Josip Jović

[Zavelim]

Prva žrtva domovinskog rata Josip Jović rođen je u mjestu Aržano (Dalmatinska zagora), općina Imotski.  Josip je odrastao uz majku Mariju,oca Filipa,brata Tomislava i sestre Franku,Mirnu i Anitu.
Prolazio je odgoj kakav su iz njegovih krajeva stoljećima prolazile generacije šibane raznim vjetrovima i državnim uređenjima.I dok se na vjetar-buru gledalo kao nešto «domaće», državna uređenja su uvjek bila protiv volje Josipovih predaka i susjeda. Jer vladari kojima se služilo imali su prečesto imena kakve nismo mogli naći u katoličkim kalendarima.

Primajući Svete sakramente u svojoj crkvi,Josip je nastavio vjeru kojom su vjekovima naši preci izražavali privrženost Bogu i hrvatskom narodu. Završavajući osnovnu školu u rodnom Aržanu,već je znao koje su pjesme naše»,a koje»njihove». Prepoznao je problem.Naime, naše pjesme su bile redovito zabranjene,a njihove su nas «maltretirale . I ostvario mu se san. Kad je na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj pobjedila opcija koja je htjela svoju vojsku i svoju državu,Josip se dragovoljno 05.08.1990 u Zagrebu priključio u policijski sastav Mup-a Republike Hrvatske.

Ponosan na odoru Hrvatskog redarstvenika,bezpogovorno izvršava zadaće osiguranja važnih državnih objekata i institucija.Sudjeluje u obuzdavanju srpskog ekstremizma na prostoru Pakraca,Ljubova.

Jedna od sličnih zadaća bila je i kobnog 31.ožujka 1991,na blagdan katoličkog Uskrsa.Zadaća je bila;uspostava javnog reda i mira na prostoru Plitvica,koje su protiveći se novoj Hrvatskoj vlasti,zauzele srpske paravojne formacije potpomognute od tzv»JNA». Srpski teroristi pogodili su Josipa kod zgrade pošte.Iako je imao pancirku i brzo medicinski zbrinut,nažalost, preminuo je na putu prema helihopteru. Ubili su ga potomci onih koji su služili «đenerala dražu»,a poslije primali mirovine kao sudionici» nor-a». Ubili su ga oni koji su mislili vječno voditi sve državne institucije u RH, a u stvarnosti su imali ista razmišljanja kao i «vožd»iz Požarevca.

Josip Jović,prva žrtva domovinskog rata,pokopan je uz vojne počasti,13.travnja 1991.na mjesnom groblju u Aržanom.
Na sprovodu je nazočilo preko 50 000 ljudi iz Dalmacije,Hercegovine i šire.Starci iz Josipova kraja jednoglasno bi zaključili:više je bilo naroda nego kad je Stjepan Radić 1926 prolazio kroz Cistu Provo.

Štujući Josipovu žrtvu,posmrtno mu je dodjeljen časnički čin:bojnik,spomenica dom.rata,odličje reda Petra Zrinskog i Krste Frankopana,plaketa 1.gardijske brigade «Tigrovi», i plaketa Mup-a. Zahvalu svojih mještana je dobio na način da njegovo ime nose:prometnice Aržano-Lovreć-Proložac,regionalni vodovod Buško blato-Zidine-Aržano,malonogometni turnir u Aržanom,športsko društvo Aržano itd.

Na Uskrs 1994,mještani su mu se odužili na način da su mu izgradili i otkrili spomen obilježje.
Neki će reći dosta,ali autor ovog članka će reći: premalo za žrtvu koju je Josip dao za Domovinu.
Pitam sebe i druge: zašto u većim hrvatskim gradovima i mjestima nema ulica,trgova i ustanova koje nose ime po »Tigru» Josipu Joviću, a u isto vrijeme mnogi za počasnog građanina imaju «čovjeka koji je najviše popio hrvatske krvi», pa čak i onog koji je tvrdio da Hrvati nemaju svoj jezik i da je njihov jezik srpski..I taj je još uvijek počasni građanin naše metropole.

Poznavajući pokojnog Josipa(rođen sam jedva 10-ak km dalje),siguran sam da bi rekao:borili smo se za Hrvatsku,sve ostalo je nevažno.I sigurno bi rekao da nas nitko nije oslobodio 1945 kako to uporno ponavljaju neki kod kojih je temeljna boja:crvena.

Sjećajući se Josipa Jovića i 18-tu godišnjicu njegove pogibije,predlažem da svi koji misle pozitivno neka pokušaju nagovoriti nekog «općinara»ili gradonačelnika da dajući ime nekoj ustanovi ili ulici po Josipu-simbolu Demokratske Hrvatske.

Jer ako štuješ Domovinu-štuj i njene Vitezove!.

http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/plitvice/888

[Zavelim]

20. obljetnica redarstvene akcije "Plitvice"

Na Plitvicama se obilježava 20 godina od "krvavog Uskrsa" i pogibije redarstvenika Josipa Jovića, prve žrtve u Domovinskom ratu. Na spomen-obilježje vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji i suboraca Josipa Jovića, predsjednik Ivo Josipović, izaslanik predsjednika Sabora Ivan Jarnjak, izaslanik premijerke ministar Tomislav Karamarko, ministar branitelja Tomislav Ivić, načelnik Glavnog stožera OSRH general Drago Lovrić i drugi.

Na svečanost su stigli i ultramaratonci koji su, u spomen na "krvavi Uskrs" i Jovićevu pogibiju, trčali 97 kilometara od Karlovca do Plitvica. I desetero Imoćana Atletskog kluba Imotski počelo je tračati ultramaraton dug 240 kilometara. Imoćani predvođeni maratoncima iz obitelji Jerka Brečića, svake pete godine trče ultramaraton od Jovićeva rodnog Aržana do Plitvica.

Josip Jović poginuo je 31. ožujka 1991. tijekom akcije "Plitvice" kada su pripadnici za posebne namjene hrvatskog MUP-a ponovno uspostavili policijsku postaju na Plitvičkim Jezerima. U akciji je poginuo Jović a ranjeno je devet pripadnika Specijalne policije. Nakon uspješno provedene akcije kojom je zapovijedao Marko Lukić, uhićeno je 29 pobunjenika. Protiv njih 18 podnesene su kaznene prijave zbog oružane pobune, među kojima je bio i jedan od vođa pobunjenih Srba Goran Hadžić, danas odbjegli optuženik Haaškog suda.

http://www.google.hr/#hl=hr&source=hp&biw=900&bih=543&q=josip+jovi%C4%87&aq=4&aqi=g5&aql=&oq=josip+jovi&fp=ff9fc620ebeb00b7

[Zavelim]

http://www.uhd91.com/uhd91/obljetnice/1798-josip-jovi-prva-hrvatska-rtva-u-domovinskom-ratu.html

[Anabia123]

Daj postavi tu junačku pesmu kako Roša privodi Grke pravoj veri?!

Vrlo zanimljivo , jer sam slično video i kod Kačića , doduše u jednom stih iz Razgovora Ugodnog!

Ko isiče Turke krajišnike
nego vitez Lenkoviću Pavle?
Ko privede Vlahe u krstjane
nego vjetez Lenkoviću Pavle?

[belevarac]

„A krštene u latinskoj jeresi, takođe sa prethodnim prokletstvom njihove zle jeresi, pošto su ispovedili obrazac vere, i pošto je pročitana molitva nad svetim mirom, tim svetim mirom zapovedi [Sava, nap. Belevarac] pomazati ih po svima čulima i da budu verni sa nama. Sveti je zapovedio i svim episkopima da tako čine nad takvima koji dolaze k njemu. ... A blagorodne koji su bili u jeresima koje nalažaše mnogo je molio i učio da se vrate sabornoj apostolskoj crkvi, obećavajući im počasti i darove velike, i koji bi ga poslušao bio je priman od njega s ljubavlju velikom, i primao bi od samodršca kralja (Stipana Prvovinčanog, nap. Belevarac), brata njegova, mnoge darove. A ko se, ne povinujući se, utvrđivaše u bogomrskim jeresima, ovoga proklevši a velikim beščašćem iz cele svoje zemlje izgonjahu, rasudivši da nije dostojno da budu kupine zajedno sa vinovom lozom.”