PEČAT KURIJE ROŠKO POLJE

[vinx]

nešto naša...u kontekstu pogleda na grla-blidinje..mislim da je dovoljno...LIVO_DESNO

[belevarac]

Kalinovac je mogao postat od Kulinovac, od kule (Kula? na onoj ranoj austrougarskoj mapi).

Jelte? Imash li josh koji primir za u>a u hrvatskom jeziku. Ja znam za "ajam" (oyum), "badanj" (budin), "maštuluk" (mustuluk) i "mast" (mustum), ali to su tudjice.

[glonga]

Jelte? Imash li josh koji primir za u>a u hrvatskom jeziku. Ja znam za "ajam" (oyum), "badanj" (budin), "maštuluk" (mustuluk) i "mast" (mustum), ali to su tudjice.

A di si belevarac, krme te ubolo? Ovdek mi vàli kakv smile za iskreno oduševljenje.
Blažene oči koje te čitaju.
Nemam. Šta pitaš, kad znaš da nemam?
Nego, po demografskom propuvu i kartografima i Kalinovac je tuđica. Zapisa strani kartograf, narod smetnijo s uma ili nije nikad ni zna, a malo pisansko u na karti je, more bit, neko pročita ko a i tako ostalo.
Sličito me muče Donje Bare na Blidinju. Ćuj ba, Barzonja. E, da mi je Barzonju réšit, pa umrt.

[glonga]

Valjda bi Škegro ovo naslovio: Tobožnja Roška kapetanija.

Evo ga, sve što je Kreševljaković objavio o Roškoj kapetaniji u knjizi Kapetanije u Bosni i Hercegovini (Sarajevo. 1980.) je na str. 227. i očito se mučio da popuni stranicu.

»56. Roška kapetanija

Grad Rog, po kome se zvaše ova kapetanija, stajao je na brežuljku što se diže na južnom rubu Roškog polja. Preko toga brežuljka vodi put iz Roškog polja u Dalmaciju. Desno od toga puta vide se ostaci toga grada. Na austrijskoj špecijalkarti oznaćeno je to mjesto "Ruine Rošac".

Grad Rog spominje se prvi put 1444. U doba tursko-ugarskog ugovora iz 1503. i 1519. krivo je napisan; prvi put kao "Kog", a drugi kao "Bog". Godine 1513 došao je u Dubrovnik Gregorius Cherchich Bosnensis de Rog, da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka hercega Stjepana.(1)

U ovom su gradu bar jedno vrijeme držali Turci svoju posadu. Početkom XVII stoljeća Rog je imao i kapetana i dizdara. To znamo iz dnevnika makarskog biskupa Nikole Bjankovića. kuji je postjetio Roško polje u svibnju 1710. g. Tu čitamo:

"Ovo je (Roško polje) malu krajina kojom upravlja turski kapetan Zelilaga Sutlijašević i dizdar Ahmed Izakagić. U svrhu slobodnog djelovanja u korist duša dogovorismo se da posjetimo ova dva zapovjednika, da im iskažemo poštovanje i dademo darove. Bili smo srdačno primljeni i premda teško bolestan, zadrža nas (kapetan) uz svoj krevet u dugom razgovoru, nudeći nam za okrepu razna pića, koja pnmismo u znak zadovoljstva.

I dizdar nas je primio vanrednim poštovanjem i usrdnošću. On je pred dvije godine poslao u Makarsku na službu biskupu mladića Grgu Kardumovića, sina nekog kršćanskog kmeta, preporučujući ga velikim preporukama da bude svećenik.
U ovoj prilici, kad se je ponovno sastao s biskupom, ponovio je svoje preporuke, tražeći tvrd i siguran odgovor o vremenu kad će biti zaređen. Mons biskup, poznavajući sposobnosti i godine preporučenog mladića, udovolji molbama i obeća da će mu ga za idući Uskrs poslati kao svećenika, samo ako bude imao dostatan patrimonij. Na to on odgovori da će mu ga on dati i zahvaljujući na stotinu načina, obaveza se u zamjenu odvratiti milošću u svakoj potrebi, čak i istim životom.(2)
I to je jedini spomen ovoj kapetaniji. Biće da je ubrzo ukinuta i Rog napušten, jer je godinu dana kasnije (8. svibnja 1711) osnovana Duvanjska kapetanija.

…
1 Dr M. Dinić, "Zemlje Hercega Svetog Save," Glas SKA, CLXXXII, str. 196.
2 Don R Jerković, Pastirski pohodi Nikole Bijankavića, biskupa Makarskog po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini (Izvješće godine 1703. i 1706. i dnevnici 1706. i 1710). Sarajevo, 1942. str. 26.«


Lokaciju grada Roga Kreševljaković opisuje vjerojatno po opisu kakvog Rožanina s kojim je bio u kontaktu okolo 1954. kad je prvi put objavio ovo.
Dopuštam mogućnost, iako teško da je to izagatao s karte na kojoj piše "Ruine Rošac".
Nagledala sam se karata u potrazi za utvrdom templarskom božjačkom ("Bog"), nu na austrijskim kartama se sjećam samo jednih ruševina označenih s "Ruinen" (ni Rošac ni išta dalje), ali te su bile ucrtane i upisane između Zagorja i Vojkovića (ili čak Mesihovine) na stazi. To je na trasi stare rimske ceste (Ballif) i to baš na ili oko prijevoja, kasnije je to bio turski karavanski put, a i na modernim mapama se vidi upečatljiv toponim Kazdrma, a ne Kaldrma, na padinama prema Zagorju, a približno paralelno tijeku Žukovice. Mjesto na putu koje templari ne bi propustili kontrolirat.

Grad Rog koji se spominje u Alfonsovoj povelji 1444. je iznad Rošaca (Ruinen Rošci) između Seonice i Omolja.

Nešto i o Kog-u. Urednik ili auktori (Stojan Rubić i Anđeo Nuić) članka Duvno (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, Zagreb, 1899., str. 244.—291.)
Roško polje pišu kao Koškopoļe, odma na prvoj stranici - evo:

»Duvno graniči od sivera sa selom Šuica (! Ur.), od iztoka sa planinom Ļubuša i Vran. Od podne Trobukva, od zapada Koškopoļe i Grabovica, kao i Buško blato.«

U narednim brojevima ZZNŽIO nema nikakvih popravaka, kao ni u ovomu na kraju.

Hercegov Rog je u Roškovcima na što jasno upućuju defteri hercegovačkog sandžaka iz 1477., a noviji će to čim se objave, nadam se, i jasnije pokazati. U dubrovačkim arhivima i literaturi će se naći još ovih od Roga kod Blagaja (u Roškovcima) koji su dolazili po ercegove prihode. Ili je ovo kod Bagarića još samo preneseno od Dinića ili od Kreševljakovića? Valjda su prihodi bili redovni, a Dubrovčani revni u priznanicama. Meni se po sjećanju vrti još nekakav de Rog koji je iša po prihode, ne za unuka, nego za ercega.

Druga je stvar što je netko ovdje nastojao potrpat sve Rogove u istu vriću.

Ivo Bagarić. Duvno. Povijest župa duvanjskog samostana. Prigodom 150. obljetnice današnje Župe Duvno 1839 - 1989. Sveta baština. Duvno 1989. p 223

»U doba tursko-ugarskog rata iz 1503. i 1519. (krivo je napisan: prvi put kao "Kog", a drugi kao "Bog". Godine 1513. došao je u Dubrovnik Gregorius Bherchich Bosnensis de Rog - Grgur Berčić iz Roga — da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka Hercega Stjepna.«

Po sjećanju mi se vrti i da probuđeni Bošnjaci ovih godina kopaju po turskim izvorima i da nema nikakva turskoga izvora koji spominje Rošku kapetaniju.

Grgo Kardumović je mogao umrt, poginut… vučarna su bila vremena. Znakovito je da se taj Grgo više ne pojavljuje u nijednom izvoru, nit ijedan izvor povezuje Kardume i Kardumoviće s Roškim Poljem. Znakovito, makar je demografski propuh bio velik, a starih matica i memljivih papirina sam se načitala.
Izakagića i Sutlijaševića u turskim izvorima, napose vezanim za Duvanjsku nahiju i/ili Kliški sandžak — nema.

Daklem ponavljam. Kreševljaković za Bijankovićev opis veli:
»I to je jedini spomen ovoj kapetaniji.«
A načitao se izvora o kapetanijama. Turskih i kaurskih.
Mudromu dosta.
U Bijankovićevoj priči možemo reć da su mu turski vojnici na rubu korumpirana carstva napravili predstavu kako bi izmuzli darove, jer se nisu usudili napasti biskupa i njegovu pratnju. Što mu je preostalo nego prihvatiti igru?

Pogledat Vidovića? Ne ću. Još ga ne nađo. Zašto ne ću?
Kreševljaković u tekstu Bijankovićeve stavlja u zagrade (Roško polje) i (kapetan). Krati izvornu priču? Prepričava po sebi?

Rošku kapetaniju je krstio Bijanković. Dok se ne nađu turski izvori o njoj.
Motiv je jasan. Proširiti biskupiju na (njemu) novo Roško polje. Njemu je do pohoda ionako pojam Roško polje značio isto što i Račkom (1881:69), Piererovim leksikografima^ 1865., Franzu Xaveru Kronesu^, Ritteru od Marchlanda 1876., a to ono što veli je ova karta.

Glede Budimira i Vrljića moram još pripomenut da je Vrljić Sovićanin, ter da je Imotski samostan nesporno po nizu izvora pastorizirao područje Gorice i Sovića. Njegovi motivi za Roškim poljem mi se ne čine autentičnim, jer nema drugih izvora o tome da bi pratri Imotskoga samostana pastorizirali u Rošku polju (sjeverno od Zavelima). Zagvoški i drugi glagoljaši s Roškog polja (onog sa starostavnih karata, neposredno sjeverno od Biokova) su druga priča. Ne isključujem da je pričuvni plan u "for the record" neobjavljenom (i nikad provedenom) ugovoru Mocenigo-Vrljić, u krajnjem slučaju pribjeći tumačenju termina "Roško polje" u ugovoru prema Roškom polju Račkog i drugih s one karte starostavne.

[glonga]

Dok ne nađem onu kartu s "Ruinen" u Zavelimu, moram Kreševljakoviću vjerovat da je na nekom izdanju špecijalkarte i vidio "Ruinen Rošca".

U tom slučaju Velim/Rog nakrivo ubiciram u Grad. Preko tog Grada ne vodi ni oputina sa starih karta koju je neki pametnjaković digitalizirao za Google kao cestu.

Oputina vodi baš preko toponima Rošca.

Ne da mi se sad to crtkarat, ali mi se čini da bi u tom slučaju Roški trokut zadovoljio i odnos  stranica 1:√2 (kao u modernog formata papira, A4 npr. 297/210), kad bismo Velim/Rog smjestili u Rošca (cca. 960 m.n.m, prema geonames. org, naspram Grad 1058 m.n.m.).
Možda ovo na kraju završi na ili oko vrha Jastreb, zbog nadmorske visine i preglednosti. Belevarac, ima li išta zanimljivo u etimologiji riječi jastreb? A okolo same božje Orlovače i Orlokuci? Da nije to još jedna kartografska Barzonja u nizu?

[Delmata Dinaroid]

Valjda bi Škegro ovo naslovio: Tobožnja Roška kapetanija.

Evo ga, sve što je Kreševljaković objavio o Roškoj kapetaniji u knjizi Kapetanije u Bosni i Hercegovini (Sarajevo. 1980.) je na str. 227. i očito se mučio da popuni stranicu.

»56. Roška kapetanija

Grad Rog, po kome se zvaše ova kapetanija, stajao je na brežuljku što se diže na južnom rubu Roškog polja. Preko toga brežuljka vodi put iz Roškog polja u Dalmaciju. Desno od toga puta vide se ostaci toga grada. Na austrijskoj špecijalkarti oznaćeno je to mjesto "Ruine Rošac".

Grad Rog spominje se prvi put 1444. U doba tursko-ugarskog ugovora iz 1503. i 1519. krivo je napisan; prvi put kao "Kog", a drugi kao "Bog". Godine 1513 došao je u Dubrovnik Gregorius Cherchich Bosnensis de Rog, da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka hercega Stjepana.(1)

U ovom su gradu bar jedno vrijeme držali Turci svoju posadu. Početkom XVII stoljeća Rog je imao i kapetana i dizdara. To znamo iz dnevnika makarskog biskupa Nikole Bjankovića. kuji je postjetio Roško polje u svibnju 1710. g. Tu čitamo:

"Ovo je (Roško polje) malu krajina kojom upravlja turski kapetan Zelilaga Sutlijašević i dizdar Ahmed Izakagić. U svrhu slobodnog djelovanja u korist duša dogovorismo se da posjetimo ova dva zapovjednika, da im iskažemo poštovanje i dademo darove. Bili smo srdačno primljeni i premda teško bolestan, zadrža nas (kapetan) uz svoj krevet u dugom razgovoru, nudeći nam za okrepu razna pića, koja pnmismo u znak zadovoljstva.

I dizdar nas je primio vanrednim poštovanjem i usrdnošću. On je pred dvije godine poslao u Makarsku na službu biskupu mladića Grgu Kardumovića, sina nekog kršćanskog kmeta, preporučujući ga velikim preporukama da bude svećenik.
U ovoj prilici, kad se je ponovno sastao s biskupom, ponovio je svoje preporuke, tražeći tvrd i siguran odgovor o vremenu kad će biti zaređen. Mons biskup, poznavajući sposobnosti i godine preporučenog mladića, udovolji molbama i obeća da će mu ga za idući Uskrs poslati kao svećenika, samo ako bude imao dostatan patrimonij. Na to on odgovori da će mu ga on dati i zahvaljujući na stotinu načina, obaveza se u zamjenu odvratiti milošću u svakoj potrebi, čak i istim životom.(2)
I to je jedini spomen ovoj kapetaniji. Biće da je ubrzo ukinuta i Rog napušten, jer je godinu dana kasnije (8. svibnja 1711) osnovana Duvanjska kapetanija.

…
1 Dr M. Dinić, "Zemlje Hercega Svetog Save," Glas SKA, CLXXXII, str. 196.
2 Don R Jerković, Pastirski pohodi Nikole Bijankavića, biskupa Makarskog po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini (Izvješće godine 1703. i 1706. i dnevnici 1706. i 1710). Sarajevo, 1942. str. 26.«


Lokaciju grada Roga Kreševljaković opisuje vjerojatno po opisu kakvog Rožanina s kojim je bio u kontaktu okolo 1954. kad je prvi put objavio ovo.
Dopuštam mogućnost, iako teško da je to izagatao s karte na kojoj piše "Ruine Rošac".
Nagledala sam se karata u potrazi za utvrdom templarskom božjačkom ("Bog"), nu na austrijskim kartama se sjećam samo jednih ruševina označenih s "Ruinen" (ni Rošac ni išta dalje), ali te su bile ucrtane i upisane između Zagorja i Vojkovića (ili čak Mesihovine) na stazi. To je na trasi stare rimske ceste (Ballif) i to baš na ili oko prijevoja, kasnije je to bio turski karavanski put, a i na modernim mapama se vidi upečatljiv toponim Kazdrma, a ne Kaldrma, na padinama prema Zagorju, a približno paralelno tijeku Žukovice. Mjesto na putu koje templari ne bi propustili kontrolirat.

Grad Rog koji se spominje u Alfonsovoj povelji 1444. je iznad Rošaca (Ruinen Rošci) između Seonice i Omolja.

Nešto i o Kog-u. Urednik ili auktori (Stojan Rubić i Anđeo Nuić) članka Duvno (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, Zagreb, 1899., str. 244.—291.)
Roško polje pišu kao Koškopoļe, odma na prvoj stranici - evo:

»Duvno graniči od sivera sa selom Šuica (! Ur.), od iztoka sa planinom Ļubuša i Vran. Od podne Trobukva, od zapada Koškopoļe i Grabovica, kao i Buško blato.«

U narednim brojevima ZZNŽIO nema nikakvih popravaka, kao ni u ovomu na kraju.

Hercegov Rog je u Roškovcima na što jasno upućuju defteri hercegovačkog sandžaka iz 1477., a noviji će to čim se objave, nadam se, i jasnije pokazati. U dubrovačkim arhivima i literaturi će se naći još ovih od Roga kod Blagaja (u Roškovcima) koji su dolazili po ercegove prihode. Ili je ovo kod Bagarića još samo preneseno od Dinića ili od Kreševljakovića? Valjda su prihodi bili redovni, a Dubrovčani revni u priznanicama. Meni se po sjećanju vrti još nekakav de Rog koji je iša po prihode, ne za unuka, nego za ercega.

Druga je stvar što je netko ovdje nastojao potrpat sve Rogove u istu vriću.

Ivo Bagarić. Duvno. Povijest župa duvanjskog samostana. Prigodom 150. obljetnice današnje Župe Duvno 1839 - 1989. Sveta baština. Duvno 1989. p 223

»U doba tursko-ugarskog rata iz 1503. i 1519. (krivo je napisan: prvi put kao "Kog", a drugi kao "Bog". Godine 1513. došao je u Dubrovnik Gregorius Bherchich Bosnensis de Rog - Grgur Berčić iz Roga — da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka Hercega Stjepna.«

Po sjećanju mi se vrti i da probuđeni Bošnjaci ovih godina kopaju po turskim izvorima i da nema nikakva turskoga izvora koji spominje Rošku kapetaniju.

Grgo Kardumović je mogao umrt, poginut… vučarna su bila vremena. Znakovito je da se taj Grgo više ne pojavljuje u nijednom izvoru, nit ijedan izvor povezuje Kardume i Kardumoviće s Roškim Poljem. Znakovito, makar je demografski propuh bio velik, a starih matica i memljivih papirina sam se načitala.
Izakagića i Sutlijaševića u turskim izvorima, napose vezanim za Duvanjsku nahiju i/ili Kliški sandžak — nema.

Daklem ponavljam. Kreševljaković za Bijankovićev opis veli:
»I to je jedini spomen ovoj kapetaniji.«
A načitao se izvora o kapetanijama. Turskih i kaurskih.
Mudromu dosta.
U Bijankovićevoj priči možemo reć da su mu turski vojnici na rubu korumpirana carstva napravili predstavu kako bi izmuzli darove, jer se nisu usudili napasti biskupa i njegovu pratnju. Što mu je preostalo nego prihvatiti igru?

Pogledat Vidovića? Ne ću. Još ga ne nađo. Zašto ne ću?
Kreševljaković u tekstu Bijankovićeve stavlja u zagrade (Roško polje) i (kapetan). Krati izvornu priču? Prepričava po sebi?

Rošku kapetaniju je krstio Bijanković. Dok se ne nađu turski izvori o njoj.
Motiv je jasan. Proširiti biskupiju na (njemu) novo Roško polje. Njemu je do pohoda ionako pojam Roško polje značio isto što i Račkom (1881:69), Piererovim leksikografima^ 1865., Franzu Xaveru Kronesu^, Ritteru od Marchlanda 1876., a to ono što veli je ova karta.

Glede Budimira i Vrljića moram još pripomenut da je Vrljić Sovićanin, ter da je Imotski samostan nesporno po nizu izvora pastorizirao područje Gorice i Sovića. Njegovi motivi za Roškim poljem mi se ne čine autentičnim, jer nema drugih izvora o tome da bi pratri Imotskoga samostana pastorizirali u Rošku polju (sjeverno od Zavelima). Zagvoški i drugi glagoljaši s Roškog polja (onog sa starostavnih karata, neposredno sjeverno od Biokova) su druga priča. Ne isključujem da je pričuvni plan u "for the record" neobjavljenom (i nikad provedenom) ugovoru Mocenigo-Vrljić, u krajnjem slučaju pribjeći tumačenju termina "Roško polje" u ugovoru prema Roškom polju Račkog i drugih s one karte starostavne.

[Delmata Dinaroid]

"Na početku 18. stoljeća Bijanković više puta pohađa nekadašnju biskupiju, sada siromašnu župu Duvno i njezin dio Roško Polje. U dnevniku s pohoda 1710. zabilježen je uz ostalo i slijedeći događaj. Upravo na prvom od svojih biskupskih pohoda (1710) u Roškom Polju makarski biskup Bijanković doživo je jedan od neugodnih trenutaka. Iako su ga srdačno primili i kršćani i muslimani, našlo se i takvih koji su ga htjeli opljačkati. 0 tome čitamo: „Nalazeći se u velikom strahu radi jučerašnjeg slučaja dok je putovao u Duvnu je morao podmititi skupinu Turaka da ga puste na miru  odlučismo povratiti se u rezidenciju (u Makarsku). Prešavši preko velikog Duvanjskog polja stigosmo u Roško Polje i javismo se ponovo kapetanu i dizdaru toga mjesta.  Lijepo su nas primili, te se oprostismo, praćeni iskazima velike ljubavi. Pošto je rečeni dizdar predosjećao neku zavjeru ili izdaju, dao nam je za stražu svoga brata Bajrama. U njegovoj pratnji stigosmo na krajnu granicu Roškog Polja, u kuću Nikole Ljubasovića, na konak iduće noći. Nakon što smo stigli u rečenu kuću, da poslije toliko truda malko otpočinemo, očuju se oko tri sata noći šapat glasova i štropot kamenja, koje su bacali neki razbojnici što su došli da nas napadnu. Sluteći izdaju domaćin kuće i Turčin naše pratnje iziđoše dobro naoružani u susret napadačima. Ovi, u mrkloj noći, sakriše se u onim šumama, radi čega nam nije ostalo drugo nego da uronjeni u tisuću tjeskoba bdijemo cijelu noć, makar smo padali od sna i umora. Mislili su ovi opaki ljudi da siromašni biskup nosi sa sobom — kao što se govori o bosanskim biskupima — svotu u zlatu i srebru; zato su nas željeli rasteretiti, ali Bog htjede da ostaše prevareni i razocarani. U jutro, svi slabi i bodreći se međusobno, uzjahasmo konje i uputismo se u Studence, selo blizu granice presvijetloga dužda, da izmaknemo zasjedama izdajica. . ." ...A di su to Ljubasi ako nisu u Roškom Polju?...I kani se Rošaca između Seonice i Omolja i nekakvog grada tamo jer bi to Jolić svakako navijački iskoristio za župu Seonica  kao što je u nju i Biskupiju smjestio...

[glonga]

…Prešavši preko velikog Duvanjskog polja stigosmo u Roško Polje i javismo se ponovo kapetanu i dizdaru toga mjesta.  Lijepo su nas primili, te se oprostismo, praćeni iskazima velike ljubavi. Pošto je rečeni dizdar predosjećao neku zavjeru ili izdaju, dao nam je za stražu svoga brata Bajrama. U njegovoj pratnji stigosmo na krajnu granicu Roškog Polja, u kuću Nikole Ljubasovića, na konak iduće noći.
…
 ...A di su to Ljubasi ako nisu u Roškom Polju?...I kani se Rošaca između Seonice i Omolja i nekakvog grada tamo jer bi to Jolić svakako navijački iskoristio za župu Seonica  kao što je u nju i Biskupiju smjestio...

Pa kako su odali? Pišice?
"na konak iduće noći"
Di danas ima Ljubasa? U Krnjinu? U Okruglicama?
Koje je se selo danas smatra krajnjom granicom Roška Polja? Administrativno? Po katastarskoj općini? Di su danas najzapadniji lokalni Ljubasi?
Ja to ne znam. Pomozi.
Po samom opisu tadašnja turska kula/utvrda ne može bit ni u Gradu ni na Rošcima.
Jer odatle po satelitskim slikama i kartama, ni biskupskom šetnjom, ne možeš od jedne do druge noći proboravit odajuć. Ni da je ispovidijo sve stanovnike  u zaseocima uzput. A šta mu još piše o brojnosti katoličkih kuća u tom izvještaju. Moga im je svima podilit sve sakramente pa otić na konak u krajnje Ljubase na putu od Roškog Polja prema Studencima.
Ta utvrda bi uz normalno biskupovo zadržavanje uz stanovništvo usput (a koje nije opisano) morala bit kod onih "Ruinen" na trasi Zagorje - Vojkovići/Mesihovina. Samo tako su se imali di zabavit do "na konak iduće noći".

Što se tiče Seonice, nitko mi ne reče u kojoj je kući bila biskupija. Je li u Rošcima? Te podatke pra Robert nije izdojio iz prsta, ako ih igdje i navodi. Pra Rapo Barišić je tamo stolova i kao bosanski i kao ercegovački apostolski vikar. Nemoj mi na pra Roberta glede kampanelizma. Imam ja šta lanut pra Robertu, nu to ni u kom slučaju nije kampanelizam, niti kakva duvanjska ni ina posezanja za roškim stvarima i tako tomu slično.

Druga stvar je što Seoničani i Omoljani nisu s austrougarskim arheolozima (Patsch) i rudarima (Radimsky) pa je tako to područje preskočeno.
A tu bi moglo bit i još jedno rimsko naselje na duvanjskom polju. Je li ono u Crvenicama ili tuda negdi nađen onaj kameni ulomak vezan za Ad Novensis (Runoviće)?

Ako Imotsko-bekijsko polje može nosit tri rimska naselja (Proložac, Kamenmost, Runović), nako poplavljeno i u rimsko i u mletačko doba (vidi mletačke karte), zašto ne more Duvanjsko ponit i pet rimskih naselja?

Karlo Patsch. Prilog topografiji i povijesti Županjca-Delminiuma. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. vol. 3. (16.). Sarajevo. 1904. str. 339.-365.

Omolje i Seonicu svekoliko sveza u jedan paligrapčić.

str. 359.:

»Izmegju sela

Omolje i Seonica

jedan je predjel u dolini označen u specijalnoj karti imenom Crkvine. Pošto se ovim imenom obično označavaju ruševine, to sam u obadva sela 6. juna 1901. stao raspitivati ο tome mjestu, no sve moje nastojanje ostalo je bez uspjeha; možda mi seljaci ne htjedoše kazati istinu. Svakako je u blizini ležala rimska naseobina, jer su svi u Borčanima nagjeni monumenti izdjelani od vapnenca, koji se još i danas lomi u selu Seonici (isporedi naprijed na ovoj strani).«

Da nije i onaj kamen za građanina rimskog iz Runovića djelan na duvanjskom polju od kamena za koji Patssch veli da se u njegovo doba još lomi u kamenolomu u Seonici? Ko da oko Runovića nije bilo dobri stina za spomenike? I dobri klesara rimske kapitale? Ili nije?

Vaclav Radimskẏ. Starine kotara županjačkog u Bosni. Glasnik Zemaljskog Muzeja. Sarajevo. 1894. (283.-319.)
Sveza Seonicu i Omolje u jednu rečenicu. Svega. Nacrta sve gradine naokolo Duvna. A onu iznad Rošaca koja se od svih njegovih nacrtanih i danas najbolje vidi sa satelita nije ni spomenuo.
»Na daljem putu prama Seonici ima u jednome redu oko 20 gromila, onda na seoničkom groblju njih četiri, a dalje sjeverno pred selom Omoljem opet su dvije, a na jednoj od zadnje dvije položene su dvije starobosanske nadgrobne ploče. «

Ja imam sto godina i trista kila nu čini mi se da bi i dan-danas od Pecukića do najzapadnijeg Ljubasa u Rošku Polju došla od konaka do konaka, sve se zadržavajuć od kone do kone i na kavi i na kolačima.

Nu, iz Rošaca međ Seonicom i Omoljem, jal na konj'ma, jal pišice, mogli su priko Roškog Briga ili kud god, ostavit dan putovanja pa banut na konak iduće noći u najjugozapadnijeg Ljubasa u Roškom Polju.

[vinx]

Ljubasi-u Krnjinu
http://velika-vinica.blogspot.com/2012_10_06_archive.html

--za Seonicu ,mislim da znam..al' triba priupitat,,sada ćemo vidit

[vinx]

--priupito,,odma uz današnju crkvu(tu je sada garaža),,je li ovo na ovom linku 1806 g.
https://sites.google.com/site/seonicamz/novine/seonica1889godineimala792ovce

[vinx]

Ljubas-i pribilugano žutim kvad.,,katastarska ne znam iz koje..ovo crveno su valjda granice Roškog polja

[glonga]

Kreševljaković: »Na austrijskoj špecijalkarti označeno je to mjesto "Ruine Rošac".«

Vinx ti imaš tu kartu koju je gledao Hamdija, ili neku iz izdanja njoj bliskog.

Uz desni rub. Malo sam šarala oputine, ali uz desni rub oko polovice je znak za ruševine i slova "Rui…" i kráj slike.
Baš me zanima piše li samo "Ruine", "Ruinen" ili pak ko u Amdije — "Ruine Rošac".
E, jesan oćorila! Tek danas to ugleda'.

[Ivan od Rog-a]

@Glonga...Evo odgovorit ću umjesto Delmate Dinaroida jer je on zauzet i računalo mu je nedostupno....(Peče janje povodom 10 travnja)

Glonga,  nastojati ću ti ja pomoći koliko mogu. Pišice sigurno nisi išli već jahali konje. „Prešavši preko velikog Duvanjskog polja stigosmo u Roško Polje i JAVISMO SE (Upitno je u kolko sati su se javili ali je očito da se nisu dugo zadržavali pa će biti da se krenuli na konak  prema Ljubasovićim pred samu noć) ponovo kapetanu i dizdaru toga mjesta.  Lijepo su nas primili, te se oprostismo, praćeni iskazima velike ljubavi Da si proućio izvor sam si morao doći do toga zaključka jer je zabilježeno da se je Ljubasovićeva kuća nalazila na krajnoj granici Roškog Polja gdje jedva konj može doći. U svakom slučaju je rijeć o današnjem zaseoku Krnjinu (Krnjin u širem kontekstu – obuhvaćajuci i današni predio Okruglice). U doba biskupskog pohoda današnji dio sela Krnjina zvani Okruglice nije bio naseljen. Naime jedan dio Križica je iz zaseoka Zaljuć u drugoj polovici 19. stoljeća prešao u Krinjin a drugi dio se je gotovo istodobno nastanio na svojoj kozarici (staja) u Okruglicama. Na jednoj kući tih Križića koji su se izravno naselili iz Zaljuća u Okruglice uklesana je godine (kamen je ugrađen u jednu kasnije sagrađenu i danas se vidi), ne sjećam se sada točno koja, negdje oko 1880. To su današnji Križići zvani Peričići). Oko 1900. iz Krnjina je nakon diobe sa braćom na svoju kozaricu u Okruglicama prešao Stipica Križić (Puto – današnji Križić zvani Bilkanovići u Okruglicama). Današni najzapadniji zaseok Roškog Polja, Vranjaće, u vrijeme ovdje predmetne biskupske vitizacije također nije bio nastanjeno mjesto. Slijedom toga je najzapadniji naseljeni dio Roškog Polja 1710. bio današnji Krnjin, stara postojbina Ljubasovica / Ljubasa…U Krnjinu, od Moćila prema Krnjinu i danas teće potok tik uz njive zvane „Zgona“ ispod predjela zvanog „Oplanići“. U jednom od deftera (literatura mi nije pri ruci) upisano je da „Vilinski potok sa Zgonima i Oplaniću“ pripada tvrđavi Rog; znači da Rog imamo tražiti na prostoru današnjeg Roškog Polja.
“Ta utvrda bi uz normalno biskupovo zadržavanje uz stanovništvo usput (a koje nije opisano) morala bit kod onih "Ruinen" na trasi Zagorje - Vojkovići/Mesihovina. Samo tako su se imali di zabavit do "na konak iduće noći"….
Ovo tvoje naklapanje je bez ikakvog osnova. Naime, biskup (i drugi izvori) jasno luče izmedju „sela Vojkovići“ i „sela Roško Polje“, a i drugih suvremenih izvora znamo da se i „Žukovica“ spominje kao zasebno selo. Možda postoje neke ruina (čije?, ilirske, rimske, srednjovjekovne???) na trasi Zagorje/Mesihovina); no biskup je nedvojben u svojoj tvrdni da su kapetan i dizdar (zapovjednik tvrđave) rezidirali u Roškom Polju. Ergo, tvrdjava/grad Rog (sjedište nahija/kapetanija Rog) se je mogao nalaziti isključivo u granicama tada naseljenog sela Roško Polje, na potezu od zaseoka Radoši – Krnjin.
Što se pak tiče Grgura Kardumovića on po ovome izvoru a i drugima roški kapetan je već 1707. ponovo 1710. od biskupa tražio da njegovog mjestanina (Rožanina) zaredi za svećenika i postavi župnikom Roškog Polja. Kapetan je biskupu za to darovao konja i plaćao školarinu za Kardumovića a 1710. mu je darovao 30 kanapa zemlje (1 pavovanski kanap = cca. 3,6 duluma). U jednome dokumentu blisku tome vremenu potpisuje se i „don. Grgo Kardumović“ iz Roškog Polja. Znaći izvori se međusobno potvrđivaju i nadopunjavaju.

[vinx]

Kreševljaković: »Na austrijskoj špecijalkarti označeno je to mjesto "Ruine Rošac".«

Vinx ti imaš tu kartu koju je gledao Hamdija, ili neku iz izdanja njoj bliskog.

Uz desni rub. Malo sam šarala oputine, ali uz desni rub oko polovice je znak za ruševine i slova "Rui…" i kráj slike.
Baš me zanima piše li samo "Ruine", "Ruinen" ili pak ko u Amdije — "Ruine Rošac".
E, jesan oćorila! Tek danas to ugleda'.




..ko u Amdije  "Ruine Rošac"

[Ivan od Rog-a]

Glonga, tvrdiš li još uvijek "Grad Rog koji se spominje u Alfonsovoj povelji 1444. je iznad Rošaca (Ruinen Rošci) između Seonice i Omolja"? ili pak na Rošnjačama;  nakon što je sada dokazana da se na svim kartama jasno vidi da se "Ruinen Rošici/Rošac" nalazi na brežuljku povrh mjesnog groblja u Roškom Polju, gdje su i danas vidljivi ostatci srednjovjekovnog grada Roga? Hoćeš li i u  buduće tvrditi da Rožani nisu Rožani i da je "Rosko Poglje" spomenuto JEDAN JEDINI PUT (i to samo na nekoj karti) oko Zagvozda? Lipa moja nisi ti tek sada oćoravila, jer si iste karte objavljivala već ranije ....ali ti nisu išle u prilog tvojim željama da diskreditiraš Roško Polje i Rožane...baš si zločesta cura...hahaha. Svako ima pravo na oprost, nakom što prizna pogrešku. Bilo bi ljepo da se ispričaš Rožanima, ne samo za Tvoje nastojanje krivotvorenja povijestui, već i vrijeđanje poput KNOJ i slićna. No, mene se to manje tiče jer sam Škutur. Ako obećaš da ćeš se popraviti mogli bi diskutirati o templarskim posjedima oko Vrane i Krupe nedaleko od Obrovca...o tome tobože izvorno pravoslavnom manastiri iz navodno vremena cara Dušana pripremio sam studiju koja će možda uskoro biti objavljena...Templarski samostan Krupa je pravoslavni kao i tvoj grad Rog izvan Roškog Polja...