Autor Tema: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla  (Posjeta: 1272 )

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« : 13 Siječanj 2013, 22:23:45 poslijepodne »
Dragi forumaši, ovo je pretpremijera obilježavanja 30-e godišnjice osnutka nekad popularnog imotskog rock banda 'Čađavi krakuni'.
U tri upisa donijet ću tekstove vezane za tu značajnu obljetnicu i sastav. Nadam se da će Podi to primjetiti i pokušati pronaći kakav
tonski zapis ili pokrenuti nešto u smjeru ponovnog okupljanja 'Krakuna' ili kakav tribute to...il nešto slično.
Uživajte. Ladies and gentleman, from Hršćevani, Imotski - Čađavi krakuuuuuuuuuuuuuuuni  :clap :clap :clap

ČAĐAVI KRAKUNI - posveta jednoj generaciji

U moru obljetnica šta se imaju dogoditi tekuće godine jedna mi je zapela za oko i
šteta bi bila nemjerljiva ne obilježiti ju na dostojan način, jer je ista pokrenula
lavinu promjena u našemu mirnom i živopisnom gradiću. Tako čitam na Im-portalima o
obilježavanju 30. godišnjice caffe bara Paško ( pozdrav svim njegovim gostima ma gdje
bili, a isti je odigrao važnu ulogu u našoj priči), pa mi na pamet padoše Čađavi
krakuni te rekoh sam sebi u bradu; čovječe njima je ove godine okruglih 30 godina!
Mislim da takva obljetnica zaslužuje primjereno mjesto u našim tiskovnim i
elektroničkim medijima. Nošen tom idejom pročačkao sam malo po sjećanju članova
benda i svjedoka, a na koncu konca, bio sam jedan od sudionika te, za rock n roll, važne
priče.
Grupa je nastala kao zezancija dvojice školskih kolega koji su odlučili svirati. Brzo
uvidjevši kako to neće ići lagano, jer njih dva su činila tek ritam sekciju (bas i
bubanj), pozvali su Zlatka koji je, navodno, rasturao gitaru! Nakon nabave instrumenata,
pojačala i ostalog što ide uz to, trebalo je naći prostor za vježbanje, što ih je
gotovo pokolebalo da odustanu od svega. Uz malo domišljatosti i svesrdnu potporu nas
ostalih taj je problem apsolviran! Napominjem, tada je u Krajini djelovalo nekoliko
glazbenih grupa koje su bile planetarno popularne, kao i niz samostalnih umjetnika, koji
nisu mogli naći mjesta u tim sastavima već su, svirajući prvenstveno tuđi materijal,
tražili svoje mjesto pod suncem. Krakuni su ovdje uvidjeli kvaku i velikim angažmanom
lidera sastava počeli pisati vlastite tekstove i glazbu što ih je razlikovalo od
drugih. Nemali broj Imoćana ostao je zadivljen čuvši nacrte uvodnog singla Čađavi
krakuni, pravog texaškog hard bluesa natopljenog gitarskim riffovima, te kotrljajućim
ritmom boogieja (gdje autor odaje počast jednom vremenu što neumitno prolazi
ustupajući mjesto AOR-mainstremu, art punku, te new waveu, čime su se zaludjivale
generacije što su dolazile iza njih). Prvijenac je pokazao autorski potencijal Željka
Ćapina Džegera, koji je supotpisao ili sam napisao tekstove pune lascivnih i veselih
doskočica. Čvrsta ritam sekcija i Zlatkove gitarske baraže u udarnim brojevima bile su
u rasponu od kristalno jasnih tonova do distorzija te primjer čvrstih veza sa blues
tradicijom pjesama, pa se glas o njima kao munja proširo cijelom Krajinom.

Životnu filozofiju i sve teme prožima blues,ili kako ga je jednom u šali prozvao jedan
član banda „imocki ganga blues...” (ovo IMOCKI shvatite baš kao imocki a ne nikako
IMOTSKI jer je razlika ogromna i u glazbenom,socijalnom i kulturološkom smislu.
„...dok sjediš naslonjen na kamen s usnom harmonikom u ruci,
a  na prašnjavoj cesti oko tebe prolaze auti što negdje žure tvoj autobus nikako da dodje...
i što ti preostaje..... Prava prašina /promidžbena strategija se podigla kad je vrlo uspješni marketing benda  
dao u Zagrebu tiskati bedževe s logom grupe naručene preko tada jedinog underground
tiskovine ĐŽUBOKSA  a za čime je Imotski načisto poludio dok su beđževi planuli ne
trepnuvši.
To kao i dogadjanja oko projekta daju potpuno novu dimenziju cijeloj priči! Sastanci
subotom u gradu, popodnevne vježbe u Hršćevanima, gdje bi se znalo okupit dosta
znatiželjnika, prvi samostalni istoimeni singl, hrpa napisanih a neuvježbanih pjesama,
legendarna svirka za doček Nove godine te još mnoštvo stvari daju nam za pravo reći:
Keep the rolling.
Sada, kada s velike distance pogledam na to razdoblje mog života, mogu reći kako je
velika šteta što album nije ugledao svjetlo dana jer sam duboko uvjeren da bi polučio
uspjeh kako kod kritike tako i kod publike!  Ne sumnjam, ova posveta Čađavim  krakunima
razgalit će srca mnogih poklonika rocka u Imotskoj krajini a i šire, te se nostalgično prisjetiti
dana kad su ovuda koračali rock mastodonti!

gordan

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Stara baba u konabu slazi, na vratima Čađav krakun plazi...
« Odgovori #1 : 13 Siječanj 2013, 22:29:23 poslijepodne »
Pacifisti, šovinisti žele da se bune
Klerikalci, padobranci ne žele da trune
Apači i crne noge plaču kad top grune
Komunisti slušaju čađave krakune


Uzgred rečeno, by the way, što zapravo znači usput ili uz cestu. Neša bi zasigurno
sada dodao, nije usput nego uz Auto-put. Mlađa populacija, hvala Bogu, ne zna kolika i
kakva je muda trebalo imati pa u pjesmi spomenuti komuniste, koji uz to i slušaju
Krakune. Osobno sam bio na infomativnom i „drugarskom“ razgovoru u Općinskom
skeretarijatu Opštenarodne odbrane i civilne zaštite i zbog banalnijih stvari kakva
bijaše školska zadaća naslova Smrt Gospodina Magarca, nastala u godini Titove smrti, a
kao jasna aluzija na smrt Najvećeg sina naroda i narodnosti. Na zapisnik o saslušanju
nestašnog srednjoškolca devedesetih godina namjerio se Tomo Jonjić, kolega iz
Obrazovne, kako smo od milja zvali usmjerenja suradnika u nastavi, puna odlikaša. Samo
Bog zna jesmo li radi petica u svjedodžbama dospjeli na Sorbonu, kako smo od milja zvali
zgradu na vrhu grada iz koje danas rastu stabla.
Neša je u razred dospio naknadno, ne po uspjehu, već zahvaljujući potvrdi o
nesposobnosti za sofisticiranija zanatska, šoferska i ostala uslužna zanimanja. Bez tog
avangardnog pothvata ne bi bilo Čađavih krakuna, ove priče, a ni deset pari kanađanki
za odigrat pet protiv pet na Partizanu. Jedino su Džegerove kanađanke bile crne boje.


Stara baba u konabu slazi
Na vratima Čađav krakun plazi...


Sličice iz života:

Marc Twain autor knjige Doživljaji  Huckleberry Fina bi zasigurno ostao zatečen
imotskom inačicom naslova Doživljaji Neše i Ćapina, pa evo nekih zgoda:

Hladna sarajevska zima godine gospodnje 1982. (da dobro ste pročitali – sarajevska),
odlazak na koncert Teen Years After and Alvin Lee. Po povratu u Imotski
„dobronamjernik“ pita Nešu, kako ste išli u Sarajevo? Neša odgovara; Autobusom do
Mostara, vlakom do Sarajeva, avionom do Zenice i tako nazad. Neša je, navodno, imao
neku curu-prijateljicu u Sarajevu, koju je samo trebalo pronaći. Problema nije trebalo
biti jer On ima adresu prema kojoj nas je uredno usmjerio prvi taksist. Poslije duga
pješačenja dođemo u ulicu gdje nam ljudi kažu da smo promašili, jer je tražena
adresa skroz na drugom kraju grada!? Nema veze! Krenemo dalje pješačeći sat vremena.
Tražene ulice nema! Dva sata, tražene ulice nigdje! Obzirom da smo već odšetali iz
Sarajeva te ušli u seosko predgrađe, pitam ja Nešu: Pajdo, reci ti meni, di smo mi
uopće? Neša odgovara: Koliko smo dugo pješačili ne bi me iznenadilo da sada ugledan tablu
s natpisom Zenica! A-ha-ha.-ha....!

Maturalno putovanje, a prije nego se krenulo prema Beču, Budimpešti, Atenama,
Barcelonama, Parizima,.., dovelo nas preko rumunjskog Turnu Severina, Apatina i
Kragujevca do Beograda (to ti je bio izlet u Europu!). Nakon epizode u Kragujevcu, kad
smo radi pobjede Cibone u finalu razigravanja košarkaške jugo lige prije plaćenu
večeru pojeli bez kruha, jer nitko nije zatražio hleb, a i ostali  bez džeparca
potošenog na višestruko uvećan račun štete načinjene u motelu, nas šest će u
večernji provod po Beogradu. Radi štednje, sigurnosti i društva jednim ćemo taksijem.
Navodno neispravan taksimetar u olinjaloj limuzini zamjenjuje pogodba s čovekom: Nema
problema, svi stanete! Cilj nam je Hajdučka česma, poznata po koncertu Bijelog dugmeta,
potom Skadarlija za koju smo čuli da je negdje u centru. Našoj generaciju beogradske
kafane s cajkama nisu privlačile. Neša, razumije se, sjeda sprijeda i preuzima
ulogu glasnogovornika skupine. Valjda pod dojmom prije opisanog izleta u Sarajevo
zapovjedi vozaču: Vozi do Skenderije! Ovaj ga čudno pogleda: Ej, bre, pa to ti je u
Sarajevu! Ne dajući se zbuniti Neša samo nastavi: Pajdo drž se najkraćeg puta da ne
bi prošli ko moj ćaća što ga je vaš taksi tri dana vozao po Beogradu, a ostavio
blizu Niša!


Pljuvali ste po nama Umrijet ćete svi
Na pogreb Vam neće doći samo Krakuni ....


Đile i Brko su kod zadruge Pere Jelića stavili putokaz na stub od struje na kojemu je
pisalo Get Oaza, kako smo zvali Nešinu staru kuću di smo vježbali (ime dobio po tada
popularnoj pismi Parnog Valjka – Dođite u Oazu). U bendu Džeger, Zlatko Neša,
tonmajstor Gordan i stotinjak simpatizera. Orginalni snimci proba su na audio kaseti koju
samo treba pronaći.
Poslije jednomjesečne edukacije kod tada najpopularnijeg basiste Imotske krajine  Age
Kujundžića, Neša se vraća u band a ironični Trpo Jonjić ga još ironičnije i s
podsmijehom pita da nam pokaže što je naučio  svirati  na što Neša ustaje i poput
Clinta Eastwoda koji se sprema za konačni dvoboj u filmu Dobar, loš, zao  na glavnom i
jedinom gradskom trgu jednog gradića Divljeg zapada, hladan kao špricer
(???), usporenim pokretima uključuje pojačalo, stavlja gitaru,  cijelo vrijeme netremice
gledajući  Trpu počima svirati i pjevati: Trpooooooo...... heeben ti mater......!!!
E, to je trebalo doživjeti!

Nakon što se jedan mlađi muško-ženski par raspitivao za taj kafić u Hršćevanima
(Get Oaza) Nešin stari se popeo na kamion i mašklinom oparao putokaz.
Izraz OPARAO treba shvatiti doslovno bez obzira  na asocijacije koje kod vas izaziva.
Treba svakako spomenuti kultnu Piceriju (baš tako, Piceriju) koju su držali Ante i
Roza. Duh Picerije zajedno s ljudima preselio se u tada otvorenog Paške gdje još
srećemo iste ljude. Nastava za Božić još se prakticirala ljeta Gospodnjega 1982. U
Laurića kuću, a današnju Glazbenu školu, Car Ljubičić je naručio dvadeset i osam
kava iz Zdravljaka, kutiju Domaćice i bocu Badelova konjaka. Kako i ne bi kad smo mu
prva generacija s kojom je diplomirani akademski slikar postao prosvjetnim radnikom.

Vječno nasmijani Jadran je pokojni, Neša je u Americi, 4O2 još živi, a mi
podsjećamo na njih u povodu tridesete obljetnice Čađavih Krakuna.


Džeger  & Ljubo
« Zadnja izmjena: 13 Siječanj 2013, 22:35:59 poslijepodne Potjeh »

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Život u patikama i rebama
« Odgovori #2 : 13 Siječanj 2013, 22:39:24 poslijepodne »
I na kraju zamolio sam svog uvaženog prijatelja Damira Duplančića, autora "Izgubljene generacije" - emisije sa greškom,
da da svoj obol cijeloj ovoj priči, a isti nam je nesebično darovao jedan uradak iz radionice "Izgubljene generacije",
uradak koji na najbolji način oslikava duh toga vremena, te je ujedno posveta na vremena prošla  na vremena stara!
(gordan)

Uradak se zove:  ŽIVOT U PATIKAMA I REBAMA


ŽIVOT U PATIKAMA I REBAMA


Ima san nekad prvu curu,
ima san i odijelo za maturu.
Ima san i prvu pričest, dapače,
ima san ja i štofane gaće.
Neke štofane gaće plave
šta bi me po nogama češale...
Ali ako bi robon šta kraće tija opisat sebe,
cili bi mi život sta u patike i rebe.

Ima san ja i puste cipele,
ima san ja i košulje bijele
i džempere ima san,Splite,
ima san i dolčevite...
Ali ako bi robon šta kraće tija opisat sebe,
cili bi mi život sta u patike i rebe.

Minja se samo kroj,
minja se samo broj,
ali u patike i rebe
obuka se cili život moj.

Istina, nosija je on nekad i kravate,
nosija je majice na špaline i mudante.
Poneke minute
vidija je i kapute.
Ali, onako, baš kad bi se obuka za sebe,
uvik bi se obuka u patike i rebe.

Istina, ima je on i odijelo za vjenčanje,
samo jedno, ni više, ni manje.
Ima je i kolajnu od zlata,
ima je i uniformu od rata.
Ali, onako, za sebe,
obuka bi uvik patike i rebe.

Jer ne možeš uvik imat modne slobode,
život zna donit i sprovode
i općenito životna priča cijela
zahtijeva mnogobrojne uniforme i odijela.
Ali ako bi robon šta kraće tija opisat sebe,
cili bi mi život sta u patike i rebe.

Minja se samo kroj,
minja se samo broj,
minja se samo život moj.

Jer kad se okrenem iza sebe,
život se polako izliza, ka patike i rebe.

Offline Podi

  • Iskusni forumaš...
  • Postova: 171
povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #3 : 14 Siječanj 2013, 18:21:09 poslijepodne »
...ne znam gdje su ti ljudi danas, ali valjalo bi se potruditi i kakvu fotku nabaviti ? Željko, čini mi se, živi u Zagrebu ?

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Krakusi
« Odgovori #4 : 14 Siječanj 2013, 21:22:18 poslijepodne »



Offline Slovak

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 3.393
  • Bez cezure.
Odg: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #5 : 14 Siječanj 2013, 22:40:20 poslijepodne »
Kad je napravljen ovaj logo, a kad nacrt. Daj podatke kad objavljuješ da svi znamo sve. Ajmo, ajmo, dobar materijal...
Dosta parola.

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #6 : 15 Siječanj 2013, 12:34:19 poslijepodne »
Kad je napravljen ovaj logo, a kad nacrt. Daj podatke kad objavljuješ da svi znamo sve. Ajmo, ajmo, dobar materijal...
Logo je novijeg datuma. Izradio Ljubo. Krakusi su obavijeni velom tajne. Nešto kao Kiss. Ja sam odabran kao njihov glasnogovornik i moram strogo dozirat podatke da ne zasite slušateljstvo.
Za Krakuse sam čuo još u ditinjstvu. Pričalo se da plaši u noj ruševini kraj Dragana Matuševičina kuće.  8)

Offline Slovak

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 3.393
  • Bez cezure.
Odg: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #7 : 15 Siječanj 2013, 13:34:53 poslijepodne »
Po Zmijavcin je uvik plašilo, sićan se ko dite jedne kuće, blizu škiljine. Zato san krivio Zmijavčane, jer da je u nas, mi bi to potrali ća. Svako selo ima neka svoja čudovišta. Čuo sam od velikog punča za čađave krakune još davno i usjeklo mi se to ime negdi u sjećanje. Tribalo bi nać onu kazetu s probe, spomenutu, pa da je podi malo počisti i digitalizira, bilo bi dobro da kakav mladi lokalni bend uzme i obradi koju stvar, da se malo vrti lokalna priča o glazbi, da se potiče autorstvo. mali stric čudomix je perspektivno radio na pisanju glazbe i tekstova, valjalo bi takve stvari snimiti pa ih puštati po javnim mjestima, da ljudi ne budu snobovi.
Dosta parola.

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #8 : 15 Siječanj 2013, 14:24:58 poslijepodne »
Po Zmijavcin je uvik plašilo, sićan se ko dite jedne kuće, blizu škiljine. Zato san krivio Zmijavčane, jer da je u nas, mi bi to potrali ća. Svako selo ima neka svoja čudovišta.
Kuća pod kodnim imenom 'hotel promaja'. Svaki dan kraj nje prolaziš i još se bojiš. Buaaa
Ne meći Ršćevane u Zmijavce jerbo su se odcepili. Nisu tili s nami. :'(

Tribalo bi nać onu kazetu s probe, spomenutu, pa da je podi malo počisti i digitalizira, bilo bi dobro da kakav mladi lokalni bend uzme i obradi koju stvar, da se malo vrti lokalna priča o glazbi, da se potiče autorstvo. mali stric čudomix je perspektivno radio na pisanju glazbe i tekstova, valjalo bi takve stvari snimiti pa ih puštati po javnim mjestima, da ljudi ne budu snobovi.
Dobra ideja. Možda bi se našlo volje da se Krakusi obnove i negdi nastupe, tipa par pisama za dan grada ili tako nešto. Moga bi i ti malo gurnit priču ako ti Punč nije tamo oduzejo ovlasti. A?

Offline Slovak

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 3.393
  • Bez cezure.
Odg: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #9 : 15 Siječanj 2013, 16:13:17 poslijepodne »
Dobra ideja. Možda bi se našlo volje da se Krakusi obnove i negdi nastupe, tipa par pisama za dan grada ili tako nešto. Moga bi i ti malo gurnit priču ako ti Punč nije tamo oduzejo ovlasti. A?
Kad čujen dan grada, vidim gradonačelnik. Ne zanima me ni razgovor s tim polusvijetom. A teško da će se krakuni samo tako okupiti i prosvirati, pitanje je ko od njih još aktivno svira. Ako ne sviraju, moreš se s tom idejom pozdravit, posebno za dan grada di se traže dobri svirači. Dan grada je loša ideja, zato što je to dernek, dan za redneke i ostalu svitu kojoj je duško kuliš vrhunac glazbene spoznaje. Ima boljih mista, to je dogana, to je NU, paško itd. Nego, kazeta za početak...
Dosta parola.

batakljun

  • Gost
Odg: Iz povijesti imotskog rock'n'rolla
« Odgovori #10 : 15 Siječanj 2013, 16:36:50 poslijepodne »
možda bi se moglo porazmisliti i o kakvom pojačanju narečenom bendu (nekad se pisalo BANDI)

na pamet mi pada sanja doležal, navodno više nije u koroti, a kako je rajko otiša u qurac šanse da zapjeva u novim fosilima su joj nikakve.

možda bi kombinacija čudomix kao tekstopisac i sanja kao interpretuer mogla izroditi kakav pristojan drugorazredni band, a s obzirom da naš FK imacki uskoro ipada iz druge lige, ne bi bilo loše (za naciju u cjelini) kad bi imali pristojna drugoligaša, makar i u glazbenom izričaju... još sad kad je điboni zayeba pa neće na eurosong..... izgledna perspektiva je tu!

« Zadnja izmjena: 15 Siječanj 2013, 16:38:24 poslijepodne BataKljun »