Valjda bi Škegro ovo naslovio:
Tobožnja Roška kapetanija.Evo ga, sve što je Kreševljaković objavio o Roškoj kapetaniji u knjizi
Kapetanije u Bosni i Hercegovini (Sarajevo. 1980.) je na str. 227. i očito se mučio da popuni stranicu.
»56. Roška kapetanija
Grad Rog, po kome se zvaše ova kapetanija, stajao je na brežuljku što se diže na južnom rubu Roškog polja. Preko toga brežuljka vodi put iz Roškog polja u Dalmaciju. Desno od toga puta vide se ostaci toga grada. Na austrijskoj špecijalkarti oznaćeno je to mjesto "Ruine Rošac".
Grad
Rog spominje se prvi put 1444. U doba tursko-ugarskog ugovora iz 1503. i 1519. krivo je napisan; prvi put kao "Kog", a drugi kao "Bog". Godine 1513 došao je u Dubrovnik Gregorius Cherchich Bosnensis de Rog, da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka hercega Stjepana.(1)
U ovom su gradu bar jedno vrijeme držali Turci svoju posadu. Početkom XVII stoljeća Rog je imao i
kapetana i
dizdara. To znamo iz dnevnika makarskog biskupa Nikole Bjankovića. kuji je postjetio Roško polje u svibnju 1710. g. Tu čitamo:
"Ovo je (Roško polje) malu krajina kojom upravlja turski kapetan Zelilaga Sutlijašević i dizdar Ahmed Izakagić. U svrhu slobodnog djelovanja u korist duša dogovorismo se da posjetimo ova dva zapovjednika, da im iskažemo poštovanje i dademo darove. Bili smo srdačno primljeni i premda teško bolestan, zadrža nas (kapetan) uz svoj krevet u dugom razgovoru, nudeći nam za okrepu razna pića, koja pnmismo u znak zadovoljstva.
I dizdar nas je primio vanrednim poštovanjem i usrdnošću. On je pred dvije godine poslao u Makarsku na službu biskupu mladića Grgu Kardumovića, sina nekog kršćanskog kmeta, preporučujući ga velikim preporukama da bude svećenik.
U ovoj prilici, kad se je ponovno sastao s biskupom, ponovio je svoje preporuke, tražeći tvrd i siguran odgovor o vremenu kad će biti zaređen. Mons biskup, poznavajući sposobnosti i godine preporučenog mladića, udovolji molbama i obeća da će mu ga za idući Uskrs poslati kao svećenika, samo ako bude imao dostatan patrimonij. Na to on odgovori da će mu ga on dati i zahvaljujući na stotinu načina, obaveza se u zamjenu odvratiti milošću u svakoj potrebi, čak i istim životom.(2)
I to je jedini spomen ovoj kapetaniji. Biće da je ubrzo ukinuta i Rog napušten, jer je godinu dana kasnije (8. svibnja 1711) osnovana Duvanjska kapetanija.
…
1 Dr M. Dinić, "Zemlje Hercega Svetog Save,"
Glas SKA, CLXXXII, str. 196.
2 Don R Jerković,
Pastirski pohodi Nikole Bijankavića, biskupa Makarskog po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini (Izvješće godine 1703. i 1706. i dnevnici 1706. i 1710). Sarajevo, 1942. str. 26.«
Lokaciju grada Roga Kreševljaković opisuje vjerojatno po opisu kakvog Rožanina s kojim je bio u kontaktu okolo 1954. kad je prvi put objavio ovo.
Dopuštam mogućnost, iako teško da je to izagatao s karte na kojoj piše "Ruine Rošac".
Nagledala sam se karata u potrazi za utvrdom templarskom božjačkom ("Bog"), nu na austrijskim kartama se sjećam samo jednih ruševina označenih s "Ruinen" (ni Rošac ni išta dalje), ali te su bile ucrtane i upisane između Zagorja i Vojkovića (ili čak Mesihovine) na stazi. To je na trasi stare rimske ceste (Ballif) i to baš na ili oko prijevoja, kasnije je to bio turski karavanski put, a i na modernim mapama se vidi upečatljiv toponim
Kazdrma, a ne
Kaldrma, na padinama prema Zagorju, a približno paralelno tijeku Žukovice. Mjesto na putu koje templari ne bi propustili kontrolirat.
Grad Rog koji se spominje u Alfonsovoj povelji 1444. je iznad Rošaca (Ruinen Rošci) između Seonice i Omolja.
Nešto i o Kog-u. Urednik ili auktori (Stojan Rubić i Anđeo Nuić) članka
Duvno (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, Zagreb, 1899., str. 244.—291.)
Roško polje pišu kao Koškopoļe, odma na prvoj stranici -
evo:
»Duvno graniči od sivera sa selom Šuica (! Ur.), od iztoka sa planinom Ļubuša i Vran. Od podne Trobukva, od zapada Koškopoļe i Grabovica, kao i Buško blato.«
U narednim brojevima ZZNŽIO nema nikakvih popravaka, kao ni u ovomu na kraju.
Hercegov Rog je u Roškovcima na što jasno upućuju defteri hercegovačkog sandžaka iz 1477., a noviji će to čim se objave, nadam se, i jasnije pokazati. U dubrovačkim arhivima i literaturi će se naći još ovih od Roga kod Blagaja (u Roškovcima) koji su dolazili po ercegove prihode. Ili je ovo kod Bagarića još samo preneseno od Dinića ili od Kreševljakovića? Valjda su prihodi bili redovni, a Dubrovčani revni u priznanicama. Meni se po sjećanju vrti još nekakav
de Rog koji je iša po prihode, ne za unuka, nego za ercega.
Druga je stvar što je netko ovdje nastojao potrpat sve Rogove u istu vriću.
Ivo Bagarić.
Duvno. Povijest župa duvanjskog samostana. Prigodom 150. obljetnice današnje Župe Duvno 1839 - 1989. Sveta baština. Duvno 1989. p 223
»U doba tursko-ugarskog rata iz 1503. i 1519. (krivo je napisan: prvi put kao "Kog", a drugi kao "Bog". Godine 1513. došao je u Dubrovnik Gregorius Bherchich Bosnensis de Rog - Grgur Berčić iz Roga — da podigne dohodak za Balšu Vladisalića, unuka Hercega Stjepna.«
Po sjećanju mi se vrti i da probuđeni Bošnjaci ovih godina kopaju po turskim izvorima i da nema nikakva turskoga izvora koji spominje Rošku kapetaniju.
Grgo Kardumović je mogao umrt, poginut… vučarna su bila vremena. Znakovito je da se taj Grgo više ne pojavljuje u nijednom izvoru, nit ijedan izvor povezuje Kardume i Kardumoviće s Roškim Poljem. Znakovito, makar je demografski propuh bio velik, a starih matica i memljivih papirina sam se načitala.
Izakagića i Sutlijaševića u turskim izvorima, napose vezanim za Duvanjsku nahiju i/ili Kliški sandžak — nema.
Daklem ponavljam. Kreševljaković za Bijankovićev opis veli:
»I to je jedini spomen ovoj kapetaniji.«
A načitao se izvora o kapetanijama. Turskih i kaurskih.
Mudromu dosta.
U Bijankovićevoj priči možemo reć da su mu turski vojnici na rubu korumpirana carstva napravili predstavu kako bi izmuzli darove, jer se nisu usudili napasti biskupa i njegovu pratnju. Što mu je preostalo nego prihvatiti igru?
Pogledat Vidovića? Ne ću. Još ga ne nađo. Zašto ne ću?
Kreševljaković u tekstu Bijankovićeve stavlja u zagrade (Roško polje) i (kapetan). Krati izvornu priču? Prepričava po sebi?
Rošku kapetaniju je krstio Bijanković. Dok se ne nađu turski izvori o njoj.
Motiv je jasan. Proširiti biskupiju na (njemu) novo Roško polje. Njemu je do pohoda ionako pojam Roško polje značio isto što i Račkom (1881:
69), Piererovim leksikografima
^ 1865., Franzu Xaveru Kronesu
^, Ritteru od Marchlanda 1876., a to ono što veli je ova
karta.
Glede Budimira i Vrljića moram još pripomenut da je Vrljić Sovićanin, ter da je Imotski samostan nesporno po nizu izvora pastorizirao područje Gorice i Sovića. Njegovi motivi za Roškim poljem mi se ne čine autentičnim, jer nema drugih izvora o tome da bi pratri Imotskoga samostana pastorizirali u Rošku polju (sjeverno od Zavelima). Zagvoški i drugi glagoljaši s Roškog polja (onog sa starostavnih karata, neposredno sjeverno od Biokova) su druga priča. Ne isključujem da je pričuvni plan u "for the record" neobjavljenom (i nikad provedenom) ugovoru Mocenigo-Vrljić, u krajnjem slučaju pribjeći tumačenju termina "Roško polje" u ugovoru prema Roškom polju Račkog i drugih s one karte starostavne.