… Bilo bi ljepo da se ispričaš Rožanima, ne samo za Tvoje nastojanje krivotvorenja povijestui, već i vrijeđanje poput KNOJ i slićna. …
Hvala ti za KNOJ. Proguglala. Nije to moje. Sad znam u koje budaletine mi je ostao izvornik rijetkog primjerka one Marunine knjige. Možda mi to pomogne da se sitim u koga mi je Vidovićev libar o Bijankoviću jerbo ga ne mogu nać.
Za Marunu se ne sikiram jer ga imam skeniranog. Ali Vidović!
Koliko se sićam radilo se o tome da (14. 12. 1946. ± misec dana) KNOJ nije moga mobilizirat dovoljno jahaćih konja za jedan konjički vod sa šireg područja, a niti ga je moga priranit od užeg područja drevne župe Roško Polje. Prepiska nekakve jedinice KNOJ-a stacionirane u Roškom Polju s mjesnim narodnim odborima Roškog Polja, Zaljuti, (Mijakova Polja?), Vinice… po prilici drevna župa Roško Polje. Čitavo područje s prepiske ni pod terorom KNOJ-a i OZN-e i mjesnih odbornika nije moglo uzdržat konje jednog konjičkog voda.
Ako ćemo ih pravdat domoljubljem i sabotažom i otporom, zapreminska masa sijena koje se traži u tim dopisima je takva kakva je, ne moš ga lako sakrit, nije zob, ni raž. Daklem, ne ide. A si(je)na nestalo i prije Božića. Dipli do Jurjeve.
Kad pogledaš Vildanove deftere (Aličić 1985.) (
ovaj upis) vidiš da posadnici tvrđave Rog iz tih deftera jašu sa sandžakbegom koji stoluje u Blagaju.
Stoji i popis. 36 jahača. A Roško Polje ni 1946. nema sijena za toliko jahaćih konja (uz svu ostalu marvu). Ko bi reka uz tolike sjenokose makar na Zavelimu, ako je na Roškom, Viničkom, i Mijakovom polju i krškim poljcima i docima samo slama rađala? Uzmi u obzir i ranu i kasnu (XVIII. st.) logistiku turske vojske i treba ti bit jasno iz kojih razloga ne možemo govorit o sjedištu i glavnoj vojarni tobožnje Roške kapetanije u Roško Polju. Nema tu štofa za sredovječnu konjicu.
A tamo di si naša to o KNOJ-u, te slike sigurno imam negdi arhivirane, na nekom starom disku, neindeksiranom. Ako te zanima mogu to i potražit.
Ne vidim potrebu da se bilo ja, bilo ona budaletina u koje mi je ostala zbirka Ograničenja, ispričavamo bilo kome. To je komad nesretne narodne povijesti, a ako se nesretni tadašnji lokalni odbornici i njihovi potomci nisu ispričali svojim susjedima i sumještanima i potomcima, to je i njihov i naš opći narodni problem. Od KNOJ-evaca koji su tu i po jeziku i po rukopisu uvezeni sa strane svakako nije očekivat ispriku.
Nego, kad smo kod toga, još ima živih koji pamte to doba, a rijetko koji će ti priznat i ispričat kako je dragovoljno (pod prisilom) oda po Zavelimu i Kamešnici (koju Mlečani na kartama pišu i Tovarnica) i Vranu u potrazi i za Kapulicom i za Geganom. To su zvali
akcija, akcije. Očito se nije radilo o radnoj akciji/akcijama. A štofa za
akcije je bilo. Ivica Krajač. Opet. VKV krojač i prekrajač povijesti. Za neki Woodstock tu nema štofa. Sorry. Ujála bi crna majka da ima.
Za Pavu Džolinu se još nisam raspitala. Nu znam, kad smo već kod KNOJ-a i OZN-e, čula sam davno za jednu drugu žensku iz toga kraja slično konstruiranog imena (ime/nadimak + patronimik), i čitala skeniranu dokumentaciju o njoj. Ne znam je li se njoj itko ispričao. Ja je nisam mogla prijavit ni KNOJ-u, ni OZN-i, ni UDB-i, ni Navodnoj Miliciji. Prijavili su je bit će oni koji su je mogli čut, jopet njezini, Rožani ili Rošnjačani ili Viničani. Kako no je se zvala? I je li živa još? Gara Cvikavčeva?
Kapulica, što no si u Vranu,
sestra će ti donositi ránu.Možda se ne sjećam dobro detalja iz te priče i iz dokumentacije o tomu slučaju, ali pamtim da u zapisniku sa suđenja stoji nešto zanimljivo o međupresudi u jednoj presudi. Još jedan u nizu različitih sudskih presedana sudske prakse toga doba.
Kad joj je pročitana kazna (3 ili 6 mjeseci, ne sjećam se, uglavnom "manja" kazna koja se broji u mjesecima) tad već osuđenica je rekla nešto kao:
— Zar vi mislite da ćete toliko vladat?! — nakon čega je suđenje nastavljeno i izrečena joj je (više)godišnja zatvorska kazna.
