Autor Tema: GOSPA KARMELSKA 2011  (Posjeta: 1132 )

Offline nunu

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.732
  • SATAN GUDARSKI
GOSPA KARMELSKA 2011
« : 11 Srpanj 2011, 05:49:48 prijepodne »
16.07.2011



i love my bike

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: GOSPA KARMELSKA 2011
« Odgovori #1 : 26 Studeni 2013, 18:11:35 poslijepodne »
molim poštenog nalaznika da je obavijesti da je od njezina zadnjega obećanja da ćemo na kavu prošlo već njekoliko miseci.
tribam joj nešto pridat a nikako.
Koga bona? Gospu od Karamela?
Više mi baca na Auroru. Prošli put smo se ima pogodine dogovorili da ćemo snedilje na kavu.  ;D

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Ljeto, zadruga, rozi rahat, karamele, rakam, dernek i kolajna.
« Odgovori #2 : 27 Studeni 2013, 18:56:38 poslijepodne »
E, sad kad sam spomenijo karamele, red je da rečen i zašto. Asocijacija na sestricu Vesnu, predragu u Kristu, Ujević, i na  njezin tekst u listu imotske župe 'Grad na gori' iz 2005. Nagovorila je i mene da za isti broj napišem jedan tekstuljak, ali njezin je bolji. Pretipkao sam ga za ljubav dragoj Gospi i njezinoj  Vesni.

Glavna za karamele

Kao dijete nisam znala ništa o gori Karmel, ali o karamelama jesam i zbog toga sam Gospu od Karmela povezivala s karamelama.
Postoji cijela paleta pojmova koji i danas u meni djeluju kao ključići što otvaraju kutiju uspomena. Ljeto, zadruga, rozi rahat, karamele, rakam, dernek i kolajna.
Skoro sva ljeta djetinjstva provodila sam u Zmijavcima koji su u to vrijeme još pripadali župi Gospe od Karmela.
U tim ljetima odlazak u zadrugu (trgovinu mješovitom robom) predstavljao je svečanost dana. Nije mi smetala ni vrućina, ni dugi put kojeg je trebalo prevaliti pješice. Obećanje zadruge stišavalo je moje ljutnje, razgonilo inate, blažilo žalosti i činilo da zaboravim na nevolje. Sam ulazak u zadrugu bio je nešto posebno, zakorak iz žege u ugodnu polutamu, u carstvo miomirisa, uranjanje u svu tu slatkoću bilo je skoro zadosta. Na polici rozi rahat (rahat lokum od ruža), a u staklenkama karamele. Današnje trgovine nemaju taj ugođaj, nemaju miris u kojem plutaš kao u plodnoj vodi, vodi smirenja.
Najprije su moje želje bivale usmjerene prema rahatu koji mi je bio tako drag da me činio podložnom ucjenama, druge po redu bile su karamele.
Što se rakama (čipke) tiče, kao što je rahat bio neodoljivog okusa i slatkoće, karamele neodoljivog mirisa, tako je znak jednakosti stajao između ljepote i rakama. Često sam obilazila sa škarama u potrazi za rakamom od kojeg bih pravila haljine za lutku, jer se jedino od njega mogla napraviti raskošna haljina kao što je bila Gospina. Zbog nastalih šteta pohlepa za rakamom često me koštala vike i batina.
Vrhunac svakog ljeta bio je dernek, a vrhunac derneka – kolajna od medenjaka s Kate Žukine štanda.
Tako je Gospa Karmelska za mene bila sva slatka i mislila sam da se zove od karmela jer je glavna za karamele, ako je glavna za karamele onda je i šefica zadruge – kuće blaga.
Kako su godine prolazile, nestalo je zadruga, karamele su izgubile slast i mekoću, rahat se tek rijetko nađe na policama trgovina, derneci me ne privlače, licitarskih kolajni više nema. Kata Žukina je umrla...
Ostala je samo Ona – Gospa.
Kao što sam nekoć usred podnevne žege pješačila do zadruge, tako sam kroz životne žege, što pravo što stranputicama, hodala prema glavnoj od karamela, jer ona je, ni sama ne znam kako, poprimila atribute svih radosti djetinjstva. Mamila me mirisom, dozivala slatkoćom, u mojim promašajima i očajima svoju nestvarnu, čipkastu ljepotu stavljala nasuprot ružnoći mojih grijeha, nudila sva blaga, jer ona je šefica Božje zadruge u kojoj svega ima i u kojoj sve dobro miriše, a kupuješ žarkim željama.
Najprije nesvjesno, a sada voljno, sve sam se više u nju sklanjala kao u kuću blaga, škrinju moje prababe, odmorište i utočište od životnih žega. Obećanje njene ljubavi i zaštite blaži moje ljutnje, razgoni žalosti, olakšava nevolje. Krunica i škapular sad su kolajne od najboljih medenjaka.
Zazivi u litanijama reda propovjednika začuđujuće su obojene Gospom mog djetinjstva.

„... Sveta Marijo, slatka utjeho nevoljnih
Sveta Marijo, vrelo slatkosti
Sveta Marijo, pohrano nebeskog blaga
Sveta Marijo, prepuna svake slatkosti...“

Kad god ih molim, ključići iz djetinjstva otvaraju mi vrata srca i dijete iz zadruge obraća se svojoj glavnoj od karamela.
Ponekad zavidim onima koji mi izgledaju pobožniji Mariji od mene, ozbiljniji u svojoj pobožnosti dok kleče pred njenim oltarima, slikama, kipovima, a ja samo sjedim i čekam da mi zamiriše u srcu, da zašuška haljinama, da mi zasladi dušu i želim, ako je moguće, živjeti u njoj, s njom, po njoj i za nju, a to mi slabašno uspijeva.
Osobito želim živjeti u Mariji, kao mali kupac u zadruzi, bez vlastitog novca, pa ako mi nitko ništa i ne kupi u ovoj zadruzi punoj milosti, dosta mi je udisati miris i bit ću zadovoljna.
Sjedim i gledam prema tabernakulu, dok mi odjekuje u mislima Jeremijino proroštvo: Žena će okružiti muža. Vidim Mariju koja okružuje Isusa. Prvi tabernakul u kojem je boravio i bio čuvan i donešen Elizabeti. Živi tabernakul. Ona ga je i meni donijela. Stavila ga preda me da ga gledam kao što sam gledala rahat u zadruzi. Raduje me što sam zbog njega podložna ucjenama.
Gledam tabernakul i vidim Mariju, u Mariji Isusa i molim: „Zdravo Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo...Svrni dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas, te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje, o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!“


Vesna Ujević

Zaboravio sam joj komentirat da nisu svi Zmijavci tada pripadali župi Gospe od Karmela, nego onaj dio iz kojega je njezina mater. Ja sam pripada župi Podbablje, u kojoj sam kršten i krizman.  ;)
« Zadnja izmjena: 27 Studeni 2013, 19:00:15 poslijepodne Potjeh »