Vidite, radi se o dva ovna na brvnu. Radnici su se, po svemu sudeći, spontano organizirali i zvali Z.Šegvića da im stane na čelo. Isti čovjek se svim silama protivio Debeljakovu ulasku u škver, jer je tim činom postao nebitan. Šegvić nije ozbiljno vjerovao da će Debeljak ući u škver, radi čega je pregažen ko Poljska '39, a članstvo mu je smanjeno.
Debeljak je u škver unio ekonomsku logiku (napokon!), da se ugovara posao koji donosi dobit, a ne brod pa brod. I ugovorilo se toga dovoljno.
U želji da uštedi što više državnoga novca posao otpuštanja radnika i podapisivanja novih ugovora proveo je, kako se hvalio, 4 puta brže nego je to praksa u svitu (u svitu ludi pa ne žure toliko?). Tim je potezom uništio kakav takav sustav, a nije stvorio novi, tako da je upitno kad će i hoće li uspjeti pokrenuti proces proizvodnje na način da se zna tko što radi i za što odgovara.
Kontrolorke s kamericama to ne znaju, ali silno iritiraju, ter je njihovo zapošljavanje kardinalna pogrješka, kao i sve nepromišljene izjave kojima se kolege naziva skupno teroristima ili neradnicima. Pitanje je što će biti dalje, ali jedna stvar ovdje nije istinita, a ta je da su svi stali na stranu štrajkaša. Stvar je u tome da će idućih dana pritisak štrajkaša biti prema kolegama koji u štrajku ne sudjeluju, a mogu se očekivati i fizički pritisci, bareh hukanja i pljuvanja kod dolazaka na posao.
Sila s jedne i s druge strane.
