Autor Tema: Čitanje starih matica  (Posjeta: 33278 )

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
16. 6. 1765.
« Odgovori #975 : 10 Rujan 2012, 00:55:06 prijepodne »

strrbtddmmggggimedrprimeprezimemdjgslopb
1530716061765MartafLjubosović25gpod Zavelimomixxxx

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
17. 6. 1765.
« Odgovori #976 : 10 Rujan 2012, 01:03:29 prijepodne »

strrbtddmmggggimedrprimeprezimemdjgslopb
1540117061765JelaVukadinovićažJakovaLjubosovićaDuvno25gcixxxxJ.V. Duvno; J.Lj. Krnjin

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
17. 6. 1765.
« Odgovori #977 : 10 Rujan 2012, 01:07:16 prijepodne »

strrbtddmmggggimedrprimeprezimemdjgslopb
1540217061765GargosTomeLjubosovićaKrnjin18gcixxxx

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
17. 6. 1765.
« Odgovori #978 : 10 Rujan 2012, 01:13:10 prijepodne »

strrbtddmmggggimedrprimeprezimemdjgslopb
15403170617653gpod Zavelimom(?)

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
19. 6. 1765.
« Odgovori #979 : 10 Rujan 2012, 01:16:45 prijepodne »

strrbtddmmggggimedrprimeprezimemdjgslopb
15404190617653gixxxx(?)

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
10. 7. 1765.
« Odgovori #980 : 10 Rujan 2012, 01:23:54 prijepodne »

strrbtddmmggggimedrprimeprezimemdjgslopb
1540510071765MartinRoško Polje18gzaključno 154-05 EOF

Kraj datoteke.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Sakramenti i obredi
« Odgovori #981 : 11 Rujan 2012, 23:38:11 poslijepodne »
Može li se podrazumijevati li se nešto što izričito ne piše u Matici umrlih?

Upisivači prilično neujednačeno upisuju sakramente i obrede u ovoj matici. Web nije mjesto na kojem ćete lako naći (ovoj Matici) sudobne zakone i običaje.
Dvije stvari spomenute u ovoj Matici su me navele na pretraživanje web-a:
Benedictio Apostolica seu Papalis
http://de.wikipedia.org/wiki/Apostolischer_Segen
Commendatio animae
http://de.wikipedia.org/wiki/Commendatio_animae

Potraga za Ritualom rimskim dostupnim na mreži, a najbližem razdoblju ove Matice dovela me preko:
Ritvale
Romanvm
Pavli V. Pont. Max.
Ivssv* Editvm. 1625.
http://books.google.com/books?id=JO1IAAAAcAAJ&pg=PP3

do prilično zamiškanog Kašićeva libra iako je digitaliziran 2007.:
Ritvale
Romanvm
Vrbani VIII Pont. Max.
Ivssv* Editvm
Illyrica Lingva. 1640.

Ritval Rimski
istomaccen slovinski
po Bartolomeu Kassichiu Popu Bogoslovçu
od Druxbae Yesusovae Peniten-
çiru Apostolskomu 1640.
http://books.google.com/books?id=E-RJAAAAMAAJ&pg=PP5
« Zadnja izmjena: 11 Rujan 2012, 23:47:16 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: 1761-08-28-
« Odgovori #982 : 12 Rujan 2012, 23:22:20 poslijepodne »
007-00 1761-08-28
Revizija.
007-01 1761-12-23

+ ovox bi naiposlie privi
đeno u vižiti na 23 Xbra 1761.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: 002-001 1758-10-23
« Odgovori #983 : 13 Rujan 2012, 19:46:23 poslijepodne »
Fr. Joannes Scopibuscich
Kako složit dva linka po riječi? Drugom bojom. Je neumjereno. Valjda su oni žuti dijelovi ríječi sveze na moguće latinske pokraćenice.
Kako prikazat ispuštena slova u pokratama? Html nije papir, jeftinije je obojit slova nego na papiru, a zagrade ometaju kopiranje i potragu za riječima.

Pa se ne spomeni Akibijada Nuše.
Milostivi Bože, koji vladaš svetom,
Milošću okrepi celu našu naciju,
I pomozi meni u nevolji teškoj
Da naučim treću konjugaciju.


Primus Prva
Liber knjiga
Defunctorum mrtvih
Parochiae župe
de (od)
Roscopoglie Roškapolja
cum s
viniza Vinicom
sub pod
titulo naslovom
antique stare
ecclesiae crkve
S. sv.
Ioannis Ivana
Baptistae Krstitelja
noviter nanovo
independenterque neodvisne i
a od
Parochia župe
Dumnensi, duvanjske,
cuius čijim je
particula dijelom
hactenus dosad
fuerat, bila,
institute nasta(de)
itaque daklem,
de od
communi zajedničkih
partium dijelova
continsu
contensu sastavnih
ab (od)
eadem iste
Parochia župe
Dumno Duvno
et i
suam povezana
modo upravo
subsist poduprta
per po
nos nama
in u
actu činu
Sacerdotalis pastirskih
Visitationis pohoda
Declaratae proglašenih
sub pod
Die nadnevkom
23
8bris listopada
1758
Frater fra
Paulus Draghichievich Pavao Dragičević 
Episcopus biskup
Dium dijumski
et i
vicarius i vikar
Apostolicus apostolski
in u
Bosna othomana Bosni otomanskoj
et i
in u
olim to vrijeme
Episcopus biskup
Dumnensi duvanjski
Mupa (v.r.)
Frater fra
Ioannes Scopibusich Ivan Skopibušić
Secretarius tajnik
Dumnensi duvanjski
Mupa (v.r.)


Skopibušić se jasno potpisao. Skočibučić se da pronači na web tražilicama. Skok o Uskoplju i o sličnim riječima kaže to što kaže. Bučići (Mesihovina) imaju oblik Skokova uskoplja (uskog polja). Tu je nedaleko i "zagubljeni" Skočblušićevhan.
Tvrdim da je prezime nastalo prema imenu mjesta Skopibučić. Od (u)skoplje i búk (ne kao Skradinski već puno manji) - bùčić, prije nego bundeva (buča) s koplja skinuta.
Možda su kopali (skopi) kanal da navedu vodu na liticu i tako naprave slap, búk, slapić, bùčić? Na Miljacki? Kod Stepèna? Skopibučići su staro ime Mesihovine? Po kartografskim ubikacijama Mesihovine, uskog polja, uskopanog slapa - búka - sve se uklapa?

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Čitanje starih matica
« Odgovori #984 : 14 Rujan 2012, 18:50:09 poslijepodne »
…Stipan > Stjepan! Po kojoj logici, ako izvor nije latiniziran. …
… Ti prievedi, uobtje nije tezsko.
Kako je prevodio Bagarić (1989:112—113). Liva Tablica je pretipkavana s Đakovićeva (1979: sl. 1, sl. 2, sl. 3) faksimila.
Luka Đaković. Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine : na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743. godine. Građa. vol. 23. ANUBiH. Sarajevo. 1979.
npr.
21. Gospar N. je postao N. Gašpar
24. Andreas Chelavich je postao Mate Kelavić

i tako se to provlači kroz niz izdanja

rb
imeprezime
com
p
rb
ippp
o
m
1
PhilippusRados
10
2
1
FilipRadoš
10
2
2
ThadaeusCnezovich
7
4
2
TadeKnezović
7
4
3
GeorgiusRados
3
1
3
JureRadoš
3
1
4
MarcusNevistich
6
4
4
MarkoNevistić
6
4
5
LucasCraina
8
3
5
LukaKrajina
8
3
6
IacobusBalan
14
12
6
JakovBalan
14
12
7
ThomasBandich
5
2
7
TomoBandić
5
2
8
BlasiusCrainovich
3
4
8
BlažKrajinović
3
4
9
FranciscusGarghich
8
2
9
FranjoGrgić
8
2
10
NicolausCraina
8
2
10
NikolaKrajina
8
2
11
IoannesBernadich
3
2
11
IvanBernadić
3
2
12
PetrusRadatich
7
2
12
PetarRadatić
7
2
13
GeorgiusBernadich
6
3
13
JureBernadić
6
3
14
DoymusGliubusovich
5
4
14
DujoLjubasović
5
4
15
MartinusBabbich
8
6
15
MartinBabić
8
6
16
MarcusBernadich
2
16
MarkoBernadić
2
17
StephanusGliubusovich
15
16
17
StjepanLjubasović
15
16
18
MatthaeusMatcovich
8
2
18
MateMatković
8
2
19
PetrusCovac
10
5
19
PetarKovač
10
5
20
MatthaeusRados
12
5
20
MateRadoš
12
5
21
GosparN.
8
3
21
N.Gašpar
8
3
22
NicolausMarosovich
3
1
22
NikolaMarasović
3
1
23
PaulusMatchovich
4
3
23
PavaoMatković
4
3
24
AndreasChelavich
8
5
24
MateKelavić
8
5
25
NicolausSutich
8
3
25
NikolaŠutić
8
3
26
AntoniusCnezovich
4
3
26
AnteKnezović
4
3
27
LaurentiusTustognich
11
4
27
LovroTustonjić
11
4
28
LucasTustognich
9
5
28
LukaTustonjić
9
5
29
ThomasTustognich
5
29
TomaTustonjić
5
30
PetrusTustognich
9
6
30
PetarTustonjić
9
6
31
IacobusTustognich
4
5
31
JakovTustonjić
4
5
32
MichaelTustognich
7
7
32
MijoTustonjić
7
7
33
StephanusColach
7
6
33
StjepanKolak
7
6
34
EliasColach
7
6
34
IlijaKolak
7
6
35
PetrusColach
10
9
35
PetarKolak
10
9
36
ThomasTustognich
6
4
36
TomaTustonjić
6
4
37
IoannesGliubusovich
13
8
37
IvanLjubasović
13
8
38
GeorgiusChioso
7
4
38
JureĆoso
7
4
39
IosephGliubusovich
4
2
39
JosipLjubasović
4
2
40
LucasGliubusovich
4
4
40
LukaLjubasović
4
2
41
MartinusGliubusovich
3
3
41
MartinLjubasović
3
3
289
172
289
170
291
172
289
172
-2
0
0
-2

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Čitanje starih matica
« Odgovori #985 : 14 Rujan 2012, 21:17:16 poslijepodne »
Tko je upisao prve upise umrlih u ovoj matici?
Prvi se potpisao u takvom upisu fra Marko Ćorić. Prethodni upisi se razlikuju po rukopisu.

Je li uredno pročitan uvodni upis? Je li fra Ivan Skopibušić tajnik? Je li baš on možda bio župnik i upisivao mrtve prije fra Marka Ćorića?
Usporedimo uvodni upis matice 23. 10. 1758. i sl. 1, sl. 2 i sl. 3.

Tajnik koji je pisao i potpisao Dragičevićev popis je fra Mate Marčinkušić Lašvanin 29. 2. 1744. što ne znači da Skopibušić nije mogao biti na istom ili nekom drugom tajničkom mjestu 23. 10. 1758. Rukopis uvodnog upisa ove matice liči na Marčinkušićev iz ovih faksimila, napose početno veliko slovo L i veza s narednim slovom.

Moglo je bit da je Marčinkušić napisao uvodni upis, potpisao  Skopibušić a u slijedećem redku secretarus (nečitko) i on. Na sl. 3 pri dnu Marčinkušić piše:
»Die 4 Novembris 1741
In villa Mesiovina penes Petrum Skoçißusich post Sacrum confirmati sunt …«
Skopibušić pak u uvodnom upisu piše piše Skopibushich, uz to drukčijom tintom i rukopisom.

Bagarićev(?) prijevod (Bagarić 1989:115) završne riječi u Dragičevićevom popisu može bit zanimljiv:
»Ovaj popis i poimenični niz mjesta, obitelji te vjernih duša što se nalaze u župama pribilježenim u ovoj navedenoj knjižici po naredbi Prepoštovanoga Gospodina Biskupa prepisao sam vlastitom rukom i veoma brižljivo iz pribilješki župnika o stanju duša. Dne 29. Februara 1744. Ja fr. Mate Marčinkušić Lašvanin, Tajnik Biskupske Kurije.

(Ja) Fr. Pavao Dragičević Reda Manje braće sv. Franje, nazvanim de observantia — od opsluživanja — po milosti Božjoj i Apostolske Stolice Biskup Duvanjski (Dijumski?), i Apostolski Vikar Bosne, a posebno u nekadašnjoj Duvanjskoj biskupiji, ovjeravamo (a uvodno (Ja)?) u cjelini i pojedinačno, ukoliko je to potrebno, te svjedočimo da je gore potpisani otac fra Mate Lašvanin takav kakvim se očituje pa se ovdje u njegove popise poklanja puno povjerenje te se takvim može svagdje držati.

U Fojnici, iz samostana Manje braće de opservantia — od opsluživanja —, danas 29. veljače 1744.
M.P. (kako je manu propria postao M.jesto P.ečata?)Fr. Pavao, biskup, v.r.«

Tko je pisao prve upise?

U prvom rukopisu blago odstupa samo jedan upis:
003-02 od 28. 3. 1759.
006-02 17. 6. 1760. prvi upis (i potpis) fra Marka Ćorića župnika. Rukopis se uočljivo razlikuje od dotadašnjeg u matici (slova P, p).
007-00 007-01 28. 10. 1761. prva kratka i nečitka revizija.
007-05n 007-06 3. 5. 1762. fra Rafael iz Vareša. Rukopis (slovo v).
007-004 prethodni upis nije fra Markov (slovo p).
010-06 24. 6. 1763. prvi spomenuti pop glagoljaš u ovoj matici don Grgo Ljubosović. Rukopis fra Rafin (slovo v). Ali uvodni fra Rafin upis je latinicom.
008-03 17. 6. 1762. Ima 'potpis' u matici i arvaticom.

Bez jačih argumenata - don Grgo Ljubosović nije pisao u maticu, bar ne do ovih upisa.
U upisu u kojem se prvi put spominje ne piše 'po meni', a rukopis se može pripisati fra Rafaelu.

011-04 15. 10. 1763. fra Rafael se opet potpisuje u matici 'po meni', značajno jer u prethodna dva upisa počinje mijenjati prepoznatljivi rukopis (slovo v).
013-02 13-01 17. 4. 1764. prvi put se spominje don Grgo Nevistić, ne piše 'po meni' nit rukopis odstupa od okolnog, pisao fra Rafael.
14-04 14-03 don Grgo Nevistić opet i isto.
015-04 27. 10. 1764. nečitka revizija u vrijeme kuge.
015-05 na istoj slici - novi župnik fra Franjo Blečić, počinju latinični upisi. Za naredno razdoblje kao da se vode dvije knjige. 'Ispali listovi na završetku' izgledaju kao druga knjiga.
152-01 ista revizija na istoj knizi na drugom mjestu - druga knjiga.
140-01 4. 6. 1764. prvi upis paralelne matice. Ne pokriva ni izdaleka razdoblje fra Marka Ćorića. Upisi poprilično liče na uvodne upise.

Do daljnjeg držim da je uvodne i ove završne upise pisao don Toma Kolak.

Popabirčit biografske podatke o ovim svećenicima u nastavku…

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Čitanje starih matica
« Odgovori #986 : 15 Rujan 2012, 00:50:00 prijepodne »
(Drmić 1981) Ilija Drmić. Župa grabovica / kroz 150 godina (1831 — 1981). Kršćanska sadašnjost. Zagreb. 1981.

U priči o Dragičevićevom boravku (Drmić 1981:83) 2. 11. 1741. u selima Vinici i Rošku Polju u župi Duvno veli:
»Župnik nema nikave stalne kuće nego se zadržava po selima župe kao stalni gost. Uz dvojicu franjevaca, župnika fra Martina Gabrića i kapelana fra Miju Paukovića, djeluje kao pomoćni kapelan don Andrija Čavlinović, rodom iz Letke kod Duvna. Znao je i latinski jezik.«

Daleko je 1758., ne mislim da je rečene upise pisao neki od svećenika u prethodnom citatu.

Na istoj stranici počinje opis drugog Dragičevićevoh pohoda - 1761.
» Prema objavljenim dokumentima biskup Dragičević je bio ponovno u livanjskoj župi i to u selu prisoju 9. studenoga 1761.(34)

(34) ABOM 46/1888«

Otkud Kolak iz prošlog upisa kao mogući prvi pisac u ovoj roškoj matici?

(Drmić 1981:85) 21. 12. 1761. Dragičević je i u Zagorju i u župi Roško Polje.
»Tu župnik nema svoje stalne kuće. Biskup svraća glagoljašu don Tomi Kolakoviću, koji je domorodac toga kraja.«
Odmah zatim slijedi uvodna rečenica digresije o don Tomi zbog koje (rečenice, a ne digresije) ćemo potražit kronologiju bosanskih vikara jer se prosječan čitatelj počme pitat komu je don Tomo bio domaćin tog dana. Dragičeviću ili Bogdanoviću?  
»Biskup fra Marijan Bogdanović piše 14. lipnja 1768. da je don Tomo nekoliko godina zastupao župnika u Rakitnu.«
22. 12. 1761. bilo je nevrime.
23. 12. 1761. biskup Dragičević je rekao misu, propovijedao krizmavao, pregledao oltar, misno ruho i posude, te župne knjige.
»Iz njih se vidjelo da je od zadnjeg biskupskog pohoda bilo u župi…«

Znači, uvodni upis u ovoj matici je (pod)pisan uz biskupski pohod 23. 10. 1758.
Nadnevak 23. 12. 1761. se slaže s onim u matici 007-00 007-01 23. Xbris 1761.

»…krštenih 129
umrlih 32
vjenčanih 23…«

I broj umrlih se slaže - 32 = 27 + 5.
(Drmić 1981:85—86)
»… Budući da tadašnji župnik fra Marko Ćorić nije imao brojno stanje duša župe, a i u nekim drugim stvarima se pokazao nemarnim, te je i nakon biskupskih opomena i odlazaka bio još nemarniji, to je biskup na prijedlog red. starješine na njegovo mjesto imenovao fra Rafaela iz Vareša. Novi župnik je ustanovio da župa ima u to vrijeme 90 obitelji s 1088 duša. Sutradan, na Badnjak, apostolski vikar otišao je iz Roškog Polja…«

Ne znam za druge matice i stanje duša i sve ostalo, ali meni je ovaj početni dio ove matice do prve revizije jedan od (naj)urednijih dijelova matice. Ne znam da se u cijeloj matici može nać podskup od 32 uzastopna upisa sumjerljive urednosti. Župa je prostrana, a barem iz ove matice se ne vidi da su fra Marko i njegov prethodnik (ako ga je bilo na mjestu župnika) imali pomoćnike. Iza nečitke revizije u ovoj matici slijede dva zakašnjela upisa iz rujna i listopada, upisana ko ni sebi ni svome isto ko i prva revizija u odnosu na većinu ostalih revizija. U ovoj matici fra Rafo je svoj incepi agere upisao 3. 5. 1762., a prije toga se ne vidi njegov rukopis. Čitatelj bi mogao pomislit da se fra Rafo već nalazio s biskupom u pohodu kao i redovnički starješina i da su na licu mjesta napravili knjigu Status Animarum i primopredaju župe s fra Markom.

I nakon ovog izvora - čini se da je prve upise u ovoj matici kao i one u 'paralelnoj' 1764./1765. matici pisao upravo don Toma Kolak. Dobro bi bilo vidjet sudobne rakićke matice, e da su dostupne, ne znam ni jesu li sačuvane.

Bagarić (1989:231) piše o Bogdanovićevom Pohodu Roškog Polja. 25. 6. 1768.
» Na putu su ga dočekali župljani pa ga je o. fra Ivan Ilić s velikom počašću primio u kuću braće Sutješkog samostana i tu je mirno prenoćio.«

O-ho. Kuća. Ilića ne mogu nać u matici. Najbliži Incepi agere prije revizije je:
017-05 30. 3. 1765. fra Bono Maričević.

27. 6. 1768. pregledane knjige.
»

ispovijedao pokornike s pet svećenika
… od zadnjeg pohoda …
 kršteno 199
vjenčano 43
umrlo 43
kuća 100
velikih ili onih koji se pričešćuju 695
djece ili onih koji se ne pričešćuju 434

…krenuli … Vinica … Šimo Perković primio kao goste
… 28. 6 lipnja
… ispovijedao pokornike sa šest svećenika

ispitao svećenike, tj. spomenutog o. Ivana, župnika, i vlč. g. Antu Tustonjića iz Roškog Polja, svećenika-glagoljaša, kojega je potvrdio i postavio kao župnikova pomoćnika u ovom dijelu župe, u Vinici…«

023-04 broj na upisu koji prethodi revizij (43) se slaže s podatkom o broju umrlih iz izvješće. Međutim, brojanje ne počinje od zadnjeg upisa o reviziji u ovoj matici već od Maričevićeva incepi agere 017-05 20. 3 1765. Godinu kuge (1764.) kao da su preskočili kao i komad 'paralelne matice'.

Fra Ivan Ilić se vjerojatno u ovoj matici pojavljuje u ili iz mješovitog upisa 022-01 27. 5. 1767. iza kojeg slijede upisi na latinskom izpočetka neujednačenih rukopisa. Tuda negdje. Prethodni je također mješovit, na jednom (dva) jeziku i dva pisma 021-07 dan ranije 26. 5. 1767.
Kuća braće Sutješkog samostana? Ako su braća svraćala otud se može nać više različitih rukopisa. Da pripišu štogod dok odmore od puta.
« Zadnja izmjena: 15 Rujan 2012, 01:49:13 prijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Čitanje starih matica
« Odgovori #987 : 16 Rujan 2012, 12:46:17 poslijepodne »

» Prema objavljenim dokumentima biskup Dragičević je bio ponovno u livanjskoj župi i to u selu prisoju 9. studenoga 1761.(34)

(34) ABOM 46/1888«
(34) J. Jelenić: Spomenici… str. 148-150.
(Drmić 1981:109).

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Čitanje starih matica
« Odgovori #988 : 16 Rujan 2012, 20:53:33 poslijepodne »
Fra Pavao Dragičević, fra Ivan Skopibušić (Skočibuha, Matija, stariji), fra Franjo Blečić…

O apostolskom vikarijatu in Bosna Othomana nema baš podataka na mreži. Iz ove matice ne vidimo tko je bio u pohodu i obavio reviziju 1761. Monumenta Franciscana Iugoslavicis su mi nedostupna. HFBL (2001) ne donosi članak o Dragičeviću.
(HFBL 2001:79):
»Benić, Bono, ljetopisac (Čatići kod Kaknja, oko 1708. — Kraljeva Sutjeska, 25. III. 1785. … provincijal Bosne Srebrene (1765.-1768., 1774.-1777.)… U vrijeme prvog provincijalstva zamjenjivao je u službi bolesnog apostolskog vikara Pavla Dragičevića.
(HFBL 2001:97):
»Bogdanović, Franjo (Bogdan, Franciscus a Kressevo), profesor filozofije, franjevački provincijal (Kreševo, oko 1710. — Kreševo, 6. VIII. 1775.). … obavlja dužnosti …tajnika biskupa Pave Dragičevića (1756.)
Je li Skopibušić u uvodnom upisu tajnik?
(HFBL 2001:96):
Bogdanović (Jeremić), Marijan, biskup (Kreševo, 8. XII. 1720. — Kreševo, 7. I.
1772.). … Godine 1760. putuje u Rim u svojstvu izaslanika provincije u svezi spora sa apostolskim vikarom. Otuda se vratio kao vizitator vlastite provincije, te je 1762. predsjedao kapitulu i na istom postavljan za kreševskog gvardijana.…
Iste godine (1767.) kad je dobivena tražena dozvla menovan je apostolskim vikarom u Bosni i Hercegovini i ehinskim biskupom. Zaredio ga je 8. V. 1768. stonski biskup Petar Budmanija. Obavio je dvije pastoralne vizitacije biskupije: prvu 1768., o kojoj je podnio izvještaj Kongregacije 1769., i drugu 1771.«
Dragičević je formalo bio apostolski vikar do 1767.

Autorska prava. Ajde što Jelenića nema na mreži, ali Zlatovićevi Franovci iz 1888. se već pet godina kisele na Gugle Buksi. Nema pregleda. Nema prikaza.
U to ime ne dvojim oko objave slijedećih linkova makar se radi o izdanjima iz 2003. i makar su maknuti s file hosting servera.
Filip Lastrić. Pregled starina Bosanske provincije. Sarajevo. 2003.
Nikola Lašvanin. Ljetopis.  Sarajevo. 2003.
Jako Baltić. Godišnjak od događaja crkvenih, svietskih i promine vrimena u Bosni. Sarajevo. 2003.
Bono Benić. Ljetopis sutješkoga samostana. Sarajevo. 2003.
Marijan Bogdanović. Ljetopis kreševskoga samostana.

Gavran o Beniću (Benić 2003:12):
»U vrijeme prvog provincijalstva (1766) iz Rima su bili odredili da on preuzme službu spomenutog biskupa, ali se on na tome odlučno zahvalio.«
(Benić 2003:223) O sporu apostolskog vikara i fratara Bosne Srebrene, "s faksa na posao", lektori po završenom studiju (i Skočibušićeva lektura, kasnije).
(Benić 2003:238) 1766. Dragičević obavlja biskupske (vikarske) dužnosti.
(Benić 2003:241-244) 16. 2. 1767. Benić se (odlučno) zahvaljuje na ponuđenom biskupskom (vikarskom) štapu.
(Benić 2003:274) Dragičević je umro 14. 2. 1773. u sutješkom samostanu. Benić mu sastavlja epitaf u kojem veli i: »Dragovoljno je napustio svoj teret i čast godine 1766.« Benić, izgleda, to piše zbog sbe i svoje zahvale na toj ponuđenoj časti. Ne možemo zaključiti da je mjesto apostolskog vikara bilo prazno do Bogdanovića (1768.).
Napominje se  … posvećen (za biskupa) u Zadru.
Zbog Kudvergije i konteksta vremena citiram:
»Ovi je kod Sv. stolice sasvim suzbio pretenzije biskupa makarskog i nadbiskupa splitskog, jer je onaj htio imati vlast nad Kudvergijom ili Hercegovinom, a ovaj nad Livnom, Kupresom itd.; htjeli su, naime, da u navedenim krajevima odlučuje njihova riječ(58) ((58) ut jus illorum audietur), a ne riječ apostolskog vikara Bosne…«
Ima li ovo veze s našom 'paralelnom' maticom 1764./1765.? Nekog Franju Blečića spominju na web mjestu Funtane kao svećenika koji je glagoljao u 19. st. Daleko prostorno i vremenski?

Kudvergija?
Pejo Ćošković. Crkva bosanska u XV stoljeću. Sarajevo. 2005.
(Ćošković 2005:112-113) »Treba istaknuti da se taj naziv u nešto izmijenjenom obliku kao Chuduergia, Kudvergija sačuvao još dugo nakon propasti Bosanskog Kraljevstva i nestanka Crkve bosanske i njezinih sljedbenika, a upotrebljavali su ga franjevački ljetopisci B. Nagnanović, I. Stražemanac, B. Benić, N. Lašvanin i F. Lastrić u svojim djelima kao ime za dio zemalja pod vlašću hercega Stjepana. Taj naziv prihvatio je i P. Ritter Vitezović u svom djelu o propasti Bosanskog Kraljevstva.«

blog.dnevnik.hr/posveceni-zivot 10. 04. 2011.
»Poslednji srpski despot - Đorđe/Đurđ Branković, u svojoj 'Sloveno srbskoj kronici', napisanoj u Beču a objavljenoj 1794. g., inače znalac helenskog jezika, prevodeći Laonika, kudugere naziva kudvergami, imajući na umu jedan od starijih naziva za Hercegovinu: 'Kudverga' ili 'Kudvergija'. Jakov Lukarević je u svojoj knjizi Copioso ristretto degli annali di Rausa (Venetia, 1605.) naziva Chuduergia. Sandal(j) Hranić je inače bio veliki vojvoda bosanski od 1392. do 1435. g. Teško je poverovati da su svi žitelji Sandaljeve oblasti, koja tada nije potpadala pod jurisdikciju Grčke Crkve, bili kudugeri (što je sinonim za bogumile), već to zapravo hoće reći da je njih tamo bilo u značajnoj meri.«

(Benić 2003:274) 11. 7. 1773. kapitul u Fojnici, p. o. Ivan Skočibuha - postaje gvardijan fojničkog samostana.
(Benić 2003:273-274) 12. 12. 1772.
»… bi učinjen za vikara apostolskoga u Bosni o. m. p. bivši provincijal fra Marko Dobretić rodom iz Vrhovina (55 Starije ime za Dobretiće, selo na planini iznad Jajca), iznad Jajca. I bi nazvan biskup eretrijanski (56 eretrijanski. U izvorniku je suvišno ponovljeno: dico Eretrianensis, vjerojatno zbog toga što se tinta malko razlila u drugom slovu pa sam to ispustio {Gavran}. To je titularna biskupija u pentapolskoj Libiji (Erythrón)). Koji otiđe iz Fojnice na 26. miseca aprila, godine 1773. da bude posvećen za biskupa u Dalmaciji. …
Posvetili su ga 26. juna u Trogiru, u Dalmaciji, splitski nadbiskup i druga dva biskupa. Ipak je prije toga morao provesti karantenu u Splitu…«
Kuga i 1772.
(Benić 2003:277) 13. 6. 1774. kapitul u Kreševu. Ivan Skočibušić iz Duvna definitor.
(Benić 2003:279-280) Fra Antun Lepan iz Fojnice župnik u Duvnu. 3. 3. 1775. definitor Skočibušić iz Duvna (i drugi) putuju u Carigrad po potvrdu povlastica.

Uzput, popovi glagoljaši (uz onog drežničkog popa) su fenomen kad smo već kod svećeničkih i redovničkih - ekskluzivno franjevačkih prava in Bosna othomana.

Stranica web mjesta Bosne Srebrene:
»94. Fra Ivan Skočibušić (1777-1780)«
(Benić 2003:287) 9. 6. 1777. kapitul u Sutisci. Skočibušić postaje provincijalom.
Uzput, s iste stranice ranije, mita ne primaj niti ga daji, zapravo o transparentnosti financijskih tijekova:
»… da ono rečenijeh sto groša dali smo mu sedamdeset podmuče, a trideset očito, kad je dao temesuć nama, kao jedan peškeš siromahu čoviku…"
(Benić 2003:303) 15. 6. 1779. o. fra Šimun Filipović iz Seone vikar sutješkog gvardijana.
(Benić 2003:321-322) Svibnja 1781. Benić, Alović i Skočibušić skoro mjesec dana provode u Travniku čekajuć pašu glede zahtjeva vladike hercegovačkoga iz Mostara.

Na temi o Hasanaginici pametovalo se o šerijatskom pravu i običajima okolo braka, na rečenim stranicama ovog Ljetopisa (Benić 2003:323-324) ima ilustrativna priča na tu temu.

Stranica web mjesta Bosne Srebrene:
»94. Fra Ivan Skočibušić (1777-1780)«
(Benić 2003:327) 27. 11. 1782. izbor komisara-vizitatora provincije.
»I bi izabran m. p. o. Ivan Skočibušić, bivši provinijal, rodom iz Duvna a sada gvardijan u Fojnici.«
(Benić 2003:328) 24. 7. 1783. kapitul u Kreševu.
»Na koji kapituo donese breve papin o. m. p. fra Grgo Iljić (U izvorniku Higlich i tako se i sam Ilić potpisuje) iz Vareša, — da je on provincijal. Što videći oci Provincije i glasači, ne htiše da se štije breve očito, u blagovaonici, (U izvorniku: U Refectoriu), već bi proštiven pred difinitorijom i ocima od Provincije u cèli o. m. p. komjesara Skočibuhe.«

Tri fra Ivana Skočibušića i mletačka godina

U dostupnim izvorima mogu se naći najmanje tri Ivana Skočibušića, stariji (Matija), mlađi i jedan koji može bit prvi ili treći.
(HFBL 2001):
Skočibušić, Ivan, provincijal (Duvno, oko 1733 - Fojnica, 9. IV. 1795). Školovao se vjerojatno u fojničkom samostanu. U franjevački red stupio je oko 1755. Bio je meštar novaka u dva navrata ukupno šest godina te tako postigao čast agregata. Nakon prvog meštrijanja postavljen za župnika u Dobretićima (1766-1768), a potom ponovo za meštra u Fojnici. U tom svojstvu 1770. prinosi skupa s gvardijanima drugih samostna darove novom muli. God. 1773. postavljen je za fojničkog gvardijana, a slijedeće godine na kapitulu u Kreševu izabran je za definitora provincije i kao takav 1775. putuje s isluženim provincijalom Petrom Alovićem u Travnik da mole od vezira buruntliju da mogu putovati u Carigrad s ciljem da tamo izmole potvrdu stečenih fermana. Na kapitulu u Kraljevoj Sutjesci držanom ulipnju 1777. izabran je za provincijala. God. 1779. predsjeda u istom mjestu međukapitularnoj skupštini. Kao osluženi provincijal putuje 1781. s Alovićem i Bonom Nedićem u Travnik kod paše u svezi zaštite bosanskih franjevaca od mostarskog vladike. U vrijeme dok je bio fojnički gvardijan (1782) izabran je na skupštini provincije u Kreševu za vizitatora provincije. Po završetku ove službe biran je ponovo za provincijala (1786-1790). Posljednje godine života živio je u Fojnici.
Literatura: - Benić, Bono: Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979. - Bogdanović Marijan: Ljetopis kreševskog samostana. Sarajevo 1984. - Jelenić Julijan: Necrologium Bosnae Srgentinae. Sarajevo 1917, str. 19. A. Kovačić

Toliko bilješki, a postoji rad (nedostupan):
Miro Vrgoč. Fra Ivan (Matija) Skočibušić stariji : (1732-1795) Bosna franciscana. vol. 18. (11/2003) Sarajevo. 2003. pp 130-141
Tvrdnja nakladnika:
»Izdanja Bosne franciscane od broja 16 naovamo u digitalnom obliku možete pronaći ovdje. (Central and Eastern European Online Library – CEEOL)«
ne stoji, CEEOL nema broj(eve) iz 2003.
A komu kisele taj broj (18) na Gugle Buksi kad je Goole Play nedostupan u ovom dijelu Europe pa i šire?
Sanja Cvetnić. Zavjetna slika iz 1784. godine u Fojnici ( Ex-voto painting from 1784 in Fojnica ). Svjetlo riječi. (1512-6986) XXV. (2007), 288; Sarajevo. 2007. pp 62-63.
Arhiva na web mjestu nakladnika ne seže dotle, zamalo. Scribd-ov lik Tiskarnica ga isto nema na polici.
»U franjevačkom samostanu u Fojnici nalazi se slika koju je potpisao i datirao splitsko-venecijanski slikar Sebastiano Devita 1774. godine. Na slici je prikazana skupina vjernika u tradicijskoj nošnji i franjevac. Autorica utvrđuje causa occasionalis fojničke slike -- kugu 1773. godine -- o kojoj pišu kroničari fra Jako Baltić i Mula Mustafa Šefki Bešeskija te pretpostavlja identitet prikazanoga franjevca kao tadašnjega gvardijana fojničkoga samostana, fra Ivana (Matiju) Skočibušića starijega.«

Petar Skočibušić 7. 5. 2010. komentar na ogorje.net
»Posjet makarskog biskupa Petru Skočibušiću u selu Bučići 1735 godine, a biskup Dragičević 1741 spominje zadrugu Petra Skočibušića sa 32 člana obitelji u kojoj se rodio franjevac Ivan Skočibušić stariji, krsnim imenom Matija, rođen 1732, a preminuo u Fojnici 1795 godine. Pripadao je provinciji Bosni Srebrenoj i u njoj je obavljao službe odgojitelja novaka, učitelja mladih franjevaca, nastavnika moralnog bogoslovlja, provincijskog starješine i predsjednika izbornog sabora. Popis biskupa Bogdanovića iz 1768 godine spominje Petra Skočibušića sa 20 članova i Stipana Skočibušića sa 17 članova obitelji u kojoj se 1782 godine rodio svećenik fra Ivan Skočibušić mlađi. Proveo je u turskim kazamatima 18 mjeseci zatvora zbog lažnih optužbi i umro u Jajcu 1848 godine.«

Fra Mate Marčinkušić Lašvanin.
(Benić 2003:76) 20. 5. 1751. kapitul u Radni. »Bosancima dadoše jednog definitora i kao takav bi izabran p. o. Mato iz Lašve, gvardijan u Fojnici, čovjek vrstan u mnogim vrlinama.«
(Benić 2003:76) 14. 1. 1762. kapitul u Fojnici. P. o. Mato iz Lašve postaje kustos provincije.
Ako je p. o. Mato iz Lašve - fra Mate Marčinkušić, onda možemo misliti da je od 20. 5. 1751. tajnik biskupa Dragičevića, ili pak tajnik Biskupske Kurije - netko drugi, pa bi naš fra Ivan Skopibušić mogao biti taj tajnik i tako se potpisati u uvodnom upisu ove naše matice kao osoba koja predaje knjigu, a ne kao župnik - osoba koja prima knjigu.

(Kapitanović 2001) Vicko Kapitanović. Filozofsko učilište i rukopisi u franjevačkom Samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu, 1748-1826. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine vol. 53-54 (2001). pp 287-320
(Kapitanović 2001:289)

GodinaLektorStudenti filozofije: (kursivom su označeni svećenici)
1748—1750.Anselmo Jurčević (9)
1750—1752.nedostaju spisi
1753.Franjo Marija iz Dubrovnika (10)
1754—1756.Frano Buljan (11) Josip Polić
Ante Lepanović
Andrija Jelavić
Mihovil Matasović
Ante Vrčić (Bosna Srebrena) (12)
1757—1759.Ivan Skočibušić (13)

(13) S 12, f.88v {Despot p. 176}.

(Kapitanović 2001:294)
»Već se krajem 1756. morao održati natječaj za lektore u Zaostrogu na kojem se natjecao i fra Ivan Skočibušić za lekturu filozofije u Splitu, nakon čega je 25. siječnja 1757. imenovan lektorom.(56) Najvjerojatnije je i on dovršio svoje trogodišnje predavanje jer se kao lektor spominje i 29. rujna 1759. u spomenici o izgradnji crkve na Dobromu.(57)
(56) S 12, f. 88v. {Despot, p. 176} 25. Januarii 1757. P. Joannes Skoçibusich facto Zaostrogii concursu institutus est lector philosophiae in Conventu Sanctissimi Redemptoris Spalati.
(57) Usp. Crnica, Naša Gospa, 120.
Ante Crnica. Naša Gospa od Zdravlja i Njezina slava: Kritički prikaz štovanja čudotvorne Gospe od Zdravlja, Njezina svetišta i samostana u Splitu na Dobromu. Bogoslovna biblioteka. vol. 2. 1939. Makarska. 1939.
(Kapitanović 2001:287) veli Šibenik, katalozi vele Makarska*, tek za vol. 6. stoji »Impresum: Šibenik : {Tiskara "Kačić"}, 1940 …
Nakladnička cjelina: Bogoslovna biblioteka / Franjevačka visoka bogoslovija - Makarska; knj. 6«. Nekako više vjerujem fra Vicku, makar mi je iz narečenog članka na prvu nejasno što mu znači {Despot} - neku arhivsku cjelinu interno tako označenu, a vezanu za fra Grgura Despota provincijala 1754. - 1757. Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
((2) Arhiv franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, Spisi provincijala…)

U vrijeme dok je ovaj fra Ivan Skočibušić bio lektor - kao da nema studenata ili nema podataka o studentima. Po onome što veli (Benić 2003:223) naš se fra Ivan mogao kandidirat za lektora. Ako nema studenata, naš fra Ivan lektor može komotno 1758./1759 bit župnik u Rošku Polju ili Dragičevićev tajnik.

(Kapitanović 2001:289) uz fra Ivana ne stavlja oznaku (Bosna Srebrena). Bez obzira na relacije Provincije sv. Kaja (od 1743. Presv. Otkupitelja) i Bosne Srebrene nije osnovano vjerovati da se radi o još jednom fra Ivanu Skočibušiću.

(Soldo 1985) Josip Ante Soldo. Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.—1985.). Kačić. vol. 17. 1985. Split. 1985. pp 197-360

(Soldo 1985:317-350) objavljuje popis preminulih članova Provincije Presvetoga Otkupitelja od 1735. do 1985. godine.
(Soldo 1985:343) jedini navedeni preminuli Skočibušić je Hilar iz Satrića (Potravlje), 1778. Čini mi se da nije lako u rukopisu zamijeniti riječi Hilar i Ivan.
Narečeni lektor Skočibušić može bit i iz neke treće provincije, što je manje vjerojatno, ili pak nije bio član te provincije u vrijeme smrti što bi opet bio čudan kriterij za Soldu.
Npr. Mate Marčinkušić Lašvanin, nije ga ni očekivat na Soldinu popisu.
(Soldo 1985:343) najbliži upis je »Marče, Petar iz Imotskog, subrat, 1855.«
Fra Franje Blečića isto nema. Prezime smo mu možda nepouzdano pročitali. Franje sa sličnim prezimenom u razumno doba nema. (Soldo 1985:321) ima dva Brečića, Luku iz Struge (Staševica) i Petra iz Glavine (Imotski), prvi umro 1753., a drugi 1741.
Time možemo zabaciti pomisao da je naša 'paralelna' matica 1764./1765. možda dijelom rezultat međusobnih relacija susjednih biskupija i/ili susjednih provincija.

I — ništa. Toliko bilješki, a pitanja oko naslovnog upisa i pisca prvih upisa arvaticom u ovoj našoj matici ostadoše neriješena. Možda ni pribavljanje podataka iz rada (Vrgoč 2003) ne će pomoć.

A mletačka godina?*

(Kapitanović 2001:289) »Terminacija nije sačuvana među spisima Provincije. Datirana je 8. siječnja 1749. M.V. Kako je prema mletačkom načinu računanja vremena godina počinjala 1. ožujka, to je prema današnjem brojenju bila već 1750. godina.«
Ako na dokumentu stoji "8. 1. 1749.  M.V." to je nama danas 8. 1. 1750. što može objasnit česte(?) pojave nekronoloških upisa u ovoj matici do 1797. (propast Mletačke republike i prestanak uporabe toga stila datacije) pa i kasnije, a tijekom siječ(a)nja i veljāča.

M.V., mos Venetus, Stilus Venetianus i slične oznake datacije u ovoj matici nemamo, no ne možemo isključiti utjecaj toga (i drugih) običaja na upise, unatoč buli pape Inocenta XII. kojom je u službenoj uporabi današnji stil (1. siječnja, Stilus Circumcisionis, Stilus communis). Popovi glagoljaši su školovani u Prikom, fratri uglavnom na mletačkom području.
Ne možemo isključiti ni utjecaj još jednog stila datacije koji se javlja na sudobnim dokumentima u Splitu i u Zadru — Stilus Annuntiationis*, pritom treba imati na umu i podatak da su sudobni apostolski vikari posvećivani za biskupe u Zadru, Dubrovniku, Splitu…

Još zbrke? Upis o smrti dom Tome Kolaka npr. u ovoj matici je datiran »na 5 sična 1788«.
Je li sudobni sičan tada značio isto što i današnja veljača, a sudobna veljača isto što i današnji siječanj? Ne bi do Amena.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Čitanje starih matica
« Odgovori #989 : 17 Rujan 2012, 13:33:22 poslijepodne »

(Baltić 2003:44) 16. 2. 1759. kapitul u Fojnici. Fra Ivo Ivić difinitor (rođen u Duvnu, umro u Kreševu 27. 10. 1771.)
1760. problemi s pećkim patrijarhom.
(Baltić 2003:46) 14. 1. 1762. kapitul u Fojnici. Fra Mato od Lašve kustod.
(Baltić 2003:47) 1763. »U Tuzli kapitan ondašnji izbi šćapovim župnika o. fra Franu Blekića, zatim nadžakom istog ispribiavši, nogama pogazivši ostavi ga na zemlji misleći zar da je umro. Ovi posli osvisti se i malo se izvida, ali od uboja umre u najvećem cvitu svoje mladosti.«
(55) Franjo Blekić iz Poljana (Kraljeva Sutjeska), umro je u Starom Majdanu kod Prijedora 3. 8. 1767.
(56) Usp. Lastrić (1977), 142.
Ovo je naš Franjo Blečić, u ovoj matici se pojavljuje 1764. makar tamo piše Blechich. Zato onako piše.
Fra Franjo Blekić, svećenik i mučenik u Katoličkom kalendaru na Veliki Četvrtak ili na 5. 4.
Nekrologij na web mjestu Bosne Srebrene je baš user friendly i složen po useability načelu. Godina se sláže u nekrologiju. Međutim na istom web mjestu, na nekoj drugoj stranici stoji i ovo:
»Ljubuški mučenici

5. travnja 1753. u Ljubuškom su mučeničkom smrću okončali svoj život fra Mihael Momčinović iz Kreševa, fra Anto Tomić i fra Franjo Blekić iz Tuzle, fra Petar Babajić iz Dubrava i fra Ilija Starčević iz Tolise. (29)

(29.) "In oppido Lybuski in Herzegovina, passio Servi Dei Michaelis Momcinovic de Kresevo Sacerdotis, qui ob tuendam christiani matrimonii sanctitatem eo impetu a Turcis per scalas praecipitatus fui, ut paulo post animam exhalarit. Eamdem ob causam gloriose in Bosnia occubuerunt alii Sacerdotes, nempe Tuzlae Antonius Tomic ac Franciscus Blekic, Dubravae Petrus Babajic ac denique Tolisae Elias Starcevic, qui omnes ab iisdem Turcis crudeliter interempti sunt", Martyrologium, 128.«

Ako je riječ o istom, onda ne može bit u ovoj matici 1764. nit u Starom Majdanu 1767.
Pokida se web mjesto Bosne Srebrene od referenciranja, ne moš povatat (Semren 1996), a kamoli na koji Martirologij misli.
Marko Semren. Mučenici i svjedoci vjere (Bilješke iz povijesti Crkve u BiH 16.-18. st.). Bosna franciscana. vol. 6. Sarajevo. 1996. pp 106-115

(HFBL 2001) nema ni Blekića, ni Blećića.

(Semren 1996) valjda misli na 'Martyrologium Franciscanum, Romae 1938' koji navodi u ranijem članku?
Ova pretraga nađe i izdanje iz 1879. za kojeg ne mislim da u njem ima išta novo u odnosu na ono iz 1653., ako je prvo izdanje 1638.

(Benić 2003:232) 15.5.1763. »Ovdje u Sutjesci bi održana prva međukapitularna skupština dne 15. maja. U njoj je za sutješki samostan bio potvrđen za gvardijana p. o. Jeronim iz Tuzle, vikar postade m. p. o. Franjo Blećić…
Na 30. maja pridade o. p. gvardijan džulus paši…«
I u ovoj matici piše Blećić (Blechich). Je li Blekić drugi lik? Jedan iz Tuzle, a drugi iz Poljana (Kraljeva Sutjeska). Zašto bi netko u to doba (pa i danas) bio 'iz Tuzle', ako je iz Kraljeve Sutjeske i to još u franjevačkom martirologiju?
Talijanska verzija one Funtanine web stranice piše (Blechich, ali Blečić):
»A Fontane/Funtana tradizionalmente era in uso anche la liturgia veteroslava. Nel XIX secolo molti parocci erano "glagoliti",cioe conoscitori della liturgia veteroslava, tra cui spiccano: Matej Zuvanelić [Matteo Suanelich], Franjo Blečić [Francesco Blechich], Jakov Senčar [Giacomo Senchar] e Josip Ptašinski [Giuseppe Ptascinschi].«

(Lastrić 2003:147) »Godine 1763. o. Franju Blekića iz Poljana, sutješkog okružja, župnika u Tuzli, mjesni turski zapovjednik, kapetan, najprije je nečovječno mlatio štapom po leđima, dok su ga sluge držale jadnika nagnuta, zatim su ga te iste sluge na kapetanov mig udarali toljagama, oborili na zemlju i bezdušno gazili nogama tako da je napola ostao živ. Sve to, jer je branio slobodu ženidbe. Poslije mnogo dana nešto je prizdravio, ali je iz četiri godine u cvijetu mladosti prestao da živi.«
Franjo Blekić župnik u Tuzli je Franjo Blećić iz Poljana kod Kraljeve Sutjeske.

U istom kontekstu (Poglavlje VI. §.I. Što su ponekad bosanski franjevci pretrpjeli zbog biskupa. §.I. Nevolje pretrpljene zbog bezdušnosti i spletkarenja Grka) (Lastrić 2003:147)
drugi upis iza Blekićeve nezgode stoji:
»Godine 1771. o. Andriju Čavlinovića iz Duvna, dok je vršio dužnost župnika u Vodičevu, vrlo je teško ranio s dva zrna iz male puške neki zločinac Turčin, inače poznati nasilnik i razbojnik. Petoga dana preselio se s ovoga svijeta.«
Ovdje se ne vidi da je o. Čavlinović pop glagoljaš (a ne fratar) koji zna i latinski (Drmić 1981:83). Nakrivo mi je u sjećanju da je Čavlinović još 1741. pomenut kao starac - zbog toga je bio isključen kao mogući pisac prvih upisa u ovoj matici. Nije baš tako.
(Bagarić 1989:132) o Bogdanovićevu pohodu 25. 6. 1768 župi Duvno.
»Župnik je tada u župi Duvno "o fra Pavao Drljić iz Duvna, koji je svršio studij u Rimu"; pomažu mu svećenici — glagoljaši: Toma Kolaković {a meni Belevarac veli da ne mogu prevodit Kolakoviće u Kolake, to je diskriminacija, e, e, Belevarac} — zadužen za Rakitno, Josip Jurčević {još samo fali Vid Mihaljević} "pomoćnik u Gornjem duvanjskom polju"; Grgo Nevistić, "pomoćnik ispod brda (zvanog) Orlo(v) kuk" te starac Andrija Čavlinović; poznaje latinski, a stanuje u svojoj kući {kud š u Boga bolje?}. Iz Brišnika biskup Bogdanović preko Midene, 25. lipnja prelazi u Roško Polje da nastavi svoj pastirski pohod ovoj, tek nekoliko godina {1758. daklem, deset, nu što je to u odnosu na vječnost iz duvanjsko-roške relacije?} prije obnovljenoj župi.«
Još o tradicijskim duvanjsko-roškim i roško-duvanjskim odnošajima u obadva smjera:
Ja baraba željan divojaka,
ko duvanjka roški opanaka.

Ponavljam (Bagarić 1989:231) don Ante Tustonjić potvrđen (na Mijakovu Polju? (Šimo Perković)) kao pomoćnik (za dio župe - selo Vinicu) fra Ivanu Iliću župniku Roškog Polja.

Redoslijed kandidata za pisce prvih upisa u ovoj matici bi sad bio: fra Skopibušić, don Kolak(ović), don Grgo Nevistić (Orlokuk duvanjski NHF Livnjani, znam da polažete suvereno pravo na to brdo) i tek onda don Ante Tustonjić (tek potvrđen pomoćnik). A don Čavlinović? Svećenik i mučenik, 30. 11.?
»fra Andrija Čavlinović župnik župe Vodičevo-Volar ubijen 1771.;«
»fra Andrija Čavlinović, svećenik i muč. (+1771.) (30. 11.)«
Vodičevo - Volar (- Šurkovac, danas Šurkovac kod Ljubije, malo daleko i puno široko za starca i k tome još glagoljaš a župnik, pa makar nek je starac koji zna i latinski. Na stranu Ahdnama i mišljenje da su se, mimo Ahdname namijenjene fratrima, glagoljaši 'švercali' uz mletačko-tursku granicu.

Još ništa nismo po drugom pitanju riješili oko Blechich-a, on je nedvojbeno naveden u ovoj matici. Ili ćemo rješenje te zagubljenosti u prijevodu ostaviti daidžama do slijedećih Dana Ahdname u Milodražu pri okruglom stolu u Sarajevu? Koliko vitezova iđe za okrugli stol? Posavski obzor: »…fra Luka Markešić, fra Ivan Šarčević, fra Petar Jeleč, fra Marko Oršolić i Franjo Topić…« Dodamo Semrena i fra Petra pomnožimo s 2?

Zašto? Nije Bosna zaostala (samo) zbog Turakah, već i zbog ovakvih tekstova i naivaca poput mene koji ne kontroliraju daidžin prijevod NHF, ponovo ona web stranica Bosne Srebrene:
»Ljubuški mučenici

5. travnja 1753. u Ljubuškom su mučeničkom smrću okončali svoj život fra Mihael Momčinović iz Kreševa, fra Anto Tomić i fra Franjo Blekić iz Tuzle, fra Petar Babajić iz Dubrava i fra Ilija Starčević iz Tolise. 29«

Čisto da tema nije bezze u podforumu "O jeziku rode… (i izrode?)".
Koliko ja razumin arvacki tu gorika piše da je pet pratara pobijeno 5. 4. 1753. u Ljubuškom i da se valjda zato zovu 'Ljubuškim mučenicima'. Daidžinska ujdurma?
Ja ne znan latinski ko što mi se čini da bi pratri (i daidže) tribali znat, ni blizu, ni na domak NHF.

(29.) "In oppido Lybuski in Herzegovina, passio Servi Dei Michaelis Momcinovic de Kresevo Sacerdotis, qui ob tuendam christiani matrimonii sanctitatem eo impetu a Turcis per scalas praecipitatus fui, ut paulo post animam exhalarit. Eamdem ob causam gloriose in Bosnia occubuerunt alii Sacerdotes, nempe Tuzlae Antonius Tomic ac Franciscus Blekic, Dubravae Petrus Babajic ac denique Tolisae Elias Starcevic, qui omnes ab iisdem Turcis crudeliter interempti sunt", Martyrologium, 128.«

Ne će daidža reć da je Ljubuški u Ercegovini, pa što košta da košta, ni da je u Kudverđiji. #%&()*#"&%

in U
oppido gradiću
Lybuski - Ljubuškom
in u
Herzegovina - Hercegovini
passio stradanje
Servi Sluge
Dei Božjeg
Michaelis Momcinovic - Mije Momčinovića
de od
Kresevo - Kreševa
Sacerdotis svećenika
qui koji
ob zbog
tuendam branjenog
christiani kršćanskog
matrimonii nasljeđa
sanctitatem svetog
eo skonča
impetu napadnut
a od
Turcis - Turakah
per (po)
scalas postupno
praecipitatus mučen
fui, bijaše
ut s toga
paulo domalo
post kasnije
animam dušu
exhalarit. izdahnuo.
EaMdem - Istodobno
ob s
causam razloga
gloriose slavnog
in u
BosnIa (Koja je ovo deklinacija u latinskom? Ili je ovo kakva OHUNCRC prevoditeljica tipkala tačka.ba, drugarica u štabu? NHF Talijanski?) - Bosni
occubuerunt zalegoše (u grob)
alii drugi
Sacerdotes svećenici
nempe poimenice
Tuzle (tuzlanski) Ilija Starčević
ac i
Franjo Blekić,
Dubrave (dubravski) Petar Babajić
ac i
denique konačno
Tolise (tolisanski) Ilija Starčević
qui koji
omnes svi
ab od
iidem? narečenih
Turakah
crudeliter okrutno
interempti ubijeni
sunt jesu.

Daklem, Semren (livanjski?), pratrova lektorica, ili neki daidža u uredničtvu nisu mogli ne izjednačit Bosnu i Ljubuški ko ni Svetlana Brozova recentno, nije to bez vraga.
Sažetak objavljenog prijevoda je (Ljubuški = Bosna)? Nije li? Lost in translation.

Koliko ja razumijem ovaj latinski, u Ljubuškom je 5. 4. 1753. stradao samo "Sluga Božji Mijo Momčinović iz od Kreševa svećenik, a ovi drugi su stradali u Bosni, poimenice: Tuzli, Dubravama i Tolisi.

Kako li je tek Prošao Vrgoč s onim članjkom o Skopibušiću? Ne triba to ni tražit.

(Benić 2003:269) 25. 11. 1771. » Zaboravljeno. (Ova bilješka nalazi se na posebnoj kartici, koja je na ovom mjestu s kraja zalijepljena) … s dva zrna iz pištolja bi ranjen i preminu, no ipak opremljen sv. sakramentima, o. Andrija Čavlina, župnik u Vodičevu (To je nekadašnja franjevačka župa, koja je pripadala fojničkom samostanu a nalazila se blizu Une, djelomično na području današnje župe Volar-Šurkovac); tamo je i preminuo, Ranio ga je Turčin, veoma opak razbojnik.«

(Bogdanović 2003:140) 12. 4. 1770. na Veliki četvrtak. »U obredima je bilo (još) šest svećenika u liturgijskom ruhu: dvojica su došli iz Fojnice — oo. Andrija Čavlina iz Duvna i Jerko iz Rame; (zatim) o. Ivan Ilić iz Vareša, meštar novaka iz Sutjeske…«
Je li ovo Andrija priša u fratre 1770. ili još ranije? U ljetopisima dosad nigdje ne piše don.

(Benić 2003:127) 26. 5. 1718. »… (izabran je) u Sinju (za gvardijana) p. o. Juro Bilavić po drugi put. Ove godine ja i p. o. Marko Ćorić, agregat, došli smo kao dječaci u samostan sv. Ivana Krstitelja na nauke.«
U trenutku pisanja tako je i bilo. Benić je rođen 1708., a 1718. je u sutješkom samostanu, oko 1715. stupio u Red (1723), slijedi godina kušnje (1724) pa studij. Nije valjda u 16-oj godini počeo studirat? Re ćemo da je u 18-toj (1726). (Benić 2003:11-12) »Odmah nakon završenih nauka i sam je postao lektorom filozofije u Šibeniku (1731)…«
(Benić 2003:177) 25. 8. 1748. »…u Osijeku u Slavoniji (posta gvardijan) p.o. Marko Ćorić, agregat…« (Benić 2003:148, 152) spominje Ćorića na još dva mjesta u dvije nezgode, jedno utapanje na riječnom gazu pri prijevozu vina i jednom je završio u zatvoru. Benić i Ćorić su školski drugovi. Benić je odbio preuzeti Dragičevićevu dužnost. Ćorić je 1748. bio gvardijanom u Osijeku. Dragičević ga 1761. kori u župi Roško Polje s nemara. Narečeni nemar se ne vidi u ovoj matici. To je neka druga priča.
(Bogdanović 2003:103-104) 12. 3. 1768 »…iz sutješkog samostana p. o. Marko Ćorić, agregat iz Sutjeske, šezdesetogodišnjak…« Rođen 1708. ko i Benić. 1760. ~ 52 godine na priliku. Star i umoran za nekog te dobi u 18. stoljeću in Bosna othomana?