Autor Tema: Najkrvaviji diktatori kroz povijest  (Posjeta: 17338 )

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #45 : 02 Srpanj 2009, 20:54:46 poslijepodne »
Bato, provociraš li mene ili sebe?
Ne zamjeri na izravnosti, ali meni se čini da mi se dobro čini da je ovo drugo pa ti želim reći pomiri se s tim da je svjetska moć krhka kategorija i da je tvoja dosadašnja podjela na gubitnike i pobjednike preživljena, nefunkcionalna i lažna.

batakljun

  • Gost
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #46 : 03 Srpanj 2009, 10:47:47 prijepodne »
moja podjela?

hoćeš li mi, molim te lijepo iznjeti svoje viđenje što se to u zadnjih deset godina promijenilo po pitanju podjele na gubitnike i pobjednike

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #47 : 03 Srpanj 2009, 16:29:05 poslijepodne »
Iznijet ću ti dakako, ali ne sada, nemam vremena premda je stvar jednostavna. Čekat ću pravi trenutak, kad bude sigurno da ćeš moći razumjeti.

U međuvremenu pitanje za razmišljanje - što misliš da je J.B.Tito bio živ 1989. na kojoj bi strani bio i kako bi primio rušenje svoga komunističkog carstva i općenito pad komunizma u Europi?
« Zadnja izmjena: 03 Srpanj 2009, 17:22:12 poslijepodne Ratnik svjetlosti »

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #48 : 03 Srpanj 2009, 19:25:23 poslijepodne »
Nikolai Chauchesku

- jedan od diktatora (ne i najkrvaviji, ali svakako slavan) koji je i sam tragicno i diktatorskom metodom svrgnut s vlasti.

Pocetak karijere
Roden je u selu rum. ScorniceÅŸti). S 11 godina radi u Bukuresti kao obucarski segrt.
Od 1932. clan je ilegalne Komunisticke partije Rumunjske. Kao partijski aktivista nekoliko puta je uhicen tijekom 1933. i 1934. godine. U policijskom ocevidniku opisan je kao "opasan komunisticki agitator" i "aktivan rasturac komunisticke i antifas¡sticke propagande". 1936. ponovo je uhicen i izdrzavao je dvogodisnje zarobljenistvo u zatvoru Doftana.

1939. izlazi iz zatvora i upoznaje Elenu Petresku, s kojom se zeni 1946. Nikolaj je ponovo uhicen 1940. 1943. U tom periodu zarobljenistva upoznaje Georgi Georgiju Dezu i postaje odani sljedbenik. Po okoncanju 2. sv. rata, kada je Rumunjska trpjela sve veci utjecaj SSSR-a, Chauchesku je bio na funkciji sekretara Saveza komunisticke omladine (1944-1945).
Kada su komunisti potpuno preuzeli vlast u Rumunjskoj 1947., Chauchesku je bio ministar gospodarstva, a zatim zamjenik ministra oruzanih snaga. 1952. Georgiju-Deza Nikolaja Chauchesku-a uvodi u Centralni komitet, 1954. clan je Politbiroa, a zatim postaje drugi covjek u partijskoj hijerarhiji.



Vodja Rumunjske
U ozujku 1965., tri dana nakon smrti Georgiju Deze, Chauchesku je postao generalni sekretar Rumunjske radnicke partije. Jedan od njegovih prvih poteza bio je preimenovanje Rumunjske radnicke partije u Komunisticka partija Rumunjske, a sluzbeni naziv drzave Narodna Republika Rumunjska mijenja u Socijalisticka Republika Rumunjska. 1967. postaje predsjednik Drzavnog komiteta i jos vise ucvrscuje svoju vlast.
Chauchesku je u pocetku bio omiljen, prvenstveno zbog vodenja nezavisne vanjske politike zemlje, unatoc stalnim pritiscima politike dominacije SSSR-a u Rumunjskoj. Godine 1960. deaktivira clanstvo Rumunjske u Varsavskom paktu; odbija sudjelovati u napadu na Cehoslovacku u proljece 1968. i otvoreno osudjuje tu i takvu akciju. Iako je SSSR bio vrlo tolerantan prema Chaucheskuovom neposluhu, Rumunjska je imala status "crne ovce" u Istocnom bloku.
U ozujku 1974. Chauchesku je svojim titulama dodao i onu "predsjednika Rumunjske". U vanjskim poslovima i dalje vodi nezavisnu politiku. Na primjer, 1984. godine Rumunjska je bila jedna od samo tri komunistiCke zemlje koje sudjeluju na Ljetnim olimpijskim igrama u Los Angelesu, SAD (druge dvije zemlje bile su SFR Jugoslavija i NR Kina). Isto tako, Rumunjska je prva iz IstoCnog bloka uspostavila sluzbene odnose sa Europskom zajednicom (ugovori o preferencijalima iz 1974. i o industrijskim proizvodima iz 1980.). Chauchesku je, medjutim, odbijao provesti sire reforme. Njegova politika drzala se Staljinovog kursa koji je trasirao Georgiju Deza. Tajna policija Sekuritatea cvrsto je drzala pod kontrolom javnu rijec i medije i nije dopustala djelovanje nijednoj opozicijskoj struji.
1971. Chauchesku je posjetio NR Kinu i Severnu Koreju. Tada ga je privukla ideja potpune nacionalne transformacije po uzoru na programe Radnicke partije Koreje i kineske Kulturne revolucije. Ubrzo je poceo s uvodjenjem sjevernokorejskog sustava po uzoru na korejskog predsjednika Kim Il Sunga, a njegova filozofija prevedena je na rumunjski jezik i distribuirana po zemlji.
1972. Chauchesku je zapoceo program sistematizacije. Proklamira se izgradivanje "visestrano razvijenog socijalistickog drustva", a program rusenja, raseljavanja i ponovne gradnje pocinje od sela, a kulminira pokusajem potpunog preoblikovanja samog glavnog grada. Zbog tog cilja, vise od petine centra Bukuresta, ukljucujuci i crkve i povijesno vrijedne zgrade sruseno je tijekom 80-tih godina, a sve kako bi Chauchesku izgradio grad po svojoj zamisli. Palaca naroda ("Casa Poporului"), sada zgrada Parlamenta, druga je po velicini zgrada na svijetu (iza americkog Pentagona). Kao dio svojih planova "urbanizacije" i "industrijalizacije", Chauchesku je planirao rusenje mnogih sela i raseljavanje seljaka po gradovima. Pretpostavka je da su na putu realizacije ovakvih ekscentricnih zamisli bili projekti nevladinih organizacija "Bratska sela" koji su povezali rumunjske ruralne zajednice s ostalim europskim ruralnim zajednicama.

Dekret iz 1966.
1966. Chauchesku je zabranio kontracepciju i namjerne pobacaje. Uvodi i druge mjere povecanja prirodnog prirasta stanovnistva, kao sto je poseban porez u iznosu 10-20% prihoda koji su placali pojedinci bez djece stariji od 25 godina, oba spola, bez obzira bili u braku ili ne. Pobacaj je bio dopusten samo u slucajevima kada je zena starija od 42 godine, ili je vec majka cetvero (kasnije petoro) djece. Majke s najmanje petero djece daje znacajne beneficije, a onima s najmanje desetoro djece daje status "heroj-majke" te ih se nagradjuje zlatnom medaljom, automobilom, besplatnim prijevozom zeljeznicom i slicno. Ipak je samo vrlo mali broj zena ostvarilo ove drzavnicke snove, u vecini prosjecna rumunjska obitelj ima 2-3 djece.Stovise, smatra se da je zbog provodenja ilegalnih pobacaja, mnogo zena umrlo ili trajno obogaljeno.
Istovremeno, zbog rastuceg broja razvoda, otežana je procedura razvoda braka - brak se mogao ponistiti samo u iznimnim slucajevima. Do kraja 1960-tih povecan broj stanovnika pratilo je rastuce siromastvo i sve veci broj beskucnika i djece bez roditelja.

Pacepin bijeg
1978. visoki funkcioner rumunjske tajne policije Sekuritatea, Jon Mihaj Pacepa bjezi u SAD. General po cinu, svojom izdajom zadao je tezak udarac rezimu, sto je navelo Chauchesku na reorganizaciju Sekuritatea. Pacepina knjiga Crveni horizonti: biljeske glavnog komunistickog spijuna (ISBN 0895265702), objavljena 1986., otkriva pojedinosti Chaucheskuove vladavine, suradnju s arapskim teroristima, opseznu spijunazu americke industrije i dobro razradjene strategije osvajanja politicke potpore Zapada. Nakon Pacepinog odlaska zemlja je jos vise izolirana, a ekonomski rast se zaustavlja. U Chaucheskuovu obavjestajnu agenciju masovno se infiltriraju agenti stranih sluzbi i on pocinje gubiti kontrolu nad zemljom. Pokusaji reorganizacije ostali su neuspjesni.
Kasnije, povodom Pacepine zamolbe za povrat imovine i polozaja, predsjednik Jon Ilijesku sluzbeno izjavljuje da je Pacepa "jedan zbunjen covjek" koji je imovinu stekao nelegalno, zlouporabom polozaja vlasti. Rumunjski Vrhovni sud, pak, ponistio mu je smrtnu kaznu, vratio cin i naredio povrat imovine.

Kult licnosti i diktatura
Chauchesku je stvorio snazan kult ličnosti - sebi je dodjelio titule "Vodje" (Conducător) i "Karpatskog genija" (Geniul din CarpaÅ£i). Za njega je napravljen i specijalan skiptar, po uzoru na rumunjske kraljeve.
Kako bi sprijecio nove izdaje nakon Pacepinog bijega, Chauchesku je na vazne pozicije u vlasti ubacio i svoju suprugu Elenu i druge clanove sire obitelji.

Chauchesku kao drzavnik
Rumunjska je pod Chaucheskuom bila cetvrti izvoznik oruzja u Europi. Medutim, brojni Chaucheskuovi postupci ukazivali su na to da je zelio Nobelovu nagradu za mir pa je cinio napore da se nametne kao posrednik izmedu Palestinske oslobodilacke organizacije (PLO) i Izraela. Uspjesno je organizirao referendum za smanjenje rumunjske armije za 5%; odrzavao je velike mitinge za mir i napisao i pjesmu na tu temu.
Pokusavao je biti zastitnik siromasnih africkih zemalja. Bio je blizak prijatelj i suradnik Mobutu Sese Sekoa, predsjednika Zaira. Vise od medjudrzavne, to je bila medjupartijska suradnja Narodnog revolucionarnog pokreta (MPR) i Komunisticke partije Rumunjske. Neki su uvjereni da je upravo Chaucheskuovo pogubljenje utjecalo na Mobutua koji je 1990. poceo demokratizaciju, odnosno demokratske promjene u Zairu.
Francuska je Chaucheskua odlikovala odlicjem casti.
 

 
Tito i Chauchesku na otvaranju HE Djerdap

Vanjski dug
Uprkos sve jacem totalitarizmu, Chauchesku politicka samostalnost od SSSR-a i njegova osuda invazije na Cehoslovacku 1968. privukli su pozornost zapadnih sila koje su ga smatrale antisovjetskim otpadnikom, pa su ga financirali u nadi da ce tako izazvati raskol u Varsavskom paktu. Krediti nisu bili najpovoljniji - vise od 13 milijardi dolara kredita za financiranje programa ekonomskog razvoja potpuno je financijski iscrpilo zemlju. Pokusavajuci popraviti stanje Chaucheskuje odlucio zemlju rijesiti vanjskog duga. Raspisao je referendum za promjenu Ustava, a promjenom je htio postici zabranu bilo kakvog vanjskog zaduzivanja zemlje. Na referendumu je dobio gotovo 100 postotnu potporu.
Radi otplate dugova, 1980-tih Chauchesku je naredio izvoz najveceg dijela poljoprivredne i industrijske proizvodnje. To je rezultiralo unutarnjim nestasicama koje su narod dovele u situaciju da se bori za opstanak, jer su uvedene restrikcije hrane i restrikcije grijanja, plina i struje. U periodu od 1980. - 1989. konstantno je padao zivotni standard. U zemlji je bila stalna nestasica hrane i robe siroke potrosnje. Sluzbeno objasnjenje bilo je da zemlja otplacuje svoje dugove, a narod je prihvatio patnju u nadi da ce ta patnja kratko potrajati i da je za opci boljitak. Za sve to vrijeme, drzavna televizija cesto je prikazivala Chaucheskua kako ulazi u dobro obskrbljene trgovine.
Dug je u potpunosti otplacen u ljeto 1989., nekoliko mjeseci prije politickog pada Chaucheskua i svrgavanja s vlasti.

Propusti u vladanju
Chaucheskuva staljinisticka kontrola nad svim aspektima vjerskog, obrazovnog, gospodarskog, drustvenog i građanskog zivota sve vise je otezavala situaciju u zemlji. 1987. dogodio se neuspio pokusaj strajka u BraÅ¡ovu - vojska je zauzela tvornicke pogone i ugusila radnicke demonstracije.
1989. Chauchesku je potpuno izoliran od ostalog komunistickog svijeta - u kolovozu 1989. zalaze se za odrzavanje samita na kome bi se raspravljalo o problemima istocnoeuropskog komunizma i "branio socijalizam" u ovim zemljama, ali njegov prijedlog su odbacile clanice Varsavskog pakta i Kina. Pad Berlinksog zida i smijenu svog juznog kolege, bugarskog lidera Todora Zivkova u studenom 1989. Chauchesku nije prepoznao kao predznak opasnosti za vlastiti polozaj posljednjeg staromodnog komunistickog vodje u Istocnoj Europi.

Rast tenzija
Tijekom 1989. Chauchesku kao da je odbijao sagledati realnost. Dok je zemlja prolazila kroz iznimno tezak period, a narod provodio sate u dugim redovima da bi pribavio nesto kruha ispred praznih trgovina, on je na drzavnoj televiziji prikazivan u radnjama prepunim hrane kako hvali i velica "visok zivotni standard" koji je omogucio svom narodu. U drugoj polovici 1989. u TV dnevnicima izlistani su kolhozi s toboznjim rekordnim prinosima, sto je bilo potpuno suprotno stvarnosti i nestasici koje su osjecali i podnosili gradjani.
Neki su, misleci da je Chauchesku neinformiran o stanju stvari u zemlji, pokusali s dostavom izvjesca i zalbi prigodom njegovih brojnih posjeta razlicitim krajevima zemlje. Medjutim, kad god bi dobio pismo, odmah bi ga proslijedio ljudima iz osiguranja. Cini se da ce zauvijek ostati nepoznato je li ikad procitao neko od tih pisama. Narod je bio pod paskom, snazno obeshrabrivan u svakom pokusaju da se izravno obrati vodji i izrazi svoje misljenje i potrebe; u suprotnom, moglo je doci do teskih posljedica i opasnosti te intervencija od strane tajne policije.

Revolucija
Čaušeskuov režim srušen je nakon serije krvavih događaja u Temišvaru i Bukureštu tijekom prosinca 1989. godine.
U stuednom 1989., na 14. kongresu PCR (Komunističke partije Rumunnjske), tada 71-godišnji Čaušesku reizabran je za predsjednika PCR na još pet godina.
Demonstracije u Temišvaru bile su izazvane vladinim pokušajem da progna Lasla Tokeša (László Tőkés), mađarskog svećenika, zbog navodnog širenja nacionalne mržnje. Članovi mađarske vjerske zajednice, u znak potpore Tokešu, okupili su se oko njegovog stana, a spontano su im se pridružili i rumunjski studenti. Ove demonstracije ubrzo su prerasle u opći protest protiv Čaušeskuovog režima. 17. prosinca 1989. vojska, policija i Sekuritatea otvorile su vatru na demonstrante.
Sljedećeg dana ÄŒauÅ¡esku odlazi u službeni posjet Iranu, a supruzi Eleni i suradnicima prepuÅ¡ta zadatak smirivanja demonstracije u TemiÅ¡varu. Po njegovom povratku iz Irana, 20. prosinca, situacija postaje joÅ¡ zategnutija. U svom obraćanju naciji iz TV studija u zgradi Centralnog komiteta, ÄŒauÅ¡eski je dogaÄ‘aje u TemiÅ¡varu opisao kao "mjeÅ¡anje stranih sila u unutraÅ¡nje stvari Rumunjske" i "vanjsku agresiju na rumunjski suverenitet". Obzirom da su  nacionalni mediji Å¡utjeli i nisu izvjeÅ¡tavali o dogaÄ‘ajima u TemiÅ¡varu, ostatak zemlje je za demonstracije čuo preko stranih radio postaja (Glasa Amerike i Radija slobodna Europa), a vijesti su se munjevito Å¡irile usmenim putem.
21. prosinca 1989. spremao se veliki miting koji su državni mediji predstavili kao "spontani pokret potpore Čaušeskuu". Ovo masovno okupljanje na današnjem Trgu revolucije ispred zgrade CK PCR, pretvorilo se u potpuni kaos. Poptuno zbunjen Čaušesku kojemu okupljeni građani zaglušujuće zvižde, ostaće trajno zabilježen kao jedna od tipičnih slika pada komunizma u Istočnoj Europi. Zapanjeni bračni par Čaušesku (Nikolaju se pridružila i supruga Elena), u nemogućnosti obuzdati masovni izljev bijesa i nezadovoljstva bježi u zgradu CK i tu ostaju do sljedećeg dana. Međutim, masovni protestni prosvjedi se šire kao požar među stanovnicima Bukurešta koji su se okupili na Studentskom trgu i dolaze u sukob s vojskom i policijom na barikadama. Nenaoružane sudionike masovnog protesta, međutim, ubrzo će svladati do zuba naoružana vojska koja je do ponoći uhitila na stotine ljudi i ispraznila ulice grada.
Prekinut TV prijenos "mitinga potpore" i Čaušeskuova senilna reakcija na događaje od prethodnog dana, učinili su da se do jutra 22. prosinca 1989. godine protesti prošire na sve veće gradove Rumunjske. Čaušesku je preuzeo vođstvo nad rumunjskom armijom nakon sporne i nerazjašnjene smrti dotadašnjeg ministra odbrane Vasila Milee. Još jednom je pokušao s obraćanjem masi okupljenoj ispred CK, ali su ga spriječili sudionici protesta koji su provalili vrata zgrade, ovog puta bez osiguranja vojske i policije. Bračni par Čaušesku s vrha zgrade pobjegao je helikopterom, što se (kažu analitičari) pokazalo kao pogrješna odluka ( obzirom da je bijeg kroz podzemne tunele bio daleko sigurniji).

Prevrat
I dalje su kontroverzna tumačenja događaja iz prosinca 1989. Mnogi upućeni, uključujući i Filipa Teodoreskua, u to vrijeme visokog časnika Sekuritatee, navode da je grupa generala-urotnika iz Sekuritatee tada iskoristila priliku za izvršenje državnog udara. Drugi, pak, iznose konkretnije tvrdnje o prirodi urote. Tako pukovnik Burlan zastupa stav da je državni udar pripreman još od 1982. godine i da je prvobitno planirano da se izvede prigodom novogodišnje proslave, ali da je razvoj događaja diktirao promijenu plana i prilagođavanje novonastaloj situaciji. Ostaje na području špekulacija je li postojala još neka urota izvođenja državnog udara i ako je, tko je sve bio umiješan. Postoje dvije mogućnosti: da su ova događanja jednostavno bila kombinacija prvobitne revolucionarne energije i konfuzije koja je nastala, ili da su pojedinci iz vojske jednostavno iskoristili prigodu koja im se ukazala za vrijeme masovnih protesta da prigrabe vlast za sebe.
Prema Burlanu, organizatori su bili generali Stankulesku i Nagoe, Čaušeskuovi bliski savjetnici iz osiguranja; Burlan tvrdi da su ga oni uvjerili da održi prvi miting na trgu ispred zgrade CK, gde su već bile postavljene daljinski nadzirane automatske puške. Za vrijeme Čaušeskuovog govora, automati su programirani pucati neciljano iznad glava okupljene mase, a agitatori-podstrekaci su preko ozvucenja poceli izvikivati antivladine parole. Uplasen ovakvim razvojem dogadjaja, okupljeni narod je pokusao pobjeci se i skloniti; medjutim, objasnjenja preko razglasa da ce ih Chaucheskuove snage poubijati i da je revolucija pocela, navodno su natjerala masu da se pridruzi "revoluciji". Miting se pretvorio u protestne demonstracije. Cinjenica je da je bilo pucnjave i "ohrabrivanja" preko ozvucenja; ostale, pak, informacije o ovim dogadjajima jos uvijek su nedokazane, to jest kontroverzne.
22. prosinca 1989. vojska je bila bez zapovjednika - vrhovni komandant, Chauchesku, pobjegao je po savjetu svojih savjetnika, najvjerojatnije urotnika i ljudi iz sigurnosti koji su i ranije radili na tome da ga svrgnu s vlasti, a ministar obrane Vasil Milea bio je mrtav. (Revolucionarni lideri tvrdili su da je ubijen po nalogu Chaucheskua. U sluzbeno objasnjenje za javnost, da je izvrsio samoubojstvo, malo tko je vjerovao i malo tko vjeruje). Obezglavljena vojska odlucila je izbjeci sukobe i pridruzila se demonstrantima.

Chaucheskuov kraj
Dana 22. prosinca 1989. Chauchesku je sa suprugom Elenom helikopterom pobjegao iz Bukurešta, najprije u njegovu rezidenciju u Snagovu, a odatle u Trgoviste, gdje ih je uhitila lokalna policija. Nakon nekoliko sati cekanja (dok policajac na osnovu vijesti s radija nije zakljucio koja strana ima vise sansi za pobjedu), Nikolai i Elena predani su vojsci. 25. prosinca 1989. godine, a vojni Prijeki sud osudio ih je na smrt po raznim tockama optuznice, od nelegalnog bogacenja do genocida. Strijeljani su u Trgovistu. Prije nego sto su ubijeni, Chauchesku je otpjevao dio "Internacionale" i rekao da ce povijest pokazati da je on bio u pravu. Njegova supruga vikala je nazocnima neka idu dodjavola.
 


Chauchesku je strijeljan, fotografija sa snimke iz prosinca 1989. godine

Sudbina jednog komunistickog diktatora....

Egzekuciju nad Chaucheskuovima izvrsio je casnik Jonel Boeru.
Sudjenje i izvrsenje kazne su snimljeni video kamerom, snimka je munjevitom brzinom obisla svijet, a rumunjska televizija ga je naravno prikazala nekoliko dana kasnije.
Grob Chaucheskuovih, sluzbeno ne postoji. Na grobnici gdje je bracni par sahranjen stoje imena dva generala s datumom smrti koji odgovara datumu smrti bracnog para Chauchesku. Drzava je odbila sve zahtijeve obitelji i pristalica da se posmrtni ostatci prenesu u neki mauzolej ili crkvu ili da im se obiljezi grob.

Ostale informacije
Chaucheskuovi imaju jednog usvojenog sina, Valentina Chaucheskua (usvojili su ga radi primjera sunarodnjacima kako se treba brinuti za sirocad, kojih je u Rumunjskoj bilo jako puno), kcer Zoju (1950-2006) i sina Nikua (1951-1996). Kada su mu umrli roditelji, Chauchesku je zapovijedio izgradnju crkve na cijim su zidovima bili oslikani njihovi portreti .
Chaucheskuova sluzbena placa bila je 18.000 leja (oko 3000 dolara po sluzbenom tecaju). Od ovoga iznosa mjesečno je izdvajano po 5000 leja i deponirano na racune njegove djece. Uz sve, Chauchesku je primao i brojne i vrijedne darove iz zemalja i organizacija kojima je isao u posjete; jedna tocka optuznice protiv njega odnosila se upravo na zlouporabe u svezi s tim.
Chaucheskuovo osiguranje bilo je relativno slabo u usporedbi s brojem ljudi koji se danas angaziraju za osiguranje visokih rumunjskih politicara -  40 ljudi je bilo u osiguranju njegove rezidencije i obitelji. Sef osiguranja bio je pukovnik Dumitru Burlan, koji tvrdi da su njegovi ljudi imali samo dva pistolja, sto je nedovoljno za bilo kakvu ozbiljniju obranu. Razlog za to je, po njegovim rijecima, Chaucheskuovo uvjerenje da ga sunarodnjaci vole i da mu zastita zapravo nije ni potrebna. Ovo objasnjava zasto su tako lako Chaucheskuovi uhvaceni nakon bijega.
Samo u slucaju Chaucheskua dogodilo se da je dansko odlikovanje Medalja Slona opozvano nakon sto je dodijeljeno. Naime, 23. prosinca 1989., Njeno velicanstvo kraljica Margreta II naredila je da se odlicje kojim je Chauchesku odlikovan vrati Danskoj, a da se njegovo ime brise iz drzavnog protokola.
I engleska kraljica Elizabeta brisala je Chaucheskuovo ime iz protokola odlikovanja i zatrazila povrat odlicja koje mu je svojevremeno dodijelila.
Od njegove smrti, misljenje Rumunja o Chaucheskuu se popravilo. U popularnoj TV emisiji Mari Romani provedena je anketa rezultati koje navodno pokazuju da je Chauchesku jedanaesti najveci Rumunj svih vremena.

Hvaljenje i velicanje Chaucheskua u medijima zabranjeno je zakonom.
« Zadnja izmjena: 03 Srpanj 2009, 20:25:02 poslijepodne Ratnik svjetlosti »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #49 : 03 Srpanj 2009, 20:18:12 poslijepodne »

ratniče uredi upis ako još možeš, hvala

negdje od polovine su se zavadila dijakritična slova i kodna stranica

a šimi zanimljivo štivo

i dalje tvrdi da su nas zaribali čaušesku i rumunji, da su zapravo oni trinaestog u decembru ili bilo kog drugog odredili naš put od devedesetih nadalje

zvuči čak i uvjerljivo kad se pogleda na današnji živ paranoičan strah staljinista koji se kriju iza antifašizma

moš zamislit kako je kad on i stari subnorovac razgovaraju uz bićerin loze

— mi smo na dvajesdrugog šestog otišli u antivašiste, mi, rvacki antivašisti, mi smo branili rvacku, a ti i tvoji ste gubitnici, izdajice i kvislinzi, e
— a di ste bili 6.4., 10.4. ili bilo kog drugog? vi daklem niste branili ni jugoslaviju, a kamoli rvacku, niste branili ni majku rusiju već staljinovu guzicu, greba te mali ćuko sićaš li se ka je osnovata antivašistička kovalicija? 22.6.? a ka je puka pakt ribentrop-molotov? aje u smokve, nikoli ti to pričaj, vengo ajmo mi jednu zagangat, ša se bojiš? ka ti dosad nisan ništa ne ću ni sad

druže tito novine ti ćati
take nisu pušili rvati

« Zadnja izmjena: 03 Srpanj 2009, 20:22:15 poslijepodne glonga »

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #50 : 03 Srpanj 2009, 20:42:33 poslijepodne »
E glonga, ti si čovik od dva metra. :)
Ne da se vise ispravit gornji tekst sa c, z, s i.t.d.
U vecem dijelu je ipak citljivo, a od pocetka dokraja zanimljivo!
Za neke bit ce lakse razumit sebe kad vide malo bolje druge.

Offline Slovak

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 3.393
  • Bez cezure.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #51 : 11 Srpanj 2009, 15:39:31 poslijepodne »
Dosta parola.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #52 : 12 Srpanj 2009, 07:45:25 prijepodne »

doček u dnr koreji 1978
1:16
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=huiHxp5a9DI

Offline Insomnia

  • Banned
  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.289
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #53 : 12 Srpanj 2009, 10:23:42 prijepodne »
doček u dnr koreji 1978
1:16

prilog tome, da se vidi kako antikomunisti klevetaju i Čosŏn Minjujuŭi Inmin Konghwaguk, a kamoli ne druga tita:

http://komunisti.50webs.com/koreja.html


Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #54 : 12 Srpanj 2009, 19:42:47 poslijepodne »
Titov obračun sa ženama

Četiri dana poslije distanciranja od sedmorice mrtvih i dvojice živih funkcionera KPJ, Tito se 27. rujna 1938. u Moskvi pismeno odriče i dviju svojih vjenčanih supruga, bivše, Pelagije Belousove, i tadašnje, Lucije Valter. Obje su već odavno bile u nemilosti NKVD-a.

Za prvu kaže da nema 'materinske osjećaje', da 'mrzi i kvari' njihova sina Žarka, da je ona 'za njega, Žarka, tuđinka'. O drugoj se raspisao, objašnjavajući potanko okolnosti njihova upoznavnja:

-   Bilo mi je vrlo teško samom s dječakom (Žarkom), jer sam radio u KI, a on je bio sam kod kuće i često pravio izgrede u Luksu, tako da je iz uprave Luksa neprekidno bilo pritužbi na njega. Kad sam se upoznao s drugom ženom, Lusi, predložio sam joj da prijeđe kod mene, jer sam se nadao da će mi ona pomoći paziti na dječaka. Kad je prešla kod mene, a ja poslije vidio da se ona lijepo ophodi prema njemu, suglasio sam se s njezinim prijedlogom i registrirali smo se u Luksu. To se dogodilo već u jesen 1936. godine, uoči mog odlaska u zemlju po zadatku. To sam učinio jer se ona suglasila da dječaku postane druga majka i da se brine o njemu.
Kaže da je „mislio da je ona provjerena“, pošto je „bila kći bijednog radnika“ i „žena istaknutog političkog radnika njemačkog komsomola, koji je bio kažnjen s 15 godina zatvora“, ali vjerovao joj je i zbog toga što su je njemački komunisti uputili na školovanje u Moskvu.
Nekim šestim čulom on je, ipak,osjetio da bi snjom mogao imati probleam, pa ju je „više puta upozoravao da ne treba imati nikakve veze s emigrantima iz Njemačke“, ali kad je čuo da je uhapšena, prvo čega se sjetio bila je njegova karijera:

-   Smatram da sam ovdje bio nedovoljno budan i da je to u mojoj partijskoj karijeri velika mrlja. Mislim da to mogu iskoristiti razni saboteri naše partije u borbi protiv mene.

Utrka za partijsku funkciju ovaj mu je puta preča od života njegove „male ljubljene Lusil“:

-   To je činjenica koja mi može smetati u radu.

Dok je sve ovo o njima pisao, Pelagija je čamila u jednome moskovskom zatvoru, pa joj je Titova osuda još više zagorčala život, a Lucija Valter već je bila mrtva. Pod lažnom optužbom da je „njemačka špijunka“, u Moskvi je strijeljana potkraj prosinca 1937. godine. Tito je nikad više nije spomenuo, a na molbu svog prvog muža, Ernsta Vabra, ministra državne kontrole Istočne Njemačke, Lucija je u Moskvi rehabilitirana početkom 1958. godine.

Pelagija se poslije rastave s Titom udala za fotografa Kominterne Petra Izmailoviča Raguljeva. Početkom rata uspjela je izaći iz logora, a1944. s Raguljevim je dobila kćer Ninu. Poslije Titova razlaza sa Staljinom 1948. ponovo je uhapšena i osuđena na 10 godina zatvora. Nakon Staljinove smrti oslobođena je kazne, ali joj je bilo zabranjeno živjeti u Moskvi. Do 1967. živjela je i radila u gradu istra u Moskovskoj oblasti. Prije smrti posjetio ju je sin Žarko, koji se tada prvi put sreo sa sestrom Ninom. Pelagija je umrla ožujka 1967., a urna joj je položena na Novodjevičjem groblju u Moskvi.

izvor: P. Simić: Tito, str 118, šesto poglavlje
« Zadnja izmjena: 12 Srpanj 2009, 20:32:40 poslijepodne Ratnik svjetlosti »

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #55 : 17 Studeni 2009, 17:57:42 poslijepodne »

Vrijedi čuti - dr. Franjo Tuđman o Josipu Brozu Titu

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #56 : 08 Prosinac 2009, 22:42:17 poslijepodne »
http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti

vidi pod arhiva

Arhiva
Haag odbio Šljivančanina
Nema vremena za deblokadu triju poglavlja
Zagreb pri dnu ljestvice ekoloških gradova
Gradonačelnik Zlatara odriče se plaće
Uhićenja zbog prijetnji novinarki
Osude zbog Ulice Josipa Broza Tita
Zaključci ministara - ohrabrenje Zagrebu
Mesić napada, Polančec uzvraća
Alternativna rješenja za škverove
Pevec u predstečaju
HRT: Potvrđeni v.d. ravnatelji
Pokopan Aleksandar Abramov
Milijuni eura za Avenue Mall Osijek
Šutnja u vezi s Petračevim pomilovanjem
Kažnjen zbog zdravice na stadionu
Predao se Blažo Petrović
Korak u život
DORH ispituje ugovor Ine i MOL-a
Najtoplije desetljeće
U bombaškim napadima stotinu mrtvih
Dugoročni američki angažman u Afganistanu
Prilagodba europskim zakonima
Ostajemo na 300 vojnika
Nepopravljivi prometni prijestupnik
Nodilu 7 i pol godina zatvora
Nametanje rješenja za Mostar
U Malaviju 13 potresa
U stampedu poginulo osam školaraca
Obama o partnerstvu s Turskom
Afganistan poput Balkana
Nizozemska blokada ostaje
Konferencija o malim hotelima
O pomorskom dobru
Hrvatskoj 3,568 milijardi eura
Bez topničkih dnevnika ništa od EU-a
Kamatarski obračun u Šišanu
Kosor: Poručili su mi - ne diraj ovo
Kopenhagen: Najveći summit o klimi
Srbiji odmrznut Privremeni sporazum
Godišnjica smrti Vlade Gotovca




Europska pučka stranka, koja ima najviše zastupnika u Europskom parlamentu, osudila je promicanje komunističkih simbola u nekim zemljama članicama, spominjući kao primjer Sloveniju zbog imenovanja ulica po Josipu Brozu Titu i odlikovanja jednog dužnosnika bivše jugoslavenske tajne službe.

U kontekstu 20. obljetnice demokratskih promjena u Europi, kada se demokratska Europa prisjeća važnosti događaja od prije dvadeset godina, zastupnička skupina EPP-a u Europskom parlamentu odbacuje sustavno ohrabrivanje promidžbe komunističkih simbola i diktatora u nekim zemljama članicama, stoji u priopćenju EPP-a.

Primjerice, u Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, jedna ulica imenovana je po diktatoru Josipu Brozu Titu ove godine, a slovenski predsjednik Danilo Tuerk prošli je tjedan odlikovao Tomaža Ertla, bivšeg šefa tajne komunističke policije UDBA, dalje je objašnjeno stajalište EPP-a

To nije samo revidiranje povijesti i stvaranje podjela u društvima, nego i postavljanje loših primjera za mlade naraštaje. To usporava ozdravljenje društava, što je ključni cilj dovršetka tranzicije prema demokraciji. To šalje posebno negativnu poruku domaćoj i međunarodnoj javnosti kao i mlađim naraštajima, ističe šef zastupničke skupine EPP-a Joseph Daul.

Žalimo zbog odlikovanja bivšeg šefa tajnih službi Slovenije. To je kao da ste odlikovali čelnika STASI-a u istočnoj Njemačkoj, zaključuje Daul.

08.12.09.

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #57 : 08 Lipanj 2010, 06:16:56 prijepodne »
http://www.vecernjishop.hr/tito---strogo-povjerljivo-112942.aspx

Tito - strogo povjerljivo

"U knjizi je autentično predočeno 250 dokumenata prvog reda koji bez strasti, iz prve ruke, rasvjetljuju neke od najvažnijih preostalih misterija i kontroverzi vezanih za Tita i njegovo doba. U pravilu je riječ o povjerljivim i strogo povjerljivim izvorima, a neki od njih nose i oznaku državna tajna i vojna tajna. Ova opsežna i autentična arhivska hrestomatija omogućiti će ne samo izravan osobni činjenični uvid u godine koje su „pojeli skakavci”, već i dublje upoznavanje naše produžene prošlosti koja može ostati iza nas jedino ako je što bolje upoznamo. U knjizi su ukoričeni najzanimljiviji nepoznati i manje poznati dokumenti iz svih faza Titova života. Tu su najprije malo poznati dokumenti o školovanju Josipa Broza, njegovoj prvoj ženidbi u Rusiji i dramatično, dosad nepoznato pismo koje mu je uputila njegova prva supruga Pelagija Belousova. Čitateljima se stavlja na uvid niz povjerljivih i strogo povjerljivih dokumenata, koji rasvjetljuju najmisterioznije doba Titova života, njegove skrivene moskovske godine, od 1935. do 1938. godine. Uz ostale nepoznate dokumente, prvi se put objavljuje i zapisnik sa sastanka Titova neformalnog „privremenog rukovodstva za tekuća pitanja u KPJ dok naše pitanje ne bude riješeno u Kominterni”, održanog ožujka 1939. u Bohinjskoj Bistrici, kada su iz KPJ isključeni svi jugoslavenski komunisti koji su dotad bili strijeljani i svi koji su „gore”, u SSSR-u, u zatvorima čekali svoje montirane procese i smrtne presude. Objavljuje se kolekcija reprezentativnih, uglavnom nepoznatih dokumenata iz Drugog svjetskog rata. Tu je i jedan detaljni, iznimno zanimljiv izvještaj Titove tajne policije, OZN-e, o stanju u njegovoj vojsci, zatim drugi dokument koji govori o tome da je OZN-a bila starija od zakona, pa o poslijeratnim previranjima, Titovim i Kardeljevim vezama s tajnim sovjetskim službama i zakulisnim pripremama procesa Draži Mihailoviću. Uz ostalo, tu je i dokument koji pokazuje da je Titova vlast i pet mjeseci poslije njegova razlaza sa Staljinom kopirala sovjetska iskustva u primijenjenoj umjetnosti. Knjiga nudi najzanimljivije dokumente o formiranju Pokreta nesvrstanih i njegovu raslojavanju, ali i brojne dokumente o Titovim plaćama i povišicama, o visini njegovih deviznih dnevnica za brojna putovanja u inozemstvo i dječjim doplacima koje je primao ne samo za sina Aleksandra – Mišu, nego i za dvoje unučadi, Josipa i Zlaticu, za koje je djed više od 15 godina primao dječje doplatke pokraj njihova živog oca, Titovog sina Žarka. Slijede dokumenti o studentskim demonstracijama 1968., o borbi između Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića za Titova nasljednika i o odbacivanju zahtjeva da se autonomnim pokrajinama da pravo na samoopredjeljenje. Među mnoštvom novih činjenica tu je i dokument o tome kako je republički sekretar za unutrašnje poslove Srbije za Titove potrebe uhodio srpsko rukovodstvo. Premijerno se objavljuju dokumenti o Titovoj neuspješnoj nominaciji za Nobelovu nagradu za mir, podaci kako je JNA gubila povjerenje Slovenaca i Hrvata, ali i o privilegijama i zloupotrebama saveznih funkcionara. Tu su dokumenti o tome da se 65 posto ratnog sastava JNA 1972. nalazilo „na privremenom radu u inostranstvu”, a da je Jugoslavija bila tako ustrojena da je za prijevoz jednog običnog bagera od Bora do Trbovlja bilo potrebno 30 dana i šest dozvola prometnih poduzeća Srbije, Hrvatske i Slovenije. Knjiga govori o tome kako Titovi ratni veterani okreću leđa svom vrhovnom komandantu, kako je tisuću umirovljenih starješina JNA napustilo Titovu partiju, kako je Tito za putovanja u inozemstvo primao „dnevnice prve vrste uvećane za 200%”. Tu je povjerljiv izvještaj o tome kako je Jugoslavija 1976. dostignula onaj stupanj ekonomske ovisnosti o SSSR-u koji je imala prije Titova odvajanja od Staljina, tu su dokumenti o tajnoj odluci Saveznog izvršnog vijeća o korumpiranju stranaca za dobivanje poslova za jugoslavenska poduzeća u inozemstvu, a tu je i Titova izjava kako je „Jugoslavija ekonomski i kako god hoćeš najstabilnija država u Europi”. Čitatelji će u knjizi naći i dokument o tome da cjelokupni izvoz jugoslavenske privrede, pri kraju Titove vladavine, nije mogao pokriti ni dvije trećine troškova uvoza repromaterijala za njezinu tekuću reprodukciju, da su poduzeća s gubicima imala veće plaće od onih koja su poslovala pozitivno, a da trećina tzv. osnovnih organizacija udruženog rada nije bila u stanju osigurati ni najminimalniju reprodukciju. Tu je i Titova interna izjava da „naša zemlja ide u pravcu velike budućnosti”, kao i strogo povjerljiva informacija o tome kako Jugoslavija ima poremećene odnose s većinom svojih susjeda. Pri kraju knjige dokumenti su koji govore o tome da je 1979. u SFRJ zavladala „apsolutna stagnacija”, da je zemlja „na ivici bankrotstva”, da ona „rasprodaje svoju supstancu”. A tu je i nekoliko dokumenata najvećeg stupnja povjerljivosti koji govore o tome kako je 1980. i 1981. nekoliko puta provaljena najveća tajna Titove Jugoslavije, tajna državna šifra njezine obrane od eventualne ratne opasnosti. U prilozima knjige, prvi put se u Hrvatskoj objavljuje u cijelosti Titov tajni dnevnik, koji je on vodio u najvažnijem razdoblju svoje vladavine, potkraj 1950. i početkom 1951. godine, kad je odlaskom od Staljina omogućio Amerikancima da ostvare prvu pobjedu u hladnom ratu protiv „željezne zavese”. (Z.D.)


Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #58 : 08 Veljača 2011, 19:52:33 poslijepodne »
Tito je naredio ubojstva Hrvata

siječanj 18th, 2011 http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/01/18/tito-je-naredio-ubojstva-hrvata/

Zakuhala se situacija uoči odlaska predsjednika Ive Josipovića u Njemačku. Jedna od neizostavnih tema koja će ga pratiti na putu jest njemačko inzistiranje na procesuiranju političkih ubojstava hrvatskih emigranata koja je bivša jugoslavenska tajna služba počinila na njemačkom teritoriju, njih preko 20. Uteg u odnosima Hrvatske i Njemačke sve više postaju bivši šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustač koje Njemačka traži ne samo zbog Đurekovića nego i zbog sumnje u upletenost i u neka druga politički motivirana ubojstva. Hrvatska se dosad oglušila na sve zahtjeve njemačkog pravosuđa, a ponovni zamah cijeloj priči dao je njemački tjednik „Der Spiegel“ pisanjem o bivšem emigrantu Gojku Bošnjaku koji je preživio nekoliko atentata. U njegovo ime, njemački odvjetnici, braća porijeklom Hrvati, Davor i Zlatko Prtenjača uputili su nedavno pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem traže da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. prilikom posjeta Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Oduzimanje traže zato jer je na suđenju Pratesu dokazano kako je Tito do smrti izdavao naređenja za Udbina ubojstva.

Offline golozlo

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 322
Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
« Odgovori #59 : 08 Veljača 2011, 20:01:35 poslijepodne »
Pa kako je Tito naredio ubistva kad Tuđman kaže da nije?! ;D

Kome sad verovati?! ;D