i sve nacsine na koje se kretje.