Nešto nabacanih tvrdnji i izvorâ.
Glede definicije hercegove i današnje (istočne) Hercegovine i zabluda o tome.
[1]
* Ahmed Aličić.
Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Sarajevo. 1985.
[1] Uvod. p. VIII.
»Izuzetak čine jugoistočna Hercegovina, u današnjem smislu te riječi, i krajnji dijelovi ondašnje Hercegovine, ondnosno područja nahija Mileševa, G. i D. Morača.«
Demografija Bosne tokom osmanskog perioda*»Pravoslavni vjernici nisu bili prisutni u Bosni tokom srednjeg vijeka niti su imali svoju crkvenu organizaciju osim u regjama uz Drinu i hercegovačku granicu. Određeni broj pravoslavaca se nakon kosovske bitke 1389. možda doselio u pravoslavne djelove Hercegovine i Zete kao i u pogranične djelove Bosne. Nakon osmanskog osvajanja sredinom 15. stoljeća vjerovatno je uslijedila dalja migracija pravoslavnog stanovništva u Bosnu.«
Vidi i:
Ahmed Aličić.
Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar. 2008.
* ili
* ili
*Pavao Anđelić.
Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Sarajevo. 1982.
*Biskupija Mostarsko-duvanjska.*»Granice, […]
Između Mostarsko-duvanjske i Vrhbosanske dijeceze
[…]
zatim biskupijske granice slijede kotarsku granicu do onoga mjesta gdje se siječe ovo posljednje u Treskavici kotarskom granicom između Sarajeva i Foče, nastavljaju po sjevernoj granici fočanskoga kotara do Drine i napokon slijede tijek te rijeke do ušća rijeke Lima koji je prema istoku granica Mostarske biskupije, tako da civilni kotarevi Foča i Čajniče s Rudom pripadaju Mostarskoj biskupiji, a Goražde Vrhbosanskoj nadbiskupiji“.
[…]
između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije
[…]
u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.«
& glede protjerivanja biskupa…
[2] Dijana Korać.
Vjerske prilike na području knezova Jurjevića-Vlatkovića. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1330-0474) 49 (2007); 221-237
*. pdf
*p 226
»Najvjerojatnije je Madije, kao i makarski biskup, bio prisiljen odstupiti s biskupskog položaja zbog novonastalih političkih prilika nakon sloma Šubića.«
O Madiju i Valentinu bi se moglo pričati i kao o trebinjskom biskupu kojeg spominješ ako nekom treba i ako drži vodu.
Mostarci su 1993. protjerali † Žanića u Split. Uz pogodno složene ostale elemente "hercegovačkog slučaja" za 1500 godina zločest povjesničar može tvrdit da je na području mstarsko-duvanjske prevladalo pravoslavlje, islam, bomumilstvo, new age…
Vidi i:
Mladen Ančić.
Na rubu zapada. Zagreb. 2001.
U mene, u brata, u Širokom, u malog, u glavi — engleski (wki) uglavak.
ùglavNa webu su o KC uvijek relevantniji (wiki) njemački, talijanski, španjolski… članjci od engleskih. Engleski navodim iz razumljivih razloga razumljivosti. Vrijedi makar zbogradi bibliografije uz članjak. Uostalom, ovo mi je sve naprišice pa je zbogradi toga nabacano. Ne da mi se izać iz ajtora Potjehu, Zavelimu… makar nit imam vrimena nit mi je ova tema odavno napeta.
O razlikovanju katolika i pravoslavnih u defterima.
[1] (Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina) p. 598.
»Manastir u nahiji Mileševo
Kaluđeri koji stanuju u ovom manastiru posjeduju carsku odluku da su od davnina stalno prema zakonu oslobođeni i oprošteni od harača i ispendže i da im se niko ne miješa u ono što oni posjeduju, njihove kulukčije i njihove demirdžije te zemlje, vinograde, bašče i mlinove koje su stalno uživali od vremena Hercega;
Oni se ovdje navode:
Damjan,
Vasilj,
Ruvin,
Jovan,
Mihajlo,
David
drugi Vasilj,
Rafajlo,
Roman,
Ravle,
Ravle drugi,
Jakov,
domova 13,
Kad je defter donesen na Portu i predočen caru njihovo oslobađanje nije prihvaćeno nego je naređeno da plaćaju harač. ◊268-a«
O samostanima u Hercegovini ma gdje bila. Makar je i Mileševa u Zemlji Hercegovoj pa odatle niz zabuna.
[2] (Vjerske prilike na području knezova Jurjevića-Vlatkovića) p. 227.
»U Humu je najistočniji samostan bio u Novom, a podignuti su i u Stonu, Konjicu, Mostaru, Ljubuškom i Imotskom.«
Dalje po izvorima (Jelenić, Fermendžin, Jurišić…) mi se sad ne da.
Mandića ne navodim kao izvor. Podrazumijeva se. Uz kritičko čitanje. Obvezno pogledat što veli Ančić i drugi, pogotovo kad se priča o herezi. Definitvno je to tad bilo političko etiketiranje.
Tek bilježim ko podsjetnik kako jednom valja pogledat online dostupne starostavne izvore o augustinovcima na ovom području.
Fragustin je bio augustinovac?
Problem o kojem nitko ne govori je sustavno zataškavanje templara na području. Jednom valja odvagnut koliko šćete to nanosi uvidu u stanje na zadanom prostoru u zadanom vremenu.
Treba imat u vidu i stanje pismenosti. Počmimo od pitanja koliko katolika danas zna naizust kolinca (glavne istine katoličke vjere) i stavit to poredbeno u 15. stoljeće.
Koliko danas traju određeni društveni procesi a koliko je za isto ili slično trebalo u vrijeme kratkotrajnog Drang-a nach Westen Dušana Silnog.
Tek nekvalificirano tvrdim: Sveto Rimsko Carstvo i Bizant (do pada 1453.) su držali granicu denominacija onako kao na onoj karti (koju belevarac svrsta u nesuvisle uglavke) čvrstim dogovorom, što osim kratkoće vremena nije dalo prigodu npr. Dušanu da nešto promijeni zapadno od te granice, ili pak Hercegu da na svom području ima samo jednu denominaciju etc. Uzmi u obzir i dalmatinske gradove i bizantske temate i sudobne raskolne događaje do i nakon 1054. Svjetovne granice i granice denominacija su očito različite stvari. Tek Turci mijenjaju stanje na terenu, "martolozima" uvjetno i pomalo a konačno po "obnovi Pećke patrijarhije".