Svakodnevnica > Prirodni svijet / EKO oči

Tematske zabilješke, nabacani podaci

(1/4) > >>

glonga:
»Najveći dio slivnog područja izgrađen je od propusnih stijena s kompliciranim tektonskim odnosima. Unutar ovog područja značajnu hidrogeološku ulogu imaju plominske naslage Zavelima, eocenski fliš Vira i Ričica, miocen- sko – laporovite naslage Posuškog polja, te dolomitsko – vapnenačka antiklinala Gornji Vinjani – Sovići. Kvartalne naslage debljine i preko 140 m u većem dijelu imotsko- bekijskog polja imaju funkciju nepotpune barijere.«^
Prominske na Zavelimu? Slovoslagari ga nisu voljeli.
Kvartarne naslage u i.-b. polju ~ 140 m. Podatak



Inventura tica, vodozemaca i gmizavaca u imotsko(m)-bekijskom polju.

Elaborat o inventarizaciji i praćenju stanja herpetofaune i ornitofaune Imotskog polja.^

Maksimalna usporna kota je predviđena na 401 m, a ukupni volumen kod te visine uspora iznosi 35.18 hm3

Do visine predvidenog uspora od 401,00m teren je izgrađen u najvećoj mjeri od prominskih naslaga: kompleksa lapora, laporovitih vapnenaca i pješčenjaka. U cjelini ove naslage su označene kao nepropusne {E2,3?} a one izgrađuju donji dio akumulacijskog prostora, dno i bokove doline Ričine nizvodno od Parlova. Lapori izgrađuju i cijelu dolinu Vrbice i njene padine u zapadnom i sjeverozapadnom uzvodnom dijelu akumulacije i prostiru se daleko iznad predviđenog uspora vode. U nepropusne {E1,2?} naslage uvršteni su i bazalni brečokonglomerati i laporoviti vapnenci iz sastava prominskih naslaga a koji u desnom boku sežu ispod kote uspora pa u slučaju značajnije zastupljenosti vapnenačke komponente mogu uzrokovati procjeđivanje/gubitke vode.
Kao propusne stijene izdvojene su karbonatne naslage iz prominske serije i foraminiferski vapnenci {E1,2?} koji, osim viših dijelova desnog boka, izgrađuju i morfološki istaknuti "greben" sjeverno od Parlova, a korito Ričine usječeno je u laporovitim vapnencima iz prominske serije i u eocenskim vapnencima.{Pc,E?} Tektonska ispucalost i razlomljenost, te brojne pukotine i kaverne potenciraju propusnost spomenutih naslaga. U propusne naslage uvršteni su također riječni i obrončani nanosi, nevezani i konsolidirani sipar, koji zbog male debljine nemaju veći hidrogeološki značaj.
U cjelini gledano prostor akumulacijskog bazena unutar šireg dijela slivnog područja, predstavlja "viseću" barijeru.

Zaključeno je da se procjeđivanjem gubi oko 50 l/s kod niskih voda u akumulaciji (375,76 m n.m.), do približno 800 l/s pri razini vode u akumulaciji od 393,60m.

Svrha piezometarskih bušotina na desnom boku pregradnog mjesta bila je ustanoviti vodopropusnost naslaga, eventualnu povezanost s vodom u akumulaciji i funkciju torkreta (dio karbonatne stijene desnog boka iznad nepropusnih lapora, "izoliran" je prskanim betonom,ali su uočena oštečenja). U jednoj od bušutina u desnom boku dobivena je voda na istoj razini kao i u akumulaciji, a u drugoj sa znatnim gradijentom od akumulacije.

Izrazito je bila propusna bušotina BR-2 u desnom boku iznad naslaga lapora na 383,7 m visine. Izvršenim trasiranjem podzemne vode iz bušotine BR-2 boja je dobivena u bušotini BR-l i u maloj koncentraciji na izvoru Opačac (znatna količina boje ostala je u nepropusnom dijelu bojene bušotine).

Pijezometar BR-2 reagira samo na vodu iznad 383,7m, ispod te visine bušotina je u nepropusnim naslagama. "Ponašanje" pijezometra BR-1 je znatno složenije, a voda je u njemu za cca 12 m bila niža od razine vode u akumulaciji.
…Izvedenim bušotinama u karbonatnom području uzvodnog dijela akumulacije dobivene su male vrijednosti vodopropusnosti, ali i podaci da je podzemna voda znatno niža od vode u akunulaciji, pa i od dna akmulacije (nema stalnih ni povremenih krških izvora), što je značajno kod tehničkog rješenja otješnjenja.

Osnovna "krška" voda nalazi se ispod dna akumulacije i niti u jednim hidrološkim uvjetima ne seže do akumulacije (nema pojava povremenih krških izvora), pa su gubici iz akumulacije nepovratni.« Pavičić 2010.^

»Interdisciplinarnim pristupom analizirana je problematika gubitaka vode iz akumulacije Ričica. Zapremina vode u akumulaciji do visine preljeva iznosi 18,4 × 106 m3. Zbog gubitaka vode kroz krško podzemlje, u razdoblju 1989.-2003., ostvarena je srednja zapremina od samo 6,5 × 106 m3, dakle od tek oko 35 %.« Bonacci 2010.^

glonga:
Pa dobro Pavičiću di je tebi livo u Ričicama?

»Abutment - The part of a valley side (wall) against which a dam is constructed. An artificial abutment is sometimes constructed as a concrete gravity section, to take the thrust of an arch dam where there is no suitable natural abutment. Right and left abutments are those on respective sides of an observer looking downstream.«

»orjenatcijski pojmovi desno i lijevo kod brana se uvijek odnose na strane kad se brana promatra u nizvodnom smjeru«^

Pa jopet:
»Desni bok se nalazilo na sedimentnoj stijeni koja je sadržavala konglomerate, pješčenjake i siltit.«^

Po prezentaciji je izgleda Pavičićevo desno na mistu. str. 13.
Svi dostupni dokumenti s ričičkog skupa (uglavnom prezentacije):
http://www.slap-cro.org/dokumenti/task,cat_view/gid,24/

Bonacci prilično zbrčkano, unatoč masi podataka.
http://www.slap-cro.org/dokumenti/task,doc_download/gid,69/
Na str. 3. određuje pravce podzemnih tokova.
Izgleda ko da ne zna za Garašića i smjer otjecanja iz Crljenog.
I ko da ne zna ni za batine neveze izvora okolo Grančića s Modrim.
Na str. 9. ko da zna i ko da ne zna za pravce i smjerove tokova u Crljenom (1998.).
Na str. 10. se osvrće na Cvijića i trasu Crljeno — Marčin - Jažva - Opačac(?).
Na str. 12. konačno se vidi da je Pavičićevo desno u redu. Položaj B-1 i B-2.
Svi skupa zaobilaze navlaku koja upada u lijevi bok akumulacije od Turban kose, glede i unatoč zornosti i plastičnosti 'reljefa' iz Pavičićeve prezentacije sa str. 9.
http://www.slap-cro.org/dokumenti/task,doc_download/gid,71/

glonga:
U manje-više istom geološkom stupu.

»Na inicijativu međugorskih fratara u Vrtu Sv. Franje u Bijakovićima (2001 god.) poduzeće Geo-Marić – Mostar je izvršilo hidrogeološka istraživanja i izradilo prvu uspješnu vodozahvatnu bušotinu na okršenom dijelu općine (VRT -1). Izradu te bušotine je pratio veliki rizik, razni skeptični komentari, ali i veliko oduševljenje kada je voda protekla. Tada je bilo jasno da će se ovaj resurs još više koristiti i primjenjivati kao nadomjestak vodovodu. Usljedila je izrada još 5 takvih vodozahvata: Tri na prostoru Sportskog centra "Circle International" (CR - 1,2 ,3), a po jedan u Tvornici Barpeh (BAR – 1) i samostanu "Zajednica kraljice mira" - Bijakovići (SAM 1), (Prilog 1).
Svih šest izrađenih bušotina je pozitivno i uspješno se koriste. Bušotine u području Bijakovića su izbušene u jezgri sinklinale, izgrađene od alveolinsko - numulitnih vapnenaca eocenske starosti, {E1,2} dok su bušotine na sportskom centru i tvornici Barpeh probušile gornjokredne rudistne vapnence {K22,3}. Istražne bušotine su završene kao vodozahvati tj. obložene sa obložnim i filterskim cijevima promjera 125 mm, dubine od 180 – 230 m. Dubina do ustaljene razine se kreće od - 80 do – 120 m. Bušotine su opremljene potopnim crpkama odgovarajuće izdašnosti, a one se kreću od 150 – 350 m3/dan.
Promatrani teren se nalazi u području sličnih hidrogeoloških obilježja kao tvornica Barpeh. Teren pripada području jake okršenosti s vrlo razvijenom kaverozno – pukotinskim tipom poroznosti. Po svojoj funkciji u hidrogeološkom smislu su odlični provodnici i kolektori.
Razvijene su sve znakovite zone okršavanja: Gornja vadozna zona (infiltracijska zona) do dubine oko 10 metra. Donja vadozna zona do dubine 80 – 100 metara u kojoj imamo brzo gravitacijsko procjeđivnje voda do
Meteorske zone tj.zone u kojoj je stijena stalno natopljena temeljnom vodom. Dubina do temeljne vode je oko 80 – 120 m. U toj dubljoj kolektorskoj zoni prevladava usporeno tečenje prema izvorima Studenčice sa malim padom r.p.v-a.«
Josip Marinčić. Marin Sivrić. Geološka i hidrogeološka istraživanja krša kao preduvjet za stvaranje novih poljoprivrednih površina / Promatrano na dijelu općine čitluk. Rudarsko-geološki glasnik 8. Mostar. 2004. str. 162.

Lokacije bušotina po slici/karti iz rada:



Područje bušotina na OGK100 list Metković



Isto područje na hidogeološkoj karti prema:
Ivan Slišković. On the Hydrogeological Conditions of Western Herzegovina (Bosnia and Herzegovina) and Possibilities for New Groundwater Extractions. Geologia Croatica. Vol 47. No 2 (1994). pp 221-231^



Dio legende gornje hidrogeološke iz istog rada:



Izvod prijepis zanimljivijeg dijela.

al, gl, Pr. Pebbles, gravels, sands, debris. Mainly high-yielding aquifers.

E1,2; K21,2; K22; K1; J1. Layered and massive limestones and dolomites. High-permeable and karstified rocks, fissured-cavernous porosity.

E1; K1; K21; K2; K22,3; K23. Limestones and dolomites interlayered with sandstone and breccias. High-permeable rocks of medium karstification and yield.

K1; J3. Dolomites, limestones, marls, conglomerates. Medium-permeable fissured rocks.

N, M, EOI, E2,3; Marls, clays with coal, sandstones, breccias, conglomerates. Fissured rocks, very low yield.

I vodopropusnost u SDŽ…

»a) Propusne stijene
U grupu okršenih stijena ubrajaju se vapnenci senona (K23) i vapnenci tercijarne (eocenske) starosti foraminiferama (E1,2). Te vapnenačke stijene dobro su uslojene, redovito razlomljene i znatno okršene uzduž brojnih rasjeda i pukotina.
Takvim je stijenama svojstvena mogućnost maksimalne infiltracije površinski voda, te će se tako sve vode koje padnu ili se uliju u ovu sredinu bez zadržavanja infiltrirati u podzemlje i dospjeti u zonu horizontalne cirkulacije podzemnih voda. Ova sredina ima minimalnu, tj. nikakvu sposobnost pročišćavanja zagađenih otpadnih voda, a osobito ne mineralnih ulja i masti (osnovni sastojci otpadnih voda prometnica), a sve zbog pukotinske poroznosti.

U djelomično nepropusne stijene ubrajaju se kredni vapnenci i dolomiti u izmjeni, gornjokredne starosti – turon (K22). Tu također ubrajamo i liburnijske pločaste i laporovite vapnence paleocena i eocena (Pc,E). Ove su naslage također dobro uslojene. Većinom su tanje uslojene do pločaste. Upravo zbog tanje uslojenosti i sadržaja dolomita, kao i laporovito – glinovite komponente u hidrogeološkom smislu ove stijene treba smatrati slabije propusnim u odnosu na prije opisane. Ove su stijene zastupljene u formi užih ili širih zona unutar propusnih naslaga. Djeluju kao relativne barijere kretanju podzemnih voda.

Djelomično propusne stijene
Ovu skupinu stijena čine dolomiti i vapnenci turona (K22), te pločasti vapnenci senona (K23). Razvijeni su u formi izduženih zona, pa najčešće izgrađuju tjemena (vršne) dijelove antiklinalnih struktura. Također imaju funkciju relativnih hidrogeoloških barijera, te mogu u određenoj mjeri utjecati na kretanje podzemnih voda. Funkcija relativne barijere raste s dubinom, pa stoga u određenim hidrogeološkim uvjetima mogu utjecati i na kretanje podzemnih voda.

…Nepropusne stijene
U hidrogeološkom smislu nepropusne stijene zastupljene su u laporima, vapnenačkim laporima, a lokalno i laporovitim vapnencima. Nalazimo ih u različitim međusobnim odnosima i redoslijedu izmjene, kako bočno, tako i vertikalno pa izgrađuju kompleks stijena koji se naziva fliš ili fliške naslage (E2,3). Nepropusne stijene redovito su zastupljene, ali u različitim odnosima debljina pojedinih članova. Njihova je nepropusnost osigurana debljinom laporovitih članova. Opisane nepropusne stijene nalaze se neposredno sjeverno od čvora Vučevica, koji je u formi uske izdužene zone. Fliške naslage predstavljaju u ovom dijelu nepotpunu „viseću“ hidrogeološku barijeru.«

Maja Čalopek. Geološka i hidrogeološka osnova mikrorajonizacije za potrebe izgradnje prometnica – primjer JAC / Završni rad. Varaždin. 2011. ^

glonga:
Nagib slojeva okolo Modrog



Stabilnost i stalnost geometrije južnog oboda Modrog. Sipar. Vibracije od prometa. Korijenje biljnog pokrivača. Opterećenje građevinama. Nagib slojeva.

T. Vlahović. Osnove geologije i petrografije / predavanja. str. 167. (sipari)

glonga:
Neznani izvori i vodotoci s druge teme. Daklem, ima toga po Glavini. Samo nema baš nekih toponima ni simbola na kartama.
Dragovija pod Divića gradinom (nema je ni na HOK) bi trebala bit najbliže jezerima (C. i M.)

(Ujević 1991; 16,17)

»Izvori su joj: Utopišće, Jezerine, Duboka draga, Jauk i Opačac te malo zapadnije, kraj Tolićevih kuća, Dračevac, a u Glavini: Jezerina, Jažva, Česma i Dragovija. Vrelo je Jezerina uz cestu Imotski — Proložac, ispod samog bunara naknadno iskopanoga koji također, nakon presušenja vrela, i sam presuši mada je dubok 12 m. Drugo je vrelo Jažva, uz zapadni rub pravoslavnog groblja, kapacitet kojega je zimi velik i pokreće tri mlina, dok u sušno doba potpuno presahne. {Wilkinson 1848: 135} Za izvor Jezerinu i Jažvu vjeruje se da su odvirci Crvenoga i Modroga jezera, ali još uvijek nemamo preciznih opažanja i konstatacija o vezama jezera i ovih povremenih vrela. …
Treće je malo vrelo Česma. Nalazi se također oko 100 m od spomenute ceste Imotski — Proložac, u polju. Ono kao i Opačac nikada ne presušuje, za razliku od susjednih izvora, samo mu se snaga ljeti osjetno smanji. Četvrto je vrelo u Glavini u podnožju brda Divića Gradina, udaljeno oko 400 m od spomenute ceste prema sjeveru, zove se Dragovija. Ovo vrelo izbija godišnje 4-5 zimskih mjeseci, a poslije presuši. Teče od izvora površinski i, presijecajući put, izlijeva se u Jažvu povećavajući je.

Sva vrela osim Opačca i Česme za sušnih godina potpuno presahnu. I za Opačac je utvrđeno da je za vrijeme većih potresa…


Drugi manji dio zaokreće ka sjeveru, tj. prema Jaruzi (koju ponetko zove po imenu izvora Jezerina, dok je na specijalnoj karti označena proizvoljnim imenom ("Vrljika Glavina") koja dolazi iz izvora Jezerine, Česme, Jažve i Dragovije u Glavinii s kojom se ubrzo istočno od glavne ceste Imotski — Kamen Most spaja kraj mosta na Bililu (ime dobilo od bijeljenja, pranja rublja), odakle teče kao poseban lijevi krak Vrljike do Zmijavaca gdje se istočno od Mrkonjićevih kuća, nakon toka od 4 km, opet spaja s Maticom Vrljikom i teče kao jedinstvena rijeka sve do ponora Šajnovca, odnosno tunela na hercegovačkom zemljištu.«

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju